AnaM

subota, 30.04.2016.

Meco promijeni život ...


Naleteh na netu na test: promijeni život
Ako želite promijeniti svoj život, prvo bi trebalo promijeniti način razmišljanja. Prestanite se fokusirate na negativne strane, na usporedbu s drugima, ogovaranje i žaljenje.
Tandara broć, ali brzinski ipak pročitam. Što da ne mijenjam, kad već tako ljubazno nude ...
Test predlaže nositi ljubičaste narukvice tijekom 21 dana "bez žaljenja" - odnosno tijekom 21 dana nećete se žaliti ni na što. Svaki put kada se požalite na nešto, morate prebacite narukvicu na drugi zglob i počeli od nultog dana.
Prema psiholozima, ljubičasta boja ima energetski učinak na mozak, smanjuje anksioznost, a 21 dan je sasvim dovoljno da se dobra navika zadrži. Ako nemate ljubičastu narukvicu, poslužit gumica ili traka ljubičasta.
Drugarica mi darovala ljubičaste narukvice. Sudbina, pomislim ...


Svatko o sebi misli najbolje, a kako I ja spadam u te svatko, sigurno ću brzo ispuniti zahtjeve narukvice.
Boven, koji je test izmislio je sam prizno da je uspio 21 dan zaredom tek poslije tri mjeseca pokušavanja i vraćanja unatrag, a većini je potrebno od 5 do 6 mjeseci da to postignu. Prvih nekoliko tjedana događa se da narukvicu treba premesetiti 10-20 puta na dan, kasnije jednom na dan, što za nekoliko mjeseci postane jedan tjedan. Metoda se pokazala toliko učinkovitom da su milijuni ljudi diljem svijeta pridružili.
Poznam sebe, probaću.
Zanima me koliko će mi trebati.
Hoću li uopće test moći završiti, ili ću već treći dan baciti naruvice kroz prozor.
Držite mi fige ...
Tko smije neka proba, nema varanja ...
Počela sam jutros. I zahvaljujući ljubičastim narukvicama, udavi me susjed svojom pričom. Ima sto godina a počeo je od svog prvog zaljubljivanja. Ja sve sebi šapućem, meco, narukvica, meco, na početku je najteže ...



I položih taj prvi ispit, ali kad mi je na glavu pala tek oprana tegla spremljena za jesensku zimnicu, nisam izdržala, mislila sam da sam najnesretnija na svijetu, ljubičasta narukvica natrag, a dok sam kupila komadiće stakla, pjevala sam za svaki slučaj, tri ptičice iz gore ....
Idemo iz početka…

- 18:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.04.2016.

Naljepnica


Na auto se mora nalijepiti neki papirić kao dokaz da si platio sve tandrmoljke za voziti kola. Kako policajci u brzini vide ono sitno napisano, ne znam, ali su kazne velike ako se to ne nalijepi.
Naravno ja sam ga zalepjila prošle godine kao da će mi trajati sto godina ...
Sad ga je trebalo skinuti. Topla voda, alkohol, aceton, samo što nisam donijela razredjivač, ali da nije bilo mojih noktiju, badava kemija.
Kad je operacija skidanja gotova, dolazi operacija lijepljenja novog.



Izbacim kola na sunce, i tu ti se nadje prvi susjed sa savjetima, škarama, ravnalom, i očalama. Nešto nije išlo kako treba.
Dolazi drugi susjed, koji je odličan poznavatelj automotorike još od doba Fiće. Njegovi savjeti su bili jako korisni, iako mi nije bilo jasno zašto moraš znati sve o motoru da bi nalijepio tu markicu.
Predlažem da se samo lizne markica i da se dlanom pritisne na staklo. Pogledali su mi onako kako muški gledaju žensku kad daje savjete o autu ili nogometu, i nastavili mjerenje i konzultacije.
Srećom se tu našao i treći susjed, u džipu, koji je izjavio da mu je to profesija, jer da radi u osiguranju. Laknulo mi je, tri su, ima da mi bude zalijepljeno, sve da se puši ... Vidjelo se odmah da je ovaj stručnjak, za cirka desetak minuta odlijepio. je naljepnicu s nekog papira i za sljedećih pet, bila je na autu. Neka je nakrivo, ali ako vozim dovoljno brzo neće se vidjeti.



