Marketing
UTORAK
Svima veliki pozdrav!
Kaže naš pužić da se za 4 dana očekuje povratak, a ako računate da je sada večer onda bi se skoro trebalo računati samo 3 dana. Baš sam poslušala prognozu koja reče da bi sutra konačno trebao pasti snijeg; najprije u gorju a onda u nizinama. Ne znam točno gdje smo mi. Čekamo i čekamo neko vrijeme koje bi bilo pogodnije za boravak na zraku, a ono nikako dočekati. Istina, bilo smo danas vani, u jednoj šetnji, dosta je sve mokro, ne možeš hodati osim po cesti. Našli smo jedan put na kojem nema mnogo automobila i bilo je dobro, ali poslije podne se spustila magla pa smo odlučili današnji boravak na zraku svesti na minimum.
Neki su zaželjeli fotke da bi vidjeli što mi to radimo, da li varamo, jesmo li gdje bili ili smo se izležavali. Dan je bio miran a istovremeno razigran. Mnogi su od vas zvali jutros između 8 i 8.30 a mi smo u to doba tek polako izlazili iz kreveta pa se nismo javljali jer je dolje kod telefonske govornice hladno pa nije zgodno doći dolje u pidžami. Vjerojatno će telefonski pozivi uslijediti za vrijeme večere jer je ujutro Domagoj imao ''dežurstvo'' i čitav doručak je upravo on razgovarao.
Ali, roditelji znaju da danas nije neko lijepo vrijeme pa su se ostali nekako rasporedili tijekom dana.
Što još reći? Za doručkom je krenuo razgovor što će tko biti kad odraste. Odgovori prilično jednolični. Djevojčice će biti frizerke, osim Dore i Vladimire koje će biti slikarice, a Martina će raditi u Konzumu; dječaci su bili originalniji: Adrian će zamatati poklone jer to zna i voli raditi, Domagoj će biti učitelj, Filip će prodavati jakne, a Sebastijan nogometaš. Možda to niste znali pa je ovo ekskluzivna vijest.
Mali osvrt na ostavljene komentare: jako nam je drago da se toliko roditelja javilo. Kao što kaže i mama Nikolina: zanimljivo je čitati što drugi roditelji pišu, kako pozdravljaju svoju djecu, ne zaboravljaju niti ostale i sve je to nekako i zanimljivo, ali i radoznali smo tko se javio; vi čekate što smo mi radili, čekate poneku fotku da vidite kako vam djeca izgledaju. Kao što kaže mama Branka: u glasu sam joj čula da je dobro.
Da, mislim da su svi dobro. Njihove dječje razmirice su normalne i na taj način uče funkcionirati u društvu. A nisu samo razmirice. Ima tu i toliko simpatičnoga, toliko dogovaranja što se igrati, u čijoj sobi, kako podijeliti uloge,…
Jutros sam se malo raspitivala i vidim da ste svi zvali i svi ste se čuli sa svojom djecom. Ne znam točno koliko puta, o tome djeca vode bilješke. Točno se zna tko je zvao jednom a tko dva ili više puta; da li su zvali samo roditelji ili netko drugi; da li su razgovarali samo s mamom ili samo s tatom ili s cijelom obitelji. To vam je samo malo pokazatelj da je to njima važno.
Nastavili smo gledati jučerašnji film, ostatak nam ostaje nakon večere, znači prije spavanja.
A što se spavanja tiče, jako dobro svi spavaju. Što smo dulje tu to više djece zaspi i nakon ručka. Jako su tolerantni kad njihov cimer spava, ne bude ga (ugodno sam iznenađena) nego čekaju da se sam probudi. Dosta su uredni u sobi. Nema nekih većih problema s robom ili papirima ili nekim njihovim stvarima.
Jučer smo se tuširali pa ćemo to učiniti opet sutra da ne bismo bili ''previše čisti''. Dobro su se snašli i dobro smo to jučer odradili.
Hvala svima na pozdravima, svim roditeljima, svim tetama, svim bakama i djedama, svima koji navrate a mi ih i ne poznajemo.
Danas vam podastiremo dvije fotografije s jutrošnje šetnje, obratite pažnju: na gornjoj fotografiji se u pozadini vidi naša kuća sakrivena s dva bora. Bila nam je želja i više pješačiti i osvojiti jedan vrlo daleki brijeg, ali nećemo biti u mogućnosti jer je sada jako mokro. Ali, tko zna što ćemo sutra o tome misliti!!!
Post je objavljen 23.01.2007. u 18:07 sati.