Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (9)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

ponedjeljak, 24.03.2014.

Smartphone kao ubojica ljubavi

Prosječna djevojka u prošlosti nije upoznavala puno muškaraca. Stala je kod kuće i pomagala obitelji zatomiti nepresušno vrelo kućanskih poslova koji su obitelji omogućavali život. U onim prilikama kada bi išla vani s članom obitelji ili drugim pratiteljem, nije se očekivalo da joj netko upada ili proširuje svoj krug opcija preko nje, jer bi to bilo neprilično. Muškarci zainteresirani za nju većinom bi se najavili njenoj obitelji preko oca, majke, djeda ili bake (ovisno o kulturi) prije nego bi mogli svratiti u njen dom, a kamoli popričati s njom. Budući da je ona sama osjećala da joj je u interesu odabrati solidnog muškarca koji će se brinuti za nju, neovisno o njegovom Alfa ili Beta karakteru, muškarcima je bilo puno lakše ispuniti njene kriterije, tako da je rijetko bilo potrebno da ih ona izmjeni velik broj prije nego se odluči za jednog (ili se netko drugi odluči u njeno ime, naravno).



Za svrhu jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je u skladu s relativnim odnosom bioloških vrijednosti svaki muškarac koji je imao kontakta s navedenom djevojkom barem jednom iskazao svoju zainteresiranost za nju. Pod "zainteresiranost" ne mislim da joj je kupio piće, dar ili je zaprosio; mislim da je barem jednom stupio u bilo kakav verbalni kontakt s njom, makar to bilo i obično "zdravo", otvoren za daljnju eskalaciju ako mu ona pokaže da joj nije odbojan. Većina iskazivanja interesa se nije makla dalje od tog početnog stadija (na kraju krajeva, ona je žena i kao takva je relativno probirljiva).

Ukupno gledano, prije udaje (te zanemarivo kasnije tijekom života) je ta djevojka upoznala 30-ak, ako je bila izbirljiva 60-ak, maksimalno 200-injak muškaraca. Ako je djevojka bila relativno imućna i odsustvo kućnih poslova i resursi njene obitelji su joj dopuštali stalne šetnje, jahanja i vozikanje kočijom, te ju činili popularnijom, njen broj upoznatih muškaraca bio je nešto veći: možda 500-injak. No svi ti brojevi imali su jednu zajedničku stvar: novi muškarci su u ženinom životu bili ekstremno rijetki, a jednom kada se udala gotovo nepostojeći. Prosječna žena u prošlosti jednostavno nije imala prilike primati puno interesa od muškaraca.

Gore navedeno ne spominjem ni kao dobru ni lošu stvar. Staro doba je također imalo i mnoge nedostatke. Ovaj podatak naveden je samo kako biste mogli pojmiti usporedbu s modernim dobom.

Negdje početkom 20. stoljeća, kada se polako počeo očekivati veći angažman žena na radnim mjestima koja nisu bila isključivo ženska (npr. tajništvo i administracija u poduzećima, druge intelektualne djelatnosti, uslužne djelatnosti), te kada su uvedene škole i zatim fakulteti sa predavanjima ne-segregiranim po spolu, ovaj broj je porastao. Na spomenuti broj upoznatih muškaraca kroz većinu povijesti (cca 100) bilo je potrebno dodati sve kolege iz osnovne škole, srednje škole, fakulteta i posla, kao i po nekoliko članova obitelji i prijatelja za svakoga ("društveni krug"). Također, zbog opuštenije društvene klime, ženine potencijalne udvarače sada moramo pobrojati kroz cijelo njeno razdoblje upotrebljive plodnosti (npr. do 35-40 godina), ne samo do vjenčanja. Sada je prosječna djevojka do udaje i poslije udaje došla u kontakt s, proračunajmo ugrubo... dodatnih 1500 muškaraca. Takvo je bilo doba naših (pra)baka i (pra)djedova. Iako je broj muškaraca s kojima je prosječna žena došla u dodir znatno porastao, on i dalje nije bio velik. Žena bi par puta godišnje dobila kompliment od poštara, mljekara ili kolege, i to je bilo to. 1500 upoznatih muškaraca zvuči kao puno prilika, ali raspodijeljeno kroz 15-20 godina zapravo i nije toliko puno.



Skočimo sada na početak 21. stoljeća. Što se promijenilo? Začudo, broj kontakata ostvarenih preko škole, posla i obitelji/prijatelja nije toliko puno porastao, čak ni kada se uzme u obzir puno dulje vrijeme boravka na seksualnom tržištu (do 50-ak godina). Ako je broj kontakata preko društvenog kruga prije jednog stoljeća bio 1500, sada je možda 2500, što nije ni izbliza toliko velik skok kao prije sa 100 na 1500. To je zato što su društveni krugovi trajno ograničeni manjkom vremena i prostora i mogu se samo širiti linearno. Što još ima novoga?

1) Mogućnost upada na hladno. Žena se može lijepo srediti, otići u disko i tamo u jednoj večeri iskusiti pozornost desetak muškaraca. Pod pretpostavkom da žena izlazi svakog tjedna, svake godine će iskusiti udvaranje otprilike 500 novih muškaraca, što nam daje ukupno 7 500 novih udvaranja doživljenih kroz njeno glavno razdoblje poželjnosti (zbog jednostavnosti sam uzeo da godina ima 50 tjedana, te pretpostavio da počevši od 16. rođendana izlazi tijekom sljedećih 15 godina, na početku više, a kasnije manje). Kada to dodamo na već izračunat broj od prije (2500), dobivamo ukupno 10 000 udvaranja. To jest puno, ali moramo imati na umu nekoliko faktora:

1A) Skok sa 1500 na 10 000 i dalje nije toliko šokantno povećanje. Iako se radi o skoku od 6 puta nakon prethodnog skoka od 15 puta, ni kod jednog ni kod drugog skoka nije još prijeđena granica u kojoj bi primljena količina udvaranja sama po sebi trajno naštetila ženinoj sposobnosti vezivanja i osjećanja leptirića. Počele su se javljati neke negativne posljedice, no nisu se toliko razmahale.

1B) Ne izlaze sve žene toliko. Mnoge žene izlaze rjeđe, ili izlaze uvijek s istim društvom i vise na zidiću (opet društveni krug) umjesto u disku. Postoje znatne razlike. Većina djece rođena od II svj. rata do 70-ih, dakle roditelja manje više svih onih koji se danas natječu na seksualnom tržištu, spada u ovu kategoriju. Ta generacija roditelja je već imala maksimalan društveni krug, povremeno su išli na plesnjake, ali oni su bili tek u povojima i partijanje je u to doba još bilo prilično pitomo. Danas u ovu kategoriju spada samo malen (ali ne beznačajan) dio njihove djece.

1C) Kako bi žena iskusila navedenu količinu upada na hladno, mora se barem malo potruditi. Mora se lijepo srediti, izaći iz ugodnosti svoga doma, dogovoriti se s prijateljima, doći do lokacije (ponekad po lošim atmosferskim prilikama) i ne držati se potpuno zatvoreno. Muškim čitateljima je možda smiješan opis ovoga kao "značajnog napora", no značajan napor to ipak jest.

Nadalje, budući da je dnevna igra koju sam opisao u knjizi i dalje prilično rijetka, ne događa se često da ženi upadaju nepoznati ljudi dok se bavi svojim svakodnevnim životom na danjem svjetlu bez alkohola. Žena koja ne ide često vani na društvena događanja neće iskusiti ni blizu navedenog broja iskazanih interesa. Ako ne izlazi iz kuće, nema novih prilika.

Dakle, sada imamo 10 000 udvaranja, i to samo ako je žena party tip koji voli izlaziti. Ako je sramežljiva i većinom stoji doma, njen broj muškaraca koji će joj se pokušati nabacivati tijekom cijelog života će biti daleko manji, opet ne više od nekoliko tisuća. To jest strašno i ima popriličan efekt na seksualni život bilo kojeg pojedinca, ali opet i nije tako strašno. No, pričekajte trenutak - nešto smo zaboravili...



Društvene mreže i online dating stranice (granica je tanka) omogućavaju ženi primanje nezamislive, kolosalne količine pozornosti. Koliko je velika ta pozornost? Pa, ako bismo onih 100 udvarača s početka zamislili kao običnu kućicu s dva kata, pozornost s online dating stranica i društvenih mreža bila bi velika poput Burj Khalife (aka Burj Dubai), najviše zgrade na svijetu.


Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 7 dana.


Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 120 dana.

Biti ćemo konzervativni i reći da prosječna žena skromnog (!!!) izgleda online dobiva 25 poruka tjedno (3,5 poruka na dan), što je cca 1250 tijekom jedne godine. Iz samo jednog online izvora.

Sve druge dating stranice - Iskrica, MeetMe, Požuda, Twoo, Badoo, Tinder, Instagram i sl. - sve one slijede sličnu dinamiku u brojnosti poruka i odnosu poruka po spolu (u prosjeku - Iskrica je najaktivnija, znatno veća (kod nas) i od OkCupida i od Tindera, dok je Požuda mala i slabo aktivna stranica, a Facebook donosi manje poruka od nepoznatih muškaraca, no zato osigurava kontinuiran pritok izraza interesa od poznatih, što je vrlo slično). Žena registrirana na više od jedne takve stranice dobiva toliko višestruko više pozornosti. No zbog jednostavnosti, pretpostavit ćemo da žena boravi na samo jednoj stranici i doživljava spomenutih 1250 novih udvaranja godišnje. Tijekom istog vremenskog razdoblja kao i za izlaske, zaokružujemo to na ukupno 20 000 udvaranja.

