Marketing
Nesretna sam ...
Dodje tako neka patnja, tuga, jad ... patiš i ne možeš disati koliko si nesretan, te ostavio te neki smotanko koji misli da si davež, te ne voli te ljubav koju si imala prije sto godina, te nemaš nove krokodilske cipele, te auto ti je de mode ... i sve tako jadno nikakvo.
Nisam imala te probleme, ali umjesto prekrasnog dana koji su obećavali oni što gledaju vjerojatno u šalicu kave, sve se zacrnilo, i ja pobjegla u civilizaciju, ostavivši Glavnokomandujućeg da se bori i uživa u prirodi. Krenem busom, ima razloga što nisam autom.
Kako putujem nebo sve crnje, bolje da su gledali umjesto u šalicu kave u WC školjku ... Izjurim iz busa, i dahčući kao parni stroj sve po dvije stepenice skačem u stan.
Već zamišljam, otvaram vrata, grabim poštu, ne ljubavne poruke i aforizme nego račune koji nisu izvučeni za prvo plaćanje, i malo će popričekati sledeće izvlačenje, to jest plaćanje. U kuću uvijek ulećem kao harambaša, bacam cipele, svlačim se u hodu, guram torbe u kuhinju ... kavica, kupatilo, i blaženo opuštanje i odmaranje od svega ... Da imam cigarete, bilo bi to opuštanje de lux uz konjak.
Ulijećem, bacam cipele, ulazim u dnevnu sobu, taman da upalim neku buku, koju većina zove glazbom, kad čujem neki zvuk iz drugog djela stana ... napere uši, kao Albi kad se nada nekom delenju hrane ... jest, kod mene je ...
Strogo krećem ka kupaonici ... otvoram vrata i jaooooooooooooo.
Nikad nisam do sada vidjela Nijagarine vodopade, pogotovo ne u stanu.
Zamislite cijev koja ide od nekud ka bojleru, a druga ide opet negdje i nestaje. Vjerovatno su se te cijevi nešto porječkale i onoj jednoj puklo srce, pa izlila sav jad po kupaonici, zidovima, onim ručnicima, i po milijun bočica, koje služe u kupaonici da prave gužvu.
Zavrnem neki odvijač, valjda se zove zavijač, voda malo se smiri, više nije Nijagara, nego neki planinski potočić ... Kupim onu vodu, jurim nekog majstora ... Sve u svemu, čovjek će doći danas kad završi nešto svoje, potočić je malo smanjen, susjedi nisu poplavljeni, i ne patim više, samo se nadam ... i čekam ...
Ne znam što tko planira za vikend, ali meni neka ne dolazi, jer se neće okupati, a po svoj prilici ni ja, ali ... bit će to jedno opuštanje, nimalo mirisno ...
Ako netko poželi da vidi što je prava patnja, slikaću mu moje kupatilo i mene izbezumljenu na vratima ...
Post je objavljen 15.04.2016. u 10:56 sati.