PUT DO DJEČJEG SRCA

27.12.2008., subota

Suvremena božićna priča: I VOL I MAGARAC

Andrija se bezvoljno vukao ulicom. Nije mu se nimalo išlo u kupnju božićne jelke, ali je pred onolikim navaljivanjem svojih ukućana naposljetku morao popustiti. Jedva se uspio otresti svoje djece koja su htjela poći zajedno s njim. Samo bi mu još trebalo to da ga vlastita djeca uvjeravaju kakvu da jelku kupi. Put do tržnice vodio ga je kroz park. Vrijeme je bilo vrlo blago, gotovo proljetno, i on sjedne na klupu da predahne i od svojih ukućana i od predstojeće trgovine.

- Ovo vrijeme nije normalno – zaključi. – Jedva što je prošla jesen, a eto proljeća… ali, zapravo, što je danas još uopće normalno?! Sve se u svijetu preokrenulo. Zašto da vrijeme bude izuzetak? Čovjek više s ničim ne može sa sigurnošću računati. Na svakom ga koraku čeka novo iznenađenje. I sva su ona daleko od toga da bi bila ugodna. A sada još i Božić!



Nekada je to još i imalo smisla. No, već je dugo otkako se i taj dan posve otrcao. Sve se svelo na jurnjavu, zvjezdice, svjećice, ljubazne osmijehe i čestitke, posjete onima koji bi najviše voljeli da ne dođeš, a ako ne dođeš, to ti u svakoj prilici predbacuju…



I ti darovi… Ima li još išta što nisam darovao? Svake godine nešto novo, a sve su već ideje, sve mogućnosti iscrpljene. Čovjek, jednostavno, više ne zna što bi darovao.Kako da izmislim ono čega nema? Kako da se dosjetim još nečega nepotrebnog, beskorisnog, da mi ne bi prigovarali kako ne marim, kako sam bezosjećajan. E, budi sam pametan! Da poludiš!



Uto se klupi na kojoj je sjedio približi neki krupan čovjek u pohabanoj odjeći, neuredan pritom, pomalo trom od svoje težine pa, prethodno dobro odmjerivši, tresne na klupu tako da je ona, a i Andrija na njoj, vidno podrhtala. Čovjek zadovoljno uzdahne pa iz jednog džepa preširokog, mjestimice razderanog kaputa, izvadi komad kruha, a iz drugog narezane slanine te se posveti njima.

- E, da mi je još luka! – reče poluglasno.

Andrija se pomalo odmicao rubu klupe, vrebajući, bar pred sobom, dovoljno prikladan trenutak da ustane i izbavi se iz ove nelagode. I upravo kad je nakanio ustati, začu neznanca kako mu se obraća.

- Nikada još nismo imali ovakva Božića – reče brišući usta jednim pa drugim rukavom.

- Božić ko Božić – pokuša Andrija zaključiti razgovor.



No čovjek je očito bio željan razgovora. Ili je, naprosto, uživao u svojem glasu.

- Da su svi isti, zašto bi ih trebalo toliko? – upita.

- Pedeset ili stotinu u jednom životu, isto je – nevoljko će Andrija. – To čovjek ne bira.

- Moja je stara, pokoj joj duši – reče čovjek. – često govorila: "Svakom je danu potreban bar jedan Božić, inače nemaš čemu živjeti. Ali Božić ne pada s neba. Njega treba pripraviti." Ali Božić ne pada s neba. Njega treba pripraviti.

- I kako ga vi pripravljate? – podsmjehne se Andrija.

- Znate kako to već izgleda – razveze čovjek. – Štala, magare, vol, pastiri, dječak i njegovi roditelji…Čini mi se da meni najviše paše da budem magarac… Iako kažu da su takvi kao što sam ja, koji se ni za što ne brinu previše i kojima je sve jednostavno, na neki način namagarčeni… ili da ih je, bar, lako namagarčiti. A ja bih rekao da su oni kojima je sve teško, i mučno, i koji od svega zaziru, volovi. Kao vi, ne zamjerite…



Andrija poželi da ne ostane dužan na tu drskost, ali se suzdrži.

- Niste rekli kako vi pripravljate Božić – izusti.