20 000. Za usporedbu, to je kao da žena svaku večer svog života provodi u disku prepunom kobasica. Izrazi interesa nikada ne prestaju. Možeš li zamisliti posljedice na njen ego? Kako bi ti kao muškarac reagirao da tijekom tvog života 20 000 žena izrazi interes za tebe, i to samim time što si im se pojavio u vidokrugu? A ovo je konzervativna procjena; žena koja je na više društvenih mreža istodobno ili koja aktivno provodi attention whoring (npr. seksi slikama na Instagramu) može iskusiti još na desetke i desetke, pa čak i stotine tisuća izraza interesa. Nebo je granica.

No priča još nije gotova. Problem s tom gigantskom količinom pažnje koju žena dobiva nije samo u njenom obujmu. Drugi problem je to što pametni telefoni omogućavaju ženi primanje navedene količine pozornosti 24 sata na dan, non-stop. Dobiva je dok leži u krevetu i gricka čips. Dobiva je dok razgleda odjeću u trgovini. Dobiva je čak i u trenutku dok istodobno prima pozornost od drugog muškarca (npr. poruka od novog udvarača joj stigne dok je na spoju), što u slučaju diska nije moguće; rijetko je da se ženi više muškaraca udvara u istom trenutku.

Nadalje, priljev pozornosti se ne gasi time što je ona ugasila telefon ili joj se istrošila baterija. Dok kod muškarca prestanak napora uloženog u online igru znači trenutačan prestanak priljeva prilika iz online igre, kod žene se poruke i prilike samo nastavljaju gomilati. Ako zbog oštrog ispitnog roka ona deaktivira sve svoje uređaje na tjedan dana, svejedno će je kada se opet pojavi dočekati deseci i deseci poruka. Što se već ostvarenih kontakata tiče, muškarcu će vrlo rijetko neka žena poslati poruku i pitati zašto se ne javlja, no obrnuto ne vrijedi. Jednom kada je postavljen, priljev novih i novih udvaranja muškaraca za ženu nikada se ne zaustavlja.

Online dating + smartphone = DROGA ZA ŽENE




Znam što sada moji ženski čitatelji misle: "Muškarci isto imaju smartphoneove! I oni su jednako opijeni pozornošću kao i ja!" Ta misao je, nažalost ili nasreću, potpuno pogrešna. Evo zašto:

- prosječan muškarac od samog početka dobiva oko 50 puta manje pozornosti od prosječne žene
- prosječan muškarac vrlo brzo prestaje dobivati pozornost ako prestane ulagati trud
- prosječan muškarac pozornost dobiva samo u obliku potencijalnih prilika koje mogu i ne moraju prerasti u išta više. Psihološki efekt "možda, ako se sve posloži" nije ni izbliza isti kao psihološki efekt koji nosi "garantirana stvar, trebam samo izabrati i reći da".

Ukratko, ženski priljev pozornosti iz online datinga je potpuno pasivan, dok je muški rulet koji traži ogroman napor za moguće pretvaranje u nešto konkretno. Zaviri u mobitel prosječne žene koja trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš pomahnitali jukebox s blještećim svjetlima i indikatorima na sve strane; zaviri u mobitel prosječnog muškarca koji trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš poruku od njegovog mobilnog operatera s ponudom za povoljniju tarifu.

Žena koja je vlasnica smartphonea polako gubi sposobnost osjećanja ljubavi.


Nije nimalo slučajno da siromašnije zemlje gdje pametni telefoni još nisu postali sveprisutni u pravilu imaju kvalitetnije žene i/ili žene koje traže manje igre. Kako ovi novi mobiteli ostvaruju sve veću penetraciju (heh) tržišta u nekoj zemlji, žene postaju sve više amerikanizirane: sposobnost koncentracije im opada, kriteriji im rastu, postaju neugodnije i nestabilnije, te doživljavaju sve simptome rastapanja reaktora koji pogoni njihovu sposobnost vezivanja.



Uskoro će svaka žena na svijetu imati smartphone (ili njegove još naprednije varijante poput Google Glass-a) i sama ideja vezanosti i ljubavi će izblijediti sve dok ne postane relikvija koju viđamo samo u starinskim filmovima. Do tada, svaki put kada upoznam curu koja nema Facebook ili barem nikada ne posta na njemu i nema smartphone, moje lice se ozari. Znam da će biti toplija, jednostavnija, pouzdanija, i da ću doživjeti iskustvo koje će me više dotaknuti nego ono s prosječnom ženom.

S tim rečenim, bilo bi glupo zanositi se i fantazirati da je posebna i odmah vrijedna ekstra pažnje samo zato što nema smartphone (ili zato što ne ide u disko ili si je upoznao u knjižnici). Da su se negativne promjene na seksualnom tržištu počele događati tek s online datingom i mobitelima, sasvim sam siguran da ne bih imao o čemu pisati jer bi se svi potencijalni čitatelji uspješno držali "pravog puta do njenog srca".

Oznake: sociologija, Smartphone, mobitel, interes, žene, teorija seksualnog tržišta, online dating, narcizam, samopouzdanje, attention whoring


- 07:19 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.03.2014.

The Painted Veil

"The Painted Veil" ("Oslikani veo") je jedno vrlo ugodno ostvarenje i sa stajališta crvene pilule i sa stajališta filmske umjetnosti. Ovaj povijesni film, snimljen u klasičnom stilu prepunom veličanstvenih panorama i bez nasilja ili uzbudljive akcije, bavi se vrlo mračnom temom no istodobno uspijeva ostati inspirativan i pozitivan. Ja ga zovem "melem za dušu". Radi se o mladom liječniku i njegovoj ženi koji početkom 20. stoljeća žive u britanskoj koloniji Shanghai i upućuju se na opasno putovanje u planine u unutrašnjosti Kine kako bi se borili protiv epidemije kolere.

Film je već treća adaptacija snimljena po istoimenoj knjizi iz 1925.


The Painted Veil Soundtrack j Gnossienne No. 1 Unatoč ilustraciji koju vidite iz gornjeg videa, ovo nije nikakva patetična romansa.



(OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. BEZ OBZIRA NA IGRU I SEKSUALNO TRŽIŠTE, FILM JE VRLO LIJEP I VRIJEDAN GLEDANJA)



Film počinje u Londonu, gdje mladi bakteriolog Walter upoznaje djevojku po imenu Kitty. Očaran je njome i uskoro je zaprosi, na što ona nakon premišljanja pristaje. Nakon medenog mjeseca u Veneciji, upućuju se u Shanghai, gdje je Walteru dodijeljeno mjesto u ministarstvu zdravstva, u laboratoriju koji se bavi proučavanjem zaraznih bolesti.

Ubrzo postaje jasno da su Walter i Kitty dvije potpuno različite osobe koje imaju drastično različite vizije braka: Walter je tradicionalan, tih, introvertiran i pouzdan tip koji nema prevelika očekivanja; Kitty je razigrana i djetinjasta, znatno više zainteresirana za zabave i društveni život, te se udala samo kako bi se makla od svoje obitelji koja ju je gušila. S tim saznanjem, nije nam nimalo čudno da se Kitty ubrzo upušta u nevjeru s vještim vice-konzulom Charlesom, koji je također oženjen.

Njena nova idila ne traje dugo, jer Walter nije slijep i ubrzo sazna što se događa. Ovo je prvi prijelomni trenutak filma: Walter čini nešto potpuno nezamislivo današnjim muževima i istog trena je izbacuje iz kuće i želi se razvesti od nje zbog njene nevjere. To što joj je bilo dosadno i što je htjela pronaći sebe mu ne znači baš ništa. Varanje je varanje, nema opravdanja.


"Gadim se sam sebi što sam si dopustio voljeti te. Ali priznajem da je bilo glupo od nas oboje što smo jedno u drugome tražili osobine koje nitko od nas nema."

Osim navedenoga, Walter joj daje još jedan ultimatum: Kitty mora s njim otići duboko u planine Kine, gdje će on istraživati uzroke kolere koja je zahvatila obližnja sela. Također joj ponudi da će joj dati razvod bez problema ako se i njen ljubavnik razvede od svoje supruge i oženi je. Ona Charlesu predloži to, no Charles je grubo odbije (nije blesav, zar ne?). I tako je Kitty, bez drugog izbora, i dalje vezana za svog muža i mora se s njim izložiti smrtnoj opasnosti. Dok putuju i smještaju se tamo, on je manje-više ignorira i potpuno joj je prestao romantično ugađati. Iako Kitty isprva radi dramu oko toga, s vremenom se smiruje i zapravo nalazi da je to u njoj probudilo nove osjećaje za njega...

Ovdje je strašno zanimljiva paralela s modernim svijetom jedva 150 godina poslije. Nezamislivo je da današnji muž prijeti svojoj ženi koja ga vara razvodom, zato što razvod neće imati nikakve negativne posljedice na nju. Naprotiv, ona će dobiti obožavanje okoline, skrbništvo nad djecom, te biti financijski nagrađena, a ako joj bude stvarao probleme on će biti strpan u zatvor.

