vjetarugranama http://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 26.03.2018.

Na pogrebu Nepoznatog



Njega su kradom
ukopali sinoć.
Pa što? - reći ćeš
umjesno vrlo.
Krug će daljina
dobro sažvakan
proći kroz tvoje pospano grlo.
Ovdje ti zbori tek šapat moj,
ne umnika riječ -
već mrakotvorca,
stvora što pritišće nos uz staklo
stisnut k'o pest
antičkog borca.

Za mrtvim truplom
krenuše drugi,
htjedoše zacijelo virnuti krišom,
tek da spoznaju kako to biva
sa smrću onom, neznanom,
višom.

Šuljasmo se tako
tek neko vrijeme,
ali odjednom
ponad tog stada
sruči se kiša
i gromova lom
i nestaše svi u pravcu grada.
Ja stajah sam
i jasno vidjeh
kako neznanac iz lijesa usta,
i mirno ode. A ispred mene
osta aleja, mračna i pusta.

Obrve skupih
i sklopih ruke:
ne spazih ni sumraka sivog,
al' sada znam
da vidio sam
mrtvi kako ukopaše živog.

26.03.2018. u 08:06 • 13 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 05.03.2018.

Noć



Noć je moja koža.
Topla, crna boja;
najmračnija loža.
Noć je koža moja.

Samica u mraku.
K'o sova u tami
ljubim ciglu svaku
tog carstva u jami.

Zamatam se žudno
pod njezine krov'e.
Noć govori budno
i miluje mi snove.

05.03.2018. u 08:55 • 18 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.