Nemojmo povrijediti kruh ni riječju ni bilo čime, jer on je doista svet u svojoj darežljivosti, velik u dobroti. On nas posvuda prati, putuje s nama u našoj torbi, bdije na našem stolu, u samoći stražari, uvijek budan i tih. On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo, hranio našu mladost, ispunjao nam dane mirisom i nježnošću. On je uistinu bio naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug. U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi, iz njega su sjale tople srpanjske žetve. On je skupljao u se sve naše radosti i naš znoj i suze i stajao je pred nama kao blaga opomena i tiha mudrost. Nikola Miličević |