|
astrosailor
nedjelja, 22.11.2015.
Pred-zimske impresije
ponedjeljak, 16.11.2015.
Zen
O zenu je napisano mnogo-moglo bi se reći da i previše, s obzirom da je po
definiciji riječ o nečem što se baš i ne da prenijeti riječima.
Slučajno sam naišao na knjigu Thomasa Hoovera "The Zen Experience" o povijesti
zena, koja odstupa od mnogih koje sam vidio, svojim jednostavnim, gotovo prizemnim
pristupom. Nema u njoj nimalo kimanja glavom senilnog starkelje, koje mi je česta
asocijacija kad naiđem na slične tekstove. Izgleda da je do 1980-tih, kad je ova knjiga
štampana, zen na Zapadu polako izlazio iz svoje egzotične čahure, i postao je dostupan
i bez lakirane kutijice iz koje je obično iskakivao kao smiješni lutak na opruzi. Dakle,
postalo je moguće učiti o njemu bez uzvišenosti. I bez lažne elegancije.
Jer, zen nije čajna ceremonija. I nije trešnjin cvijet. Iako je,
naravno, cijeli zen upravo ispijanje čaja s pogledom na trešnjin cvijet!
Bilo je zabavno u Hooverovom tekstu pratiti Majstore vrlo različitih
pristupa svijetu kroz stoljeća razvoja zena, prvo u Kini a onda u Japanu.
Neke od priča sam znao, ali Hoover mi je ispričao mnoge nove i nije me
izdosadio.
Posebno me obradovala njegova obrada zena u Kini - ili ch'an-a, kako mi ga je
draže nazivati, da ga razlikujem od japanske varijante. Naime, u Kini se
budističko učenje, koje su donijeli redovnici iz Indije, posebno legendarni
Bodhidarma iz hrama Shaolin, dosta dobro našlo sa taoizmom i konfucijanizmom.
Kinezi su od toga napravili nešto svojeg-ch'an. Kasnije je to prenešeno u Japan,
gdje je postalo zen. To je samo japanski izgovor iste riječi, a obje se izvode iz riječi
"dhyana" u jeziku Pali, koja je jednostavno "meditacija".
Hoover je majstorski izveo slalom kroz premnoge filozofske i političke zamke
Dalekog Istoka. Među ostalima, otkrio mi je mnoge kvalitete Hakuina, koji bi
u današnjem svijetu zasigurno bio CEO Sony ili Toshibe, i s njim bi
te firme popapale "Apple" za doručak u jednom zalogaju, a ne bile svedene
na manje ili više uspješne plagijatore.
Ako tražite dobro izbalansiran tekst o zen tradiciji, toplo preporučam.
Knjiga je dostupna u papirnatom izdanju, a možete ju pronaći besplatno na
internetu kao e-knjigu u bilo kom formatu-ja sam ju čitao kao pdf na Kindlu.
Ne znam postoji li prijevod na hrvatski, ja sam čitao engleski original.
|
subota, 14.11.2015.
Pariz
srijeda, 11.11.2015.
Nad Vislom
Danas je slobodni dan, nacionalni praznik, Dan Neovisnosti. Poljaci ga slave jer su se,
zahvaljujući svojim borcima za slobodnu Poljsku, završetkom 1. svj. rata, nakon 150
godina nepostojanja Poljske, oslobodili okupatora raznih masti. Nakratko, jer uskoro su
im opet sjeli Rusi za vrat-ali bar su imali državu. Činjenica da su imali svoje odrede koji su
se borili-i ginuli- pod poljskom zastavom i kad Poljska nije postojala, dala im je za povijesno pravo
da budu po strani pobjednika.
Dalo mi je to priliku da sredim dojmove od prošlog vikenda. Ode čovjek, kako to već radni
ljudi rade, u subotu u dućan. Tamo ga iz izloga napadnu neke opasne tete:
Iz toga treba pobjeći kud koji mili moji... Ja sam zbrisao, međunožnim guralom, nad rijeku,
potražiti malo mira od gradske vreve. Uz put sam još naišao na vampirske
kule iz kojih vjerojatno one tete i njihovi stričeki mile van u potrazi za
žrtvama:
Ubrzo sam stigao do mirnijih polja trave, koja se pripremaju na zimu:
Grad ostavljam u daljini i odlazim južnije, prateći rijeku:
Stupovi mosta preko kojeg prelazim svakog radnog dana...šuma je u zadnjih
par tjedana ogoljela i uskoro će se vidjeti cijeli most:
Desetak kilometara južnije već sam u krajini gdje bi se Tom Sawyer osjećao
doma:
Visla je moćna rijeka:
Južno od "mog" mosta nema mosta kojih tridesetak kilometara. Ali Poljaci ne
bi bili što jesu da se ne snađu. Na 20-om kilometru nailazim na nešto
zanimljivog:
Na molu napravljenom od betonskih komada, netko je pokrenuo biznis: skela.
Prijelaz za bicikl i osobu 1.2 eur, nije loše-do mosta je 12km
obalom rijeke.
Tipovi koji to rade nisu budili moje povjerenje, djelovali su kao majstori iz češkog crtića. Ali bilo
je tamo par vozila, dakle, posao ide:
Dobro je i za slikanje- s mola je lijep pogled na rijeku i par brodica:
Staza na nasipu i cesta pod njim, uz široka polja, što ćeš ljepšeg u
kasno-jesenski sunčani dan:
Ovaj prizor mi je dao za misliti. Ilustracija za kletvu "Grom te spalio!".
Ovo je morao desetljećima biti par koji je dominirao okolinom, dok jedno
nije palo, spaljeno munjom.
Tamo gdje je čovjek došao i preuzeo vlast nad prirodom, obala izgleda ovako:
To je cijena... Obale rijeke su ovdje dom ljudima već popriličan broj
stoljeća. Pogled na stari i novi dio Varšave s druge strane rijeke, u smiraj
dana:
|
ponedjeljak, 09.11.2015.
1+1=3
Matematika u Hrvata je uvijek bila neegzaktna znanost, ali jučer su me
stvarno iznenadili.
Naime, poduže nam je trajala era 1+bilokaj=1 (i ne pitaj za dalje, ako nećeš da ti majka ladno čelo ljubi!).
Onda je, nešto kraće, slijedila era 1+1=2=sranje. Proljev. Do bola, u predjelu pozadine.
Naravno, mislim na HDZ+SDP=2 i opet dva i još i opet 2, i nema 3 i "a ti bi 3?! Jesi siguran? Crneeee košuljeee iduuu..." Brrr!.
Jučer je postalo 1+1+i=x.
Preostaje vidjeti je li i=1, čime bi postalo 1+1+1=2, ili pak stvarno imamo
neki pokušaj trice, ma kakva bila? Naime, 1+1+i=2+i, mislim da je to ipak i
doslovce previsoka matematika za onu stoku koja obično sjedi u Saboru.
Vidim da su aktivni urotničari koji u "i" vide udbašku urotu. Naravno.
Statistički gledano, ima više šansi da su u pravu nego da nisu. "Udba, moja sudba."
"Bumo vidli", su rekli slijepci, dakle, gledajmo i vidjet ćemo.
|
|
|