|
Jednog dana uđe otac sa sinom u crkvu. Dječak se zaustavio promatrajući velike vitraje na pokrajnjim zidovima. Kroz njih su prodirale sunčeve zrake i ispunjale crkvu prekrasnim bojama. Dijete upita oca: - Tata, što se to preljeva u raznim bojama? Otac odgovori: - To su vitraji, prozori načinjeni od mnoštva obojenih stakala, koji sačinjavaju razne slike. Dijete nastavi promatrati vitraje, a onda reče: - A tko su oni ljudi naslikani na vitrajima? Otac odgovori: - To su sveci. - Sveci? A tko su sveci? Upita dijete radoznalo. - Sveci su bili tako dobri ljudi da se kroz njih moglo vidjeti kako je dobar Bog. Oni su čitav život proživjeli čineći dobro. Dijete je ostalo zamišljeno, a onda se opet obrati ocu: - Oni su onda kao vitraji. Otac nije razumio primjedbu. Dijete stoga nastavi: - Da sveci su kao vitraji. Ako kroz vitraje možemo vidjeti sunčevu svjetlost, kroz svece možemo vidjeti kakav je Bog. Otac osta iznenađen sinovljevim odgovorom i reče: - Vidim da si razumio. Sada znaš kako možeš postići da budeš jedan od njih. Jose Real Navarro Mudrost odrastanja |