AnaM

Izgrdi me prijateljica blogerica kako ne znam stavlti komentare na stihove.
Opravdavam se , ali ne vrijedi ...
Nije da neću.
Pročitam ja sve te lijepe pjesme, dopadne mi se, ali me i totalno zbuni, pa ne znam što se događa.
Kaže leti bez krila.
Dobro, sigurno je sjeo u avion, pa leti na neku određenu destinaciju, to jest nekoj dragoj koja ga čeka na aerodromu. Lijepo od njega što je požurio, a ne klacka se vlakom bez voznog reda. ili busom. Kad u drugom stihu vidim, ni mrdnuo nije nego samo tambura.
Onaj drugi ima dragu s rosom na usnama.
Gdje je ona to bila, pitam se ja i što ne spava pošteno u krevetu ?? Sad on bi ju pozvao, valjda se porječkali što je ona negdje londrala po rosi. On je voli i oprostio bi joj, i da vratio bi neko sretno vrijeme. On pjeva. Zašto lijepo ne kaže, da ženska zna o čemu se radi, objasni situaciju ?? Ne on bi piva, ne bi staja i tako cijeli život. I još se čudi što ona o tome pojma nema.
I sve tako nešto. Odu pa se ne vraćaju, a uvrede se što ona ne čeka, nego nadje nekog konkretnog.
I svi tužni, ostavljeni, pate. Ne znam, ja ne pjevam ni kad sam gladna, samo mislim kako bih nešto pojela, a najmanje mi je do pjesme kad me netko šutne, izbruka pred svima i napravi budalom.
U stihovima nema veselo, da idu popiti piće u kafiću, naći se s društvom, pričati viceve i radovati se životu.
Ne, pjesnik mora biti paćenik, inače nije to to. Nema jačinu reći u stihovima što sam noćas lijepo večerao i gledao televiziju, zgodan film, ili dobio sam ponudu za odličan posao.
Sa tim stihovima sam imala probleme i u školi.
Zvali moje roditelje kad sam analizirala neku pjesmu. Lijepo piše neki konj se okreće u krug. Ispalo da taj konj, nije konj, nego neki čovjek koji, što bi drugo nego pati vjerojatno je glasao za pogrešne na izborima, pa mu vrag kriv ...
Sve u svemu, ako svaki komentar vrijedi jedan bod, molim da se moji komentari stihova duplo boduju ...
Pristajete li??