- Ah, da – reče čovjek Andriji, zahvalan što ga je podsjetio. – Znate, ja vam nisam prosjak, iako vam možda tako izgledam. Ja živim od toga što radim po tuđim vrtovima i dvorištima. Zimi cijepam drva, nosim ljudima ugljen iz podruma u stan…

- Što mi to govorite? – stade se braniti Andrija.

- …ali to ste pitali. – opravda se čovjek. Nego da vam kažem. Mene neki uzimaju za posao iako im nemam što uraditi. Više je to zato da bi imali s kime porazgovarati. Ali što uradim, pošteno uradim. A u ovo vrijeme, prije Božića, još poštenije. I manje im naplatim nego obično. I kažem im: Božić je, trebat će vam. A oni mi daju i više nego inače. I oni koji slave i oni koji ne slave. I oni koji se stide što slave i oni koji se stide što ne slave. Znate, ljudi su ljudi. No, nije stvar u drvima i cijeni. U drugome je.

- Nego, vrijeme mi je – čovjek se iznenada prekine. – Nisam još sve obavio.

- I još jednom, ne zamjerite – reče pa s naporom usta i ode ne žureći.

Andrija osta zbunjen.



- Kako ti se neki lako uvale u život – zaključi. – S pola snage… a lako je njemu. On se ni o kome i ni za što ne mora brinuti. Što će onda nego mudrijati?

Kad se već počelo mračiti, Andrija usta i pođe prema tržnici. Bio je mrzovoljan i odjednom je poželio što prije obaviti tu muku. Nije mu se dalo zalaziti u vrevu na tržnici, pa prvoga prodavača upita za prvu jelku:

- Pošto je?

Prodavač mu reče cijenu, na što se on već maši novčanika, kad kroz njega prođe glas:

- „Ali nije stvar u drvima i cijeni. U drugome je…"

- Ne, nije stvar u jelci…Ali zašto da ne pokušam? – odluči u trenu.

- Ne, ne bih taj – reče prodavaču. – Imate li neki ljepši, veći, čvršćih grana… Znate, nije svejedno kakav je raspored grana… Volio bih da potraje…



Više od sat vremena obilazio je prodavače i jelke dok se naposljetku nije odlučio…

- Već smo pomislili da si zaboravio zbog čega si otišao od kuće – dobroćudno mu reče žena kad se pojavio s jelkom – a ti stižeš s čitavom šumom.

- Joj, kako je velik – oduševila su se djeca.

- A kamo ćemo s njim? – vedro mu se začudi žena.

- Nećemo moći proći kraj njega…

- Ništa – spremno će Andrija – Onda ćemo letjeti oko njega. Za Božić to valjda i priliči?!

I odmah im ispriča o susretu i o svemu što se zbilo.

- Tata – odluči se djevojčica. – A jesi li pozvao stričeka da sutra dođe k nama, da zajedno kitimo bor?

- Ne, nisam se ni sjetio – reče joj Andrija. – Oprosti… to bi baš bilo lijepo.



Sutradan, u rano badnje poslijepodne, Andrija je nervozno šetao parkom. Šetao je sve dok se nije počeo hvatati mrak, ali onaj prosjak ili mudrac, što li već bijaše, nije se pojavljivao. Andrija s osjećajem gubitka pođe kući.

- Što se dogodilo? – zabrine mu se žena vidjevši ga pokunjena.

- Htio sam naći onog od jučer, ali nisam uspio – potuži se Andrija.

- Važno je što si se potrudio – opravda ga žena. – Nego, dođi da zajedno kitimo bor.



Uvečer je Andrija promatrao svoju djecu kako blaženo snivaju. Osjećao je kao da se u njima, a i u njemu, te večeri nešto rodilo. Nešto neizrecivo, nešto posve neznatno, ali nešto bez čega bi život odsada bio nezamisliv. Uto mu žena priđe s leđa i nježno ga zagrli.

- Vidiš, sve je dobro – reče. – Večeras su uz Isusove jaslice vol i magarac bili u jednome liku.

Andrija je zahvalno pogleda i zausti da nešto kaže, ali nije nalazio prave riječi. Osjećao se kao začuđeno dijete u nekom novom svijetu.



