PUT DO DJEČJEG SRCA

31.01.2007., srijeda

DJEČJI BISERI


Znamo da smijeh pogoduje mnogočemu i da je zdrav, zato vam želimo večer uljepšati još ponekim dječjim biserom na kojeg smo naišle. Neka vam pozitivne misli uljepšaju sve one teškoće koje dan nosi.
Svima od srca želimo laku noć!

TKO JE BIO IVO ANDRIĆ?

On je bio zidar i napravio je najveći most na Drini, al mu nisu
platili.
On je pisao o jednoj Jeleni, koju je izgubio pa je tražio po kamenju.
On je izmislio saobraćajne znakove.
Imao je puno knjiga i šešira.
Svi imaju samo jedan spomenik, a on ih ima mnogo.
To je mamina prva velika ljubav i kad se udala za tatu o njemu puno
priča, a tati svejedno.


TKO SI TI?

To me pitaju mama i tata kad me tuku, a ja im odgovaram da sam
njihovo dijete.
Ja sam fina djevojčica i lijepo pišem po čistom zidu.
Ja sam deda jer se zovem kao on.


ŠTO NAJRADIJE JEDEŠ?

Volim sve, a najviše grah s dokoljenicom.
Volim i pekmez od šljivovice.
Meso od pileta s drškicom.
Najslađe jedem kupusa od salate.
Što drugo nego kuhano jaje na oko.
Najviše volim da ne jedem. A kad moram kažem da nisam gladan, da me
boli srce, uho i da imam krajnike u trbuhu.
Volim jetrice i druge unutrašnjice.


ŠTO SANJAŠ?

Sanjam razne snove u boji.
Jednom sam sanjala da sam velika i debela. Poslije sam se probudila i
dobila batine.
Mama je rekla: "Ovo nije dedina posteljina u koju možeš piškiti kad
hoćeš..."
Sanjam da sam Pepeljuga i da je moj princ ljepši od njenog.
Nije lijepo sanjati. To rade samo oni što idu u puno razreda i nose
kravatu, a poslije dođu kod tate tražiti pare.


ŠTO JE KARAKTER?

To je sport. Moj brat je karakterista.
To sam vidio u zoološkom vrtu. Ima rogove, ali nema rep.


ŠTO JE SLOBODA?

Sloboda je kada pitam mamu da li smijem uzeti čokoladu, a ona kaže:
"Uzmi slobodno!"


ŠTO JE DJETINJSTVO?

To je moj život kad sam bio mali.
To dobijemo kad se rodimo, pa poslije prođe.
Djetinjstvo je kad gledaš slike žute boje.


ŠTO JE PUBERTET?

Neizlječiva je to bolest. I doba kad ti brkovi narastu preko noći.
Pubertet je život sastavljen od gluposti.
To je kad prestaneš biti djevojčica i slobodno se možeš šminkati.
Kad sam s dedom stalno pričamo o djevojkama iz tog puberteta.


ŠTO JE ODGOVORNOST?

To je nešto što svi traže, a nitko ne zna što je. Ne znam ni ja.
Čuo sam da je to nešto jako teško što ne može svatko nositi.
Odgovornost je kad ja tražim sladoled, a tata odgovara: "Ne može!"
Odgovornost je kad odgovaraš prijatelja da ne uči i nagovaraš ga da
se igra.


KAKO SE PRAVE BEBE?

One se prave od babica u rodilištu.
Sram me je to reći jer je to bezobrazan posao.
Prave se noću, zato žmire kad se rode.
To je jedan glupav posao za koji se prima dječji doplatak.
Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako ko voli.
Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni pa
si uzalud dobar.


ŠTO JE HOBI?

Te štapiće sam jeo kad sam bio mali.
Moj hobi je da kvarim televizor.
Hobi mog dede je laganje bake i hvatanje riba.
Hobi je nešto besplatno što te skupo košta.


ŠTO JE SUNCE?

Ko gleda u sunce a ne žmiri, ima da mu se razboli učiteljica.
Najljepše sunce je na moru. Ono tamo stanuje i čim dođemo pita koliko
imamo para.
Ja sam bakino sunce. Valjda jesam jer me i mama tako zove.


ŠTO JE HOROSKOP?

Tamo sam išao gledati Hari Potera.
To je nauka zbog koje se ne ide u školu.
Horoskop je ono kad su djeca isto obučena i pjevaju istu pjesmu u
više glasova.


ŠTO JE VJEROISPOVIJEST?

Tko ima vjeroispovijest uvijek je čist, ne laže i redovito reže nokte.
Ne znam za što to služi, al to dobiješ čim se rodiš.


TKO JE PAPA?

On je predsjednik muškim i ženskim popovima.
On je isto što i Sveti Ante samo što je živ.
Kad je Božić ili Uskrs on pjeva, a nije snimio CD.
Papa je onaj što se prekriži kad mu mi mašemo.


ŠTO JE POLITIKA?

To je lijepa riječ za pokvarene poslove.
To su ljudi koji čudno pričaju da bi drugi mislili kako su pametni.
To je kad stričeki u odijelima lažu pred puno ljudi, a ovi im
plješću.


ŠTO JE EURO?

Euro je kad na televiziji pobijedi Moja štikla i Lordi.
To je isto što i eurokrem samo u manjoj tegli.
Čuo sam kad je mama rekla susjedi da je gledala Eura sa onoga
svijeta.
To su najskuplji novci koji se kupuju kad primiš plaću.


ŠTO JE JUGOSLAVIJA?

To je ono gdje smo živjeli ali više ne postoji.
To je država u kojoj su nastali Srbi u raspadu.
Kad nešto imaš pa nemaš, onda je to Jugoslavija.
To je sestra od nekog Jugoslava, al je ja ne poznajem.


ŠTO JE GLAVNI GRAD?

Tako zovu Zagreb na televiziji.


TKO JE SLOBODAN MILOŠEVIĆ?

To je tip što je jednom bio glavni.
To je striček kojem se sudi na televiziji kad nije bolestan.
On je bio jako dobar, ali ga ne vole zbog žene.
Njega su odveli jer je tukao policiju.


ŠTO JE NACIONALNI INTERES?

To je nešto što se stalno izdaje.
Naši susjedi to imaju, a mi smo imali pa smo dali njima.
To je ma gdje otišao pa da si Hrvat.


ŠTO JE KOMUNIZAM?

To su starkelje kojima viču bando crvena.
To je neki pusti otok za neplivače.
To je samo za odrasle. Djecu od toga boli trbuh.
To je moj deda kad je bio mlad i lud.
Ja nemam komunizam jer redovito pijem mlijeko.


TKO JE DOKTOR NAUKA?

To je doktor koji liječi nauku.
Doktor nauka je naučno biće.
To je onaj što ne nosi bijelu kutu, nego odijelo pa je smiješan.
On ti ne kaže da otvoriš usta i kažeš Aaaa, samo on priča.
To je neki što se maskira, pa ne znaš da je doktor.


ŠTO JE KULTURA?

To je kazalište, a mene često vode u kulturu.
To se dobije u kući i nosi se kamo god ideš.
To se sadi na selu, pa se poslije prodaje na placu u gradu.


ŠTO JE GENOCID?

To su oni filmovi koji se prikazuju iza ponoći.
To je nešto iz poznavanja prirode.
Genocid nasljeđujemo od mame i tate.
Genocid je nešto o čemu se priča stalno, a u vezi je s nekim gradom
od srebra.


