Zanimljiva i diskutabilna tema.
Tako nešto je uvijek postojalo, trijaža ...
Moja iskustva s tim su sigurno zanemarujuća, ali ...
Radim ja u ljekarni, gužva. Uglavnom stariji ljudi čekaju sa receptom. Naravno, kad ostariš čekaš u ljekarni, a ne pred halom sportova, ili da se oslobodi mjesto na splavi. Sa strane mladić, drži se za uho, malo se pognuo ... Tu se ja nadjem pametna. Kad uho boli, to je užas, a on neki fin čovjek, čeka.
-Gospodine, dodjite preko reda ...
On me malo iznenađeno pogleda, ljudi mu napraviše mjesta. Skide ruku s uha, zatraži prezervative, a mobitel stavi u džep. Da sam mogla u zemlju propasti ... Oni ljudi, me samo gledaju ... pobjegoh, viknuvši da me netko mijenja ...
Nisam neki ljubitelj doktora, sestara, i tih što se tamo vrte. Manja sam od makova zrna na njihovom terenu, jer nikad ne znaš kad će te ubosti s nekom igletinom, poslati na neki dodatni pregled, i budu jako neugodni s pitanjima i diagnozama.
Što se tiče dijagnoze sestara u hodniku, važno je biti dobar glumac.
Cilj opravdava sretstva, tvoja, ne opšta.
Kad se uspješno previjaš, s vremena na vrijeme jaukneš, i prevrćeš oči djeluje dosta povoljno za brži ulazak kod doktora.
Nije loša varijanta, vikati na sav glas, praviti paniku, i govoriti da su nesposobni i da ih treba sve prebaciti u neku selendru. Dodati i nekog aktuelnog političara kao bratića.
Ja sam uvijek preko reda primala nekog pacijenta koji mi je s vrata počeo se udvarati, obećavati cvijeće,bacao značajne poglede, a kad je rekao da će me voditi za vikend na planine, brzo sam mu dobacila sve lijekove koje je htio ...
Oni koji su tupi od bola, sede mirno, čekaju, i njie im ni do čega, obično čekaju satima...
Kažu svi smo ljudi, svatko može pogriješiti ...
E, pa mislim da liječnici i sestre ne smiju griješiti, svoje privatne probleme lijepo neka ostave kod kuće, ili neka ne dolaze na posao.
Duboko poštovanje imam prema medicinski osoblju bolnice u Rijeci. Tako zamišljam da treba raditi, ili odabrati drugi posao.
Ne bih nikoga ni vredjala, niti uzdizala. Netko svako radi najbolje što zna.
Odlučiti tko je koliko težak slučaj, može biti riskantno i za stručnije osobe.
Najteže je postaviti pravu dijagnozu. Zato se i cijeni rad dobrih dijagnostičara. I baka zna da kad se mijenja vrijeme trga je u kostima, ali ne znači da može biti na trijažu u hitnoj službi.
Tužno je, da sve više mislimo novac za crne dane, je novac za liječenje ...
Znači, moj glas je glupost i bezobrazluk, da ne može biti veći…
I neka mi niko ne kaže koliko para toliko i muzike…
Neka to kaže kad se razboli, ili on, ili neko njemu blizak.