Stjepan Lice





- 15:31 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

26.12.2008., petak

DAN SMRTI - ROĐENDAN ZA NEBO

Petak, 26. prosinca - sv. Stjepan, prvomučenik



Čitanja:

Dj 6, 8-10; 7, 54-60

Premda nam je silno drag Božić u idili, on se ne može zamisliti bez prvoga mučenika kršćanstva. Božić nije blagdan sentimentalnosti. Poruka Božića kreće se preko djeteta u jaslama i seže sve do križa. Jer tek je po križu došao Uskrs. Božić ima smisla samo po križu i po Uskrsu.

Stoga je blagdan sv. Stjepana s pravom smješten odmah drugi dan nakon Božića. Stjepan je vidio otvoreno nebo. On je «svjedok da Gospodin u smrti ne ostavlja same one koji žive s njime i za njega» (Eleonore Beck). Dan Stjepanove smrti jest «njegov rođendan za nebo», dan radosti. No ujedno nam njegovo mučeništvo ne dopušta zaboraviti da i danas ljudi u Božje ime jedni drugima nanose nasilje i jedni druge tjeraju u smrt.


Mt 10, 17-22

Ima li ljudi kojih se moram čuvati? U ono su vrijeme kršćani bili izloženi progonu i smrti. Prijeti li i danas kršćanima kakva opasnost, koji je njihov današnji izazov?


Molitva

Bože, ti želiš da u svijetu, među ljudima s kojima živimo, govorimo o tebi. Oslobodi nas svakoga straha od ljudi, daj nam pravu riječ u pravo vrijeme i budi ti naša radost i naša snaga. Po Kristu, našemu Gospodinu, koji je Stjepana ojačao da bude njegov svjedok. Amen.


- 10:36 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

25.12.2008., četvrtak

BOŽIĆ




NOVI SVIJET U ŠTALI SVIJETA

Četvrtak, 25. prosinca - Rođenje Gospodinovo, Božić


Čitanja:

Iz 62, 11-12


Za Izraela je tipično to da ono što se njemu događa biva znakom za sve narode. Stoga je Izrael za sva vremena primjer Božjega djelovanja u ljudskome životu. Tu ima ruševina, boli, razočaranja, no tu je i Božje obećanje da nismo izgubljeni. Jer on je sama sebe predao za izgubljene te nas više ne želi izgubiti. To danas slavimo.


Tit 3, 4-7

U času Božjega rođenja ponovo se rađa naš život. Ono što mi živimo i jesmo sami po sebi, ne zaslužuje se zvati život u punom smislu te riječi. Jer to je život bez perspektive i smisla. No u životu koji je ponovo rođen sve su bolne i lijepe dionice našega života usmjerene prema njemu te se zato nalazimo u ozračju sigurnosti. Jer imamo pred očima cilj: život vječni, po nadi!


Lk 2, 15-20

Pastiri su pronašli sve onako kako su anđeli navijestili. Vidjeli su Novorođenče, dijete, koje izgleda kao i svako drugo novorođenče, samo što je položeno u jasle jer na svijetu nema nijednog drugog mjesta gdje bi se mogao roditi. Potom su se pastiri vratili na svoje pašnjake, baš kao što su se i anđeli vratili na svoja nebesa. Gledano izvana, sve je kao što je i prije bilo. Pa ipak, pastiri su otkrili "novi svijet u štali svijeta" (W. Willms). Taj ih je novi svijet zahvatio. Njegov su sjaj u sebi sačuvali i ponijeli ga u tešku svakodnevicu. Njihov život ide dalje - ali drugačije nego prije. Jer sada ga promatraju očima koje su vidjele ni više ni manje nego anđele. - Nakon Božića i naša je stvarnost preobražena, jer su i naše oči u malome čovjeku otkrile velikoga Boga. Bog nam je došao posve blizu, prije svega onima koji moraju živjeti u bijedi, oskudici i strahu. Upravo se na tim područjima želi objaviti slava Božja i donijeti spasenje i oslobođenje. U svakome čovjeku Bog čeka da iznova i na nov način otvori oči.


