sjeti se da bi ti Chloe i Mary dok sjedite na visokim barskim stolicama
o tome imale reći tek toliko da
„Svako iskustvo se plaća, draga moja, a ljubavi se treba čuvati."
Da bi neki filmski redatelj iole zahtjevnijih kriterija rekao
„Ovo svakako treba rezati“ jer Prohujalo s vihorom je ipak
prohujalo s vihorom i tko se to još danas tako predaje ljubavi.
Od Raymonda Carvera pa nadalje, rekli bi „Bez velikih riječi, molim vas“
jer velike riječi vole da maskiraju, krivotvore, presvlače, lažu - jednom riječju.
I da se stvarnost najbolje piše u malim fragmentima
istrgnutim iz predjela naših očajnih i sretnih razglednica
i naših lica ujutro kad se probudimo, iz naših šalica kave
nad kojima ostajemo zagledani u neprozirnost što se taloži na dnu,
iz naših radosti natopljenih kao biskvit narančinim sokom s malo ruma
i naših vođenja ljubavi koja pamtimo po zagrljajima
u kojima smo se poslije mogli sklupčati.
Da, Bukowski bi na sve to još rekao: „Ali vi ne znate što je ljubav
A ja vam govorim što je
Ali vi ne slušate!“
I... „Curo, nisi ti ni tako loša“.
foto: evgeniy savukov