PUT DO DJEČJEG SRCA
30.05.2008., petak
SAVRŠENO SRCE
|
Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada se pojavio starac i rekao: Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje? Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva. Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se. Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota? Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu. Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca. Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada. |
29.05.2008., četvrtak
Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete
|
Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom. Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala. Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega. Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo. Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva. Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala. Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda. Više bih ga grlila, a manje vukla. Rjeđe bih bila stroga, a mnogo bih mu više toga priznavala. Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću. Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi. Diane Loomans |
22.05.2008., četvrtak
Tijelovo
 U tijelu si, Gospodine, na zemlju sišao, u tijelu si živio, u tijelu si trpio, u Tijelu si htio ostati s nama. U daru kruha ostavio si nam sebe, svoje tijelo, da susret s tobom ima snagu života, snagu koja je potrebna hranjenja, uzimanja, obnavljanja. Htjeli bismo biti siti, siti hranom od koje se ne gladuje, a ti se daješ u kruhu da trajno te tražimo i da gladujući za tobom u vjeri rastemo. Sitiš nas - ne da siti budemo nego da u nama glad probudiš za stolom tvojim, u Kraljevstvu tvome. Ne dopusti, Gospodine, da sitost u svijetu doživimo. A Tijelo tvoje nek' trajno hrani i krijepi glad našu za tobom. Amen. |
11.05.2008., nedjelja
DOĐI, DUŠE SVETI
 Dođi, Duše Sveti, u naše gradove, u naše domove, u naše obitelji, u naše poglede, u naša srca. Bez tebe čitamo knjge, a ne bivamo mudri, bez tebe puno pričamo, a ne bivamo bliži. Bez tebe sve su za nas samo događaji, činjenice i brojke. Bez tebe naš se život raspada u dane bez smisla. Bez tebe nema vjernosti. Bez tebe misli postaju mahnitosti. Bez tebe tehnika nas rastače. Bez tebe crkve postaju muzeji. Bez tebe molitva je brbljanje. Bez tebe smješak nam se skamenjuje. Bez tebe okoliš postaje pustoš. Dođi, Duše Sveti, naša praznina vapije za tvojom puninom. Dođi, Duše Sveti, nastani se u našem svijetu! |