Molitva

Bože, mi te hvalimo i slavimo zbog tvojega Sina Isusa Krista koji je postao našim bratom. Daj da u srcu budemo radosni te se divimo veličini tvoje ljubavi prema nama ljudima. I pošalji nas kao svoje svjedoke u ovaj svijet. To te molimo po Kristu, našemu Gospodinu, koji je ušao u ovaj svijet kao dijete, u slabosti. Amen.


- 10:17 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

24.12.2008., srijeda

MIR ZA TEBE

Božić! Mir svim ljudima dobre volje!
Mir i tebi, tko godi ti bio,
što god mislio i vjerovao!
Mir! Jer i ti nosiš u dubini svojega srca,
možda sasvim nesvjesno, neizmjernu čežnju
za izgubljenim rajem,
čežnju za mirom, dobrotom i ljubavlju.


Ako na Božić ne tražiš ništa drugo
osim stola s jelom i pićem,
ugodnu gostionicu, malo razonode i opijenosti,
tada nećeš naći mira.


Božić: Oslobodi se
pritisaka i prisile sebičnosti.
Potraži mir u dobroti i ljubavi prema drugima –
i naći ćeš mir.


Božić: Božja ljubav neka postane vidljivom
u tvojem srcu i u svemu tvojem životu.


Božić: ništa osim mira,
ništa osim dobrote i ljubavi
svim ljudima na svemu svijetu!




Phil Bosmans



Od srca želimo

SRETAN BOŽIĆ

svima

velikima i malima!!






- 17:24 - Reci što ti je na srcu (3) - Stavi blizu srca - #

21.12.2008., nedjelja

Četvrta nedjelja Došašća


- 14:39 - Reci što ti je na srcu (1) - Stavi blizu srca - #

18.12.2008., četvrtak

Stati


Došašće je vrijeme tišine. Ali mnogi ga ljudi doživljavaju grozničavim i bučnim. Jure po trgovinama da bi obavili svoju božićnu kupovinu. Pa ipak je potrebna tišina da bi Bog mogao doći k nama. Bez tišine mi nećemo opaziti Božji dolazak, prečut ćemo Njegovo kucanje na vratima svoga srca. Tišina bi mogla značiti: stati, zaustaviti se, ne biti u pokretu. Potrebno je dakle zaustaviti se da bi se smirilo. Moram prestati juriti uokolo. Moram se zaustaviti. Ako zastanem, zaustavim se, ja ću se susresti najprije sa samim sobom. Tada svoj nemir više neću moći premještati van. Zapazit ću ga u sebi. A do tišine dolazi samo onaj tko odoli svomu nemiru. Miran, tih znači i utišan, umiren, zapravo utažen. Majka taži žeđ svoga djeteta, smiruje dijete koje viče jer je gladno. Tako ja moram smiriti svoju dušu koja iznutra glasno viče. Kad više ne trčim uokolo vani, javit će se glad moga srca.


Moje će srce vikati, jer nije zadovoljeno, jer njegova glad i žeđ nisu utaženi. Ono tada treba hranu. I ja se moram majčinski prikloniti svomu srcu da bi me ostavilo na miru. No, mnogi se plaše upustiti se u bučno srce. Radije se od njega odvraćaju hitajući od jednoga mjesta do drugoga. Ali njihovo srce viče i dalje. Ono se ne da odbaciti. Ono treba naklonost. Ono hoće biti umireno.


"Samo je u Bogu mir, dušo moja" stoji u psalmu 62,2. Ovaj psalam pjevamo uvijek za vrijeme povečerja srijedom. Svaki put me dirne. Ja sam ne mogu smiriti svoje srce. Kad se priklonim nutarnjem kriku svoga srca, osjetim da gladuje za nečim sasvim drugim od onoga što mu ja mogu dati. Ono čezne za Bogom. Stvarno se smiruje jedino u Bogu. Priušti si u vrijeme došašća to vrijeme tišine i u njemu se zagledaj u Boga. I kad se u tišini najprije podigne nutarnja buka, jednostavno ju izdrži. Ostani stajati.


Stavi svoje srce koje viče pred Boga, da ga On smiri. Tišina će tada za tebe postati blagodat, ti ćeš svoju dušu tada kupati u šutnji. Ustrajat ćeš kod sebe. Moći ćeš uživati u tome da si jednostavno kode sebe i pred Bogom. U tišini nitko od tebe ne želi ništa. Ti možeš jednostavno biti ti.


