Priprema djece za školu obuhvaća: - vježbanje hotimične pažnje (upućivanjem na sadržaje iz svakodnevnog života) - razvijanje sposobnosti opažanja i promatranja (poticati djecu da detaljno pričaju o svemu što vide - prilikom šetnje, posjete liječniku i sl.) - vježbe koncentracije (kod rješavanja raznih zadataka, kao i kod svakodnevnih aktivnosti kao oblačenje, pospremanje sobe i sl.), ali treba voditi računa da koncentracija djeteta prije polaska u školu obično nije dulja od 15 minuta - stvaranje pozitivne slike o sebi (samopouzdanje djeteta u velikoj mjeri utječe na uspjeh djeteta) - stvaranje radnih navika (ako su stvorene na vrijeme, dijete će se kasnije lakše koncentrirati na zadatak; potrebno je također osigurati neki kutak za dijete - radni stol, ormarić i sl.) - razvijanje kulturno - higijenskih navika Da bi se dijete što bolje prilagodilo zahtjevima škole, potreban je skladan razvoj svih djetetovih sposobnosti: motoričkih, socio - emocionalnih i intelektualnih. Za uspješno usvajanje psihomotornih vještina potrebno je sazrijevanje, ali i vježbanje (potičite igre loptom, skakanje preko užeta, penjanje, trčanje, ali i samostalno oblačenje, zakopčavanje) Psihomotorne vježbe pridonose razvoju motornih vještina, ali i bogaćenju senzomotornih iskustava i funkcija, kao i socijalnom razvoju (vježbanjem u paru i s grupom djece potrebna je međusobna suradnja) Mnogi roditelji griješe što forsirano uče dijete čitati i pisati kako bi mu olakšali rad u nastavi. Daleko bolja priprema za školu odvija se putem igara i aktivnosti u kojima ono mora upotrijebiti svoju ruku i prstiće." (G. Hitrec: "Kako pripremati dijete za školu") Da bi djetetu olakšali početno učenje čitanja i pisanja, vježbajte s njim: - vidno razlikovanje (uočavanje manjih razlika među predmetima, znakovima) - slušno razlikovanje (pogodne su različite govorne igre, pjesmice, igre sa zvukovima) - usvajanje vremenskih (jučer - danas - sutra, prije - poslije) i prostornih odnosa (lijevo - desno, ispred - iza) - usvajanje pojma broj - brojanjem predmeta (ne učenjem brojenja napamet), igranjem društvenih igara - opće oblikovanje pojmova (zadaci kao: što se sve može obući, što je sve potrebno za pojedino zanimanje, što sve ubrajamo u pokućstvo i sl.) - sposobnost klasifikacije (koje domaće životinje poznaje,voće, vozila) te razvrstavanje po klasama, hijerarhiji, svrstavanje predmeta prema boji, obliku, vrsti - pogodni predmeti za ovakve aktivnosti su plodovi, školjke, lišće, dugmad, sličice....) -------------------------------------------------------------------------------- Da bi dijete usvojilo čitanje, nužan je razvoj predčitačkih vještina: Dijete prepoznaje da netko piše - postaje svjesno poruke (u dobi od 2,5 - 3 godine) Osvješćivanje razlika u slovu (s 4 - 5 godina) javlja se svijest o smjeru pisanja s lijeva na desno i odozgo - dolje, razumijevanje interpunkcije, prepoznavanje rime, prvog glasa u riječi. Spremnost na igru rastavljanjem riječi na glasove, uživanje u rimi. Ta je svijest osnova za razvoj čitačke vještine jer omogućuje djetetu da tijek glasovnog govora podijeli u apstraktne jedinice - foneme koji će odgovarati pisanim simbolima - slovima (između 5 - 6 godina) Između 6 - 7 godina uspostavlja se spoznaja o korespodenciji između glasa i dogovorenog znaka za taj glas - slovo. Za razvoj čitačkih vještina vrlo je značajna kvaliteta okoline djeteta - od pravilnog načina izražavanja odraslih, točnih imenovanja predmeta, do svakodnevnog čitanja djetetu. Pri tome je važna aktivna uloga roditelja, prilagođavanje načina čitanja govornim vještinama djeteta, izmjena čitanja i razgovora o slikama i tekstu (poticanje djeteta za što samostalnijim opisom slike i sadržaja priče više o tome u knjizi M. Čudine - Obradović: "Igrom do čitanja" Preporučujemo pročitajte: Čudina - Obradović: "Igrom do čitanja". Školska knjiga, Zagreb, 1996. G. Hitrec: "Kako pripremati dijete za školu" Školska knjiga, Zagreb, 1991. Bilopavlović - Čudina - Obradović - Ladika - Stipanović: "Dosadno mi je - što da radim" - priručnik za razvijanje dječje kreativnosti Školska knjiga, Zagreb Težak - Čudina - Obradović: "Priče o dobru, priče o zlu" Školska knjiga, Zagreb, 1993 G. Ortner: "Bajke koje pomažu djeci" Mozaik knjiga, Zagreb, 1998. -------------------------------------------------------------------------------- Želite li doznati više, potražite ove knjige: Filipović: "Kako biti bolji roditelj" Alinea, Zagreb, 1994. J. Juul: "Vaše kompetentno dijete" Educa, Zagreb, 1996. R. A. Sullo: "Učite ih da budu sretni" Alinea, Zagreb, 1995. J. Prekop: "Mali tiranin" - Kakav oslonac djeca traže ? Educa, Zagreb, 1995. J. Cvetković - Lay: "Ja hoću i mogu više" Alinea, Zagreb, 1995 D. C. Gossen: "Restitucija" Alinea, Zagreb, 1994 G. Haug - Schnabel: "Agresivnost u dječjem vrtiću" Educa, Zagreb, 1997 N. Čuturić: "Zabrinjava me moje dijete" Školska knjiga, Zagreb, 1995. |
Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi. Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život. Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio. Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanost ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića. Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran; možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan. Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život. Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!" Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš. Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane. Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine. (Oriah Mountain Dreamer, indijanski starješina) |