Oko kola je gomila alata, i sjeckanog papirića, ali to se sve pokupi.
Malo mi je žao što mi je prekrasne drap rukavice upotrijebio za brisanje stakla, pa ih sad mogu baciti, ali, pomoć je pomoć.
Ponosno su me pogledali, nasmješili se sa razumjevanjem
-Ženske, što bi one da nije nas ??
Ja bih onu naljepnicu zalijepila selotejpom, ali dragi muški, što bi mi bez vas??
Hvala vam za ono rebro što se žrtvujetei za nas. Ne znam da li vam se isplatilo, ali nama jeste

- 05:35 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.04.2016.

Strizeno košeno ...


Sunčano jutro me osmijehom dočekalo, i ja kao svaka naivka, da ne kažem plavuša, krenem u dan.
Protegnuh se kao maca, sjećajući se sna koji je više za cenzuru nego za blog ...
Dan je počeo a ja bih zagrlila cijeli svijet, valjda i on mene.
Idem po pecivo za doručak, pružam novčanicu. Dočeka me nakomrdjen muško-ženski glas, nije me pol vlasnika ni interesirao, samo pecivo. Izvika se na nekog čovjeka
-Nemate ništa sitno ?? Nisam vam ja banka.
Brzo izručih cijelu torbicu, nakupih sitnine.
-Ovo kao da ste pred crkvom skupljali ... Uze mi kiflu. Dobro, tko zna kakve probleme ima.
Uskočim u autobus
-Karte za pregled ..
Dok ja izvadim povlasticu koja je na dnu torbe, pa ne da je ne mogu naći kradljivci, nego ni ja, dobih salvu riječi ...
-Vidi je, u ranu zoru, a nema kartu, švercerka ...
Pogledah po onim ljudima koji me prezrivo gledaju i sapatnicima koji se švercaju, nasta brzo traženje karata da ne prodju kao ja. Stidljivo pružih kartu, da više ne urla.
-Nisam se švercala, imam kartu.
-Znam ja vas, svi ste isti, kriminalci.



I tog trenutka osjetih se nešto važnom, znači djelujem kao opasan kriminalac ... U mislima švercam drogu, duhan, briljante, dijamante, oružje i atomsku bombu. Jure me sve policije svijeta, a ja se pretvaram u James Bonda i padam u naručje, hm… u James Bondicu, pa se dokopam James Bonda… Trgnuh se u zadnji čas, skoro da promašim stanicu za izlazak.
I čudim se što svi u ovo krasno jutro nešto nabrušeni. Izlazim iz busa, zasu me slap vode nekog nestrpljivog vozača. Nije on kriv, ja sam, što izlazim na autobusnoj stanici. Trebalo je da dodjem helikopterom ...James Bond nikad ne ide gradskim prevozom, i za njega je to prevelika avantura.
Oko mene svi nekako što bi rekli na tri ćoška ... naravno, kako se ne setih odmah.
Sve je crno pred nama, tamno nebo, kiša, samo sjekire što ne padaju, izborni rezultati stigli ...




- 10:04 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.04.2016.

Hoćemo koš...

Gdje god nađeš zgodno mjesto,
tu koš postavi ...

- 10:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 20.04.2016.

Lijek...

Možda se dogodilo, a možda i nije, a moglo je...

