plima jednog predvečerja

Ovdje je more meko i melodično
Obli pramac barke usidrene uz mali otočki mol
Odvraća pogled od mojih nogu dok sjedim
Na bitvi uz koju je privezana konopom
Posve siguran
Da ne želi da ga zanimam ritmički se ljuljuška
Na mekom zvuku valova što zapljuskuju pješčanu obalu
Jednim okom, ipak, promatra mi koljena
I ja opažam njegovu nesigurnost
U načinu na koji zastaje i okreće se prema meni
Ljuljuškanje se najednom pretvara u ruke
Što čvrsto grabe jednu i drugu stranicu barke
Snažno je ljuljajući
Dok zvuk valova što udaraju o njeno dno
postaje glasniji, poduzetniji, nedvojben, zahtjevniji.
Pramac se uzdiže prema meni
i umiljava mi se, zavodi me
Prozirem da mi želi čuti misli i čini se sav
usredotočen na moje pristajanje
Ovaj tren, vidim, spreman je i čuti i učiniti
sve što poželim.


Oznake: ciklus Sempre verdi

28.06.2017., 18:36
Komentiraj (10) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>















































info

design by snd