Stoga nije nimalo čudno da je danas puno češće to da žena mužu prijeti razvodom, a ne on njoj, ili da jednostavno to uradi bez da mu kaže i dočeka ga na gotovs s već ovjerenim papirima. Ova iznimna raspadljivost i asimetričnost braka iz bilo kojeg frivolnog razloga ga naravno svodi na nešto što nije bitno različito od obične "dugotrajne veze", na lakrdiju onoga što bi trebao značiti. Brak u tradicionalnom smislu više ne postoji, i pogotovo je muškarcima opasna iluzija zavaravati se o tome.

Neću vas sada previše zamarati radnjom filma. No iz ovog odlučnog Walterovog poteza, stvari se nastavljaju odmotavati u njegovu korist. Kitty s vremenom počne pokazivati kajanje zbog toga što je učinila i pokušava opet steći Walterovu naklonost malim znakovima pažnje, ljubaznošću i sl, a u slobodno vrijeme pomaže brinuti se za djecu iz sela zajedno sa sestrama iz lokalne kršćanske misije. U slobodno vrijeme razgovara o svojim problemima s njihovim susjedom, misterioznim Waddingtonom koji živi s mladom kineskinjom i ima potpuno drukčiju priču od Kitty i Waltera.



Walter od toga pomalo opet zatopli prema njoj i shvaća da i u ima dobrih osobina i njihov brak se pomalo obnavlja. Ona uskoro ostane trudna, iako na svoj daljnji sram ne zna je li dijete zapravo njegovo. To Walteru pokajnički priznaje; no, prije nego mogu zajedno donijeti nekakvu odluku o tome, Walter oboli od kolere i umre nakon kratke bolesti.

Kitty je razorena time, ali odlučna da živi u uspomeni na njega i popravi stvari koliko može. Kada se nakon nekoliko godina vrati u London sa sinom (kojeg je nazvala "Walter") i tamo sretne Charlesa, koji također prepoznaje da postoji šansa da je dijete zapravo njegovo, Kitty ga hladno odbije i na sinovo pitanje tko je to bio kaže: "nitko važan." Film time završava.

E sad, znam što mislite. "On joj je oprostio? Nije je htio ubiti zato što možda dijete nije bilo njegovo? Beta!" Pa, nije sve tako crno bijelo. Iako je film realno prikazao dalekosežne posljedice prijevare koje su kada se radi o ženskoj prijevari još gore od same emocionalne boli i nije ih moguće izbjeći ili sakriti, istodobno je i vjerno prikazao "regenerativnu moć ljubavi" (kao i ženstvenosti i ljubaznosti). Osobno ne nalazim nimalo čudnim to što je Kitty, kada je shvatila što je učinila, iskreno se pokajala i odlučila svim silama popraviti stvar, s vremenom uspjela pomaknuti Walterovo skamenjeno srce.



Korijen tog pomaka je dijelom u općoj filozofiji oprosta i pokajanja, no dio leži i u onome što sam opisao kao "temeljni izvor romantike". Mlade, lijepe, ženstvene žene imaju gigantski utjecaj na osjećaje suprotnog spola, i to nije nešto što je nametnuto kavalirstvom ili romansiranom kulturom iz prošlosti. Kada bi se radilo samo o tome, ne bi bilo toliko snažno. Iz te biološki uvjetovane velike moći dolazi i njihova velika odgovornost.

Svatko od nas ima svoju viziju što je u ovoj situaciji bilo ispravno i što je Walter trebao napraviti. No ne treba se zanijeti i samo zato što je na kraju oprostio nevjernoj supruzi ga strpati u isti koš s ovim tipom. Dok spomenuti tip moli, puže i poput mužjaka grdobine nema nikakvu svrhu u životu osim da ga mlataraju emocionalne oluje svoje supruge, Walter je povukao crtu, postavio se oštro i odlučno, te na kraju velikodušno odlučio svojim oprostom nagraditi pokajanje. Njegovo poštovanje je trebalo zaslužiti; nije bilo dano samo po sebi.

Dakle, ne znam je li to što se dogodilo bilo moralno ispravno i je li bilo vrijedno ulagati u popravljanje stvari koja se ne može potpuno popraviti, no istodobno potpuno mogu razumjeti sve što se dogodilo - s obje strane.

Zaključak: 7/10, prilično dobar film

Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, varanje, brak, povijest, drama test, razvod


- 10:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.03.2014.

Hitch

Treće izdanje tjedna filmske umjetnosti donosi nam ovaj opušten film iz 2005. godine o Ignissolikom (na prvi pogled) igraču koji se bavi podučavanjem drugih igri. Will Smith sa svojim opuštenim humorom dobro odgovara ovoj ulozi. Njegova priča je tipična: jednom davno, on je bio neugledni, dobroćudni nerd koji je na kozmičku sreću dobio lijepu curu; ona ga je prevarila i to ga je potaklo da nauči igru.


Hitch ohrabruje jednog tipa zabrinutog da "nije svoj" zato što se lijepo odjenuo za spoj

Početak filma je zaigran, opušten, realan i pozitivan. Hitch poboljšava živote svojim klijentima i uspješno ih spaja s raznim ženama. To je sve lijepo. Nažalost, kao što brzo postaje jasno iz njegovih budućih klijenata, tu se pojavljuju dva problema:

1. Hitch ne pomaže ljudima s igrom općenito, nego kako bi osvojili baš određenu ženu u koju su zaljubljeni. Ovo nije ni realan ni zdrav koncept, iako u kontekstu filma može donekle proći.
i
2. Hitch zapravo pomaže i daje savjete samo o ranoj i srednjoj igri (od upoznavanja do poljupca), ne o završnoj. Bez toga je vrlo velika vjerojatnost da će njegovi klijenti kada ih prepusti same sebi poslije nekoliko mjeseci ili godina završiti isto kao što se dogodilo i njemu.



(OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. IAKO FILM IMA POPRILIČNO MANA, VRIJEDAN JE TOGA)




Sara, druga protagonistica filma i čisto ugodna osoba (iako podložna racionalizaciji i negaciji)

Nakon što Hitch uspije pomoći svom klijentu Albertu (koji je beznadan i otprilike niži Beta ili viši Omega) izaći na spoj s bogatašicom Allegrom, Hitch slučajno upoznaje Saru, novinarku za žutu tiskovinu koja se bavi glasinama i izvještavanjem o celebrityima New Yorka. Iako je Sara tipična žena kojoj je potrebna enormna količina igre i živi gotovo stereotipan "cat lady" život, vrlo je simpatična. Nikada ne gnjavi o tome što je sama, drži se u dobroj formi, voli se šaliti sama sa sobom, te je ljubazna prema udvaračima. To je slučajno spaja s Hitchem, kada je on "spasi" od drugog uspješnog (ali napasnog) igrača koji joj se upucava u nekom baru. Nakon toga on nakratko flertuje s njom, koristeći moju omiljenu "meta-igru", te završava razgovor razornom diskvalifikacijom kako bi je zainteresirao za sebe. Igra prepoznata, Hitch!

Od ovog trenutka film kreće nizbrdo. Neću sada prepričavati cijelu radnju, već ću navesti samo par najžešćih scena koje pridonose tome:

A) Hitch zove Saru na spoj na bombastičan, bizaran i potpuno nerealan način kojem prisustvuju svi njeni suradnici na poslu, gdje je gravitas situacije otprilike kao da ju je zaprosio. Bi li jedan tako umješan igrač napravio tako nešto? Eh, baš i ne.

B) Hitch vodi Saru na uzbudljiv i originalan ali užasno "try-hard" spoj koji isto nitko normalan ne bi smislio

C) Hitch odbija pomoći jednom klijentu zato što je kreten koji samo želi prasnuti jednu ženu koja mu se ne javlja (a koja je Sarina prijateljica, to će biti važno kasnije). Pravi savjetnici s uvidom u igru ne moraliziraju i ne igraju se bijelih vitezova, te shvaćaju da žene nisu delikatne snježne pahuljice koje treba čuvati od zlih kretena jer nisu sposobne same odlučivati o tome s kim će spavati. Istina, ovaj tip je stvarno prikazan kao psihopat koji ne zaslužuje pomoć iz sasvim drugih razloga, no pouka svejedno stoji.



D) Nakon što Sara otkrije tko je Hitch, ona ga zamrzi zato što je klijent kojeg je odbio ipak spavao s njenom prijateljicom (sluts gonna sloot!), a ona misli da ga je on obučio za to. Taj seks na jednu noć je izveden na tipično klišeiziran i jadan način koji infantilizira žene i njihovu seksualnu slobodu. Sara zbog tog užasnog zločina u obliku neobaveznog seksa napadne navedenog klijenta i udari ga nogom u jaja.

Nevjerojatna je količina zgražanja nad igračima koju film smatra realnom. U stvarnosti, saznanje da je netko učio ili podučavao igru nije bomba zbog koje ljudi odmah linčuju osobu, već samo kratkotrajna zanimljivost koju se lako sredi hladnim nastupom i racionalnim objašnjenjem. Uzgred, upravo zbog toga su komične prijetnje "da će me netko prije ili poslije otkriti", kao da bi to imalo ikakvog značajnog utjecaja na moj život.

E) Albertova nova cura Allegra ga zamrzi nakon što se u novinama sazna tko je Hitch i da mu je Hitch pomogao. Vidi "D".

F) Allegra je zaljubljena u Alberta zato što nije zapravo radio stvari koje mu je sugerirao Hitch, već je samo bio svoj i ponašao se zastrašujuće Beta. Ovo je još nerealnije od ideje da Hitch s par savjeta može Albertu pomoći da je osvoji tako brzo i pouzdano.