ŠTO JE KLONIRANJE?

To je kad se clown nervira.
To se radi na ovcama, a poslije će na nama.


ŠTO JE MAFIJA?

Kad se kradu trešnje to nije mafija.
To je jedan gospodski, vrlo plaćen posao.


ŠTO JE ŠOVINIZAM?

Šovinizam je da se netko zove Specijalni izaslanik visokog
predstavnika Ujedinjenih naroda.


ŠTO JE DROGA?

Moj deda se drogira. On je dijaboličar i svaki dan daje sebi drogu iz
šprice.


ŠTO JE PRESS KONFERENCIJA?

To je kad jedni pitaju, a drugi sjede i piju Pan pivo.
Na to se tjeraju novinari.
Ko god hoće nešto slagati on napravi tu konferenciju.


ŠTO JE AEROBIK?

To je stočni aerodrom.
Kad trčiš uz muziku a nisi balerina.
Da bi dobio aerobik moraš biti jako debeo.
U to vjeruju samo ružne tete.


GDJE JE AMERIKA?

To su oni što ne znaju gdje je Srbija.
Tamo su živjeli kauboji i indijanci, ali su se poubijali pa sad žive
samo glumci.



- 21:40 - Reci što ti je na srcu (5) - Stavi blizu srca - #

30.01.2007., utorak

GDJE STE? - NADAMO SE DA STE TU!!

Nema nas, nema, a opet nas ima jer se brojčanik okreće, a teta M. to uredno bilježi :)
Ne radi se toliko o umoru nego možda više o poticaju. Čini se da bi trebalo ponovo organizirati zimovanje pa bi bilo i više komentara. Nadalje se čini da komentiraju najčešće žene, ali moram priznati da su danas mnogi tate rješavali anketu. Ako ne znate mnogo pitajte one koji su ispunjavali listić, a mi ćemo na ovom mjestu napisati rezultate. Anketa je bila anonimna, ali odgovori su vrlo, vrlo slični. Vidjet ćete i vi. A možda preostali roditelji zaokruže neke druge odgovore. U svakom slučaju, bit će zanimljivo.

Kao što rekoh: ideja ima. Mislim na ideje za blog.
Hvala mami Animariji koja je u komentarima donijela vrlo lijepe misli (pogledajte niže ispod prošlog posta)!
Hvala mami Nikolini koja se javila!
Hvala teti Blaži!
Jako nam je drago što se piše, a blog je mjesto gdje svi smiju ponešto reći. To i nas obogaćuje. Tu smo zapravo jedni za druge i jedni s drugima.

Na kraju još jednog dana donosim nešto smiješno i zanimljivo. Nadam se da će se i vama svidjeti onoliko koliko i nama, a možda još i više...

Svima ugodna noć i dobar početak novog radnog dana!


Image hosting

Image hosting

Image hosting



DJECA O BRAKU


Što se mota po dječjim glavama?

Anketa rađena s djecom:


KAD SE ODLUČUJE KAD TREBA STUPITI U BRAK?

Prvo moraš naći nekoga tko voli iste stvari kao i ti.
Ako na primjer ti voliš nogomet onda i njoj se mora sviđati to
da ti voliš nogomet i onda da donosi čips i pivo.
Marko, 10 godina (potpuno je u pravu)

Ti u svari ne odlučuješ sam kad trebas stupit u brak.
Bog to odlučuje odavno unaprijed i ti onda na kraju vidiš što
ti se dogodilo.
Ivana, 10 godina (tu ima nečeg)



KOJE SU PRAVE GODINE ZA BRAK?

Najbolje godine su 23 jer onda poznaješ svog muža najmanje 10 godina.
Sandra, 10 godina

Ne postoje najbolje godine za brak - moraš stvarno biti dovoljno glup
da bi se oženio.
Filip, 6 godina (najverovatnije je imao loše iskustvo)



ŠTO TVOJI RODITELJI IMAJU ZAJEDNIČKO?

Paaa. Oboje ne žele imat više djece.
Sara, 8 godina (hi hi hi - zbog čega to?)



ŠTO SE RADI NA IZLASKU S DJEVOJKOM/DEČKOM?

Izlasci su tu da bi se zabavljali i ljudi bi trebali iskoristit
priliku da se bolje upoznaju. Čak i dečki imaju reći nešto zanimljivo
ako ih dovoljno dugo slušaš .
Jasna, 8 godina (Od koga li joj to? Od majke?)

Kod prvog izlaska se pričaju interesantne laži tako da su onda
zainteresirani i za drugi izlazak.
Milan, 8 godina



ŠTO BI TI RADIO KAD BI TVOJ PRVI IZLAZAK SKROZ LOŠE PROŠAO?

Ja bih otišao kući i pravio se da sam mrtav.
Onda bih nazvao novine telefonom i rekao da mi naprave umrlicu.
Darko, 9 godina (to bih ponekad i ja najradije)



KADA SE SMIJE NETKO POLJUBITi?

Kada je bogat i ima puno para.
Jelena, 7 godina (pitam se da li je plava?)

Kada poljubiš neku djevojku onda se moraš s njome oženit i da imat
djecu s njom. Tako ti je to!
Ivan, 8 godina (da Ivane, nažalost je tako)



DA LI JE BOLJE BITI OŽENJEN ILI NE?

Ja ne znam što je bolje ali ja nikad ne bih vodio ljubav s mojom
ženom. Ja ne želim da ona postane debela.
Mirko, 8 godina (stvarno biser)

Za djevojčice je bolje da se ne udaju, ali dečkima treba netko
tko će im čistiti.
Marija, 9 godina (već zna u čemu je fora..)



I NARAVNO NAJBOLJE ZA KRAJ.....


ŠTO TREBA NAPRAVITI DA BI BRAK BIO USPJEŠAN?

Muž treba uvijek govoriti ženi da je lijepa pa čak i ako ona
izgleda kao autobus!
Stanko, 10 godina (ovaj je apsolutni broj 1)



Mala napomena: komentari su preuzeti zajedno s anketom!


- 21:19 - Reci što ti je na srcu (9) - Stavi blizu srca - #

28.01.2007., nedjelja

NEDJELJA NAKON...

Nismo niti mi mislile da bi druženja na ovim prostorima trebala prestati zato što smo se vratili sa zimovanja. Put do dječjeg srca je i zamišljen kao mala oaza u koju ćemo rado navraćati. To bi trebalo značiti: imate pravo iznositi prijedloge, osvrnuti se na neki sadržaj, ponešto zaželjeti,... Ili jednostvano: nevezano iznositi svoje misli, svoje probleme (ne prevelike, ha, ha), svoje dogodovštine u danu koje mogu i ne moraju biti vezane uz djecu.

Mama Anamarija imala je želju. Ma, mislili smo nešto takvo, ali smo primijetile da se odmarate, da ne navraćate pa... A ipak, za sve one koji navrate, ima jedna simpatična "nedjeljna priča".

Donosimo i tri fotke sa zimovanja. Prve dvije snimljene su na putu prema onom brdu s križem, treća: dva dana kasnije.
(Znate što trebate učiniti: kliknite na malu fotku i otvorit će vam se velika.)

