PUT DO DJEČJEG SRCA

Sve se manje smijemo, a statistike govore da se čovjek danas smije tek šest minuta na dan, što je puno manje u odnosu na prošlo stoljeće kad smo se smijali i do 18 minuta na dan. Još poraznije zvuči to što 68 posto ispitanika priznaje da se nikad ne smije, dok 24 posto njih dopušta sebi tek smijeh u trajanju od samo jedne minute

Moderan način života uzima svoj danak i na ovom polju, sve smo manje u kontaktu s drugim ljudima, stalno nekud jurimo i žurimo i mjesta za smijeh u našim života ostalo je, nažalost, jako malo.

Pritom često zaboravljamo da samo jedna dobra doza smijeha na dan liječi stres, depresiju, a ponekad i teže bolesti. No, na našu sreću, djeca su neiskvarena i na svoju okolinu najčešće reagiraju upravo smijehom. Poznata američka terapeutkinja Annette Goodheart kaže: Djeca do četiri godine smiju se i 500 puta na dan, dok se odrasli čovjek u prosjeku smije najviše 15 puta.

Na temelju eksperimenata francuski liječnik Pierre Vachet zaključio je da smijeh stvara unutarnju toplinu koja kisikom zasićuje sve stanice tijela, ubrzava obnavljanje tkiva i pomaže u obrani od mnogih infekcija, stoji u knjizi Kako odgojiti sretno dijete .

Neurolog Henri Rubenstein tvrdi da jedna minuta smijeha opskrbljuje tijelo sa 45 minuta terapeutske opuštenosti. Kad se osoba smije, u tijelu se događaju fiziološke promjene, srčani otkucaji se smanjuju, tlak pada, a tijelo se opušta.

Neonatolozi su mišljenja da se dijete počinje smijati ili osmjehivati još u majčinu trbuhu. Pojava osmijeha u prenatalno doba služi za učvršćivanje motorike koja nam to omogućuje, kaže docentica razvojne psihologije Anna Oliveiro Ferraris. To zapravo znači da dijete trenira upotrebu mišića za osmijeh. To je automatska vježba i nema nikakve veze s onim što se događa oko njega.

Dijete staro tek nekoliko tjedana često se osmjehuje u snu, no to ne znači da ga neki prizor iz snova posebno veseli. Radi se samo o nastavku vježbe koju je započelo prije dolaska na svijet, ali oduševljenje kojim roditelji i obitelj reagiraju na njegov osmijeh i prve grimase postaje osnova njegova intelektualnog i emotivnog rasta.

Eksperimenti su pokazali da se dijete oko petog tjedna života smiješi kad vidi da mu se približava neko lice, pa čak i ako mu se pokaže model od kartona na kojem su samo nacrtane oči. Stručnjaci tvrde da dijete automatski reagira na takve poticaje jer se radi o urođenim mehanizmima.

Ako majka na djetetov osmijeh odgovori riječima koje iskazuju zadovoljstvo i nježnost, istovremeno doprinosi njegovom intelektualnom razvoju i pomaže mu shvatiti da se ispred njegovih očiju nalazi netko drugačiji od njega. Na taj način se uspostavlja odnos između roditelja i djeteta koje otkriva da osmijeh donosi rezultate, a automatski osmijeh tako postaje socijalni. Taj napredak s modelom od kartona ne može se napraviti.


Etape razvoja smijeha kod novorođenčeta

Dijete se počinje osmjehivati tijekom posljednje faze prenatalnog razdoblja, a fetalni osmijeh je refleks koji služi da bi se vježbao mišić za smijeh, koji se još zove i Santorinijev mišić, a postoji samo kod ljudi.

U drugom tjednu života dijete počinje osmijehom izražavati stanje ugode zbog zadovoljavanja osnovnih potreba. Počet će se osmjehivati i na vanjske poticaje ako odrasli budu ohrabrivali njegove prve osmijehe. Tad reagira na vanjske poticaja kao što su majčin glas, zvuk, pokreti i lica u njegovoj blizini.

Pravo glasno smijanje nastupa u trećem mjesecu života, a oko petog mjeseca već razlikuje lica obitelji i stranaca.

Novorođenče još ne zna razliku između grimasa i normalnog izgleda, pa se stoga smije svim našim izrazima, dok kod djeteta starog tri mjeseca to već nije slučaj. No, tek u dobi od osam mjeseci neće se osmjehivati osobama koje ne poznaje. Dvogodišnje dijete je u potpunosti vlasnik svoje sposobnosti smijanja, a to se najbolje vidi po njegovom dobrom raspoloženju.

Po djetetovom smijehu može se lako procijeniti na kojoj je točki njegov intelektualni razvoj. Dijete od nekoliko mjeseci se smije kad mu roditelj sakrije neki predmet iza leđa i zatim mu ga pokaže.

Već s osam mjeseci počinje se nezaustavljivo smijati kad šuška vrećicom. No, još uvijek ne zna da neki predmet ne nestaje zato što je skriven niti da vrećica šušti ako je se dira. To su za njega sve neočekivani događaji, pa ga zato nasmijavaju. S vremenom će se ipak početi smijati samo događajima koji zahtijevaju malo složenije poznavanje stvarnosti. A osim što je smijeh zdrav, neki stručnjaci tvrde da potiče i lučenje hormona rasta.