G) Film završava debilnom scenom u kojoj Hitch trči za Sarom i izjavljuje joj svoju vječnu ljubav, te se baca pod njen auto kada ona unatoč tome želi otići. Ona na kraju shvati da je i ona zaljubljena u njega i film sretno završava.

H) Iako Hitch na kraju filma opet organizira jedno upoznavanje, vraćajući se svojim korjenima, napominje da "nema pravila", tj. da je "samo budi svoj" pristup jedini ispravan.

Unatoč ovome, držim da je Hitch i dalje zanimljiv i simpatičan film koji vrijedi pogledati. Zašto? Pa jednostavno: za razliku od Don Jona, koji je pun feminističke propagande i na otrovan i destruktivan način pristupa ozbiljnim društvenim problemima, Hitch je lagan, pozitivan i sadrži dovoljno dobrih lekcija i zanimljivosti da bi mu se oprostilo ulagivanje beta/ženskoj publici i nešto malo moraliziranja. Hitchev svijet je možda pun hrčka, no taj hrčak nije zlonamjeran, samo naivan. Nevjerojatno je da je bilo potrebno samo 8 godina kako bi se filmovi od Hitcha pa nadalje degradirali do otrovne razine koju danas utjelovljuje "Don Jon". To je nesumnjivo krivnja prodora feminizma trećeg vala u društvo.

Isti ćemo prijelaz vidjeti u usporedbi dvije poznate serije u nastavku tjedna filmske umjetnosti. Da, vaša omiljena manifestacija produžena je na još jedan tjedan! Iščekuje vas još nekoliko zanimljivih recenzija.

Zaključak: 6/10, vrijedi pogledati

Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igra, umijeće igre, bijeli vitezovi, spoj, upad, savjeti


- 21:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.03.2014.

We're Having Sex

Današnje izdanje donosi vam američki kratki film "We're having sex" ("Seksamo se") redatelja iz Los Angelesa. Iako biste po naslovu mogli pomisliti da se radi o pornografiji, budite uvjereni da u filmu nema ništa PG 18, te da je vrlo blag u odnosu na popularne uratke koje smo nedavno vidjeli kao što su "Nimfomanka" i "La vie d'Adele" ("Adelin život / Plava je najtoplija boja"). Također, ne treba vas uplašiti to što se radi o američkom filmu; isto kao i najgore, Američki redatelji su snimili i najbolje filmove o igri.

Tema filma je raspad ljubavne veze Davida i Kate. Nakon dugog period zahlađenja između njih, Kate mu konačno da ultimatum da se moraju seksati te večeri ili prekidaju. Bilo kako bilo, kliknite i pogledajte film (nažalost nema subtitleova ni na engleskom ni hrvatskom):

We're Having Sex from Michael Callahan on Vimeo.


Pogledali? Pogledali ali niste sve/ništa razumjeli bez titlova? Nije važno. Film je kratak i nema se što puno spoilati u njemu. Čitajte dalje:

Već od prvog trenutka kada David ujutro ušeta u tuš kabinu gdje se trenutno tušira Kate, jasno je da između njih postoji ozbiljan problem. Ona je gola, on je gol, pa ipak njegov ulaz nije ni topao ni erotičan, ni nikakav. Samo se progura pored nje pod tuš bez da je i dotakne ili joj kaže iti jednu riječ. Ona na to uzme spužvu i počne ga trljati po leđima. Kada se on okrene, to nije zato da bi joj dao da mu nasapunja i prsa, već zato da joj uzme spužvu, zagleda se u Kate i dotakne je po spužvom po nosu kao nekakvu šalu. I dalje je nije niti jednom dodirnuo.

Kreten? Ne baš. Stvar je kompleksnija od toga. Kroz sljedeću scenu za doručkom saznajemo više o njihovom životu. David i Kate imaju puno zajedničkih interesa i vole raditi tematske večere, gledati Arrested Development ili ići na izložbe. Nažalost, njihov seksualni žviot je mrtav. Kate to očito muči već dugo vremena, dok David to gotovo i ne primjećuje i ne smatra problemom. Kada mu Kate konačno spomene da se nešto mora dogoditi te večeri ili će prekinuti, on na to reagira indiferentno, kao da je njen zahtjev nešto nerazumno i strano: "Zašto ne radimo sve kao i inače?" Ostatak dana prolazi u odlasku u kupovinu, gledanju televizije mini-svađama poput toga što se njemu ne da pomaknuti stol iz vrta u kuću, te kuhanju večere. Za večerom su oboje tihi i neugoda se osjeća u zraku:



David je kontradiktorna ličnost, ali nikako ne i neuvjerljiva. Svojom kombinacijom emocionalne hladnoće i manjka privlačnosti predstavlja klasičan primjer kretenske anti-igre: Beta je, no jedine osobine dobrog dečka koje je prigrlio sebi su pasivnost i malodušnost. Dok je stereotipni Alfa magnetičan i opijajući nauštrb dobrote, a stereotipni Beta ljubazan i miran nauštrb privlačnosti, David je nekako skupio sve najgore s obje strane. Ne možemo reći da je zao ili loš, no ako ima dobre namjere, one su duboko zakopane.

Takav tip muškarca iznimno je rijedak, ali ipak nije nemoguć. Takvi moraju napraviti radikalne promjene ili će pojesti sami sebe. Uzevši u obzir te njegove osobine, jedina nerealna stvar je da uopće ima curu, pogotovo curu razumno dobrog izgleda. Njegovo samopouzdanje je vrlo nestalno, i iako općenito visoko, usmjereno prema potpuno krivim područjima.

Nakon večere, čini se kao da je David pronašao tračak inicijative u sebi; sjedne s njom na kauč i na gitari svira neku pjesmu koja im se oboje sviđa. Iako su njegovi napori titravi, te se osjeća da tu nema velike kemije, to je ipak dovoljno da se nasmiješe, ona se privije uz njega i oni se polako opet počnu ljubiti. I nakon malo awkward dodirivanja pri kojemu on više tapka po njenom ramenu nego što ga mazi... David ustane s kauča i kaže... "hajdemo gledati seriju".

Ozbiljno, "hajdemo gledati seriju"? Kao što vjerojatno znate, ja sam sklon u većini slučajeva okriviti ženu zbog:

A) Ponašanja poput kuje (bivanja nekvalitetnom)
B) Bivanja kvalitetnom ali odabirom totalnog kretena
C) Oboje


Ovo nije niti jedan od tih slučajeva. Za to što on radi nema nikakvog opravdanja. Njoj se evenntualno može malo prigovoriti da gnjavi, ali nitko ne može reći da nema osnovu za to ili da pretjeruje.

Kate je očito povrijeđena time i ostane na kauču razgoračenih očiju. Koji se vrag upravo dogodio? Ustane i počne ga moliti da nešto poduzme, te se na njegovo opće zaprepaštenje skine samo u gaćice i grudnjak. On na to napokon reagira emocionalno, no ne na očekivani način: počne joj plačljivim glasom prigovarati da ona "uvijek uništi stvari" i da "zašto ne mogu jednostavno gledati seriju".



Nakon što se Kate rasplače i ode u drugu sobu, njega to pogodi i on krene za njom i počne je ljubiti. Nakon minutu vrlo slabe predigre, spuštaju se na krevet i upuštaju u najgori, najneugodniji, najbeživotniji spolni čin koji sam ikada vidio. U osnovi, David se samo bacaka po njoj cijelim tijelom poput ribe koja se guši (umjesto da samo miče svoj pelvis) i gunđa nešto u jastuk, te svrši za minutu. Iako to samo po sebi nije toliko strašno, u kontekstu njihove veze koja je samo čekala završni udarac je to poput atomske bombe.

Nakon što se konačno makne s nje i kaže "baš je bilo dobro", Kate ima potpuno ošamućen, udaljen izraz lica. Jasno je da, iako se tehnički jesu seksali, njihova veza nema nikakvu budućnost i samo je pitanje vremena kada će je napustiti, naći drugoga ili oboje. I ne mogu je nimalo kriviti zbog toga.

I time je film završio, rekavši u 12 minuta više nego što neki kažu u 120. Ostao sam ošamućen:



Gledati ovaj film bilo je vrlo ugodno jer je dobro snimljen i jer je zastrašujuće realan, što je danas vrlo rijetko. Ipak, njegov prikaz likova (točnije, muškog lika) me ostavio razjapljenih usta. Što sam to upravo pogledao? Gledanje svemiraca iz galaksije Andromeda izazvalo bi mi veći osjećaj familijarnosti nego ovaj film. David mi kao (ponavljam, rijedak ali realan) lik nema apsolutno ništa s čime bih se ja kao normalan gledatelj s kromosomima XY mogao poistovjetiti, pogotovo u klimaksu filma (08:30) kada ga je ona doslovno molila da učini nešto s njom. Ja bih je polegnuo preko stola i ne bih se zaustavio do zore.

Zaboga, čak i ako bi mi njeno skidanje iz nekog razloga bilo šok ili ako mu se ne može dići ili ga boli glava, opet bih je barem zagrlio, ili joj pristojno rekao da je lijepa ali da bih htio još malo pričekati ili tako nešto. Nezamislivo je da njenu seksualnu predaju nagrađujem cendranjem što mi ne da gledati Arrested Development. Davidova hladnoća je kao s drugog planeta.