Moj prijedlog: ako hoćete imati sve fotografije, molit ću vas da donesete CD u vrtić pa vam nasnimim. Tako ćete imati mogućnost većeg odabira. Baš me to pitao Adrijanov tata pa sam tako predložila (da ne stavljam sve ovamo na blog jer ih je previše).

Svima ugodno i blagoslovljeno nedjeljno poslijepodne uz druženje s djecom i dragim vam ljudima!


Za desetu godišnjicu braka, žena je u novinama koje je muž redovito čitao platila sljedeći oglas: ”Hvala, hvala, ljubavi, jer to što sam danas sretna žena, supruga i majka, dugujem tebi. Hvala što mi govoriš da sam uvijek i posvuda jedina tvoja, hvala što mi kažeš da sam lijepa, hvala što sam ti važna, hvala za tvoje poglede pune ljubavi kad smo među ljudima. Hvala za one tvoje: ”Volim te” što ih ostaviš tu i tamo kad im se najmanje nadam. Hvala što postojiš. Hvala za ove prekrasne godine ljubavi.”

Imamo bezgraničnu moć: odlučivati o sreći i nesreći ljudi koji nas okružuju. Obično je riječ o jednom ”hvala” izrečenom ili zaboravljenom.

Bruno Ferrero
iz knjige Važna je ruža


Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us




- 14:56 - Reci što ti je na srcu (4) - Stavi blizu srca - #

27.01.2007., subota

SVIMA VELIK POZDRAV! - DO KADA? - USKORO!

Ova je fotografija učinjena jučer u 16:36 h, samookidačem :)

Nismo dolazili čitav dan ovamo, a navečer nam se Blog.hr nije otvarao. Zato pozdravljamo sada, malo vremena do susreta!

Vidimo se uskoro!




- 07:59 - Reci što ti je na srcu (6) - Stavi blizu srca - #

25.01.2007., četvrtak

ČETVRTAK

























Znam, svi nekako očekujete nešto veliko i lijepo i bijelo i radosno, a mi se danas nismo uspjeli javiti. Uza sve to – počeo je gnjaviti i telefon, nešto pišti, ne može se razgovarati; djeca se rastužila zašto se baš njima to događa. Ali, nadamo se da će biti bolje. I inače ta telefonska govornica ima neke smetnje, ali sada zaista nije dobro.

Mi smo danas bili na snijegu. Ima ga sigurno više nego kod vas. Nema ga baš na cesti, ali mi znamo brijeg na kojem se može sanjkati iako ujutro nije bilo previše dobro. Čini se da je to ujutro bila generalna proba jer poslije podne sve je izgledalo puno bolje. O čemu se radi? Snijeg je mekan, čak bi se moglo reći i mokar i sanjke ne žele ''letjeti''. Ali, već prije ručka Vladimira, Tajana i Josipa su našle načina kako će sanjke brzo voziti, a poslije podne išlo je dobro i Filipu i Sebastijanu, Adrianu, Petri dok su Domagoj i Dora odlučili nizbrdicu svladati kotrljanjem poput palačinke.
Sve u svemu bilo je veselo, dojmove ćete vjerojatno čuti kad se u subotu vidite jer je sutra zadnji dan i sigurno se nećemo stići javiti. Zašto? Čeka nas mnogo posla, a i snijeg treba maksimalno iskoristiti.

Svima veliki pozdrav!




























- 21:10 - Reci što ti je na srcu (5) - Stavi blizu srca - #

24.01.2007., srijeda

SRIJEDA


























I kod nas je, kao i u Strmcu, zasjalo jutros sunce. Ni traga snijegu ili čemu takvome. Ustali smo ranije nego jučer, ali su se svi držali onoga da smo do 8:30 nedostupni i telefonski su se pozivi počeli redati nakon toga. Razmišljala sam otići na jedno veliko pješačenje, ali sam mislila kako to nije baš predobra ideja jer je dva dana padala kiša. Ipak, potaknuta jučer i Kristininim pitanjem i svojim predomišljanjem, odlučih se: idemo!

Vi odrasli ne možete niti zamisliti kako je to dugačak put. Planirala sam: sat vremena do tamo, sat vremena nazad i točno smo na ručku. Međutim, djeca su prilično sporo hodala. Pogotovo neki pojedinci koji su svaki čas našli neku zanimaciju na putu: ova grana, ona grana, ova puževa kućica, ovaj češer,… I teško smo napredovali tim više što je uspon jako velik, a bilo je i blato. Pogotovo zadnji dio puta. Ali hodanje nije bilo samo hodanje. Gledali smo oko sebe, zamjećivali štošta, npr. balirano sijeno (čemu to služi, ah, da – tata mi je to već rekao pa sam zaboravila; ovaj pas, onaj pas, mačke; gdje je naša kuća, a gdje je križ prema kojem idemo,… I sve tako. Došavši na cilj napravili smo fotografiju za uspomenu. Odlučili smo se vratiti drugim putem: bez blata. Jer – blatna nizbrdica ne bi bila dobra. Klizalo nam se i na uzbrdici, a na nizbrdici bismo vjerojatno izgubili tlo pod nogama.



























I u tom razmišljanju došao jedan pas do nas. Mješanac njemačkog ovčara i… Ne znamo koga još. Išao oko djece, djeca se malo bojala, ali su ostali mirni i pas je brzo otišao. Kad vidimo: to nije pas kojeg smo vidjeli kako spava na kućnom pragu nego neki vrlo sličan njemu. Blizanac, kažu djeca.
I tako, nizbrdica, suze umora (samo jedan od nas malo je plakao zbog umora, ali se prilično ohrabrio nakon moje priče da je hodanje zdravo, da se trebamo kretati a ne samo sjediti, i…) Odlučili smo ići u koloni jedan iza drugoga, ne u parovima kao prije jer je lakše zbog automobila koji naiđu iza zavoja. U jednom trenutku dođe poštar na motoru. Vidjeli smo ga i prije, a sad se činilo da trubi za nama. Istina! Našao Domagojevu rukavicu pa je došao za nama :)
Idemo dalje kad eto ti jednog psa. Opet njemački ovčar, prilično velik, djelovao je razigrano, djeca se uplašila, počela plakati, on skače po njima. I što učiniti? Nigdje njegovog gazde kad opet – poštar! Onaj isti! Pitam ga za gazdu, zna li čiji je to pas, on ne zna, ali uskoro dolazi jedan muškarac koji nije gazda ali je psa uspio primiti za ogrlicu i odvući dok mi ne odemo. Uza sve to počela je padati kiša. Ovo je sada bio dulji put, prednost je asfalt, ali kiša nam nikako ne ide na ruku. Padala je sve jače, ne jako, ali je bilo pitanje trenutka kad će se spustiti. Neki imaju kapuljače, neki nemaju. Pokušavamo držati korak. Ugledamo čak i visibabe – samo na tom mjestu. Djeca umorna, ja vidim da kasnimo na ručak, i ja umorna, naravno. Htjedoh ponijeti kekse na to pješačenje i zaboravih. Zbunila me djeca bubamarom koju su pronašli.



























Na kraju kiša prestala, mi se umorni dovukosmo kući, ručasmo, odmorismo se, neki su spavali. Čudim se ja kako me ipak bole noge. Pitam djecu bole li njih. Eva i Petra kažu da ne. (S njima sam prvima o tome razgovarala).
Kako vas ne bole noge, a mene bole?
Kad si ti stara, kaže meni Petra.

