PUT DO DJEČJEG SRCA
31.10.2008., petak
Obojeni kristali
|
Jednog dana uđe otac sa sinom u crkvu. Dječak se zaustavio promatrajući velike vitraje na pokrajnjim zidovima. Kroz njih su prodirale sunčeve zrake i ispunjale crkvu prekrasnim bojama. Dijete upita oca: - Tata, što se to preljeva u raznim bojama? Otac odgovori: - To su vitraji, prozori načinjeni od mnoštva obojenih stakala, koji sačinjavaju razne slike. Dijete nastavi promatrati vitraje, a onda reče: - A tko su oni ljudi naslikani na vitrajima? Otac odgovori: - To su sveci. - Sveci? A tko su sveci? Upita dijete radoznalo. - Sveci su bili tako dobri ljudi da se kroz njih moglo vidjeti kako je dobar Bog. Oni su čitav život proživjeli čineći dobro. Dijete je ostalo zamišljeno, a onda se opet obrati ocu: - Oni su onda kao vitraji. Otac nije razumio primjedbu. Dijete stoga nastavi: - Da sveci su kao vitraji. Ako kroz vitraje možemo vidjeti sunčevu svjetlost, kroz svece možemo vidjeti kakav je Bog. Otac osta iznenađen sinovljevim odgovorom i reče: - Vidim da si razumio. Sada znaš kako možeš postići da budeš jedan od njih. Jose Real Navarro Mudrost odrastanja |
29.10.2008., srijeda
Triatlon
|
Sin pita jedan dan svog tatu: "Tata hoćeš li sudjelovati sa mnom u maratonu?" Otac je bio bolestan na srce, ali je ipak odgovorio DA. I trčali su maraton zajedno. I trčali su i druge maratone, jer je otac uvijek odgovorio DA kad ga je sin pitao. Jednog dana sin pita oca: "Tata, što misliš da se upišemo da idemo vježbati za Ironman-a?" I otac odgovori DA. (Za one koji ne znaju prvenstvo svijeta Ironman je godišnje događanje koje se održava u 10.mj. u Americi, na Havajima. To je najteži triatlon na svijetu. Natjecatelji moraju proći 3,86 km plivajući, zatim 180,2 km na biciklu i na završetku maraton dug 43,19 km pored Big Islanda. OTAC I SIN SU ZAVRŠILI UTRKU ZAJEDNO!!!! Pogledajte video te utrke Ovog bismo se filmića trebali uvijek sjetiti kada nam se naše teskoće čine velikima i mislimo da nemamo snage za nastaviti dalje! Sve je moguće uz Njegovu pomoć! |
28.10.2008., utorak
Tri sita
|
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu: - Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju? - Stani malo - odgovori Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš želim napraviti mali test. Zove se "Test trostrukog kriterija". - Trostrukog kriterija? - Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počnes pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije. Prvi kriterij je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina? - Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i... - Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro? - Ne, naprotiv... - Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to točno. Jos uvijek možes proći na testu, jer je ostao još jedan kriterij, kriterij Koristi. Da li će to, što mi želis reći o mom prijatelju, biti meni korisno? - Ne, ne baš. - Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopće rekao? Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i visoko cijenjena osoba stare Grčke. |
22.10.2008., srijeda
Kruh
 Nemojmo povrijediti kruh ni riječju ni bilo čime, jer on je doista svet u svojoj darežljivosti, velik u dobroti. On nas posvuda prati, putuje s nama u našoj torbi, bdije na našem stolu, u samoći stražari, uvijek budan i tih. On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo, hranio našu mladost, ispunjao nam dane mirisom i nježnošću. On je uistinu bio naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug. U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi, iz njega su sjale tople srpanjske žetve. On je skupljao u se sve naše radosti i naš znoj i suze i stajao je pred nama kao blaga opomena i tiha mudrost. Nikola Miličević |
18.10.2008., subota
Izreka
|
Ljudska bića gotovo su jedinstvena u svojoj sposobnosti da uče iz tuđih iskustava i jednako su nevjerojatna u nesklonosti da tako postupaju. (Douglas Adams) |
17.10.2008., petak
PRIČA O KRUHU I NOGOMETU
|
