PUT DO DJEČJEG SRCA
29.04.2007., nedjelja
NEDJELJA DOBROG PASTIRA
 Ne treba zatvarati oči pred time da se sve više ljudi smatra vjernicima ili barem religioznima, ali distancira se od bilo kakve konfesionalne pripadnosti ili pak zazire od crkvenosti pa stoga ne žele niti njezinu pomoć. Imaju li takvi u Crkvi sugovornika ili su otpisani? Isusov je princip naviještanja Evanđelja bio: poći za izgubljenom ovcom, pustiti one zbrinute unutar konfesionalnih granica i okrenuti se onima koji traže, koji se ne mogu naći unutar takva "tora". Danas se u Crkvi slavi Nedjelja Dobrog pastira, kada se osobito moli za duhovna zvanja. Kriza duhovnih zvanja posebice je uočljiva, pa i dramatična, na Zapadu. Europa danas postaje novo misijsko područje. Možda je uzrok krize duhovnih zvanja i u tome što smo odviše zabavljeni čuvanjem onih devedeset i devet. Čuvamo tradicije, propise, bogatstvo, svoj ugled, svoje stečene pozicije i prednosti a najmanje nam je stalo do, kako za njih kaže švicarski misionar i teolog Walbert Bühlmann, "religioznih nomada". Možda oni upravo zato ne žele u našu "zbrinutost"? Evanđelje nam, uostalom, i ne daje za pravo osjećati se sigurnima i zaštićenima. Posao je Crkve stalno biti u poslanju. I to ne najprije svojima nego svijetu, pa i religioznim nomadima. Koliko nam još preostaje snage za to? (Anton Šuljić Večernji list, 29.04.2007.) |
19.04.2007., četvrtak
ISUSOVA ĐAČKA KNJIŽICA
|
Isus, koji boravi u internatu Sv. Filip, vraća se u Nazaret i donosi dačku knjižicu s ocjenama za drugo tromjesečje. One baš nisu dobre. Njegova ih je majka pročitala i ništa nije rekla, pohranjujući sve to u svome srcu. Ali, ostaje najteže: treba je pokazati Josipu. Matematika: ništa ne zna, osim množiti (tj. umnožavati) kruhove i ribe. Nije čak savladao niti zbrajanje: tvrdi da su njegov Otac i On jedno (čine jedno). Pisanje: nikad sa sobom nema pribora. Zato je prisiljen pisati po pijesku. Kemija: ne izvodi tražene eksperimente. Čim mu se okrenu leđa, on pretvara vodu u vino kako bi nasmijao svoje drugove. Sport: umjesto da, kao svi ostali, nauči plivati, on hoda po vodi!!! Usmeno izražavanje: ima velike teškoće sa jasnim govorom. Uvijek se izražava u parabolama. Red: pogubio je sve svoje stvari u internatu. Bez srama izjavljuje da nema čak ni kamen kojeg bi koristio kao jastuk. Ponašanje: izražena tendencija da posjećuje strance, sirotinju, gubavce. Josip je kazao samome sebi da to uistinu tako dalje više ne može, te da mora poduzeti mjere: “Dobro, mali moj Isuse, budući da je tome tako, možeš prekrižiti uskršnje praznike.” |
17.04.2007., utorak
ŽIVOTU REĆI: DA!!
|
Živjeti znači: zagrliti ljude i stvari I opet ih pustiti da se zelene I cvatu pred Božjim licem. Živjeti znači: biti zahvalan Za svjetlo i ljubav, Za toplinu i nježnost, Jednostavno darovanu U ljudima i stvarima. Živjeti znači: sve gledati kao Božji dar, Pustiti da sve bude njegov dar, Ništa i nikoga ne posjedovati I klicati zbog svake zvijezde Koja pada s neba. (Phil Bosmans) |
14.04.2007., subota
ZAŠTO JE JANJE SIMBOL USKRSA?