Na kraju zaključismo da je pitanje tko bi od odraslih izdržao ovo planinarenje ovako kako su ga izdržala djeca. Domagojev i Adrijanov tata, sigurno (to su dečki rekli). Ostali rekoše da ćemo vam predložiti kratak izlet do križa kad u subotu dođete ovamo. Djeca su se slatko nasmijala svom prijedlogu.
Vjerojatno biste svi izdržali, ali treba priznati da u djeci ima snage. Nakon ručka častili smo se zbog osvojenog vrhunca, a iz dvorišta smo uspjeli vidjeti taj tanki križić na brdu. Kad bijasmo tamo nije bio ni tanak ni nizak!

Svima velik pozdrav!!

Mala napomena: Ako je netko zvao između 12:30 i 13:00 sati – mi smo putovali! Nismo bili dostupni! Došli smo tek oko 13:10.

Mala napomena br. 2: Fotografija na kojoj se vidi čitav križ – ne vide se dobro djeca, ali ovo je zbog dojma. Da vidite kako je to visok križ.

Mala napomena br. 3: Pored desnog Martininog ramena vidi se naša kuća. Vjerojatno ćete trebati povećati, ali to je zaista to i mi smo tamo bili!






- 17:43 - Reci što ti je na srcu (14) - Stavi blizu srca - #

23.01.2007., utorak

UTORAK


























Svima veliki pozdrav!

Kaže naš pužić da se za 4 dana očekuje povratak, a ako računate da je sada večer onda bi se skoro trebalo računati samo 3 dana. Baš sam poslušala prognozu koja reče da bi sutra konačno trebao pasti snijeg; najprije u gorju a onda u nizinama. Ne znam točno gdje smo mi. Čekamo i čekamo neko vrijeme koje bi bilo pogodnije za boravak na zraku, a ono nikako dočekati. Istina, bilo smo danas vani, u jednoj šetnji, dosta je sve mokro, ne možeš hodati osim po cesti. Našli smo jedan put na kojem nema mnogo automobila i bilo je dobro, ali poslije podne se spustila magla pa smo odlučili današnji boravak na zraku svesti na minimum.

Neki su zaželjeli fotke da bi vidjeli što mi to radimo, da li varamo, jesmo li gdje bili ili smo se izležavali. Dan je bio miran a istovremeno razigran. Mnogi su od vas zvali jutros između 8 i 8.30 a mi smo u to doba tek polako izlazili iz kreveta pa se nismo javljali jer je dolje kod telefonske govornice hladno pa nije zgodno doći dolje u pidžami. Vjerojatno će telefonski pozivi uslijediti za vrijeme večere jer je ujutro Domagoj imao ''dežurstvo'' i čitav doručak je upravo on razgovarao.
Ali, roditelji znaju da danas nije neko lijepo vrijeme pa su se ostali nekako rasporedili tijekom dana.

Što još reći? Za doručkom je krenuo razgovor što će tko biti kad odraste. Odgovori prilično jednolični. Djevojčice će biti frizerke, osim Dore i Vladimire koje će biti slikarice, a Martina će raditi u Konzumu; dječaci su bili originalniji: Adrian će zamatati poklone jer to zna i voli raditi, Domagoj će biti učitelj, Filip će prodavati jakne, a Sebastijan nogometaš. Možda to niste znali pa je ovo ekskluzivna vijest.

Mali osvrt na ostavljene komentare: jako nam je drago da se toliko roditelja javilo. Kao što kaže i mama Nikolina: zanimljivo je čitati što drugi roditelji pišu, kako pozdravljaju svoju djecu, ne zaboravljaju niti ostale i sve je to nekako i zanimljivo, ali i radoznali smo tko se javio; vi čekate što smo mi radili, čekate poneku fotku da vidite kako vam djeca izgledaju. Kao što kaže mama Branka: u glasu sam joj čula da je dobro.

Da, mislim da su svi dobro. Njihove dječje razmirice su normalne i na taj način uče funkcionirati u društvu. A nisu samo razmirice. Ima tu i toliko simpatičnoga, toliko dogovaranja što se igrati, u čijoj sobi, kako podijeliti uloge,…
Jutros sam se malo raspitivala i vidim da ste svi zvali i svi ste se čuli sa svojom djecom. Ne znam točno koliko puta, o tome djeca vode bilješke. Točno se zna tko je zvao jednom a tko dva ili više puta; da li su zvali samo roditelji ili netko drugi; da li su razgovarali samo s mamom ili samo s tatom ili s cijelom obitelji. To vam je samo malo pokazatelj da je to njima važno.

Nastavili smo gledati jučerašnji film, ostatak nam ostaje nakon večere, znači prije spavanja.
A što se spavanja tiče, jako dobro svi spavaju. Što smo dulje tu to više djece zaspi i nakon ručka. Jako su tolerantni kad njihov cimer spava, ne bude ga (ugodno sam iznenađena) nego čekaju da se sam probudi. Dosta su uredni u sobi. Nema nekih većih problema s robom ili papirima ili nekim njihovim stvarima.
Jučer smo se tuširali pa ćemo to učiniti opet sutra da ne bismo bili ''previše čisti''. Dobro su se snašli i dobro smo to jučer odradili.

Hvala svima na pozdravima, svim roditeljima, svim tetama, svim bakama i djedama, svima koji navrate a mi ih i ne poznajemo.
Danas vam podastiremo dvije fotografije s jutrošnje šetnje, obratite pažnju: na gornjoj fotografiji se u pozadini vidi naša kuća sakrivena s dva bora. Bila nam je želja i više pješačiti i osvojiti jedan vrlo daleki brijeg, ali nećemo biti u mogućnosti jer je sada jako mokro. Ali, tko zna što ćemo sutra o tome misliti!!!



- 18:07 - Reci što ti je na srcu (8) - Stavi blizu srca - #

22.01.2007., ponedjeljak

PONEDJELJAK

Da ne bismo iznevjerili vaša očekivanja javljamo se i danas. Istina, danas nas je vrijeme prisililo na boravak u kući tijekom čitavog dana. Malo prije ručka činilo se da će kiša prestati padati pa ćemo poslije odmaranja moći ići van, ali smo se prevarili. Kiša je rosila, vlaga je bila velika, zahladilo je pa se činilo razboritim ostati u kući. Meni osobno je žao što je tako, ali djeca su našla zanimaciju.

Ujutro smo uređivali sobe, usisavali, slagali stvari, bacali papiriće. Čini se da je ova grupa djeca prilično uredna, pokušavaju držati red u svojim sobama. Danas su čak neki i sam brisali prašinu.
Ručak je bio u uobičajeno vrijeme, za vrijeme odmaranja nekoliko je djece i zaspalo jer je bilo oblačno, a i vrijeme je baš pogodno za spavanje.
I što ćemo raditi do večere? Odlučili smo zajednički pogledati dio filma Moje pjesme, moji snovi. Djeca pjevuše sada po kući ono što su čuli u filmu.
Večeras se namjeravamo tuširati. Bit će veselo. Tajana i Martina su već jutros pripremile čisto rublje.

Danas nema nekih anegdota. Ujutro su igre bile mirnije, djeca bi se okupila u nekoj sobi, mirno se igrala, posjećivala djecu u drugoj sobi. Sad su već razigraniji i malo bučniji.

