skulptor

Volim kada se svaki put začudim odakle u tebi toliko topline i razumijevanja za sve što kažem ili učinim.
Pomislim, kako bih bila sretna da sam imala tebe.
Ti ne bi podizao glas niti me puštao da plačem, ne bi puštao da pokušavam doći do riječi i ne uspijevam jer ne želiš slušati.
Ne bi puštao da ostanem bez riječi jer ne mogu govoriti. Govorio da nisam u pravu, na način koji ne ostavlja priliku izustiti više ni riječ.
Ne bi dopustio da stojim bespomoćna pred zidom tvog ustrajnog pobijanja svega što sam ja. Ne bi se ljutio. Ne bi plamtio od bijesa i bjesnio još više kad ti kažem da ne podnosim grubost a onda psovao nezaustavljivo.
Ne bih nikada bježala od tebe. Zatvarala se u sobu i čekala da odeš kako bih mogla izaći, a onda opet progovarala prva da bi progovorio i ti.
Ne vjerujem da bi tebi ikada moglo promaći kako sam daleko od tebe kao od zemlje do zvijezda a da se ne upitaš zašto. Previdio da mi je odjeća skamenjena a usta isklesana u izraz bez čuđenja. Ne bi mogao ne nazrijeti kako mi je obraz hladan. Ni ne opaziti nepomičnost ruke što se više ne podiže do tvog lica.
Ali ne bi tada bilo ni tebe.
Ne bi tebe nikada bilo, ljubavi.

14. 11. 2005.



17.06.2017., 15:08
Komentiraj (6) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>





opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano

niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



florija@gmail.com



O knjizi 'Viviana
- Sve ostalo su priče...'

Marinko Košćec:

Pročitao sam tvoju knjigu.
Zbog neiskustva u tom žanru,
ne osjećam se kompetentan suditi
o njezinom literarnom dosegu.
Ali mogu ti mirne savjesti reći
da je puna dirljivih mjesta,
lirskih i nježnih.
Neupitno ju je stvorila fina duša.

24.6.2015.

Ćiril Ćoh:

Stoji ono što kažeš u predgovoru - materija duboko intimnog karaktera prerasla je u svojevrsno ogledanje u jeziku kako u sredstvu izraza tako u umjetnini zbirke kao konačnom proizvodu. Tome bih dodao da zbirka jest konačna, ali zahvaljujući mnogim ogledavanjima zapravo i beskonačna. Budući da se neke pjesme mogu shvatiti kao samoogledavanje (autrefleksija) o njima samima i zbirke koje su dio, tome možemo dodati ono što kaže jedna od pjesama: knjiga je jednostavna kao formula smrti, ali istovremeno i zahtjevnija, kao formula ljubavi. Ponekad je manje zbunjujuća - kao formula iskustva, a zna biti od toga teža, kao formula čovjeka.

Nama čitaocima je dostupno samo umjetničko djelo, no, za tebe, (imam taj dojam kad čitam pjesmu 'Pred zrcalom') ova knjiga je i osobno samoogledavanje. Ono nama nije dostupno. Kad bi bilo ova zbirika ne bi bila umjetničko djelo već samo osobna ispovijest. Tvoja knjiga je još jedno svjedočanstvo da je magija umjetnosti upravo u tome da nam zatvori pristup svom izvoru i nadahnuću, a da istovremno njime napaja i hrani naš umjetnički doživljaj.

29.11.2014.


























info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se