PUT DO DJEČJEG SRCA

Rođena 1873., preminula 1897., s dvadeset i četiri godine života, Mala Terezija ne prestaje osvajati simpatije niti sto godina nakon svoje smrti.

Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka Povijesti jedne duše, Terezijina popularnost raste takvom brzinom da uskoro zahvaća cijelu Crkvu i svijet.

Je li tajna njezine slave i veličine možda baš u tome što je znala “da je sva sreća na zemlji sakriti se” i biti malen? Pred njezinom velikom malenošću zastadoše i velikani teološke misli poput Rahnera i von Balthasara. Tko je Mala Terezija i što je tako privlačnoga nosila u svome biću, u svojim osjećajima, možda se nigdje ne može toliko očitovati koliko u njezinim pjesmama…

Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu.

Upitali prvog čovjeka što ima u vrećama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima."
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.

I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."

Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."

Tri su jedra o kojima čovjek govori: pozitivno o sebi, pozitivno o drugom pozitivno o situaciji. Jedra pozitivnog mišljenja! Svi smo rođeni da sami biramo misli koje će am usmjeriti život. Izaberimo onda jedra s kojima se najdalje stiže...

Želim ti dan uobičajenih čuda:

Svježu šalicu kave
koju si nisi skuhao.

Iznenadni telefonski poziv
od starog prijatelja.

Zeleno na semaforu
na tvom putu kući ili u trgovinu.

Želim ti dan malih stvari
kojima se raduješ...

Najbrži red u prodavaonici.

Dobru pjesmu na radiju
uz koju možeš pjevušiti.

Tvoje ključeve
upravo tamo gdje gledaš.

Želim ti dan sreće i savršenstva:
želim ti male dijelove savršenstva
od kojih imaš čudesan osjećaj
da ti se nebo smije,
drži te tako nježno
jer si poseban i rijedak.

Želim ti dan mira, sreće i radosti.

Sjeti se učiniti nešto posebno
za potpunog stranca.

Želim ti predivan dan!

Do treće godine života djetetov mozak oblikuje 1000 bilijuna veza – otprilike dvostruko više u odnosu na broj veze u odraslih osoba. Neke su moždane stanice, neuroni, i prije rođenja čvrsto povezane s drugim stanicama. One kontroliraju otkucaje djetetova srca, disanje, reflekse i druge funkcije bitne za preživljavanje. Ostatak moždanih veza čeka ''aktiviranje''.

Veze koje neuroni stvaraju jedni s drugima nazivaju se sinapsama. Iako se različiti dijelovi mozga razvijaju različitom brzinom, studija za studijom pokazuje da je vrhunac nastanka sinapsi razdoblje od rođenja do otprilike desete godine. U tom razdoblju receptivni nastavci živčanih stanica, zvani dendriti rastu i šire se da bi oblikovali bilijune bilijuna sinapsi. Jedna stanica može biti povezana s 10 000 ostalih stanica.

Masa mozga se utrostručuje da bi krajem tog razdoblja bila otprilike veličine odrasle osobe. Razdoblje naglog razvitka sinapsi u određenim dijelovima mozga poklapa se, čini se, s razvitkom ponašanja povezanih s tim dijelovima mozga. Znanstvenici vjeruju da poticaj koji primaju dojenčad i mala djeca određuje oblike sinapsi u mozgu, dakle koje će ''staze'' biti jače povezane.

Najbolji način da se razviju veze u djetetovu mozgu je pobrinuti se za ono što dijete treba, počevši s pažljivim roditeljima i ljudima koji se o djeci brinu. Dojenčad i mala djeca napreduju u okruženju koje je zanimljivo za istraživanje, sigurno i ispunjeno osobama koje odgovaraju na njihove emocionalne i intelektualne zahtjeve – osobama koje im pjevaju, grle ih, pričaju i čitaju.

Sve te moždane veze ne znače nametanje ranog učenja nego razvitak potencijala za buduće učenje. Kad se mozak razvija kako treba, učenje će u budućnosti vjerojatno biti uspješno.


iz uvoda knjige

Igre mozgalice
(za dojenčad, jednogodišnjake i dvogodišnju djecu)

Jackie Silberg

u izdanju Profila