Moja špekulativna procjena zašto je David istodobno i teški Beta i teški kreten? Manjak testosterona, spojen s iskrivljenom idejom o odnosu sa ženama (Madonna-Kurva kompleks). Da nema prvog, on bi je vjerojatno varao ili bi i dalje bio hladan prema njoj, ali svejedno bi je rado obradio u krevetu. Da nema drugog, vjerojatno bi bio ženskast, mekan i jadan i neminovno bi se našao u prijateljskoj zoni, ali barem bi imao ugodan karakter i ne bi ga se moglo optužiti da je kreten. No, stvari su takve kakve jesu.

Zašto kažem da je ovaj film realan ako nas ono što do sada znamo uči da žene uopće ne privlače ovakvi tipovi koji nisu ni Alfa ni dobri dečki, pa je stoga i malo vjerojatno da bi Kate uopće bila s nekim ovakvim, a kamoli se toliko trudila oko njega? Jednostavno: zato što unatoč toj nevjerojatnosti uspijeva vjerno prikazati gašenje privlačnosti u ženskoj duši. Primjetite kako se Kate svaki put obraduje kada joj on kaže nešto imalo smiješno, počne svirati gitaru, dodirne je ili kaže nešto što joj daje nadu. Primijetite kako njena privlačnost prema njemu zatreperi poput svijeće na vjetru svaki put kada on pokaže hladnoću i kako se trudi prihvaćati bilo kakvu trunku kemije koju joj on pruža, a njena tolerancija se sa svakim incidentom smanjuje sve više sve dok sasvim prirodno ne usahne.

Puno više veza završava na ovakav način (iako ne zbog ovakvih razloga) - sporim, neodlučnim umiranjem koje nije ništa manje bolno od iznenadne svađe i prekida. Ako želiš znati kako prepoznati znakove upozorenja da je njena privlačnost prema tebi u krizi, čak i iz potpuno drukčijih razloga nego onih prikazanih ovdje, ovo je film koji vrijedi pogledati više od jednom.

Zaključak: 8/10, preporučam

Oznake: tjedan filmske umjetnosti, prekid, film, filmovi, umjetnost, beta, kreten, kretenska anti-igra, seks, testosteron, veza


- 13:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.03.2014.

"Don Jon" bi mogao biti jedan od najgorih filmova u povijesti

Dragi čitatelji, napokon je stiglo vrijeme za ostvarenje onoga što me mnogi od vas pitaju već skoro godinu dana. Dobrodošli u tjedan filmske umjetnosti (skraćeno: tjedan filma), u kojemu ćemo razmotriti neka poznata i nepoznata ostvarenja sedme umjetnosti sa stajališta igre i crvene pilule općenito.

Prikladna ilustracija tematskog tjedna:


Izvor slike: Lokisergi (Tumblr)

TJEDAN FILMSKE UMJETNOSTI #1: DON JON

Don Jon je američka romantična komedi-drama u režiji Josepha Gordona-Levitta, koji istodobno igra i glavnu ulogu u filmu. Prije svog izlaska, film je podigao dosta prašine jer je bio percipiran (i pametno oglašavan) kao "film koji proziva i muškarce i žene" i koji se "na inteligentan način hvata nekih važnih društvenih problema". Je li uspio? Prosudite sami.


(OD OVE TOČKE POČINJU SPOILERI; AKO NE ŽELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ČITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. MOJA PREPORUKA JE DA SE NE ZAMARATE TIME)


Film počinje scenom u kojoj protagonist opisuje užitak koji nalazi u internet pornografiji. Ima popis vrlo specifičnih elemenata koje porno video mora sadržavati kako bi ga zadovoljio i ulaže prilično energije u pronalazak "savršene" snimke. Hm hm, odakle mi je ovo poznato? Napokon film koji se pozabavio ovim problemom! Iako sam potpuno razumio njegovu percepciju da je bivanje sa savršenom curom ili više njih na savršen način (makar i virtualno) iskustvo s puno užitka, film je dobro pogodio pomalo fatalističku auru ovijenu oko cijelog događaja, iz koje je vidljivo da pornići ipak ostavljaju čovjeka izdušenim i na loše načine.

Zatim saznajemo više o protagonistu. Jon Martello, poznat u svom društvu kao "Don Jon" je moderna varijanta slavnog Don Juana i vrlo uspješan zavodnik koji na svakom koraku nailazi na bivše ili cure koje nije nazvao nakon seksa. U životu su mu, kako izlaže tijekom dugačkog monologa, važne sljedeće stvari: "moje tijelo, moj stan, moj auto, moja obitelj, moja crkva, moji dečki, moje cure, i moji pornići". Ovo je malo klišeizirano, no i "Ljudožder vegetarijanac" je imao klišeiziranog protagonista i svejedno bio zanimljiv.

Prva naznaka da nešto nije u redu s ovim filmom pojavljuje se već u četvrtoj minuti kada Jon izađe u disko s prijateljima, gdje se oni vrte uokolo gledajući cure i grlato raspravljaju o njihovoj privlačnosti (uključujući i pojedine dijelove tijela poput grudi) na skali od 1 do 10.



Za one koji se pitaju što mi toliko smeta u toj sceni, odgovor je jednostavan: većina muškaraca, bili oni Alfa ili Beta, imali igru ili anti-igru, NE radi takve stvari. U stvarnom životu, igrači ne stoje okupljeni na hrpu i raspravljaju o tome je li neka cura 7-ica, 7.5-ica, "novčić" (eng. "dime") ili "lazanje". Koja je budala smislila ovu scenu? Ukupni rezultat je jednostavno bizaran, kao da su neka feministica ili bijeli vitez koji pate od teškog autizma išli snimati kako zamišljaju život igrača.

Riječi jednostavno ne mogu opisati koliko je ova scena retardirana i bolno klišeizirana. Za usporedbu u pet-šest sati koliko sam uokolo šetao s Rooshem, apsolutno niti jedna riječ iz ove scene nije napustila naša usta. Sjeli smo na večeru u fast food, pričali o povijesti, putovanjima i filozofiji, popili po nekoliko pića i napravili 2-3 puta se zaustavili popričati s curama na koje smo naišli. Niti u jednom trenutku nismo blejali uokolo i prepirali se je li neka u našoj blizini 9-ka po grudima i vrijeđali si majke kada se nismo uspjeli složiti.

Usput, evo Barbare, cure koja igra veliku ulogu u filmu kao vrhunac ljepote - pardon, "novčić":


Da, to je Scarlet Johannson, u dobi od 29 godina koja je, svi dobro znaju, samo 2 godine daleko od vrhunca ženske ljepote rofl

Mislim, nije da se žalim, ona jest lijepa i zgodna, ali njeno glavno doba bilo je u doba Vicky Cristina Barcelone, kada je imala 5 godina manje. Govoreći o Vicky Cristina Barceloni, taj film je bio prepun životnih scena koje su svi mogli zamisliti da ih zapravo izgovaraju, te koje su imale praktičnu uporabu u stvarnom svijetu zavođenja, koje je bilo prikazano suptilno i u svom svojem bogatstvu. Za usporedbu, evo kako "Don Jon" zamišlja zavođenje:

- Jon ugleda curu
- Jon razmijeni s njom značajan pogled (mitsko direktno "zavođenje pogledom"
)
- Jon pleše s njom tako da grinda po njenoj stražnjici na plesnom podiju dok ona maše rukama poput pijanog Yetija
- Jon se ljubi s njom na kauču
- Jon s curom ulazi u taksi ispred kluba i odvodi je doma
- Seks!


Kvragu, ja svim srcem podržavam brzo zaključivanje, ali takvo blitz zavođenje nije nimalo reprezentativno za ičiji život. Misli li Joseph Gordon-Levitt stvarno da se posjeta disku svodi na odabir najbliže 8-ice, jedan značajan pogled i bam, ova je odmah odlučila da će otići s njim u krevet? To je u najmanju ruku naivno.

Nakon što je Jon skupio neku random curu (ne Barbaru), dolazimo do litanije kako pravi seks nije toliko dobar kao seks zato što su mu virtualne grudi draže od pravih, te da mora pružiti oralni seks curi ako očekuje da će ga ona pružiti njem----- čekaj, što???

Da, dobro ste pročitali: po onome tko je smislio ovaj film, žene nikada ne pružaju oralni seks osim ako ne budu prvo same zadovoljene. WTF??? Pa ja nisam neki poseban igrač i i dalje se ne sjećam da sam ikada bio u takvoj situaciji. Nadalje, oralni seks naziva anakronizmom "velika usluga". BEEEEE-TAAAAAAAAAA!

Njegov popis prigovora na seks je precizno opisan i tipičan za ovisnost o pornografiji: nezadovoljstvo pogledom, manjak taktilnog osjećaja, mrzi kondome, cure samo žele misionar---- čekaj, što??? (to sam već rekao!) Kao prvo, otkad to cure, pogotovo cure koje si nakon pola sata skupio iz diska, žele samo misionarski (pogotovo "kako bi te mogle gledati u oči")? Kao drugo, zašto je jednostavno ne okreneš u poziciju koja ti odgovara? Ej čovječe, ti si super igrač koji je sposoban dovući bilo koju curu u krevet u roku od petnaest minuta, a ne znaš jednostavno joj reći da se namjesti nekako ili joj narediti da radi nešto što ti se sviđa? Kakav je ovo bizarni svijet?

E da, također je nezadovoljan što "svi znaju" da ne može svršiti negdje na njeno tijelo, nego mora u kondom dok je unutar nje. Tko je uveo to pravilo? Pate li svi igrači od tog ograničenja? Zašto jednostavno ne pita? Bog će ga znati.