Stoga, smijte se što više, pogotovo pred svojim djetetom, a zauzvrat ćete dobiti najvredniju stvar na svijetu - njegov osmijeh!


T-Portal

Kvalitetno provođenje vremena je najvažnije

Djetetov razvoj, kao i promjenu njegovih prioriteta, potreba, želja i sustava vrijednosti koje će postepeno graditi odrastajući, ne može se spriječiti ili zaustaviti. Ono što možete učiniti dok je dijete još malo jest uložiti svoje vrijeme i, naravno, ljubav u zajednički provedene trenutke

Dok su djeca još u predškolskoj dobi vi ste im najvažnija osoba u životu, uživate njihovo bezgranično povjerenje i bezuvjetnu ljubav. Kako dijete raste, povećava se broj odraslih osoba i djece u njihovom životu koji su na razne načine autoriteti u njihovom shvaćanju svijeta. Mnogim roditeljima se dogodi da, kad se napokon naviknu na roditeljstvo, zakasne u usklađivanju svih obaveza u želji da se maksimalno posvete djetetu. Naime, dijete tad više nije dostupno jer i ono ima vlastite želje i obaveze kao što su pisanje školske zadaće, treninzi, izvanškolske aktivnosti, druženje s prijateljima, igra…


Važnost rutine

Ako vam poslovne obaveze ostavljaju premalo vremena za dijete, onda je vrlo važno pridržavati se obiteljskih rutina jer su one djeci jako potrebne. Isto je tako pogrešno misliti da je opuštena atmosfera uvjet odrastanja sretne djece, tvrdi Jelena Janičić–Holcer u knjizi Uspješan roditelj, uspješno dijete . Ipak, što je kaotičnija atmosfera oko njih, djeca će biti nesigurnija i nesamostalnija, pa će se dijete u svijetu odraslih osjećati bespomoćno jer taj svijet na njega nema nikakvog utjecaja. Zato će činjenica da se neki događaji odvijaju ustaljenim redom na dijete djelovati umirujuće.

Rutine stoga učvršćuju i njeguju obiteljske odnose unatoč vašem kroničnom nedostatku vremena. Način uspavljivanja, pričanje ili čitanje priče u krevetu, kakao ili mlijeko prije spavanja, ulica kojom idete do škole, jutarnji rituali, sve su to tipične rutine. Iako su to naizgled svakodnevne sitnice, one kod djeteta oblikuju stav da su neke stvari važnije od drugih i da nisu lako promjenjive. Upravo je to razlog zbog kojeg rutine stvaraju osjećaj sigurnosti i potpore te jačaju povezanost članova obitelji, zbog čega imaju važnu odgojnu ulogu.


Kvaliteta zajedničkog vremena

Kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme je pojam koji označava vrijeme provedeno na obostranu radost i zadovoljstvo. Ono je ispunjeno raznim aktivnostima i podrazumijeva se da nije iste kvalitete vrijeme kad vi perete posuđe ili telefonirate i ono vrijeme kad radite nešto zajedno s djetetom. Osjećaj krivnje ili grižnje savjesti zbog duge razdvojenosti ne treba poništavati tako što ćete djecu zasipati poklonima, već tako što ćete se truditi da ono malo slobodnog vremena provedete sa svojim djetetom što je kvalitetnije moguće.

Vrlo je važno da u tim trenucima dijete osjeća da su mu mama i tata posvećeni u potpunosti, da u tom trenutku ne razmišljaju o drugim stvarima, već da s njim razgovaraju, crtaju ili se igraju. Važnija je zapravo kvaliteta zajednički provedenog vremena nego njegova količina.

U cijelom vrtlogu grizodušja, pokušavanja da budete dobar roditelj, u isto vrijeme i jednako uspješni na radnom mjestu, a to najčešće pogađa majke, vjerojatno se nakon nekog vremena osjećate prilično zbunjeno i izgubljeno. Na kraju ispadne da nemate vremena za sebe, a jednako je važno upravo to – pronaći bar malo vremena za sebe jer ćete tako biti smirenija i optimističnija osoba, zaštićenija od stresa. Uz smirenijeg roditelja zadovoljnija će biti i djeca. Roditelji koji imaju vlastiti život i aktivnosti koje nisu vezane samo uz njih donose prijeko potrebnu ravnotežu u život svog djeteta.


Vrijeme samo za sebe

Kad djeca odrastaju s uvjerenjem da su vam centar svijeta sve što vam se događa u životu povezuju sa sobom. Na taj se način neprestano suočavaju s izraženim osjećajem krivnje, pa kad ste neraspoloženi misle da su oni uzrok vašeg neraspoloženja, ali i odbačenosti kad im zbog umora ne posvećujete dovoljno pažnje. Uglavnom, za svaku vašu emociju oni se smatraju direktno odgovornima odnosno krivima.

Zato kad osjetite umor ili potrebu za mirom to recite jasno i otvoreno, otiđite u drugu sobu i odmorite se. Nemojte ni zanemariti prijateljstva i nemojte inzistirati da tome da djecu uvijek i svugdje vučete za sobom. Ako ih ima tko pričuvati ili su dovoljno velika da mogu sama ostati kod kuće, izađite s partnerom van ili se nađite s prijateljima izvan kuće. Odlasci na kavu ili u kino su, kao što i sami znate, slatka i vrlo dragocjena zadovoljstva.


T-Portal