bez prtljage

Samo korak izvan čarobnog kruga i eto me bez prtljage pod začuđenim nebom (ili su samo moje oči isuviše ravnodušne pred tom začudnošću pa mi izgleda kao da se ono meni čudi). Pružam prst dotičući prozirnu opnu neba pod kojom kao u stakleniku rastemo i bujamo i gradimo nešto nalik na dom u suživljenju sa svom živopisnošću oblika i zvukova, boja, kojima opisujemo naš svijet - živopisnim.
Pružam prst ne bih li njime proniknula u nešto izvan ali pronalazim samo toliko koliko i kad ga uronim u more a oblaci što sporo promiču nebom kao gustina mora zakriljuju beskrajno dno što tek razrijeđeno vjetrom otkriva duboku prozirnost u kojoj se s noći raskrivaju zvijezde u njem utopljene.
Bez prtljage - to je iskorak iz sigurnosti, iz one male izbe u koju sam se sklonila kao i svako biće što čezne svoj komadić neba ali pod golim nebom postaje sve sažetije na samo sebe kad nestane sigurnosti što je omatala toplinom čisto zemaljsko trajanje, omatala ljubavlju, odgađala odrastanje što se tako neobično - kako nam se u sjećanje urežu neke slike - vezalo uz jedan bijeli ljiljan iz doba djetinjstva, pred kućom u dvorištu, jarko žutih prašnika od kojih ostaje žuti trag na nosu, jer sam žudjela udahnuti miris iz svega.
Sad žudim onu istu mjeru koju je tim tragom označila Dovoljnost. Žudim dometnuti riječima ondje gdje mi se dovoljnost uskratila i biti što sažetija pod nebom, bar toliko koliko treba da postanem kao i ta žuta mrlja, koju bih samo iz dva tri puta malo snažnije trljajući naposlijetku ipak obrisala.
15.04.2017., 01:26
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano




niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



e-mail: florija@gmail.com






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se