Jednog dana uđe otac sa sinom u crkvu. Dječak se zaustavio promatrajući velike vitraje na pokrajnjim zidovima. Kroz njih su prodirale sunčeve zrake i ispunjale crkvu prekrasnim bojama.
Dijete upita oca:
- Tata, što se to preljeva u raznim bojama?
Otac odgovori:
- To su vitraji, prozori načinjeni od mnoštva obojenih stakala, koji sačinjavaju razne slike.
Dijete nastavi promatrati vitraje, a onda reče:
- A tko su oni ljudi naslikani na vitrajima?
Otac odgovori:
- To su sveci.
- Sveci? A tko su sveci? Upita dijete radoznalo.
- Sveci su bili tako dobri ljudi da se kroz njih moglo vidjeti kako je dobar Bog. Oni su čitav život proživjeli čineći dobro.
Dijete je ostalo zamišljeno, a onda se opet obrati ocu:
- Oni su onda kao vitraji.
Otac nije razumio primjedbu. Dijete stoga nastavi:
- Da sveci su kao vitraji. Ako kroz vitraje možemo vidjeti sunčevu svjetlost, kroz svece možemo vidjeti kakav je Bog.
Otac osta iznenađen sinovljevim odgovorom i reče:
- Vidim da si razumio. Sada znaš kako možeš postići da budeš jedan od njih.
Jose Real Navarro
Mudrost odrastanja
Post je objavljen 31.10.2008. u 10:14 sati.