PUT DO DJEČJEG SRCA
30.12.2007., nedjelja
RADUJ SE!
 Kao svake godine na Badnjak, tako i ove, slagao sam štalicu. Otvarao bih papirnatu kutiju i iz novinskog papira pažljivo odmatao pažljivo i polako različite figurice. Sve je imalo svoj, već godinama, ustaljeni red. Najprije mali Isus pa Marija i Josip, pa magarac i vol, zatim pastiri sa svojim ovčicama, a okolo po bregovima i granama bora desetak anđela. Zadnjeg anđela sam odlučio staviti na svoj radni stol, a i ostaviti ga preko godine da mi stvara ugođaj Božića. Gle čuda! On progovori: -Imaš sreću što si baš mene izabrao! -Kako to misliš?- upitao sam ga. -Ja sam jedini anđeo koji može pričati - ponosno odvrati. Tek sam tad postao svjestan i čudio se kako može on od drva izrađen pričati. On nastavi: -Samo onaj koji zadrži anđela zbog radosti tijekom čitave godine i cijelog života, očekujući Isusov drugi slavni dolazak, pa i kad ovi blagdani prođu doživi ovo čudo koje ti se upravo događa, čuješ me kako pričam! I tako je dobio pokraj nekoliko knjiga i časopisa mjesto na mojem radnom stolu, a i zadaću: držao je u rukama pozlaćeni koš za smeće. Kako se život odvija u radostima i žalostima, bolima, nerazumijevanjima, živciranjima tako je ovisila i njegova zadaća o tim mojim raspoloženjima. U trenucima žalosti, ljutnje, živciranja, nerazumijevanja, osuđivanja anđeo bi mi uvijek približio koš i uvijek kratko rekao: -Baci unutra! Sve bi te poteškoće nestale! Jednog mi dana palo napamet kako to da on poslije mog bacanja uvijek isprazni koš. -Kamo si to bacio? -U štalicu – odvrati. Zapravo ne u štalicu. Sve tvoje brige i probleme stavio sam u srce tog Djeteta. Razumiješ? Slegnuo sam ramenima. Dugo sam razmišljao o tome i rekoh mu: - Teško je to razumjeti, no to me raduje, komično zar ne? -To nije uopće komično – ozbiljno odgovori – nego je najvažnije razumjeti i doživjeti božićnu radost! Htio sam ga pitati o Božićnom čudu i Djetetu u štalici, ali bi on na ta pitanja uvijek odgovarao stavljanjem prsta na usne: - Psssst! Ne govori ništa, samo se raduj!!!!! |
26.12.2007., srijeda
ZA NAJMLAĐE, ALI I ONE DRUGE
|
|
24.12.2007., ponedjeljak
UVIJEK BOŽIĆ
 Darujmo svojemu djetetu izniman Božić. Stavimo za njega u podnožje bora veliki paket. Kada mališan razveže mašnu i odmota papir, neka iz zamotuljka k njemu poleti pregršt zagrljaja, neka ga zatrpa mnoštvo poljubaca, neka ga prelije rijeka smijeha. Darujmo svojemu djetetu najslađi Božić. Učinimo da ispod bora u jaslama uistinu živi mali Isus, slađi od čokolade i božićnih kolača. Darujmo svojemu djetetu najradosniji Božić, potom duh toga dana razdijelimo po svim ostalim danima, sve do Božića. SRETAN BOŽIĆ SVIMA! |
22.12.2007., subota
BOŽIĆ JE BLIZU!
 Jesmo li mi mironosni kršćani? Mir ne ovisi o velikima i jakima, ne ovisi o velikim državnicima i predstavnicima svjetskih blokova. Istina, oni imaju svoje goleme i neprenosne odgovornosti. No mir moj ovisi i o čitavom nizu ljudi s kojima svaki dan živim. No ija imam ključe mira za mnoge ljude. (...) Mi, kršćani, jesmo li mir za ljude koji ne vjeruju? Čestitajmo si Božić. No svaki stisak ruke znači preuzimanje odgovornosti jednih za druge. »Mir ne poznaje granica« - napisao je u poruci za Godinu mira 1986., papa Ivan Pavao II. Mir treba da zahvati i Istok i Zapad i Sjever i Jug. Izmjerimo svoj dom na sve četiri strane svijeta. Povucimo u duhu crte između svih kutova našega stana. Tu, unutra, u svom domu budimo mironosci jedni drugima. Pogledajmo još jednom: sve se te crte slažu u križ, a križ znači ljubav uz žrtvu. Često ćemo moći biti mironosci samo uz požrtvovnu ljubav. Na to mislimo kad si čestitamo Božić, kada se "mir-božamo". B. Duda, Sjeme je Riječ Božja, Zagreb, 1987., str. 31. Poticaji za osmišljavanje onog načina slavljenja koji na pravi način govori o smislu samog slavlja Božića : - Otvorite kuću i srce za susret s Bogom i ljudima. - Upriličite opuštena i kreativna obiteljska i prijateljska slavlja. - Pronađete darove koji se ne mogu kupiti i koji ne mogu nikada izgubiti na vrijednosti. - Sačuvajte i stvorite novo blago starih običaja. - Ušutite i u tišini osluškujte priče koje diraju srca. |
19.12.2007., srijeda
MALE PREDBOŽIĆNE PRIPREME
 Mir i dobrota na Badnjak i Božić Ne idealizirajte Božić. Na Badnjak je posebno živo. Ljudi “šire mir i dobro“ dijeleći si sočne psovke i nervozno trubeći u prometnom kaosu svađajući se za parkirno mjesto. Pauk obično dođe oko podneva pokupiti nepropisno parkirane aute, ponekad padne i kiša ili snijeg, ljudi u nevjerici natovareni vrećicama ili bespomoćno ili maksimalno živčano zaključuju da nemaju u što utovariti te vrećice. Muževi nakon poslovne veselice teturajući kupuju prvi bor koji im prodavač ponudi pod svjetlom uličnih svjetiljki, jer ih je supruga zamolila da ga kupe na povratku s posla, ne očekujući da će to biti u 20 sati. Iza ponoći neprodane borove trgovci sasijeku i ostave na cesti, tako da siromašni ne mogu uzeti niti jednu cijelu granu besplatno. Naličje Božića. Polnoćku