Umjetnost je laž koja nam pomaže shvatiti istinu o stvarnosti
Picasso
Pokušavam u filozofskoj misli pronaći onu stvarnosnu, istinski dodirnu točku s ljudskom prirodom, ne odveć teorijsko precijenjeno mjesto, ne odveć otuđeno od ljudskog, slabog i lomnog bića, ne odveć nad-čovjeka - ono što ne mogu biti.
Proplovih dosad nekolikim morima prepunim otočića na kojima obitavaju Bića koja mi još niti jednom nisu domahnula sa svojih obala iako sam kraj njih prolazila sasvim blizu u svom krhkom čamcu od orahove ljuske - jer i nisu bića. Pokušavala sam uhvatiti bit tih ne-bića za koja doznah da su nešto što bi (mi) sami trebali imati a to je - njihova savršena opremljenost meni superiornim idejama. Opazila sam da se u njihovoj blizini moji prirodni sklopovi neobično rasklapaju u namjeri da propustim unutar sebe što više svojstava tih ne-bića ali ona su me uvijek željela učiniti još minornijom i popustljivijom, kao da su sva - kao jedan - stajala u prešutnom dogovoru da me moraju opovrgnuti ili bar pokolebati svaki put kad bih željela biti to što jesam - nesavršena u odnosu na njih u mnogo pogleda.
Počela sam se korigirati. Strukturno prilagođavati. Popustljivo prihvaćati da su njihove istine - iako sasvim ravnodušne prema meni - nešto prema čemu sama ne smijem biti ravnodušna, pa sam sebi proturiječila ili bih se povlačila ostavljajući svoje tek začete pobune ili bure da se pjenušaju same negdje onkraj poljuljanog ljudskog samoostvarenja.
Nije bilo lako rastvoriti se pored tih utvara što su resile horizont neke daleke i razobličene ljudske božanstvenosti što je otimala lica a stavljala maske, pa su i takve, maskom okrunjene forme izraz strukturnog nesporazuma.
Možda je umjetnički najbolje razrješenje tog nesporazuma, kubizam.
U kubizmu forma je razbijena, sadržaj forme razbijen - upojedinjen pa ponovno sastavljen stvarajući strukturu ostavljenu vlastitom slobodnom povezivanju u kompoziciju. U životu, prilagođavamo li se strukturno formi koju želimo zadržati postajemo tamničari vlastite slobode i taoci prepušteni na milost i nemilost premoćnijoj stvarnosti.