Baš je ovdje bio Filip i pitao me što radim. Pitam ja njega što bih o njemu napisala, da mi da neku ideju, ali kaže da nema pojma.

Svi smo dobro. Suza nema. Samo je malo Dora bila ganuta kad je čula svoju tetu Natašu. Ostali ne pripadaju skupini ''ganutih'', ali se primijeti kako blistaju nakon razgovora. Filip je htio danas nazvati doma, mislio je da ima telefonsku karticu negdje u torbi, ali je nismo pronašli. Na kraju je zaključio: Morat ću onda pričekati da me nazovu!

Ne znam točno jeste li se svi već javili svojoj djeci, ako niste – bilo bi dobro da to učinite jer je ipak već ponedjeljak navečer pa bi djeca voljela čuti vaš glas.

Hvala svima za pozdrave i ostavljane komentare. Nisam danas vidjela da li se javio netko novi, ali svima sam čitala komentare koji su ostavljeni. I Lauri i Filipu, i Domagoju, i Sebastijanu i Martini… Ne znam jesam li koga zaboravila. Ako jesam, oprostite, jednim uhom slušam što djeca rade, drugim dijelom mozga pokušavam složiti pokoju pametnu rečenicu. I onda ispadne svašta.

Danas nema fotografija. Neka vam bude dovoljno ovo javljanje! (Malo se šalim!)

Svima veliki pozdravi!! Svima!!
Mamama, tatama, braći i sestrama, prijateljima i tetama u vrtiću!

Do nekog novog javljanja stojte nam dobro!
Prognoza na Novoj TV: sutra prijepodne ne bi trebalo biti kiše. Nadajmo se! Nakon doručka i oblačenja trčimo na zrak nadoknaditi ono što smo danas propustili!





- 17:46 - Reci što ti je na srcu (11) - Stavi blizu srca - #

21.01.2007., nedjelja

NEDJELJA























Dragi naši!
Svima veliki pozdrav!
Razmišljala sam što bih vam zanimljivo prenijela s ovog našeg boravka u prirodi i u kući s vršnjacima i zaključih da je to tako jednostavan raspored, da su događaji tako uobičajeni da se i nema što pisati.

Ujutro u pola 8 neki su još spavali kad sam im došla reći da ustajemo. Prije ručka bili smo u prirodi, osvajali bregove, uzeli si za zadatak jedan teški brijeg s velikim spustom pa onda uspon, pa na povratku: ogroman uspon! Umorili smo se. Tim više što je puhalo, a opet – bilo je sunčano pa smo se ugrijali. Nakon ručka odosmo odmoriti noge. Neki su malo i zaspali. I da ne bismo uzalud bili u prirodi, a vrijeme proveli u kući, otiđosmo još jednom trčati, uspinjati se i spuštati na neku lokaciju na kojoj ovih dana još nismo bili. Djeca puna snage. U jednom trenutku kažu da više ne mogu, a u drugom već trče po uzbrdici. Nema se tu što reći! Već sam davno otkrila da su djeca prepuna energije.

Na povratku je počeo razgovor o danima koji nam preostaju. Petra je bila oduševljena da je jedan dan prošao. Nije ona to pričala s nekom žalošću nego je brojala. Uključio se Filip: on je imao svoju teoriju koliko dana preostaje. (Rekla sam vam da ti razgovori brzo započnu.)

Sebastijan i Dora beru cvijeće i sade ga. Tvrde da na taj način neće uvenuti za pet dana. Adrian tvrdi da hoće. Dilema.

Sada im svira CD. Dođu povremeno slušati pjesmu koja im se sviđa. Uključili su Filipovu disko lampu pa plešu. Pokušala sam to fotografirati, ali nije bilo onako kako sam željela. Ili nije davalo dojam mraka i disko ugođaja ili je sve bilo crvenkasto i neprepoznatljivo.

Do sada su već zvali mnogi roditelji. Djeca bez suza razgovaraju sa svojima što je znak da su dobro prihvatili odlazak.

Dok ovo pišem, Martina svakih toliko dolazi do mene, malo gleda što radim i ode. I tako već nekoliko puta.

Veliki dio dana tražili smo Laurine čizme, dopisivali se sms-ovima s mamom Vesnom. Ona se sjećala da je čizme ostavila u sobi, ali čizama nije bilo. Okrenuli smo ormar, kuću, nije bilo mjesta gdje nismo zavirili. I? Kad smo popodne išli van odjednom dođu Laura i Dora i kažu da su čizme nađene. Pa, gdje? Kako?
Dora je jučer rekla da su to njene čizme, Laura to nije uočila. Osobno sam se čudila kako Dora ima tri para čizama, tenisice i papuče. Ali….
A onda je ''nestao'' Laurin ručnik. Pa, mislim si: kako to sve njoj nešto nestaje? Prvo su pronašli ručnik na drugom kraju kuće u nekoj ''žlj'' sobi, onda su pronađene čizme.

Vjerojatno sam dosta napisala, Martina opet stoji pored mene, onako bez riječi…

Svi vas pozdravljamo i ljubimo! Djeca dođu malo vidjeti što ima novog na blogu, Domagoj i Sebastijan razveselili su se pozdravima na koje su naišli na ovom mjestu…

Svima koji su se javili ili to nisu učinili: sve vas pozdravljamo…

Zaboravih: jutros je puhalo. Filip je vidio: približava se pijavica. Počeo plakati da će ga usisati. Zapaliti i što sve ne. Drugi se čude: zašto pijavica. Pa valjda se radi o tornadu. Ne znaš tko je bolje razradio svoju teoriju: Filip ili Eva i Tajana.
Pitam poslije podne Filipa: i što je s pijavicom? Hoće li te odnijeti?
Ipak neće!

Za danas toliko od nas iz ''prerije''!!





- 18:17 - Reci što ti je na srcu (13) - Stavi blizu srca - #

20.01.2007., subota

SUBOTA, PRVI DAN























Ovo je naše prvo javljanje. Večer je i dan je iza nas. Sve je bilo u redu. Bili smo u šetnji. Nije bilo snijega, ali je bilo malo blata. To nas nije spriječilo u našem pohodu na bregove. Šaljemo dvije fotografije kao potvrdu napisanoga.
Sutra je nedjeljni raspored. Pokušat ćemo na vrijeme ustati da bismo doručkovali i u 9 h bili na misi. Nakon toga presvlačenje, odlazak u šetnju, ručak u 12:30, odmor, užina, šetnja, igra u kući, večera u 18:30 i priprema za spavanje što uključuje oblačenje u pidžame, pranje zubiju, gledanje filma (večeras smo započeli gledati Vuka samotnjaka) i spavanje.

Djeca su dobro, umorna su. Puna su dojmova. Sada dok ovo pišem, malo prije 21 h, svi su u krevetu i čini se da će za pola sata svi spavati.

Svima laka noć i hvala za pozive i srdačan pristup!



- 21:05 - Reci što ti je na srcu (8) - Stavi blizu srca - #

DANAS!




Eto, za malo više od sat i pol - krećemo!

Vremenska prognoza nije loša. Samo neka nam ne puše vjetar od 150 km/h, neka nam ne pada kiša i... Što još? Previše želja, zar ne?!

Samo neka smo svi zdravi i veseli, a ja se nadam da će mi se glas vratiti, da ću biti kao nova za tjedan dana!