dočekajte u Crkvi, a ne u kafiću. Pazite kako hodate preko razbijenog stakla i pokušajte izbjeći da vas itko pogodi čašom ili petardom. U kafić svratite na božićno jutro, ako vas tamo čekaju prijatelji. Možda čak i gazda časti. Najljepše je na Božić biti kod kuće uz obitelj, u toplom. Cijeli dan gledajte božićne filmove pune nade. Pojedite nešto slatko i radosni dočekajte čak i nenajavljene čestitare. Provedite dio dana na telefonu kao u srednjoj školi. Navečer na Božić pođite na misu. Božić ne mora biti kao na filmovima Ne očajavajte nad prašinom koja pada po namještaju svaki dan. Ne očajavajte ako vaš Božić nije idealan kao u sretnoj obitelji ili sretnoj vezi kao iz televizijskih reklama. Ti ljudi glume i za to su plaćeni! Tko je doživio ili proživio kakvu životnu tragediju može slobodno patiti, tugovati i s mukom proživljavati božićne dane. Nigdje ne piše da nije dopušteno suziti. Ne oduzimajmo legitimnost ljudskoj patnji prisiljavajući izmučene ljude da se na silu smiju i vesele. Jedino što je obvezno tijekom došašća i Božića je nada. Nada svjetla koje Bogočovjek donosi na svijet. Nada nije opterećenje. Nada je neuništiva. Nada spašava. Mali Isus leži na slamici i u tom trenutku budite samo s Njim, daleko od vreve ovoga svijeta. Imate toliko molitvi, toliko puno tražite, puni ste zahtjeva i želja. Malo pružate. Ali to sitno, naizgled bespomoćno Dijete vas razumije i jedino ono vam može i želi pomoći da ostvarite svaki vaš san. |
13.12.2007., četvrtak
A TKO SI TI?
 Jučer smo bili u Kazalištu Mala scena. Uživali smo u predstavi "A tko si ti?" Više o svemu možete pročitati OVDJE! Možete pogledati i fotografije te kratki video isječak. Ipak, doživljaj predstave ne može se potpuno prenijeti na ovaj način pa Vas potičemo da odete pogledati i naći za sebe što Vam se sviđa. Vidimo se u subotu na duhovnoj obnovi u 16:30 sati! Do tada velik pozdrav! |
09.12.2007., nedjelja
MALE PREDBOŽIĆNE PRIPREME
 Razradite plan pospremanja doma, jer želite da vam Isus kao dragi gost dođe u čisto. Možete početi i s ukrašavanjem kako bi vas pogled na šarene i blistave ukrase ugrijao u hladnim i dugim večerima. Vrijeme došašća Vjenčić za vrata sačuvajte za početak došašća. Pripremite svoj dječji adventski kalendar i nove svijeće za adventski vjenčić koji ćete paliti od Prve nedjelje došašća. Vrijeme je za blagost, srdačnost i ljubaznost, za susrete s prijateljima koje ste zanemarivali tijekom godine, za prekid strogoće i za međusobno opraštanje. Izbjegnite gužvu, strku i grozničavost jurenja po šoping centrima, pa poklone kupite na vrijeme. Samo pažljivo slušajte ljude što pričaju i znat ćete što su poželjeli za ovaj Božić. Poštedite poštare i čestitke pošaljite prvog adventskog tjedna. Također ne zaboravite mandarinu i čokoladu u čizmici na prozoru na svetog Nikolu, bez obzira na vaše godine. Ne čekajte zadnji čas za predbožićnu ispovijed, da ne bi protekla frenetično i u nervoznom čekanju u redu, nego u miru i sabranosti. Dovoljno je što ćete znojni u debeloj jakni čekati u dugačkom redu dobro zagrijanog supermarketa da na blagajni platite baš onu najvažniju zaboravljenu namirnicu za potpunu božićni trpezu. Ne gubite strpljenje. Ne očajavajte nad lošom klijavošću pšenice nakon svete Lucije. Ne očekujte da određena knjiga koju ste obećali za dar na Badnjak na polici knjižare čeka baš vas, kao ni nečiji omiljeni parfem, kompjutorska igrica ili komad odjeće u određenoj veličini i boji. Kupovina poklona u zadnji tren i to osobama koje su zaslužile više najkraći je put u razočaranje i konflikt. Ne očekujte previše, ne morate dati svoj maksimum da svima ugodite, jer je to jednostavno nemoguće. preuzeto s portala Križ života |
02.12.2007., nedjelja
ADVENTSKI VIJENAC
 Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rahe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je, da se u došašću 1838. želeći pronaći način, kako bi svojim štićenicima došašće učinio što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac, koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga sa 24 svijeće: 19 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred. Kako se za vrijeme molitve na vijenac stavljala i palila po jedna svijeća, taj se trenutak počeo nazivati “pobožnost sa svijećama”. Oko 1851. Wichernovi su štićenici, drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga, počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Na kraju 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935., u crkvama blagoslivljali su se adventski vijenci, koji su se nosili kućama. Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće odnosno svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao. I danas ambrozijanska liturgija u adventu predlaže čitanje Isusova svečana ulaska u Jeruzalem. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac stavljale su se tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Prema jednoj tradiciji, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića. |