Da ne bismo iznevjerili vaša očekivanja javljamo se i danas. Istina, danas nas je vrijeme prisililo na boravak u kući tijekom čitavog dana. Malo prije ručka činilo se da će kiša prestati padati pa ćemo poslije odmaranja moći ići van, ali smo se prevarili. Kiša je rosila, vlaga je bila velika, zahladilo je pa se činilo razboritim ostati u kući. Meni osobno je žao što je tako, ali djeca su našla zanimaciju.
Ujutro smo uređivali sobe, usisavali, slagali stvari, bacali papiriće. Čini se da je ova grupa djeca prilično uredna, pokušavaju držati red u svojim sobama. Danas su čak neki i sam brisali prašinu.
Ručak je bio u uobičajeno vrijeme, za vrijeme odmaranja nekoliko je djece i zaspalo jer je bilo oblačno, a i vrijeme je baš pogodno za spavanje.
I što ćemo raditi do večere? Odlučili smo zajednički pogledati dio filma Moje pjesme, moji snovi. Djeca pjevuše sada po kući ono što su čuli u filmu.
Večeras se namjeravamo tuširati. Bit će veselo. Tajana i Martina su već jutros pripremile čisto rublje.
Danas nema nekih anegdota. Ujutro su igre bile mirnije, djeca bi se okupila u nekoj sobi, mirno se igrala, posjećivala djecu u drugoj sobi. Sad su već razigraniji i malo bučniji.
Baš je ovdje bio Filip i pitao me što radim. Pitam ja njega što bih o njemu napisala, da mi da neku ideju, ali kaže da nema pojma.
Svi smo dobro. Suza nema. Samo je malo Dora bila ganuta kad je čula svoju tetu Natašu. Ostali ne pripadaju skupini ''ganutih'', ali se primijeti kako blistaju nakon razgovora. Filip je htio danas nazvati doma, mislio je da ima telefonsku karticu negdje u torbi, ali je nismo pronašli. Na kraju je zaključio: Morat ću onda pričekati da me nazovu!
Ne znam točno jeste li se svi već javili svojoj djeci, ako niste – bilo bi dobro da to učinite jer je ipak već ponedjeljak navečer pa bi djeca voljela čuti vaš glas.
Hvala svima za pozdrave i ostavljane komentare. Nisam danas vidjela da li se javio netko novi, ali svima sam čitala komentare koji su ostavljeni. I Lauri i Filipu, i Domagoju, i Sebastijanu i Martini… Ne znam jesam li koga zaboravila. Ako jesam, oprostite, jednim uhom slušam što djeca rade, drugim dijelom mozga pokušavam složiti pokoju pametnu rečenicu. I onda ispadne svašta.
Danas nema fotografija. Neka vam bude dovoljno ovo javljanje! (Malo se šalim!)
Svima veliki pozdravi!! Svima!!
Mamama, tatama, braći i sestrama, prijateljima i tetama u vrtiću!
Do nekog novog javljanja stojte nam dobro!
Prognoza na Novoj TV: sutra prijepodne ne bi trebalo biti kiše. Nadajmo se! Nakon doručka i oblačenja trčimo na zrak nadoknaditi ono što smo danas propustili!
Post je objavljen 22.01.2007. u 17:46 sati.