Svim roditeljima čija djeca danas idu: sve će biti u redu! Nemojte previše plakati. Nemojte previše misliti kako vam failmo! Iskoristite to vrijeme za sebe, radite što vas veseli,... Brzo će to proći!

Čujemo se telefonski; nadam se da se i čitamo - barem malo!

Sad moram ići!



- 08:19 - Reci što ti je na srcu (6) - Stavi blizu srca - #

19.01.2007., petak

SUTRA U 10 SATI KREĆEMO!!



Za sve one koji su zaboravili ili su smetnuli s uma: sutra u 10:00 sati krećemo iz Strmca prema Poredju. Nadamo se da smo za sat vremena tamo. Nakon upoznavanja s novim prostorom roditelji se vraćaju kući a mi ostajemo.
Nadamo se da ćemo imati dobro vrijeme. A dobro vrijeme je svako ono koje nije kišovito. A ako bi bilo kiše nadamo se da neće predugo padati.
Raspored ćemo vam javiti kad sve saznamo na licu mjesta.

Možda će vas zanimati raspored spavanja. Ide nas dvanaestero. Petra G. ne može jer nije zdrava. Zato će sve sobe biti dvokrevetne, a Josipa i Vladimira su me već molile da im dadem onu sobu u kojoj imaju WC i umivaonik. Budući su najstarije djevojčice ispunit ću im želju.
Ostali parovi su: Laura i Dora, Martina i Tajana, Petra i Eva; a dječaci: Domagoj i Sebastijan te Filip i Adrian.

Stvari su spakirane i sada se još samo čeka jutro da bismo mogli krenuti.
Svima koji ne idete s nama želimo ugodan tjedan. Pokušat ćemo se ponekad javiti, ali ne obećajemo previše.

Vidimo se uskoro!



- 15:16 - Reci što ti je na srcu (8) - Stavi blizu srca - #

16.01.2007., utorak

BRAVO ZA PRVO JAVLJANJE!



Dragi naši! Jednostavno moramo proslaviti javljanje prvog roditelja! Jako nam je drago!
A svi vi ostali koji se još niste uspjeli javiti i dogovoriti sa svojim računalom (znamo, i mi imamo problema i računalo je računalo i ako ono neće otvoriti ono što bismo mi htjele onda je uvijek ono pobjednik) ne gubite nadu. Možda se jednom i kod vas nešto sredi.

Pa ako ne možete komentirati, a primjećujemo da posjećujete blog, onda vas večeras pozivamo da posjetite blog PJEŠICE PO HRVATSKOJ. Nećemo vam puno govoriti koga ćete ondje susresti, ali isplati se tamo zaviriti. Vidjet ćete zašto.

Odlučile smo postaviti novi brojač. Ovoga puta brojimo za koliko se dana vraćamo s Poredja. Nemojte se čuditi niti smijati jer vam je to kod djece zaista tako. Prvo pitanje za ručkom u 12:30 u subotu jest: Teta, za koliko dana idemo doma?
I tada počne odbrojavanje. Neki u svoju računicu ubrajaju dan kad se odlazi, ali ne ubrajaju tekući dan. To znači: ako je nedjelja, a vraćamo se u subotu, onda dotično dijete ne broji nedjelju, a broji subotu. Ali ima i djece koja ne broje niti tekući niti onaj Dan D kad se ide kući pa njegovo odbrojavanje zvuči otprilike ovako: Dobro jutro! Kad idemo doma? Za 5 dana?
I sve je dobro ako se međusobno ne počnu razgovarati ova dva djeteta jer tada jedno kaže da se kući ide za pet, a drugo za šest dana; pa jedno drugome objašnjava zašto za pet, a drugo dokazuje zašto za šest...
To sam vam zaboravila jučer reći.

A Vi? Na koji ćete način Vi brojati dane do povratka djeteta?
Moći ćete ih zamisliti u onom prostoru jer ćete gotovo svi ići u subotu s nama. Pa ćete možda misliti da im nije tako dobro kao doma, što bi i mogla biti istina, ali i ne mora biti. Imat će društvo, čut ćete se telefonski, brojat će dane i vjerujte: sljedeća će subota brzo doći. Ma kako Vi to brojali - s tekućim ili bez tog dana, sa subotom kada dolazite po njih ili bez nje.

Razmišljali smo da ćemo se kratko javljati ako ja ikako budem pri svijesti jer ove godine ipak ide 13 djece. Zamislite sebe na mom mjestu!

Još jednom hvala za pozdrave ostavljene u komentaru i nadamo se da sve radije zalazite ovamo.


- 21:12 - Reci što ti je na srcu (6) - Stavi blizu srca - #

15.01.2007., ponedjeljak

OPET "DOBRE VIBRACIJE"

Nadamo se da ste zavirili na simpatičnu stranicu Dnevna doza dobrih vibracija, a ako niste učinite to SADA. Ako nemate za to vremena i snage, vratite se sutra kada će Vam biti bolje i Vi odmoreniji.
Mi smo zavirile i naišle na nešto vrlo aktualno i životno.


KLINCI VOLE GNJAVITI OKO JELA

Opuštena, ugodna atmosfera i strpljivost pri hranjenju od najranije dobi važni su kako bi dijete steklo zdrave navike vezane uz raznovrsnu i redovitu prehranu, ali i kako bi se navikla polako jesti, uvijek sjedeći za stolom, nikada "s nogu".

Djecu od najranije dobi treba navikavati na što raznovrsniju prehranu, no kod male djece, koja prirodno osjećaju koje tvari im nedostaju, dobro je što više poštovati želje. Međutim, kako dijete raste, kompliciranje i "zanovijetanje" uz hranu jedan je od načina izražavanja nezadovoljstva ili privlačenja pozornosti. Ključne riječi za rješavanje problema vezanih uz jelo su mirnoća i strpljivost.

U početku, ako dijete odbija hranu, maknite tanjur i ne dajte mu ništa jesti do sljedećeg obroka. Gladno dijete manje je sklono odbijanju hrane.

Što možete učiniti?

1. Koliko god vas izluđuje dijete koje dugo gleda u tanjur i ne jede, pokušajte to ne pokazati: može se desiti da, što ste uznemireniji i ljući, dijete više ustraje u odbijanju hrane

2. Kao i u ostalim odgojnim elementima, trudite se primjenjivati pozitivan pristup - umjesto da djetetu kažete: "nećeš dobiti slatkiš dok ne pojedeš", pokušajte mu reći: "kad pojedeš, dobit ćeš svoj omiljeni slatkiš"

3. Nikad djetetu ne govorite kako nemate vremena za njegove trosatne scene za stolom –možete postići suprotan efekt, tj. dijete može još jače ustrajati u svom naumu

4. Uvijek tražite od djeteta da jede za stolom, a ako ono to odbija, pokušajte ga "prevariti" šarenim stolnjakom, priborom za jelo, čašama ili tanjurima s njegovim omiljenim likovima

Kao i uvijek, pravila nema, ali preporučeni postupci efikasni su kod većine djece. Ako ne uspijete na ovaj način, pokušajte se posavjetovati s dječjim psihologom. Stručnjak će procijeniti koji bi model ponašanja bio najprikladniji za vaš problem. Naime, drastičniji slučajevi odbijanja hrane mogu imati različite uzroke, pa se na različite načine i "liječe".