 Pobjeda “nebeskog Jaganjca” I zadnja knjiga Biblije, Otkrivenje, govori o Janjetu, no više u pobjedničkom tonu. Bog mu povjerava sudbinu svijeta, u slici knjige sa sedam pečata, koju jedino Jaganjac može otvoriti. Krist - žrtveno janje, uzdignućem dobiva moć i snagu. Svojom otkupiteljskom smrću ostvaruje pobjedu kojom izbavlja Božji narod zarobljen silama zla. To Janje sada ima božansku vlast i njemu se klanjaju nebeska bića: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan, i otkupio, krvlju svojom, za Boga, ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda” (Otk 5,9). Mnoštvo otkupljenih oko prijestolja mu kliču: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti i moć i bogatstvo, i mudrost i snagu, i čast i slavu i blagoslov” (5,12). Janje vodi konačni rat protiv sila zla i njegova će ga pobjeda potvrditi za “kralja Kraljeva i Gospodara gospodara”. Na kraju će Janje postati pastirom i povesti vjernike prema izvorima žive vode nebeskoga blaženstva. Veličina na drugačiji način Zaključno bismo se mogli upitati, što nama osobno govori slika Isusa kao žrtvenoga janjeta. Janje je slabo, ranjivo, nezaštićeno, prihvaća smrt ne braneći se. Isus je poput janjeta, koji svoj život bez borbe daje za nas, koji umire kao žrtva, kao “gubitnik”. Isus kao janje ne čini nam se na prvi pogled snažan za snažne i pobjednik za pobjednike. Ne izgleda kao onaj koji obećava uspjeh, pobjedu, zdravlje, životnu sreću... No, slika Isusa kao vazmenog janjeta uči nas dubljem gledanju u vjeri. Otkriva nam na drugačiji (paradoksalan) način njegovu veličinu, snagu i pobjedu. Slika Janjeta otkriva nam zakonitost Božjega djelovanja i njegovu veličinu. Bog svoju veličinu pokazuje u samodarivajućoj ljubavi, u žrtvi, po kojoj ostvaruje pobjedu nad grijehom i smrću, te nas tako oslobađa za život. Isus nam je primjer kako prihvatiti žrtvu. Kazuje nam kako ona ima smisla, jer se žrtvom postiže nešto više, ona je put vječnom životu. S druge strane, Isus nam kao Janje žrtvovano za naš spas, pokazuje našu grješnost i slabost. Kazuje nam da se ne možemo sami spasiti i da ne možemo sve postići vlastitim snagama, nego da nam je potrebna Božja snaga. A tu nam je snagu Bog osigurao smrću i uskrsnućem svoga Sina! Zato, kada dublje promislimo kako je Isus pravi Jaganjac Božji, onda ćemo shvatiti da je janje izvorniji i puno jači simbol Uskrsa, negoli zec ili jaje. preuzeto iz MAK-a |
13.04.2007., petak
ZAŠTO JE JANJE SIMBOL USKRSA?
|
Nevino janje za grijehe naroda Jahve je zapovijedio Izraelcima da se svake godine na određeni dan spominju svoga izlaska iz Egipta. To im je trebao biti najveći blagdan - Pasha, u koji su, između ostaloga, trebali prema određenim propisima zaklati i blagovati janje. Osim toga, Izraelci su svakoga dana u jeruzalemskom hramu prinosili janje kao žrtvu Bogu. Tim činom su Izraelci iskupljivali svoje grijehe pred Bogom. Janje je bilo nevino, ali je bilo žrtvovano Bogu za oproštenje grijeha. No, Izraelci su znali da Bogu nije potrebna žrtva da bi ga udobrovoljili ili izbjegli njegovoj kazni. Prinoseći žrtvu Izraelci su izražavali svijest da se kao grješnici ne mogu približiti Bogu, koji je pravedan i svet. Onaj koji bi prinosio žrtveno janje stavio bi ruku na njegovu glavu: time se poistovjećivao s janjetom, koje je predstavljalo kako pojedinca tako i čitav narod i koje je zbog njihovih grijeha žrtvovano Bogu. Po toj žrtvi Izraelci su ponovno uspostavljali odnos s Bogom, koji je grijehom bio poremećen. Isus - vazmeno