Ova i još mnogo sličnih scena u istom stilu je razlog zašto je Don Jon ne samo zastrašujuće glup film, već i vrlo opasan: po jednu donekle razumnu i realnu točku kako bi stekao određen autoritet pomiješa s dvije-tri totalne gluposti koje nemaju veze sa životom. Takvi toksični savjeti pretenciozno zamaskirani u mudrost su puno destruktivniji po gledatelje nego "samo budi svoj".

Uglavnom, Jon nije zadovoljan curama i seksom i nakon što to obavi svake noći se iskrade iz kreveta kako bi gledao pornografiju, što jest prilično patološko ponašanje. Nakon tjedan dana takvog života, stalka Barbaru na Facebooku kako bi ponovno pokušao nešto s njom (jer ga je ona prvi put odbila) i zove je na ručak. Začudo, ona prihvaća, i oni nakon najdosadnijeg i najklišeiziranijeg spoja na svijetu službeno postaju par. No, s jednom napomenom: ona neće s njim odmah spavati, što mu odmah i obznani. Prije nego mu se da, mora izaći s njegovim prijateljima i mora upoznati njegovu obitelj. Koji vrag? Zašto?



E sad, nije samo stvar u tome da je ideja da su dobre cure one koje ne spavaju s nekim dok mu ne upoznaju prijatelje i obitelj (neovisno o tome je li im odabranik totalni kreten) naivna. Ne smeta mi samo to što je ta ideja kao da je netko pročitao moje savjete za žene i iskrenuo ih u lakrdiju koja nema veze s mozgom. Sam način na koji oni "pregovaraju" o tome (on se kroz odjeću trlja o njenu guzu i mrmlja "da, da, može, sve što želiš" jer je previše napaljen) je jednostavno retardiran. Gdje se to u stvarnom životu parovi ovako dogovaraju o nečemu? Ne trebam ni navoditi tipičnu žensku fantaziju o tome kako žensko toplo-hladno ponašanje zapravo uzrokuje to da ih Alfa muškarci počnu cijeniti i poštovati. LOL!

Svo ovo vrijeme, Jon redovito posjećuje crkvu, gdje nakon što mehanički izrecitira svećeniku koliko je puta tog tjedna masturbirao, gledao pornografiju i seksao se izvan braka dobije jednako mehanički dodijeljen broj Očenaša i Zdravomarija za pokoru, te ostavi proporcionalnu količinu novca u košarici pored ispovjedaonice. Ova crkva je prikazana toliko nemoralno, isprazno i degutantno da bi nastao skandal da je katolički redatelj na isti način ogadio sinagogu ili džamiju, no pretpostavljam da su neki šovinizmi jednakiji od drugih. Iako nesumnjivo postoje i takve crkve kao crne ovce, ničim se ne navodi da je ova u svijetu koji film predstavlja atipična.

Barbara upoznaje Jonovu obitelj, koja je užasno klišeizirana (otac samo psuje i želi gledati utakmice, i sl.) i svidi joj se. Nakon pustih zavrzlama, Jon spava s Barbarom i, predvidljivo, opet je nezadovoljan i poseže za pornićima. Ona ga uhvati kako ih gleda i natjera ga da obeća da to više neće raditi, no on to nije sposoban ispuniti i potajno nastavlja s tim.

Ovdje film napušta svaki tračak razuma na kojeg je do sada pretendirao i prelazi u svijet čistog, koncentriranog hrčka bez granica. Na faksu (koji je upisao zato što ga je Barbara nagovorila), Jon upoznaje Esther, babu ženu od 50 i nešto godina koja bi mu mogla biti mama. Iako od starijih žena očekujemo određenu smirenost i samopouzdanje, Esther je iz nekog razloga potpuni raspad - puši travu, stalno plače, te ima osjećaj za osobne granice, pristojnost i društvene vještine toliko niske da bi ih se lako posramili čak i ljudi s ozbiljnim Aspergerovim sindromom. U jednoj od prvih scena, Esther proganja Jona po faksu zato što je vidjela da gleda porniće na svom mobitelu (jer sada to mora skrivati od Barbare) i nudi mu da će ga "izliječiti" - ovo je toliko strahovito toliko glupo da moram duboko udahnuti prije nego to napišem - nježnom danskom pornografijom s "pravim seksom".



Dobro ste pročitali - po vrhovnoj mudrosti koju dijeli ova magnetična i iskusna žena (priznat ću joj to što nije debela i što ima dugu kosu), ovisnost o pornografiji nije zapravo kemijski poremećaj u organizmu koji se može izliječiti apstinencijom ili masturbacijom bez pornografije tako da se zagušeni receptori dopamina vrate u normalu, već kulturološki poremećaj uzrokovan objektivizacijom žena. Sve što Jon treba za liječenje od pornografije je još pornografije, samo ovaj put obdarene čarobnim emocionalnim zrakama "pravih" danskih glumica, i njegovi problemi će nestati!



Nakon još par neugodnih scena s Esther u kojima ona ispada još više awkward, annoying ili creepy nego što je već ispala, vraćamo se Barbari. Barbara postaje sve nestabilnija i neugodnija, te već otvoreno pokušava kontrolirati Jona. Kada u trgovini on ide kupiti novu krpu za mop za čišćenje stana, ona se obruši na njega da nema šanse da to kupi jer je to ženskasto i nju odpaljuje znati da on čisti svoj stan. Umjesto toga, ona će mu posuditi svoju služavku. Ovo je još jedan primjer u kojemu film uzima istinitu tvrdnju s područja crvene pilule - da u braku muškarci koji rade kućanske poslove u prosjeku dobivaju manje seksa od svojih žena - rasteže je do besmisla - da se ženama općenito gade muškarci koji čiste išta - i ubacuje je u miks samo zato što može. Između svih tih scena nema ni konzistencije ni logike, ali one su svejedno tu. Na vama je ne eksplodirati dok ih gledate. Osobno, meni je malo nedostajalo:



Barbara napokon otkrije da Jon i dalje gleda pornografiju (teško je vjerovati, ali to se događa zato što on ne zna što je browser history ili kako ga izbrisati - još jedan LOL u ovom idiotskom filmu) i prekine s njim jer joj je lagao, što je možda pretjerano ali je zapravo sasvim opravdano. To je bio jedan od rijetkih razumnih zahtjeva koje je ona postavila. On joj usput dobro spočita to što ona obožava gledati patetične ljubavne filmove i čitati patetične ljubavne knjige koje su potpuno ista stvar kao i pornografija, što je zapravo odlična misao koju sam i ja spomenuo u prošlosti. To je jedna od rijetkih dobrih misli u ovoj katastrofi od filma, zakopana u brdu gluposti tako da se ne zna što je što.

Nakon što prekinu, Jonova sestra (koja je do sada u svim scenama imala nos zabijen u smartphone i nije rekla niti riječ) se pokazuje vrlo mudrom i govori mu da treba biti sretan jer ga je Barbara samo htjela kontrolirati i preko njega ostvarivati svoje nerealne fantazije o "savršenoj vezi". Ne bih baš očekivao tako razumnu misao od prototipne američke djevojke, ali prihvatit ću mudrost svugdje gdje nađem.

Pomalo izgubljen, osamljen i zbunjen, Jon se zatim upušta u malo neobaveznog seksa u autu s Esther. Je li realno da bi tip koji je isprobao na desetke ili čak stotine mladih lijepih cura i čiji su receptori spaljeni od previše pornografije u kojima je gledao tisuće mladih lijepih cura mogao uopće dobiti erekciju za ženu koja mu je i karakterno odbojna i nije uopće privlačna, u stadiju gdje je jedva dobivao erekciju kod žena koje mu već jesu bile vrlo privlačne? Autori filma očito misle da je ta astronomski mala šansa dovoljna za njihove potrebe:



Esther nakon seksa nastavlja sa svojim bizarnim hrčkolikim izjavama. Ona ga također obavijesti da on mora riješiti svoj problem s pornografijom "jer ona tijekom seksa osjeća da je ona za njega zapravo samo objekt", ali zatim dodaje "da joj baš to treba u ovom trenutku". Znači objektivizacija je loša, ali istodobno ti je drago biti objektivizirana? Tko je tu lud?

Vrhunac ironije je kada, dok pričaju o njegovoj komzumaciji pornića, ona dok drži joint u ruci kaže: "Bože, pa ti si kao ovisnik. Ne možeš prestati." headbang



Onda imamo scenu gdje Jon prestane gledati pornografiju i masturbirati, no na ispovijedi opet za pokoru dobije (manji) određen broj Očenaša i Zdravomarija. Kada pita svećenika da mu to objasni, svećenik mu zalupi vratima pred nosom. Nezamislivo je da bi se iti jedan svećenik tako ponašao no, kao što smo već vidjeli, danas je klevetanje kršćanstva (i samo kršćanstva) vrlo popularno. Ja uopće nisam vjernik, ali svejedno mislim da je to vrlo ružan dvostruki standard.

Nakon što saznamo da je Esther ovakva samo zato što su njen muž i sin poginuli u automobilskoj nesreći prije nekoliko godina (pretpostavljam da je to čini simpatičnijom nego da se razvela, ali svejedno je toliko apsurdan lik da joj ni to ne može puno pomoći), ona se upušta u konačnu fazu Jonovog "liječenja", pardon "učenja emocionalnom vođenju ljubavi": seksaju se na kauču dok je ona odjevena, tako da ona sjedne na njega i duboko diše. Oprostite, ali tantrički seks nije zamišljen baš tako!