Mama je nešto spremala po sobi, a curica se igrala s medom.
Prvo su u mašti šetali po parku, ali soba je bila malena, pa je i šetnja bila kratka. Onda su sjeli na pod i pričali neke svoje tajne. Medo je šutio i curica je pomislila da ga boli grlo. Uzela je bakine očale, stavila ih na vrh nosa, našla negdje veliko gumb i strogo rekla medi
-Ne diši ... sad kašlji, ne diši ... taaaako ...
Očito je meda bio jako prehladjen i trebalo je odmah mu dati lijekove.
Uzela je stolicu, popela se na nju, pa pružila ruke da dohvati tatinu torbu s lijekovima na polici. Uf, što je visoko, a meda je bolestan.
Znala je da se ne smiju dirati lijekovi, ali ovi su za njega, tata liječi kuce i mace, i one druge životinje koje žive na selu.
Uzela je sa stola čašu s vodom, izvadlia lijekove i pružila ih medi. Meda nije htio piti. Možda su mu bili gorki, a možda zato što su mu usta bila ušivena, tek nije nikako mogao popiti lijekove.
-Vidiš, moraš progutati to. Začepi nos i zažmiri, biće ti lakše i odmah ćeš ozdraviti.
Meda nije htio nikako poslušati i curica mu je pokazivala kako se to radi. Progurtala je jednu tableticu, pa još jednu, pa još jednu. Tog trenutka je ušao njen bata u sobu.



-Što to radiš ?? Ne smiješ piti tudje lijekove. Mamaaaaa ...
Mama je ušla u sobu, pogledala i samo zgrabila kutijicu, dijete i poletjela u bolnicu. Stigla je na vrijeme. Curici su radili neke gadne stvari u nekoj smrdljivoj bijeloj sobici. Badava se derala, i branila i rukama i nogama. Bili su jači od sirote djevojčice.
Meda nije morao u bolnicu, ali ga više nisu liječili kad je bio bolestan. Curica je odrasla, dosta se u životu petljala s lijekovima, ali nikad nije volila ih piti i uvijek je mislila da je to pogrešan lijek i prevelika doza i mrštila se na njih da joj je bolje bez njega.
Lijekovi, ma koji bili, ne smiju biti na dohvat djetetu.
Polica s njima ne smije biti pristupačna, a najbolje je držati ih pod ključem.
Te malene bombonice su tako zabavne djeci.
Ma koliko djelovalo sve bezazleno, trovanje lijekovima je mnogo češće nego se misli ...
Lijekovi nisu igračka ...
Kako vi čuvate lijekove koje svakodnevno ili povremeno pijete ??

- 09:46 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 19.04.2016.

Ahilova peta...

Svako ima svoju Ahilovu petu.
Ona je njegova slabost i njegova snaga.



Nekome je to predugačak jezik, a nekome samo zaljubljenost u pogrešne stvari…
Srećom, u životu sve je prolazno…

- 06:19 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 15.04.2016.

Nesretna sam ...


Dodje tako neka patnja, tuga, jad ... patiš i ne možeš disati koliko si nesretan, te ostavio te neki smotanko koji misli da si davež, te ne voli te ljubav koju si imala prije sto godina, te nemaš nove krokodilske cipele, te auto ti je de mode ... i sve tako jadno nikakvo.
Nisam imala te probleme, ali umjesto prekrasnog dana koji su obećavali oni što gledaju vjerojatno u šalicu kave, sve se zacrnilo, i ja pobjegla u civilizaciju, ostavivši Glavnokomandujućeg da se bori i uživa u prirodi. Krenem busom, ima razloga što nisam autom.
Kako putujem nebo sve crnje, bolje da su gledali umjesto u šalicu kave u WC školjku ... Izjurim iz busa, i dahčući kao parni stroj sve po dvije stepenice skačem u stan.
Već zamišljam, otvaram vrata, grabim poštu, ne ljubavne poruke i aforizme nego račune koji nisu izvučeni za prvo plaćanje, i malo će popričekati sledeće izvlačenje, to jest plaćanje. U kuću uvijek ulećem kao harambaša, bacam cipele, svlačim se u hodu, guram torbe u kuhinju ... kavica, kupatilo, i blaženo opuštanje i odmaranje od svega ... Da imam cigarete, bilo bi to opuštanje de lux uz konjak.