Tišinu treba ne samo vrijeme došašća, nego i božićno vrijeme. Bog će u moje srce sići jedino onda kad se ono smiri. Rođenje Boga događa se u onome najintimnijem prostoru šutnje. Svojom šutnjom ja ne mogu prisiliti Boga da dođe k meni. Ali šutnja je pretpostavka da ću Boga u sebi zapaziti. U šutnji ja sam silazim u svoju vlastitu dubinu. A put u ovu dubinu vodi kroz noć moje tame, kroz noć moga straha i moje samoće. Tu napuštam svoje kraljevsko prijestolje, na kojemu stolujem siguran i s kojega upravljam i određujem život. Tu se priklanjam do dna svojoj duši. Jer Bog se samo tu može u meni roditi. Bog hoće u meni postati čovjekom samo u dubini moga srca, u dubini do koje više ne prodire buka površine.



Anselm Grün
Kad kažem došašće...



- 09:53 - Reci što ti je na srcu (2) - Stavi blizu srca - #

15.12.2008., ponedjeljak

Dva jezera

U Palestini postoje dva jezera. Jedno je slatkovodno i u njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju žedno korijenje kako bi se napila te ljekovite vode.

Rijeka Jordan to jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se nalazi upravo ondje.

Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u jedno drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha. Putnici odabiru neki drugi smjer, osim ako im se silno ne žuri. Zrak je nad tom vodom težak, a ne želi je piti ni čovjek, ni životinja, ni ptica.

I u čemu je ta silna razlika između dvaju susjednih jezera?

Stvar nije u rijeci Jordanu. Ona i u jedno i u drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u krajoliku oko njih.

Evo u čemu je razlika: Genezaretsko jezero prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega istekne. Davanje i primanje jednakih su razmjera.

Drugo je jezero lukavije i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušni poticaj. Zadržava svaku kap koju primi.

Genezaretsko jezero i dalje živi. Drugo jezero ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem.

Na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi.

U Palestini postoje dva jezera.




Bruce Barton


- 21:34 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

12.12.2008., petak

Božićna pšenica


Božićni običaji u Hrvatskoj


Jedan od božićnih običaja kršćanskoga svijeta je sjetva pšenice. Pšenica simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode te blagoslov ljetine. Narodni običaj sjetve pšenice je obično na dan sv. Barbare (4. prosinca) ili sv. Lucije (13. prosinca).

Odaberite lijep keramički ili porculanski tanjurić ili dublju zdjelicu. Na dno posudice stavite deblji sloj vate namočene vodom ili sloj zemlje. Na tako pripremljenu podlogu rasporedite sjemenke pšenice po cijeloj površini i ostavite na sunčanom i toplom mjestu. Povremeno zalijevajte ili još bolje prskajte po listovima malom ručnom prskalicom.

Na Badnju večer pšenicu možete malo skratiti, u sredinu staviti lijepu prigodnu svijeću i po želji povezati ukrasnom vrpcom. Možete je staviti na stol ili pod božićno drvce uz jaslice. Pustite je da raste do blagdana sv. Tri Kralja.


- 13:49 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

07.12.2008., nedjelja

Bog - stanuje li u tebi?























Bog stanuje jedino
u dobroti čovjeka prema čovjeku,
u praštanju, u pomirenju,
u uzajamnom razumijevanju,
u srdačnosti i blagosti.
Bog je ljubav.
Bog – stanuje li u tebi?


Phil Bosmans


- 17:06 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari DA/NE?

Put do dječjeg srca?

DA!
Pomoć kod putovanja do dječjeg srca, ali ne samo do njega!!



"BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO.
SAMO SE SRCEM DOBRO VIDI."

(Mali princ
Antoine de Saint-Exupery)




Ako netko želi reći nešto od srca k srcu može to učiniti na sljedećoj adresi:

djecjivrtic@gmail.com




free web counter
Visit Now




srce traži put




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


RAZLIČITI PUTOVI

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!


(knjiga Brojeva 6, 24 - 26)