Svima koji navrate na ove stranice želimo da se ugodno ovdje osjećaju!



- 21:40 - Reci što ti je na srcu (6) - Stavi blizu srca - #

14.01.2007., nedjelja

MALA PREPORUKA

Današnji je dan obilježen time da su na Blog.hr - u čitav dan imali remont pa se ništa nije moglo pisati niti komentirati. A ja sam jučer naišla na jedan simpatičan link i to sada dijelim s vama. Možda pronađete nešto i za sebe. Stranicu su nazvali Dnevna doza dobrih vibracija, a vi kliknite OVDJE i pogledaje o čemu se radi.

Za početak druženja s tom stranicom želim vas malo zainteresirati pa vam donosim sljedeće:

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

Važno je znati da je emocionalna inteligencija manje genetski uvjetovana, a više se razvija tijekom života, dakle roditelji i svi koji rade s djecom mogu puno učiniti na poticanju i razvoju emocionalne inteligencije.

Kako emocionalnu inteligenciju ljudi nerijetko opisuju kao "ono nešto" što čovjek ima u sebi i zbog čega je prihvaćen u društvu, rijetko "pravi drame" i rjeđe se od prosjeka dovodi u problematične situacije i sl, nema dileme da je emocionalna inteligencija nešto izrazito poželjno, a što nije uvijek lako shvatiti. Odnosno, roditelji ni sami ne znaju što bi trebali činiti da njihovo dijete izraste u biće visoke emocionalne inteligencije.

Pripremili smo mali upitnik, čija svrha nije ispitati vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji, niti vam precizno odgovoriti u kojoj mjeri tako odgajate svoje dijete. On vam daje samo osnovne smjernice da shvatite kako se emocionalna inteligencija razvija u svakodnevnim situacijama: dok se dijete igra ili piše zadaću, gleda crtiće, igra s loptom, kad imate obiteljske probleme.

Pročitajte sljedeća pitanja i razmislite biste li na njih odgovorili s da ili s ne. Razmislite zašto? Tu je i objašnjenje koje bi roditeljsko ponašanje bilo poželjno.

1. Skrivate li ozbiljne probleme od svoje djece?
Većina psihologa smatra da roditelji ne bi trebali od djece skrivati ozbiljne probleme. Djeca su mnogo otpornija nego što se misli i realna objašnjenja za njih su korisnija od skrivanja.

2. Gleda li vaše dijete televiziju više od 12 sati tjedno?
Pasivno gledanje televizije i obilje nasilja koje pritom vidi ne potiče dijete na razvoj emocionalne inteligencije.

3. Smatrate li se optimističnom osobom?
Istraživanja su pokazala da dijete razvija optimističan odnos prema svijetu prije svega gledajući roditelje.

4. Provedete li dnevno 15 minuta s djetetom u igri ili druženju?
Igrajući se sa manjom djecom, odnosno, družeći se sa starijom, stvaramo kod njih pozitivnu sliku o njima samima i potičemo njihovo samopouzdanje.

5. Uskačete li kad dijete ima problema?
Djeca mogu mnogo ranije početi rješavati probleme nego što mi mislimo. Pritom stječu samopouzdanje i uče važne društvene vještine.

6. Prisiljavate li da dijete nastavi s pokušajima čak i nakon uzastopnih neuspjeha?
Uspješni ljudi su uporni. Upornost nas uči da prevladamo frustracije i neuspjehe.

7. Ostavljate li dijete na miru kad s vama ne želi razgovarati?
Iako je teško dijete nagovoriti da vam govori o svojim problemima, roditeljski je zadatak da to otkrije. Razgovor o problemima i izražavanje osjećaja može mu pomoći da nauči kako ne treba potiskivati probleme, već ih treba razumjeti i pokušati riješiti.

8. Tražite li od svog djeteta iskrenost čak i u nevažnim stvarima?
Da, iskrenost se baš uči u malenim stvarima. Velikih ionako nema mnogo, na njima se provjerava.

9. Imate li male obiteljske sastanke? Donosite li s djecom dio obiteljskih odluka?
Otvoreni razgovori i pokušaj da se do rješenja dođe dogovorom, a ne svađom, izvrstan su način na koji djeca mogu naučiti funkcionirati u grupi.

10. Zahtijevate li od svog djeteta da se pravilno hrani i da se dovoljno kreće? Zdrav način prehrane igra važnu ulogu i u biokemiji dječjeg mozga u razvoju. Pritom dijete uči da se treba brinuti o sebi i svom zdravlju. To je način da sebi kažemo da smo vrijedni i da cijenimo život.



Svima želim dobar početak novog radnog tjedna, a sve čija djeca idu na zimovanje podsjećam da je sutra u 16:00 mali roditeljski sastanak. Odbrojavamo zadnje dane (pogledajte snjegovića pa ćete vidjeti)!







- 21:07 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

10.01.2007., srijeda

BROJIMO DANE, ZAR NE?





Eto, pokušala sam i uspjelo je!!! Imamo mali kalendarić do odlaska na zimovanje... Baš mi je drago da djeca to mogu i na ovaj način vidjeti...

Nema snijega, ali to ne znači da se ne radujemo!

Sutra ćemo smišljati prigodne stihove ili nešto slično. Za sada neka bude ovo dovoljno!





- 21:00 - Reci što ti je na srcu (1) - Stavi blizu srca - #

OBAVIJEST O ZIMOVANJU

Iskreno se svima ispričavam! Na papiru s popisom stvari koje je potrebno ponijeti krivo sam upisala termin zimovanja tj. ostavila sam lanjski datum i godinu. Hvala mami Vesni koja me na to upozorila iako bi njoj napisani datum odgovarao.

Dakle, idemo u subotu i u subotu se vraćamo što znači da je termin od



20. do 27.01.2007.



Još jednom isprika svima koja sam zbunila.

A na roditeljskom se vidimo u ponedjeljak, 15.01. u 16:00 sati pa ćemo riješiti sve nedoumice.

Hvala na razumijevanju!






- 16:36 - Reci što ti je na srcu (1) - Stavi blizu srca - #

09.01.2007., utorak

POSEBNO

Posebno
je riječ
koja se koristi da opiše
nešto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja širi ljubav
osmijehom ili brižnom gestom.

Posebno
opisuje ljude
koji sve čine iz srca
i misle na srca drugih.

Posebno
se primjenjuje na nešto
što je dragocjeno i vrijedno divljenja,
što se ne može uništiti.

Posebno
je riječ
koja najbolje opisuje
Tebe!



Dragi posjetitelji ovog bloga, bloga Put do dječjeg srca!

Danas su mnogi dobili adrese ovog virtualnog kutka. Nekima sigurno nije jasno kuda su došli; neki se dobro ovdje snalaze; nekima je malo nelagodno, ali...

Opustite se i osjećajte se kao "kod kuće". Tu nema nikakvih obaveza. Radujemo se ako vam se ponešto od ponuđenih sadržaja svidi. A nadamo se da hoće.

U lijevom stupcu imate ponuđene neke linkiće za koje smo mislili da bi vas mogli zanimati, a isto tako - sigurno vidite da su se svojim komentarima na ovaj blog javili neki drugi blogeri čija virtualna carstva smijete posjetiti. Mi smo već malo u njih zavirili i pronašli zanimljivih stvari.