Ulijećem, bacam cipele, ulazim u dnevnu sobu, taman da upalim neku buku, koju većina zove glazbom, kad čujem neki zvuk iz drugog djela stana ... napere uši, kao Albi kad se nada nekom delenju hrane ... jest, kod mene je ...
Strogo krećem ka kupaonici ... otvoram vrata i jaooooooooooooo.
Nikad nisam do sada vidjela Nijagarine vodopade, pogotovo ne u stanu.
Zamislite cijev koja ide od nekud ka bojleru, a druga ide opet negdje i nestaje. Vjerovatno su se te cijevi nešto porječkale i onoj jednoj puklo srce, pa izlila sav jad po kupaonici, zidovima, onim ručnicima, i po milijun bočica, koje služe u kupaonici da prave gužvu.
Zavrnem neki odvijač, valjda se zove zavijač, voda malo se smiri, više nije Nijagara, nego neki planinski potočić ... Kupim onu vodu, jurim nekog majstora ... Sve u svemu, čovjek će doći danas kad završi nešto svoje, potočić je malo smanjen, susjedi nisu poplavljeni, i ne patim više, samo se nadam ... i čekam ...
Ne znam što tko planira za vikend, ali meni neka ne dolazi, jer se neće okupati, a po svoj prilici ni ja, ali ... bit će to jedno opuštanje, nimalo mirisno ...
Ako netko poželi da vidi što je prava patnja, slikaću mu moje kupatilo i mene izbezumljenu na vratima ...

- 10:56 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 09.04.2016.

Anketa bloga...


Zanimljiva i diskutabilna tema.
Tako nešto je uvijek postojalo, trijaža ...
Moja iskustva s tim su sigurno zanemarujuća, ali ...
Radim ja u ljekarni, gužva. Uglavnom stariji ljudi čekaju sa receptom. Naravno, kad ostariš čekaš u ljekarni, a ne pred halom sportova, ili da se oslobodi mjesto na splavi. Sa strane mladić, drži se za uho, malo se pognuo ... Tu se ja nadjem pametna. Kad uho boli, to je užas, a on neki fin čovjek, čeka.
-Gospodine, dodjite preko reda ...
On me malo iznenađeno pogleda, ljudi mu napraviše mjesta. Skide ruku s uha, zatraži prezervative, a mobitel stavi u džep. Da sam mogla u zemlju propasti ... Oni ljudi, me samo gledaju ... pobjegoh, viknuvši da me netko mijenja ...
Nisam neki ljubitelj doktora, sestara, i tih što se tamo vrte. Manja sam od makova zrna na njihovom terenu, jer nikad ne znaš kad će te ubosti s nekom igletinom, poslati na neki dodatni pregled, i budu jako neugodni s pitanjima i diagnozama.
Što se tiče dijagnoze sestara u hodniku, važno je biti dobar glumac.
Cilj opravdava sretstva, tvoja, ne opšta.
Kad se uspješno previjaš, s vremena na vrijeme jaukneš, i prevrćeš oči djeluje dosta povoljno za brži ulazak kod doktora.
Nije loša varijanta, vikati na sav glas, praviti paniku, i govoriti da su nesposobni i da ih treba sve prebaciti u neku selendru. Dodati i nekog aktuelnog političara kao bratića.
Ja sam uvijek preko reda primala nekog pacijenta koji mi je s vrata počeo se udvarati, obećavati cvijeće,bacao značajne poglede, a kad je rekao da će me voditi za vikend na planine, brzo sam mu dobacila sve lijekove koje je htio ...
Oni koji su tupi od bola, sede mirno, čekaju, i njie im ni do čega, obično čekaju satima...
Kažu svi smo ljudi, svatko može pogriješiti ...
E, pa mislim da liječnici i sestre ne smiju griješiti, svoje privatne probleme lijepo neka ostave kod kuće, ili neka ne dolaze na posao.
Duboko poštovanje imam prema medicinski osoblju bolnice u Rijeci. Tako zamišljam da treba raditi, ili odabrati drugi posao.
Ne bih nikoga ni vredjala, niti uzdizala. Netko svako radi najbolje što zna.
Odlučiti tko je koliko težak slučaj, može biti riskantno i za stručnije osobe.
Najteže je postaviti pravu dijagnozu. Zato se i cijeni rad dobrih dijagnostičara. I baka zna da kad se mijenja vrijeme trga je u kostima, ali ne znači da može biti na trijažu u hitnoj službi.
Tužno je, da sve više mislimo novac za crne dane, je novac za liječenje ...
Znači, moj glas je glupost i bezobrazluk, da ne može biti veći…
I neka mi niko ne kaže koliko para toliko i muzike…
Neka to kaže kad se razboli, ili on, ili neko njemu blizak.