Radio sam takve grimase tijekom ove scene da to nije bilo čak ni smiješno (sudeći po Jonovom licu, nije ni njemu). Ovo je već sasvim druga kategorija od one koju sam opisao u 23 vs. 33. Iako nemam ništa protiv starih žena per se i neke bih rado prasnuo, najviše zato što one ako su nešto naučile od života mogu svoje nedostatke što se izgleda tiče donekle nadoknaditi toplinom i opuštenošću, protiv istrošene, nestabilne, moralizirajuće Esther imam puno toga.

Film ovdje milostivo završava, no ne prije nego nas nagradi još jednom dozom hrčka opasnom po ljudsko zdravlje: Jonu je sada libido magično izliječen i on ostaje u vezi s Esther s kojom uživa u emocionalnom seksu, te nadodaje da se "ne planiraju vjenčati zato što im oboje to u ovom trenutku ne treba".



Da, mora da je to veći razlog nego to što je ona 20 godina starija.

Zaključak: 0/10, jedan od najgorih filmova svih vremena

Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igrači, igra, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Crkva, seks


- 22:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.03.2014.

Feminizam ide dobro uz sve na svijetu

S istog američkog sveučilišta Duke koje nam je prije dvije godine donijelo jednog od najvećih hrčaka na svijetu stiže nam novi izložak. Studentica čije pravo ime nećemo objaviti postala je poznata po svojim pornićima nakon što su je u njima prepoznali kolege.


Studentica Dukea koja je pod pseudonimima Belle Knox, Missy i Lauren A. snimila porniće

Oluja oko ovog slučaja prikrala se pomalo. Prije otprilike dva tjedna, neki od kolega na faksu gledali su porniće u svojim sobama kada im se učinilo da im je glumica poznata od nekud. To je bilo sve što je bilo potrebno da se glasine počnu širiti po cijelom kampusu i društvenim mrežama. Znajući da je otkrivanje njenog identiteta neminovno, Belle/Lauren/Missy je pametno odlučila prva djelovati i dati intervju o tome (iako i dalje pod pseudonimom):

Zašto? Odgovor je prilično jednostavan: nisam si mogla priuštiti 60 000 $ godišnje koliko košta moj fakultet, moja obitelj je došla pod priličan financijski pritisak.

Kao prvo, ovo je besramna laž. Ona je zbog svoje obitelji (njen otac je vojni veteran), spola i polja koje je odabrala studirati dobila pozamašnu stipendiju fondacije Fisher House, te su joj bile dostupne i druge stipendije (dakle darovi koje nije potrebno vratiti, ne krediti) kojima je mogla financirati i deset prestižnih fakulteta da je htjela.

Kao drugo, ako je njen cilj striktno financijski, pornići su vrlo loš izbor za zaradu. Mogla se potpuno legalno prijaviti na neku sugar baby stranicu i naći bogatog sponzora. Tako si ne bi sabotirala svoju buduću karijeru u koju je uložila skoro pola milijuna dolara, kao što ne bi ni umanjila svoje šanse za udajom za imućnog čovjeka koji bi se rado brinuo za nju.

Nažalost, taj izbor je jednostavno previše dosadan, poslovan i ne pruža ni izbliza toliko uzbuđenja kao što pružaju osjećaj da radiš nešto kinky i pozornost cijelog svijeta dok te gleda kako te niz obdarenih tipova obrađuje pred kamerom. A uzbuđenje je ono za čim je Belle najviše težila. Čitajte dalje:

Moje iskustvo s pornografijom nije bilo ništa osim podržavajućeg, uzbudljivog, napetog i emancipirajućeg. Ne sramim se pornografije. Naprotiv, ona me ispunjava. Za mene, snimanje pornića donosi mi nevjerojatnu sreću.

Yep, radi se o financijama.

Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv toga što upotrebljava svoju seksualnost kako bi zaradila. Da sam žensko, i ja bih radio isto. Također nije u redu da je njen identitet javno otkriven, ali isto tako i razumijem da je to bilo neminovno. Ne govorimo o zbirci poezije diskretno objavljene pod pseudonimom, već o porniću na stranici s milijunskim brojem posjeta. U doba kada Facebook može s ogromnom preciznošću prepoznavati lica, ne bi trebalo biti nimalo čudno da je pokazivanje svog lica u višesatnim videima gotovo siguran put do prepoznavanja u javnosti.



Na faksu koji Belle pohađa ona studira "ženske studije i sociologiju". To su područja koja su toliko isprazna i neovisna o lokaciji da nema nikakvog racionalnog razloga zašto bi njihovo studiranje trebalo koštati 60 000 $ godišnje. Ali pretpostavljam da je lakše upisati se na ekstremno skupi fakultet zbog statusa, a onda paničariti zbog toga koliko košta.

Lauren (Belle) (Missy) je rekla da je tijekom zimskih praznika otputovala u Los Angeles kako bi snimala filmove za odrasle. Njeno putovanje platio je agent tvrtke Matrix Modeli. Lauren nije rekla koliko je plaćena po snimanju, no nije se libila pokazati mi njen nedavno kupljen iPad Mini i cijeli arsenal skupih dizajnerskih torbica.

Yep, ako si u financijskim problemima i pod svaku cijenu moraš skupiti pare za nastavak školovanja, očito ćeš si moći priuštiti takve stvari.



Moja tvrdnja je temeljito dokazana: Belle (Lauren) je plaćena prvenstveno uživanjem u pozornosti i uzbudljivim seksualnim činovima, a ne novcem.

Govoreći o prihodima, ekstrapolirajući iz broja njenih videa ili setova fotografija te prosječne plaće za nepoznatu ili slabo poznatu curu u današnjoj zasićenoj i konkurentnoj porno-industriji (zahvaljujući upravo feminizmu), predviđam da njeni ukupni prihodi od pornografije nisu veći od ukupno 15 000 $. Morat će se još dobrano potruditi kako bi platila više od par mjeseci faksa!

Kakvu vrstu pornića je Belle snimala kao profesionalna feministica? Možda je htjela poslati kakvu društveno-pozitivnu poruku?

Stranica za koju sam radila ima pretežno scene grubog seksa. Tako sam je i da doživjela. Nisam bila prisiljena ili ozlijeđena na bilo koji način tijekom snimanja te scene. Sve što sam napravila bilo je s međusobnim pristankom. Podržavam pravo porno glumaca da proizvode scene grubog seksa.

Daje dobar primjer zašto bi za sve trebalo tražiti izričiti pristanak.... oh wait. Pogledajmo što kaže izvadak sa stranice Facial Abuse, za koju je snimila nekoliko videa:

Missy (Belle) (Lauren) kaže da uživa gledati naše videe, i ono što je najviše napaljuje je "vidjeti mizeriju u djevojčinim očima". To su njene vlastite riječi.

rofl rofl rofl

Usput, u razgovoru na kauču stranice Facial Abuse spominje da se prije rezala po nogama jer joj se nije sviđalo njeno tijelo i bila je nervozna. Djeluje kao vrlo stabilna osoba i uzor drugim curama, ne? Intervjuer je zadržao staloženost i vrlo kvalitetno je trollao svojim komentarom: "pa zašto onda nisi napravila nekoliko je***ih trbušnjaka?"



Što misli zašto nitko ne odobrava njeno snimanje pornića?

Patrijarhija se boji ženske seksualnosti.

Kakva sad patrijarhija? Kada sam posljednji put provjerio, naše društvo nije bilo patrijarhalno već barem 100 godina.

Užasava nas pomisao na to da bi žena mogla preuzeti kontrolu nad svojim tijelom. Želimo zadržati žene na mjestu gdje su podložne muškoj seksualnosti i ovisne o patrijarhiji.

Prijetnja koju ja predstavljam patrijarhiji je enormna.

Čekaj, što?



To da bi žena mogla biti inteligentna, educirana i izabrati da bude seksualna radnica je gotovo nepojmljiva.

Meni nije. Da sam žena, i ja bih isto izabrao.

Svejedno, mislim da je realnost zapravo obrnuta: prijetnja koju ona predstavlja feminizmu je enormna. Kako? Pa jednostavno: Belle svojim odlukama pokazuje da, čak i kada je žena inteligentna, educirana, podržavana, motivirana i financirana sa svih strana, opet će joj biti draže seksualno objektivizirati samu sebe i ostvarivati zaradu svojim izgledom i primanjem penisa nego stvarima u kojima bi žene trebale pokazati da su jednako sposobne i marljive kao i muškarci.

Čak i u prošlosti kada je patrijarhija mogla imati utjecaj na žensku seksualnost (kao i mušku), ne može se reći da je se "boji". Osim ako patrijarhalno društvo nije potpuno kratkovidno i iracionalno (naravno, ima i takvih), u najboljem slučaju će je samo usmjeravati kako bi oba spola bolje ostvarivala svoje interese kroz simbiozu. To je vrlo daleko od "straha".

Da još jednom naglasim, meni u ovoj stvari nimalo ne smeta to što Belle snima porniće. Neka ih snima! Lijepo su snimljeni i dobro joj ide, iako ima trunku prevelik nos. Ne, smeta mi jedino njeno licemjerje i pokušaj preokretanja svoje lakomislenosti i impulzivnosti u nešto hrabro i pozitivno tako što će se zamotati u toplo krzno feminizma. To je najobičnija, parazitska, racionalizacija.

