Marketing
NEDJELJA
Dragi naši!
Svima veliki pozdrav!
Razmišljala sam što bih vam zanimljivo prenijela s ovog našeg boravka u prirodi i u kući s vršnjacima i zaključih da je to tako jednostavan raspored, da su događaji tako uobičajeni da se i nema što pisati.
Ujutro u pola 8 neki su još spavali kad sam im došla reći da ustajemo. Prije ručka bili smo u prirodi, osvajali bregove, uzeli si za zadatak jedan teški brijeg s velikim spustom pa onda uspon, pa na povratku: ogroman uspon! Umorili smo se. Tim više što je puhalo, a opet – bilo je sunčano pa smo se ugrijali. Nakon ručka odosmo odmoriti noge. Neki su malo i zaspali. I da ne bismo uzalud bili u prirodi, a vrijeme proveli u kući, otiđosmo još jednom trčati, uspinjati se i spuštati na neku lokaciju na kojoj ovih dana još nismo bili. Djeca puna snage. U jednom trenutku kažu da više ne mogu, a u drugom već trče po uzbrdici. Nema se tu što reći! Već sam davno otkrila da su djeca prepuna energije.
Na povratku je počeo razgovor o danima koji nam preostaju. Petra je bila oduševljena da je jedan dan prošao. Nije ona to pričala s nekom žalošću nego je brojala. Uključio se Filip: on je imao svoju teoriju koliko dana preostaje. (Rekla sam vam da ti razgovori brzo započnu.)
Sebastijan i Dora beru cvijeće i sade ga. Tvrde da na taj način neće uvenuti za pet dana. Adrian tvrdi da hoće. Dilema.
Sada im svira CD. Dođu povremeno slušati pjesmu koja im se sviđa. Uključili su Filipovu disko lampu pa plešu. Pokušala sam to fotografirati, ali nije bilo onako kako sam željela. Ili nije davalo dojam mraka i disko ugođaja ili je sve bilo crvenkasto i neprepoznatljivo.
Do sada su već zvali mnogi roditelji. Djeca bez suza razgovaraju sa svojima što je znak da su dobro prihvatili odlazak.
Dok ovo pišem, Martina svakih toliko dolazi do mene, malo gleda što radim i ode. I tako već nekoliko puta.
Veliki dio dana tražili smo Laurine čizme, dopisivali se sms-ovima s mamom Vesnom. Ona se sjećala da je čizme ostavila u sobi, ali čizama nije bilo. Okrenuli smo ormar, kuću, nije bilo mjesta gdje nismo zavirili. I? Kad smo popodne išli van odjednom dođu Laura i Dora i kažu da su čizme nađene. Pa, gdje? Kako?
Dora je jučer rekla da su to njene čizme, Laura to nije uočila. Osobno sam se čudila kako Dora ima tri para čizama, tenisice i papuče. Ali….
A onda je ''nestao'' Laurin ručnik. Pa, mislim si: kako to sve njoj nešto nestaje? Prvo su pronašli ručnik na drugom kraju kuće u nekoj ''žlj'' sobi, onda su pronađene čizme.
Vjerojatno sam dosta napisala, Martina opet stoji pored mene, onako bez riječi…
Svi vas pozdravljamo i ljubimo! Djeca dođu malo vidjeti što ima novog na blogu, Domagoj i Sebastijan razveselili su se pozdravima na koje su naišli na ovom mjestu…
Svima koji su se javili ili to nisu učinili: sve vas pozdravljamo…
Zaboravih: jutros je puhalo. Filip je vidio: približava se pijavica. Počeo plakati da će ga usisati. Zapaliti i što sve ne. Drugi se čude: zašto pijavica. Pa valjda se radi o tornadu. Ne znaš tko je bolje razradio svoju teoriju: Filip ili Eva i Tajana.
Pitam poslije podne Filipa: i što je s pijavicom? Hoće li te odnijeti?
Ipak neće!
Za danas toliko od nas iz ''prerije''!!
Post je objavljen 21.01.2007. u 18:17 sati.