Pravila sam se da ne vidim.
Tvoje lice čudno umanjeno i tamno ispod raskriljenog pokrivača.
Pedalj lica, kao oblik otisnut prstom u talogu kave u dnu šalice.
Zamrljani trag lica.
Komad ugljena.
Lice raskrinkano mrklinom noći.
Netko mi tuđ.
- Što ja radim s njim?
Pravila sam se da ne vidim.
Tvoj pogled kojim me gledaš na način da se ugledam tvojim očima.
Moje lice u svjetlu ispred raskriljenih škura.
Izdajnički trag godina.
Ruža od krep papira.
Lice raskrinkano svjetlošću dana.
Netko ti tuđ.
- Što ja radim njom?