janje Novozavjetni pisci i prvi kršćani su Isusa usporedili s vazmenim janjetom, da bi tom slikom osvijetlili njegovo otkupiteljsko djelo. Pavao ističe da je “žrtvovano naše pashalno janje - Krist” (1 Kor 5,7). I sam događaj Isusove smrti stavljen je u okvir pashalne žrtve. Prema Ivanovu evanđelju Isus je pogubljen u isto vrijeme, kada se prema propisima Zakona u Hramu žrtvovalo janje. Poslije njegove smrti nisu mu prebili noge kao drugim osuđenicima (19,33), a evanđelist vidi u tome provedbu obrednog propisa o pashalnom janjetu (19,36). Isus je naviješteni sluga Božji i vazmeno janje, koje na sebe slobodno prihvaća nepravednu osudu i smrt. Isus postaje Jaganjac Božji, koji nevin podnosi smrt. Ono što je vazmeno janje simbolično naznačavalo, to je Isus svojom smrću doista ostvario, time što je vjernike izveo iz ropstva grijeha i prolaznosti te ih oslobodio za novi život. Isus je janje bez mane, što znači bez grijeha. On je janje koje otkupljuje ljude cijenom svoje krvi i žrtvom svoga života. Isus nam je omogućio izlazak iz tame grijeha u svjetlo kraljevstva Božjega. Otvara nam vrata Ocu, izvodeći nas iz krivnje grijeha i vodeći nas prema vječnome životu. Zato su nakon Isusove žrtve sve ostale žrtve postale nepotrebne, jer je on jednom zauvijek dao svoj život za naše grijehe. preuzeto iz MAK-a (nastavak slijedi) |
12.04.2007., četvrtak
ZAŠTO JE JANJE SIMBOL USKRSA?
|
“Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!” Te riječi tri puta izgovaramo na svakoj misi, neposredno prije pričesti. Svećenik potom podigne hostiju i kaže: “Evo, Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.” Janje s pobjedničkom zastavom i (aureolom) čest je motiv i u kršćanskoj umjetnosti. A možda baka ili mama za Uskrs naprave kolač u obliku janjeta... Nesumnjivo vam je poznato da pod nazivom “Jaganjac Božji” mislimo na Isusa. Za naše moderne uši slika Isusa kao Janjeta čini nam se možda čudnom, ali Židovu u Isusovo doba bilo je jasno što se pod tim mislilo. Slika janjeta u židovstvu je imala važno religiozno značenje, osobito u dva slučaja... Sluga Jahvin kao janje Prorok Jeremija se, kad su ga progonili neprijatelji, usporedio s janjetom što ga vode na klanje (usp. Jr 11,19). Ta je slika kasnije primijenjena na Slugu Jahvina, koji je umirući za grijehe svoga naroda sličan janjetu: “K’o janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svojih” (Iz 53,7). Evanđelisti tu usporedbu primjenjuju na Isusa, kada ističu da se Isus nije branio pred članovima Velikoga vijeća (Mt 26,63) i da Pilatu nije odgovarao na njegova pitanja (Iv 19,9). Izlazak iz Egipta u znaku janjeta Druga starozavjetna slika janjeta vezana je uz izlazak iz egipatskoga ropstva. Slušajući na vjeronauku o oslobođenju izraelskog naroda iz Egipta, zasigurno ste spominjali vazmeno janje. Kad je Bog odlučio izbaviti svoj narod iz egipatskog ropstva, naredio je da svaka obitelj u noći prije izlaska iz Egipta žrtvuje janje “bez mane, od jedne godine i muško” (Izl 12,5). Knjiga Izlaska (12, 1-11) donosi točno određene propise kako to treba učiniti. Janjećom krvlju (a krv znači život) trebali su poškropiti oba dovratnika i nadvratnik kuće. To je za Izraelce bio znak spasenja, jer je anđeo Jahvin poštedio od smrti prvorođenaca sve kuće koje su bile označene janjećom krvlju. Tako su stradali samo egipatski prvorođenci. Na neki način, Hebreji su u znaku krvi vazmenog janjeta (vazam znači prijelaz) bili izbavljeni iz egipatskoga ropstva, da bi kasnije sklopili savez s Jahvom i postali “Jahvin narod”. preuzeto iz MAK-a (nastavak slijedi) |