- 11:30 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.04.2016.

Stihovi...obožavam stihove...

Izgrdi me prijateljica blogerica kako ne znam stavlti komentare na stihove.
Opravdavam se , ali ne vrijedi ...
Nije da neću.
Pročitam ja sve te lijepe pjesme, dopadne mi se, ali me i totalno zbuni, pa ne znam što se događa.
Kaže leti bez krila.
Dobro, sigurno je sjeo u avion, pa leti na neku određenu destinaciju, to jest nekoj dragoj koja ga čeka na aerodromu. Lijepo od njega što je požurio, a ne klacka se vlakom bez voznog reda. ili busom. Kad u drugom stihu vidim, ni mrdnuo nije nego samo tambura.
Onaj drugi ima dragu s rosom na usnama.
Gdje je ona to bila, pitam se ja i što ne spava pošteno u krevetu ?? Sad on bi ju pozvao, valjda se porječkali što je ona negdje londrala po rosi. On je voli i oprostio bi joj, i da vratio bi neko sretno vrijeme. On pjeva. Zašto lijepo ne kaže, da ženska zna o čemu se radi, objasni situaciju ?? Ne on bi piva, ne bi staja i tako cijeli život. I još se čudi što ona o tome pojma nema.
I sve tako nešto. Odu pa se ne vraćaju, a uvrede se što ona ne čeka, nego nadje nekog konkretnog.
I svi tužni, ostavljeni, pate. Ne znam, ja ne pjevam ni kad sam gladna, samo mislim kako bih nešto pojela, a najmanje mi je do pjesme kad me netko šutne, izbruka pred svima i napravi budalom.
U stihovima nema veselo, da idu popiti piće u kafiću, naći se s društvom, pričati viceve i radovati se životu.
Ne, pjesnik mora biti paćenik, inače nije to to. Nema jačinu reći u stihovima što sam noćas lijepo večerao i gledao televiziju, zgodan film, ili dobio sam ponudu za odličan posao.
Sa tim stihovima sam imala probleme i u školi.
Zvali moje roditelje kad sam analizirala neku pjesmu. Lijepo piše neki konj se okreće u krug. Ispalo da taj konj, nije konj, nego neki čovjek koji, što bi drugo nego pati vjerojatno je glasao za pogrešne na izborima, pa mu vrag kriv ...
Sve u svemu, ako svaki komentar vrijedi jedan bod, molim da se moji komentari stihova duplo boduju ...
Pristajete li??

- 21:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.04.2016.

Kruškica i višnjica...

Zen zi,
slikala sam te nove sorte prcknedlastog drveća.
Obe su stare pet godina, a jedva su mene prerasle :))

Višnjica

Image and video hosting by TinyPic

Malena kruška


Image and video hosting by TinyPic

I za nagradu onom ko dodje na post kolač a la meca.
Nema recept, zabrlja se sve što se nadje u kući, peče pola sata na 200 stepeni...
i pojede ili mi, ili Albi, ili koke...
Ujutro nema ništa...

Image and video hosting by TinyPic

- 18:52 - Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2016.

Trešnjev cvijet...

Malena trešnja se kolebala, hoće li ili ne.
Odlučila je i za vikend procvjetala
i šalje pozdrav svima na blog.hr


Image and video hosting by TinyPic



- 19:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #