vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 15.09.2014.

Kroz život ćeš kročit' trčeći kroz šiblje
gonjen kao vepar ispred divlje hajke
dok ne nađeš smiraj u sumrak daleki
i ne staneš tiho uz grob svoje majke.

Drhteći od stida što uludo bacaš
dane pune suza u to nebo sivo
zaplakat ćeš smjerno kao malo dijete
što je jednom bilo nemirno i živo.

S mirom ti ćeš htjeti slijepo dalje poći
gledajuć' u odraz na nadgrobnoj ploči
iz kojega svijetle te majčine oči:

ona sad te gleda iz drugog vremena
podupiruć' tvoja nejaka ramena
po teretom strašnog životnog bremena.

15.09.2014. u 20:47 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.