10.04.2007., utorak
MALA NAPOMENA
|
Željela bih vam samo reći: novi sat ili nova urica na pola i puni sat "kuka". Provjerite!! Svima želim da uživaju u ovom uskrsnom vremenu i proljeću! |
07.04.2007., subota
BLAGDAN RADOSTI
 Uskrs! Vrijeme nastajanja novoga! Vrijeme za novi život, za nove ljude u novom svijetu. Krajnje vrijeme da ustanemo iz mraka i noći neizdržive sebičnosti. Donesi sunce u svoju obitelj, u svoju ulicu, u svoje selo ili svoj grad. Donesi sunce slabima, bolesnima, siromasima, propalima, koji sjede uvijek u sjeni. Ali sunce možeš donijeti jedino ako ljubiš. S ljubavlju – u tvom srcu izlazi sunce, bez ljubavi – ono zalazi. Phil Bosmans SRETAN USKRS!  |
IZ LJUBAVI A NE IZ PRISILE
 14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB Nikodem to doista nije mogao slutiti. Mladić Isus, silan na riječi i djelu od kojega je potajno učio i koga je poštovao i volio, sada leži u njegovu grobu. Kada je odlučio zajedno s Josipom u Pilata zatražiti mrtvo Isusovo tijelo više ga nije mučila nikakva sumnja u ponovno rođenje – ono odozgor. Nikodem je čovjek koji se divi, pita, ne razumije, koji se klanja tajni i prihvaća je. To pokazuje njegova želja da u svoj grob primi Onoga tko mu je preporodio vjeru. Sin Čovječji pak nije imao gdje ni glavu nasloniti a kamoli vlastiti grob! Njemu je prava domovina bio čovjek kojega je upućivao u kuću Oca u kojoj ima mnogo stanova… Grčevito srastanje s korijenima zemlje guši čovjekovo duhovno biće. Što čovjek sebi gradi više i veće, to je i njegovo razočaranje pred činjenicom groba veće. Zato će čovjek i grob htjeti učiniti instrumentom svoga povjerenja u svijet materije i moći. Isus, posljednji siromah, bez vlastitog komada zemlje koliko je potrebno za ukop, najsnažnija je kritika čovjekova neograničenog povjerenja u moć i posjed. Snagom svojeg posvemašnjeg siromaštva radi Kraljevstva nebeskog preobrazi me u istinskog klanjatelja u Duhu i Istini. Neka Tvoj sveti grob pomogne moje duhovno rođenje odozgo i Tvoj će Križni put uroditi najdragocjenijim plodom za koji si položio život. |
06.04.2007., petak
Passion of the Christ Music Video
|
|
IZ LJUBAVI A NE IZ PRISILE
|
13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Dok je još mogao disati, znojiti se, zazivati Oca, obratiti se majci i tražiti piti, dotle je u onima koji su ga voljeli tinjala neka posebna veza s njime, makar su znali da je kraj. Sada više nema ni toga. Čak više nije moguće da ostane na križu. Josip iz Arimateje je došao s nekim papirima. Nešto su došaptavali vojnicima. I vijećnik Nikodem se pojavio da potkrijepi to što se traži. Čulo se kako je netko spominjao sutrašnji blagdan i da ne bi bilo dobro da trojica raspetih ostanu ovako preko subote… Kada stoji uz voljenu osobu koja umire, čovjek njenu blizinu, njen dah, njene riječi pa čak i bolne krikove prati nekim osobitim čulom, koje dotiče još to zadnje od života. A onda najednom (jer svaka je smrt iznenadna) dođe trenutak kad više nema ni disanja, ni pokreta, niti ičega… i onda slijedi ono što boli osobito teško… mrtav se čovjek mora odijeliti. Kao da nije dovoljna sama smrt nego i ta potpuna odijeljenost. Tko da zadrži čovjekov nezadrživ iskorak prema Vječnom? Ništa, doista ništa i nikoga ne možemo posjedovati. Znam, "za sebe si nas stvorio, o Bože" i ništa ne smijemo zadržati kao trajan posjed, osim svoje povezanosti s Tobom. Tek u Tebi imam sve – i ljude koje volim ili sam volio. Tek iza potpune i posvemašnje odijeljenosti bit ćeš Ti sve u svemu – moj Bog i sve moje! |
