AnaM

ponedjeljak, 25.04.2016.

Strizeno košeno ...


Sunčano jutro me osmijehom dočekalo, i ja kao svaka naivka, da ne kažem plavuša, krenem u dan.
Protegnuh se kao maca, sjećajući se sna koji je više za cenzuru nego za blog ...
Dan je počeo a ja bih zagrlila cijeli svijet, valjda i on mene.
Idem po pecivo za doručak, pružam novčanicu. Dočeka me nakomrdjen muško-ženski glas, nije me pol vlasnika ni interesirao, samo pecivo. Izvika se na nekog čovjeka
-Nemate ništa sitno ?? Nisam vam ja banka.
Brzo izručih cijelu torbicu, nakupih sitnine.
-Ovo kao da ste pred crkvom skupljali ... Uze mi kiflu. Dobro, tko zna kakve probleme ima.
Uskočim u autobus
-Karte za pregled ..
Dok ja izvadim povlasticu koja je na dnu torbe, pa ne da je ne mogu naći kradljivci, nego ni ja, dobih salvu riječi ...
-Vidi je, u ranu zoru, a nema kartu, švercerka ...
Pogledah po onim ljudima koji me prezrivo gledaju i sapatnicima koji se švercaju, nasta brzo traženje karata da ne prodju kao ja. Stidljivo pružih kartu, da više ne urla.
-Nisam se švercala, imam kartu.
-Znam ja vas, svi ste isti, kriminalci.



I tog trenutka osjetih se nešto važnom, znači djelujem kao opasan kriminalac ... U mislima švercam drogu, duhan, briljante, dijamante, oružje i atomsku bombu. Jure me sve policije svijeta, a ja se pretvaram u James Bonda i padam u naručje, hm… u James Bondicu, pa se dokopam James Bonda… Trgnuh se u zadnji čas, skoro da promašim stanicu za izlazak.
I čudim se što svi u ovo krasno jutro nešto nabrušeni. Izlazim iz busa, zasu me slap vode nekog nestrpljivog vozača. Nije on kriv, ja sam, što izlazim na autobusnoj stanici. Trebalo je da dodjem helikopterom ...James Bond nikad ne ide gradskim prevozom, i za njega je to prevelika avantura.
Oko mene svi nekako što bi rekli na tri ćoška ... naravno, kako se ne setih odmah.
Sve je crno pred nama, tamno nebo, kiša, samo sjekire što ne padaju, izborni rezultati stigli ...
- 10:04 - Komentari (25) - Isprintaj - #