Marketing
Praznici svjetla, uz pivsku pornografiju
Mumonkan kaže da je Nansen u svakodnevnom životu našao sve kvalitete Tao:
*
Proljetni cvjetovi, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg -
Ako ti um nije zatamnjen
beskorisnim stvarima
Svako je doba podjednako dobro.
*
Ja sam očito poprilično nemudriji od Nansena, jer zima definitivno nije
moje godišnje doba. Ali učim od mudrijih, pa sam radije nego u praznike
tame, kad dan traje prekratkih 7 sati, pretvorio ovo vrijeme u praznike
svjetla. Moj Učitelj me uvijek vodi prema svjetlu:
Kad god imam priliku biti u Evropici tokom zime, trudim se provesti
vrijeme oko Nove Godine doma, na otoku. Ponekad to biva burno iskustvo ali,
ako mi ne pomrsi putne planove, taj vjetar volim, jer čisti mozak od gluposti
kojima je uporno zasipan. Mislim da je riječ o skidanju čađe svakodnevice sa
stakla koje nas odvaja od našeg stvarnog ja.
Uz vjetar, kao pravi ljubitelj Mediterana, uživam i u svjetlu. U sjevernijim
krajevima Evrope, gdje trenutno opet živim, nebo je zimi sivo čak i kad je
sunčano. Područje svjetla, o kojem je najljepše pisao Lawrence Durrell, počinje
južnije od mog otoka, negdje južno od Splita, ali nije ni ovo ovdje loše. U
sprezi s oštrim planinskim zrakom direktno s vrhova Velebita, sveukupni dojam
je primordijalan.
Poslijepodnevna šetnja obližnjim brdima donijela mi je prije svega tišinu -
kad nije bilo vjetra, jedini zvuk je bilo blejanje ovaca i janjaca po okolnim
pašnjacima i torovima uz rub sela. Nevjerojatna, ljekotvorna tišina, u kojoj
možemo iskusiti koliko je čovjek en masse bučno biće.
Pogledi su također ljekoviti:
Ovdje čovjek poželi biti ovca:
Ali slika ne odgovara stvarnosti: život janjca, posebno paškog, je kratak.
Nemilosrdna sudba donijet će ih uskoro na vaš stol.
Šmrc. Možda da ipak prijeđete na neki oblik vegetarijanizma? Za one ekološki
(pre)svjesne, pri uzgoju životinja ispuštanje CO2 po kili mesa je veliko, a zanimljivo da je u
ovčarstvu veće nego kod svinjogojstva ili govedarstva. Moja motivacija za
vegetarijanstvo je ipak nešto manje inženjerska: ne mogu si zamisliti da bi
ja sad ovog janjca išao ubiti, oderati i kuhati/peći.
Biljna priroda se sama nudi: šipak se crveni... krajolik naokolo je divlje prelijep.
Zalazak sunca u nastavku staze:
Ne sjećam se da bi Velebit ovako dugo bio bez snijega-pao je tek u noći na 3.
siječnja!
Obično se vrhovi bijele već sredinom listopada. El Ninjo pokazuje zube-možda
bi čovječanstvo ipak moralo ozbiljnije razmisliti o vegetarijanstvu? I manje
vožnje svoje jedne i jedine guzice u autu (po mogućnosti SUV), a više
korištenja javnog prijevoza? Mislim da će slijedeće generacije, ako ih bude,
s pravom gledati na nas kao rasipne, sebične kretene koji su im sje..li
Svijet. A tako je lijep:
Za tradicionalne pivopije slabijeg srca, oprez, slijedeća slikica je
pornografska:
Naravno, riječ je o vrućem pivu. Dugogodišnje iskustvo života u Poljskoj ipak
je ostavilo traga na meni, pa kad vidim snijeg, odmah se zaželim vrućeg
piva. Pavlovljeva teorija uvjetovanog refleksa očito radi. Staropramen, uz
pola žlice šećera, se pokazao kao sasvim dobro rješenje. Umjetnost je
zagrijati ga ne previše, taman do momenta kad bi počelo kuhati. Neki dodaju
klinčiće ili malinovog soka, meda... ja sam, kao i obično, pristalica
jednostavnosti. Preporučam piti iz porculanskog krčaga ili šalice.
Sretna vam Nova!
Post je objavljen 06.01.2016. u 19:48 sati.