Ostavljam ovdje samo svjedočanstvo o jednom ne-vremenu. Sve svoje stvari spremam u jedan kovčežić i prepuštam snu. Jahač na neosedlanom konju utjelovljuje moju zamisao o slobodi bića. S ruku skidam obruče narukvica i ostavljam ih na obali rijeke. Ova noć i nije ništa drugo do oprost od zbivanja utkanih u moju dušu. Postojbina u kojoj je zatičem na trenutke oživljuje sjećanje na vrijeme kad čovjek još nije podozrijevao svrhu. U njoj sam zelena i gledam divlje konje što i ne slute svoju podjarmljenu budućnost. Sloboda je nešto Prvobitno i nešto daleko unatrag što se činilo vječno.