Što se komentiranja tiče: smijete reći što vam je na srcu. Bilo bi nam drago da se potpišete, ali to nije obavezno. Isto tako, nemojte misliti da ne smijete komentirati zato što niste blogeri. Smijete. Kad kliknete na linkić ispod posta na kojem piše "Reci što ti je na srcu" otvorit će vam se prostor u koji smijete upisati svoj komentar i poslati ga na blog. Ako niste blogeri (a možda i jeste, pa što vam onda mi ovdje ovako natanane objašnjavamo što vam je raditi) kliknite da želite komentirati kao anonimci, a ime smijete upisati.

I to je sva mudrost...

Ako vam se ponešto baš posebno svidi i želite to imati na papiru potrebno je samo kliknuti na "Stavi blizu srca". A ako ne želite čitati komentare nego samo gledati postove tada se ispod kalendara a iznad sata nalazi napisano "Zanima li te što je drugima na srcu?" pa ćete klikom na to isključiti komentare (oni će postojati ali vi ih nećete vidjeti).

I što još reći? Skoro smo zaboravile... Imate i adresu elektroničke pošte, malo je potražite i naći ćete je, ne smijemo vam sve reći, pa možete i na taj način doći do nas, a mi tada s time nećemo izlaziti u javnost.
Nadamo se da ćete ovdje naći malu oazu u koju ćete se rado vraćati...

Do sljedećeg druženja - uživajte!




- 16:41 - Reci što ti je na srcu (4) - Stavi blizu srca - #

08.01.2007., ponedjeljak

SRETAN ROĐENDAN




Dragom Filipu od srca želimo SRETAN ROĐENDAN!

Zašto njemu?

Pogledajte OVDJE!

I pogledajte OVDJE!

Ne zaboravljamo niti njegove drage roditelje!! Svima iskrene čestitke i naša podrška!




- 16:49 - Reci što ti je na srcu (6) - Stavi blizu srca - #

07.01.2007., nedjelja

TVOJE IME



Prisjećajući se danas Isusovog krštenja nekako se prisjećamo i svoga imena.


Nemati ime za Izraelce je značilo isto što i "biti bezvrijedan". Osoba bez imena nije imala nikakvo značenje. Nisu se osvrtali na nju. Prema Starome zavjetu, u imenu su skrivene one mogućnosti koje nam je dodijelio Bog. Sam Bog mi je pripravio ime: izmislio ga je i dodijelio mi prema njemu darove i sposobnosti koje mogu razvijati tijekom života.

Biblija stavlja jak naglasak na to da na Bog preko ljudi daje ime - a Bog to ime štiti. Nijedan čovjek nema moć nad njime. Nitko nam ne može nauditi jer je naše ime u Božjim rukama.

Svatko tko izgovori tvoje ime misli na tebe takvog kakav jesi. U njemu se odražava nečiji odnos prema tebi, njegovi osjećaji, ljubav i naklonost, ali negdje nažalost i njegove predrasude i podsvjesni otpori.

Tvoje ime ima svoje značenje. Jesi li se zanimao za podrijetlo svoga imena?
Zaviri u leksikon kako bi upoznao značenje svoga imena.
Što ti je pritom palo na pamet?
Čime te ono dirnulo?
Vjeruj u značenje pripisano imenu.

(Anselm Grün)



Bog ima isto toliko imena koliko ima živih ljudi.

(Andre Gide)



Mali dodatak:
"Otkrila" sam da na ovaj slide show možete kliknuti, pričekati (dulje ili kraće vrijeme, ovisi kakvu vezu s Internetom imate) i otvorit će vam se ove fotografije u originalnoj veličini. Možete ih spremiti ili - staviti na svoj blog jer će vam tamo ponuditi i kod... Ideja nije loša!




- 15:30 - Reci što ti je na srcu (8) - Stavi blizu srca - #

06.01.2007., subota

DOBRODOŠLI

Kažu da je Nova godina idealno vrijeme za neki novi početak. Moglo bi se činiti da je to istina jer sam se i ja odvažila na otvaranje ovog bloga odmah nakon navedenog datuma. Ali... Postoji jedan ALI...
Ali - o tome razmišljam već jako dugo... Zapravo i ne o blogu, jer donedavno nisam niti znala što je to, nego o web stranici. O tome već možda i nekoliko godina. Ali, s time ima nekih komplikacija, ili se samo meni tako čini, pa sam tu svoju želju stavila u kut zaključivši da to nije za mene.

Pišući jučer tromjesečni plan za siječanj - veljaču - ožujak za vrtićnu skupinu u kojoj radim, opet mi je ova ideja pokucala na vrata. Zašto ne bismo napravili nešto u čemu mogu sudjelovati svi koji ovamo navrate? Ne plaćam zakup prostora u ovom virtualnom svijetu, mogu nabaciti pokoju misao na koju sam i sama naišla i potakla me na razmišljanje. Osim toga, sve se može komentirati, mogu se ostavljati vlastita iskustva i ideje,....

Predložih to kolegici i... I njoj se svidjelo... I zato počinjemo....

Što se tiče tema: sve dolazi u obzir. Blog smo nazvali Put do dječjeg srca a u kratkoj napomeni s lijeve strane stoji: "i ne samo do njega". Jer, mišljenja sam: ako želimo nekako doći do dječjeg srca trebali bismo najprije doći do svoga i upoznati ga.

Zato će ovo biti razni putovi, razna raskrižja, razni poticaji kako bismo izabrali dobar put. Čitav je život izbor pa tako i mi toliko toga trebamo birati i za sebe i za svoju djecu.

Što se tiče dizajna: imam još jednu ideju ali je ne znam realizirati, a osoba koju sam molila za pomoć danas je valjda nedostupna. Imamo osiguran prostor za komunikaciju i susretanje, a ostalo ćemo napraviti u hodu. Bitno je da su nam srca dostupna, zar ne?!

Dakle, počinjemo. Znam dvije, tri adrese elektroničke pošte pa ću tim osobama dostaviti adresu ovog bloga, a vi budite slobodni i podijelite je s nekim poznatima...

Nadamo se da će nam ovakvo druženje svima biti poticajno i obogaćujuće....

Recite što vam je na srcu, svi smijete komentirati... Ako vam se nešto svidi imate mogućnost staviti to na papir i pročitati još koji puta tijekom dana...

Za naše prvo susretanje ovo bi možda bilo i dovoljno: da se previše ne umorite za prvi puta...

Svima ISKRENA DOBRODOŠLICA!!!!


TEGLA KISELIH KRASTAVACA I KAVA

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

"Sada", rekao je profesor dok je smijeh zamirao, "želim da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš zivot i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se s djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravci.

Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete.
Sve ostalo je pijesak."

Jedna studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao.
"Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."



- 15:52 - Reci što ti je na srcu (1) - Stavi blizu srca - #

Sljedeći mjesec >>

  siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari DA/NE?

Put do dječjeg srca?

DA!
Pomoć kod putovanja do dječjeg srca, ali ne samo do njega!!



"BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO.
SAMO SE SRCEM DOBRO VIDI."

(Mali princ
Antoine de Saint-Exupery)




Ako netko želi reći nešto od srca k srcu može to učiniti na sljedećoj adresi:

djecjivrtic@gmail.com




free web counter
Visit Now




srce traži put




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


RAZLIČITI PUTOVI

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!


(knjiga Brojeva 6, 24 - 26)






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se