Pregled posta

Veslači u magli

Ovih sivih zimskih dana često se osjećam kao da smo svi mi, a posebno
političari koji nas veslaju, veslači u magli:

Amor sa gornje slike je dio stalnog postava u Musee Marmottan Monet u Parizu, 16 Arr.

Kao lijek protiv sličnih osjećaja, preporučam šetnju ljepšim mjestima.

Iz svog sibirskog ugođaja

sa patkama primrznutim uz površinu leda:

treba slijediti basnopisca čiji spomenik

se nalazi u mom prethodnom gradu

nad nekom drugom rijekom:

Ljudi su ovdje nešto opušteniji, posebno onaj u donjem desnom uglu:

To je zapravo glavna razlika između Sibi... ovaj Varšave i Pariza, ljudi u
potonjem su veseliji, zadovoljniji. Čak i u današnja vremena, kad je Pariz u
opsadnom stanju, a Varšava uživa luksuz bivanja, konačno, opsjednutom,
kupljenom od strane onih koji su ju tako dugo opsjedali i svi se sad bezbrižno,
do mile volje i bez stida mogu predati boštvima Potrošnje, klerikalnog ludila i
mržnje prema Drugima.

Varšava je valjda ostala pod nekom drugom opsadom, tako dobro opisanom
stihovima Zbigniewa Herberta, mog omiljenog poljskog pjesnika, u pjesmi
(prijevod je moj, nije copy-paste, dakle nemojte ga uzimati kao "službeni")

"Raport iz opsjednutog grada":

Prestar da nosim oružje i borim se kao ostali -

milostivo mi je dano zadnju ulogu kroničara
zapisujem - ne znano za koga - anale opsade

trebam pisati točno, ali ne znam kada je počela
najezda
pred dvjesto godina u prosincu rujnu možda
jučer u osvit
svi ovdje boluju od manjka osjećaja vremena

preostalo nam je samo mjesto privrženost
mjestu
još držimo ruševine crkava duhove vrtova i
kuća
ako izgubimo i ruševine, neće ostati ništa

pišem onako kako umijem u ritmu beskonačnih
tjedana
ponedjeljak: prazni magazini jediničnom
valutom postao je štakor
utorak: gradonačelnika ubile
nepoznate osobe
srijeda: pregovori o primirju neprijatelj
internirao poslanike

ne znamo njihovu lokaciju to jest mjesto
kazne
četvrtak: nakon nemirnog skupa odbačeno
većinom glasova
prijedlog prodavača korijenja za bezuvjetnu
kapitulaciju
petak: početak kuge subota: izvršio
samoubojstvo
N.N. nesalomljivi branitelj nedjelja: ne ma vode
odbili smo
juriš kod istočnih vrata zvanih Vrata
Saveza

znam sve to je monotono nikoga neće
ganuti

izbjegavam komentare zauzdavam emocije
pišem o činjenicama
navodno su jedino one na cijeni na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim javiti svijetu
da smo zahvaljujući ratu uzgojili novu vrstu
djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja

na javi i u snu maštaju o juhi kruhu i kosti
točno kao psi i mačke
navečer volim lutati rubovima Grada
uzduž granica naše nesigurne slobode
gledam s visine na mravinjak vojski njihova svjetla
slušam buku bubnjeva barbarskih
krikova
stvarno je neshvatljivo da se Grad još brani

opsada traje dugo neprijatelji se moraju
izmjenjivati
ne spaja ih ništa osim žudnje za našim istrebljenjem
Goti Tatari Carski pukovi Muke
Gospodnje

tko bi ih izbrojao
boje zastava mijenjaju se kao šuma na
horizontu
od nježne ptičje žute u proljeće preko zelene
i crvene do zimske crne
tada uvečer slobodan od činjenica mogu
razmisliti
o davnim stvarima na primjer o
našim
saveznicima preko mora znam suosjećaju
iskreno
šalju brašno vreće utjehe mast i dobre savjete
čak niti ne znaju da su nas izdali njihovi očevi
naši bivši saveznici iz vremena druge Apokalipse
sinovi nisu krivi zaslužuju na zahvalu
dakle zahvalni smo

nisu preživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je dotakla nesreća uvijek su
usamljeni
branitelji Dalajlame Kurdi afganistanski gorštaci
sad kada pišem ove riječi pristaše primirja
dobili su nešto prednosti pred strankom
nesalomljivih
uobičajeno kolebanje raspoloženja sudbine se još važu

groblja rastu smanjuje se broj branitelja
ali obrana traje i trajat će do kraja

i ako Grad padne a preživi jedan
on će nositi Grad u sebi putevima
izgnanja
on će biti Grad
gledamo u lice gladi lice ognja lice
smrti
najgore od svih - lice izdaje

i samo naši snovi nisu ostali pogaženi


Post je objavljen 26.01.2016. u 05:57 sati.