Belle ne radi ništa što je posebno feminističko, protu-patrijarhalno ili emancipirajuće, no svejedno se pametno sklonila pod okrilje upravo te strane jer zna da je ta strana danas vrlo moćna u javnom diskursu i da će je sačuvati od posljedica njenih vlastitih kratkovidnih odluka koliko god bude mogla. Dakle, ona nije zapravo feministica; samo je uvidjela da je pametno predstavljati se kao jedna jer to nosi najveću potencijalnu dobit. Istu kalkulaciju doživljavaju i muškarci koji se pojavljuju u javnosti, o čemu ću uskoro pisati.


Izvor slike: TV Tropes

Danas nema niti jedne stvari koja se ne može na ovaj način lukavo zakamuflirati kao duboku, naprednu, modernu feminističku misao. Feminizam je postao poput Vegete, začina koji dobro ide uz svako jelo.

Jednako kao i kod feminizma, njeni politički stavovi i djela rasuti su po cijelom spektru bez nekog određenog smisla ili uzorka. Samo si nabacuje oznake kako bi se što bolje uklopila u ono što je trenutno popularno:

Ja sam na papiru Republikanka, ali identificiram se više kao Libertarijanka.

Hej Libertarijanci, kako vam se sviđa društvo? LOL.

Ja vjerujem u slobodu da svatko radi što hoće, samo ne vjerujem u slobodu od posljedica. Ako želiš biti porno glumica, slobodno - nitko te ne bi smio zaustaviti u tome. Ali moraš preuzeti i odgovornost za posljedice. Drugi ljudi također imaju slobodu zauzeti stav o tvojim djelima i što ona govore o tebi kao osobi. Isto kao što ti imaš slobodu seksati se pred kamerom, drugi ljudi imaju slobodu reagirati kako god žele - uključujući i negodovanje i odbijanje dugoročnih odnosa s tobom.

Jedan od glavnih ciljeva feminizma i onih koji se skrivaju pod njegovo okrilje kada zagusti je oslobađanje žena od negativnih posljedica svojih odluka donesenih pod punom prisebnošću i znanjem o potencijalnim posljedicama. Na svu sreću, tu vječnu ekvivalenciju nitko nikada neće promijeniti.

Oznake: pornografija, feminizam, faks, racionalizacija, racionalizacijski hrčak, Vijesti, prostitucija, sociologija, politika


- 14:34 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.03.2014.

Zločin kućanice

Knjiga talijanske spisateljice Constanze Miriano, "Cásate y sé sumisa – Udaj se i budi pokorna", prevedena i objavljena u Španjolskoj, postala je apsolutni hit, te dosegla rang 15.-e najprodavanije knjige na španjolskom ogranku Amazona (www.amazon.es). Knjiga, koja je prije toga bila vrlo popularna i u Italiji, šalje poruku "lojalnosti, ljubaznosti i pokornosti" udanim ženama, te sadrži stotine savjeta tek udanim ženama kako usrećiti svoje muževe.


Autorica Constanza Miriano

Feminističke grupe u Španjolskoj ustale su protiv knjige, pozivajući na njenu zabranu i organizirajući javna uništavanja knjige koja, kako tvrde, "poziva na nasilje prema ženama".


Feministice demonstrativno trgaju primjerke knjige "Udaj se i budi pokorna"

Mogao bih ovdje završiti post i pustiti da umjesto mene govori usporedba lijepe, elegantne zadovoljne autorice i razularene mase najružnijih ljudskih bića (ne samo izgledom) koju su moje oči ikada ugledale, no osjećam se energično pa ću reći još koju riječ o ovim španjolskim braniteljicama ženskih prava.

Za nekoga tko se inače predstavlja kao moderna, pacifistička, tolerantna strana, njihova reakcija je začuđujuće agresivna. Temeljna misao feminizma je da žene imaju neosporivu kontrolu nad svojim tijelom i pravo živjeti svoje živote kako god žele. Lijepa parola, zar ne? Nažalost, feminizam je u praksi sličniji slobodi za žene da odaberu isključivo ono što su feministice označile ispravnim. Kao što je na mikro-razini poliamorija iz prošlog posta zapravo vezana isključivo za stjecanje moći, tako je i na makro-razini feminizam samo bezočan, besraman pokušaj kontrole nad ženama.

Navedena srž feminističke misli najbolje je vidljiva iz nepodnošljive lakoće kojom feminističke grupe (uz razne druge "tolerantne" skupine) posežu za represijom, cenzurom i širenjem laži. U ovom slučaju, nije dovoljno da hrabre predstavnice slegnu ramenima i svojim sretnim i ispunjenim životima daju primjer ženama što bi trebale odabrati. Ne, knjiga mora biti zabranjena, a svi njeni primjerci zbrisani s lica Zemlje.



Ne daj Bože da neka žena slučajno odluči da je učiniti nešto lijepo za muškarca poželjno! Čak i ako bi to bilo vođeno isključivo vlastitim interesom (recimo, spoznajom da muškarci nisu voljni teško raditi ili dati svoje živote za ne-ženstvene harpije), to bi bilo jednostavno nedopustivo. Moramo učiniti sve kako ženama diljem svijeta tako nešto ne bi palo na pamet, jer mi znamo najbolje.

Na što me ono podsjeća njihova demonstracija? Ah, da:



Živjela sloboda za život po feminističkim naredbama! Živio feminizam - pravo na jedan te isti izbor za sve žene!

Oznake: feminizam, šovinizam, obitelj, žene, brak, knjige, diskriminacija, španjolska


- 13:16 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.03.2014.

"Idiot" kao elegantan od*eb za svakodnevni život

Iako je razna svjetska književnost donekle aludirala na to da žene nisu anđeoska bića (TM) na kojima igra nikada ne bi radila, to se kroz povijest većinom svodilo na općenite, kriptične izjave koje na kraju krajeva ne ispadaju mnogo korisnije modernom muškarcu od "samo budi svoj". Jedini koji su se s nekom razinom preciznosti dotakli psihologije komuniciranja među ljudima (od čega je igra podvrsta) bili su Rusi. Stoga nije nimalo čudno da nam od njih stiže i najelegantniji od*eb koji sam ikada imao čast pročitati.

* = od*eb se koristi isključivo kada stvarno imaš namjeru prekinuti kontakt i to je to; ne kao nekakvu taktiku zavođenja. Prozivati žene zbog lošeg ponašanja NIJE igra; to je pretežno loša ideja koja će se muškarcu dugoročno obiti o glavu. U kontekstu igre, čak i kada si već potpuno odustao od prilike, bolje je loše ponašanje deflektirati, ignorirati ili vratiti zaigranim zadirkivanjem. No o tome u nekom drugom postu. U međuvremenu, ako baš moraš napraviti tako nešto i u kontekstu zavođenja, evo kako to možeš učiniti:

U ovoj sceni iz knjige "Idiot" F.M. Dostojevskoga, protagonist knez Miškin hoda ulicom s Ganjom (Gavrila Ardalionovič), čovjekom kojeg je upoznao u gostima kod starog poznanika i koji mu je ponudio da će ga odvesti u svoj dom da tamo prespava, no koji je podložan napadima bijesa i na putu se bezrazložno okomio na kneza zbog svog osobnog problema. Ganja tretira kneza kao otirač koji samo čeka tu kako bi mogao primati sve veće nepoštovanje od njega, kada se knez nakašlje:

"Moram vam primijetiti, Gavrila Ardalionoviču," reče iznenada knez, "da sam prije zaista bolovao te sam i zbilja bio gotovo idiot, no sada sam već odavno ozdravio i zato mi je nešto neugodno kada me u oči krste idiotom. Vama se doduše može oprostiti kad se uoče vaše nedaće, ali vi ste mene u svojoj zlovolji nagrdili i dva puta. Ja to nikako ne želim, osobito ovako, odjednom, kao što vi to činite, od prvog maha; pa kako smo sada na raskrižju nije li bolje da se raziđemo; vi ćete nadesno kući, a ja ću nalijevo. Imam dvadeset rubalja, te ću zacijelo naći kakav hotel garni."

Ganja se silno zbuni, pa i zacrvenio se od stida što je ovako nenadano uvreban.
"Oprostite, kneže," klikne vatreno i u jedan mah zamijeni svoj psovački ton iznimnom uljudnošću,"za Boga miloga, oprostite! Vi vidite u kakvoj sam ja nevolji! Vi ne znate gotovo još ništa, ali da znate sve, jamačno biste me ispričali bar malko; premda dabome nema isprike meni..."

"O, meni i ne treba takvog ispričavanja," odgovori knez brže. "Ta ja razumijem da je vama jako neugodno, pa zato i psujete. No, hajdemo vašoj kući..."

U borilačkim vještinama, kao što je rekao Bruce Lee, budi poput vode. U međuljudskim odnosima, kao što je rekao Fjodor Mihajlovič Dostojevski, budi poput kneza Miškina. Drugim riječima, nikada ne budi ljut. Odj*b izrečen ili napisan ljuto i osvetnički se uvijek doima jadno i samo kvari još ono malo dobre volje koja je ostala među ljudima. No suzdržan odj*b, izražen bez pretjeranih emocija, ima sasvim suprotan učinak. I iako nikada ne bi smio biti korišten s iščekivanjem da će se netko zbog njega "popraviti" i postati bolji prema tebi (pogotovo žena koja je sposobna sve racionalizirati), događale su se i čudnije stvari od toga.

Bilo kako bilo, zadržao si svoje dostojanstvo.

Oznake: knjige, filozofija, povijest, prekid, umjetnost


- 09:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se