Toga predvečerja u jednoj ulici u predgrađu velikoga grada uzavrelo je kao u kotlu. Vriska, galama, pravdanje i poneka teška riječ za dječja usta. Dječaci su igrali nogomet, a umjesto lopte naganjali su staro pecivo koje je Ivan našao pored kante za smeće. Neki starac, ugledavši na ulici "loptu" koju su dječaci maločas naganjali, zaustavi se, podigne je i pogleda ih. - Stari, ostavi to! To je naša lopta! - prvi se javi Ivan. - Pusti ga, Ivane! Možda je i on kao mali volio nogomet - dobaci Marko. - Ej, stari! Hoćeš li se igrati s nama? - smijući se dometne Filip, na što svi prasnuše u smijeh. -Stari, jesi li gluh? Rekao sam ti da ostaviš našu loptu - opet se javi Ivan. Posve mirno, vukući noge, starac priđe dječacima, drhtavom rukom prinese pecivo ustima i poljubi ga. - Jesam li vam rekao da stari voli nogomet? Jeste li vidjeli kako je poljubio loptu? – reče Marko. - Dosta je bilo zezancije, starkeljo! Daj našu loptu i produži dalje svojim putem - ljutito će Ivan. - Vratit ću vam vašu "loptu" - mirno reče starac - ali prije toga želim vam nešto reći. Ovo je kruh, sveti kruh koji vam vaši roditelji svakoga dana poslužuju s ljubavlju. Kad sam bio vaših godina, mene su roditelji učili da kruh treba poštivati, i kad padne na zemlju, podići ga i poljubiti. Netko je od vas rekao da sam i ja možda volio nogomet. Ne samo da sam ga volio, obožavao sam ga, ali nikad nam nije palo na pamet igrati se kruhom. Kad nismo imali prave lopte, izrađivali smo je od starih krpa. Vraćajući Ivanu pecivo, starac ga pomiluje po glavi i reče mu: - Evo vraćam ti tvoju "loptu" i nadam se da više nisi tako ljut na mene. Ne osvrćući se, starac je produžio dalje i nestao u polumraku koji se već spuštao na grad. S pecivom u ruci sav zbunjen stajao je Ivan i njegovi prijatelji ne znajući što bi sa sobom. (Tin Kolumbić) |
15.10.2008., srijeda
OBIČAN RADNIK
|
Nikada nisam prisluškivao tuđi razgovor. Ali, jedne večeri, kasno, prolazeći našim dvorištem, ulovio sam se da baš to činim. Moja je žena razgovarala s najmlađim sinom, a on je sjedio na kuhinjskom podu. Potiho sam se zaustavio uz stražnji ulaz kako bi ih čuo. Izgleda da je čula kako se neka djeca hvale kakav posao imaju njihovi očevi. Kako su svi veliki direktori ... a onda su pitali našeg Boba. ''Kakva je karijera tvog oca?'' počeli su ispitivati. Bob je tiho mrmljao gledajući u stranu: ''On je običan radnik.'' Moja divna žena pričekala je da svi odu, a onda je našeg malog sina pozvala unutra. Rekla je: ''Moram ti nešto reći, sine,'' ljubeći ga u jamicu na bradi. ''Rekao si da je tvoj tata običan radnik, što je točno. Ali čini mi se da ne znaš što to točno znaći, pa ću ti objasniti. U rastućoj proizvodnji, koja našu zemlju čini velikom, U svim trgovinama, skladištima i kamionima, koji svakodnevno prevoze teret ..., U svakoj novoj kući koja se gradi, zapamti to, sine, Rade obični radnici koji omogućuju da se obavi tako veliki posao.'' ''Točno je da direktori imaju lijepe stolove i da ostanu čisti cijeloga dana. Planiraju kako da dobiju velike poslove ... šalju dopise. Ali da bi se njihovi snovi ostvarili, zapamti to, sine, Potrebni su obični radnici koji taj posao obave.'' ''Kad bi svi šefovi napustili svoje urede i kad ne bi radili godinu dana, Kotač proizvodnje i dalje bi se okretao – i to punom brzinom. Ako ljudi poput tvog oca nisu na poslu, nema proizvodnje. Potrebni su obični radnici da taj posao obave!'' Ulazeći kroz vrata, obrisao sam suzu i pročistio grlo. Oči su mu zasjale od veselja kada je skočio s poda. Zagrlio me je i rekao: ''Bok, tata, ponosan sam što sam tvoj sin ... Jer ti si jedan od onih ljudi – važnih ljudi – koji rade velike poslove.'' Ed Peterman |
12.10.2008., nedjelja
Trenutak za tebe
|
U jedno arapsko selo došao je došljak koji se tu želio nastaniti. Na putu je susreo starca i upitao ga kakvi su ljudi u selu. Starac mu je odgovorio pitanjem: A kakvi su ljudi bili tamo gdje si do sada živio? Loši, odgovori došljak. Svi su bili pakosni i svađalice. Produži, stranče, dalje. I ovdje su takvi ljudi, odgovori mu starac. Poslije izvjesnog vremena u selu se pojavio drugi stranac. I on se želio tu nastaniti. I njemu je starac postavio isto pitanje, a došljak je odgovorio: Dobri su bili ljudi, lijepo smo se slagali, ali ja sam odlučio malo promijeniti sredinu. I ovdje su dobri ljudi, odgovori starac. Slobodno se ovdje nastani, bit će ti lijepo. |