05.04.2007., četvrtak
IZ LJUBAVI A NE IZ PRISILE
|
12. postaja: ISUS UMIRE Potamnjelo je nebo. Obzori su se pretvorili u mrak. Munje paraju zgusnutu tamu: umro je Bog i čovjek Krist. Glava je pala na prsa. Tijelo je mrtvo, sasvim i do kraja. Sada više ne postoji nikakva nada u spas, u moguće čudo. Mrtvo tijelo znak je varljive pobjede materijalnog nad duhovnim i kušnja na kojoj vjera pada ili ide naprijed. Sablazan koju su proživljavali malobrojni učenici miješala se sa žalošću i suzama. Postoji li tračak nade i tada kada se smrti gleda u lice? Ivana je baš u tom času prostrijelila Isusova rečenica: "Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, ostaje samo. Ako li umre donosi obilat rod… " Najteže je povjerovati da i sama smrt ima smisla. Ako je "život ljudima svjetlo" tjelesna smrt je duboka tama iz koje se samo snagom vjere u vječni život može slijediti slab trag svjetlosti koji naznačuje put kroz mrak. Slijedeći taj trag u vremenu, svjetlosti je sve više, a mraka sve manje do onog časa kada se svjetlost i tama ujedinjuju i pretvaraju u početak vječnosti. Prihvativši i samu smrt iz Očeve ruke, Isus je načinio nov put nade svakome tko ga htjedne nasljedovati. Pomozi mojoj nevjeri da prihvati nužnost tjelesne smrti i daj joj ostati čvrstom na putu za svjetlom koje je umirući ostavio kao popudbinu Onaj koji je pao u brazdu da nikne nova sjemenka neba. Prigodno razmišljanje na OVOM LINKU! |
04.04.2007., srijeda
IZ LJUBAVI A NE IZ PRISILE
|
11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ Ono što je moralo doći sada je tu. Ne prisiljavaju ga. On sam liježe na križ i širi ruke. Ivan, koji se prikrao sasvim blizu tom bolnom prizoru shvaća jednom rečenu riječ: "Meni moj život nitko ne oduzima. Ja ga polažem dobrovoljno…" Tajna mirenja najveća je revolucija u kozmosu. "Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje…" Raširene ruke, čavli, čekić, krv koja prska i teče iz rana na nogama i rukama znak su najveće ljubavi koju je svijet upoznao: ljubavi do kraja. Čovjekova ljubav znade biti sebična. I kad misli da daje, čovjek zapravo traži uzvrat ili ljubi iz potajne želje za posjedovanjem ili užitkom. Nema ljubavi bez razapinjanja vlastitog bića. Nema istinskog dara bez žrtve. Surogati za ljubav pretvoreni u predmete odavno su izgubili snagu govora. Križ je najistinskiji govor ljubavi bez zadrške. Križ je čist pramen božanskog dara čovjeku. Snagom svoga križa upriliči me za darivanje vlastitog bića bez računice. Neka mi Tvoje raširene ruke i potpuna prikovanost u bol nadahnjuju misli i djela da bih svoj život mogao pretvoriti u dar iz čiste ljubavi. Tako ću biti posve svoj i Tvoj. |
02.04.2007., ponedjeljak
RECEPT ZA SREĆU
 2 PUNE ŠALICE STRPLJENJA 1 SRCE PUNO LJUBAVI 2 ŠAKE PUNE VELIKODUŠNOSTI MALO OSMIJEHA 1 GLAVA PUNA RAZUMIJEVANJA Poprskati obilato ljubaznošću i s puno vjere te dobro promiješati. Rasporediti ravnomjerno po svom životu i poslužiti svakome koga sretnete. |
01.04.2007., nedjelja
Želim ti...
 Utjehu za teških dana, Osmijehe kad te spopada tuga, Duge da slijediš oblake, Smijeh da ljubi tvoje usne, Zalaske sunca da ugriju tvoje srce, Nježne zagrljaje kada duh ti klone. Prijateljstva da razvedre tvoje postojanje, Ljepotu za tvoje oči, Povjerenje kad sumnjaš, Vjeru da možeš vjerovati, Hrabrost da upoznaš sebe, Strpljivost da prihvatiš istinu, Ljubav da upotpuni tvoj život. |