Zoran Oštrić

30.10.2015., petak

Sažetak: 'Financial Times' donosi vijest i urednički komentar o nevoljama globalnih naftnih kompanija. Nakon godinu dana niskih cijena, odustale su od nada da će se loš period ubrzo okončati, pa drastično režu troškove i ulaganja u istraživanja i razvoj novih nalazišta. Međutim, moramo imati u vidu i trend k nužnom napuštanju fosilnih goriva - dugoročan, ali aktualno konkretan.

Shell odustao od eksploatacije nestandardne nafte u Kanadi

Kompanija Royal Dutch Shell otpisala je dvije milijarde USD dolara imovine, te 418 milijuna barela zaliha u nalazištima nafte, odustajući od projekta crpljenja nafte iz naftnih pijesaka (oil sands) u zapadnoj Kanadi.

Pad cijena nafte u posljednjih godinu i pol učinio je projekt neisplativim. Pokušavali su ga održati, jer je od listopada 2013. znatan novac već bio investiran. Tada je cijena nafte bila oko 100 dolara po barelu, a sad je ispod 50.

Aktualne procjene su da će se period niskih cijena nastaviti. Shell ove godine planira u istraživanje uložiti oko 30 milijardi USD, što je smanjenje za sedam milijardi u odnosu na 2014., a suma će se iduće godine još smanjiti.

Ovo je jedan od brojnih projekata od kojih naftne kompanije u svijetu posljednjih mjeseci odustaju ili ih odgađaju zbog neisplativosti. U ovom slučaju, posebno, znatan utjecaj imaju i ekološke brige i prosvjedi građana i lokalnog stanovništva u SAD i Kanadi.

Predsjednik SAD Barack Obama nastavlja blokirati projekt naftovoda Keystone XL, za transport "teške nafte" iz Kanade do Meksičkog zaljeva. Republikanska većina u Senatu SAD, usprkos pomoći nekih demokratskih zastupnika, nije uspjela prikupiti dvotrećinsku većinu potrebnu za poništenje predsjednikovog veta.

Unutar Kanade, protiv predloženih naftovodnih ruta od nalazišta prema istoku i zapadu snažno prosvjeduju lokalne zajednice.

Vidi ranije članke na blogu:

Hoće li Obama stopirati naftovod Keystone XL? (8. veljače 2015.)
250 uhićenih pred Bijelom kućom u prosvjedu protiv naftovoda, 3. ožujka 2014.
Nestandardna nafta: energetske nade i ekološke brige, 11. kolovoz 2013.
Zašto je korištenje “teške nafte” loša ideja, 25. svibnja 2013.

Naftne kompanije više ne računaju na cijenu veću do 60 $/barelu

Urednik za energetiku 'Financial Timesa' Crhistopher Adams svoj komentar Oil majors rush cuts to hit $60 break-even nadovezuje na prethodnu vijest.

Svjetska naftna industrija dugo se nadala da će period niskih cijena, započet sredinom prošle godine, uskoro završiti. Ali sad se odriče tih nada i prilagođava novoj situaciji.

Izvještaji za treći kvartal ove godine, objavljeni ovoga tjedna, pokazuju brzinu kojom industrija reagira na kolaps tržišta, da bi mogla nastaviti isplaćivati dividende dioničarima.

Kompanije odbacuju ili odlažu nove projekte koji se isplate tek pri cijeni nafte višoj od 60 USD za barel, što je gotovo 50% ispod nivoa prihvatljivosti iz sredine 2014. (i više od sadašnje cijene na spot tržištima). Britanski BP i francuski Total odgodili su projekt Mad Dog 2 u Meksičkom zaljevu. Norveški Statoil odgodio je projekt Johan Castbver na Arktiku.

Ovo ne mora biti konačni limit, jer velike naftne kompanije nemaju ništa bolju predodžbu nego itko drugi o tome kolika će biti Crude Oil Brent (https://en.wikipedia.org/wiki/Brent_Crude) u ovo doba iduće godine, a kamoli za pet ili deset godina. Nijedna od njih nije predvidjela prošlogodišnje urušavanje cijena, uzrokovano rastom proizvodnje u SAD i odlukom OPEC-a da ne smanjuje proizvodnju.

Odluka o nivou prihvatljivosti investicija zasniva se na predviđanju da će cijena na spot tržištima biti oko 60 USD/barel kroz dvije godine.

To je također cijena pri kojoj, kako vjeruju mnogi analitičari, eksploatacija velikog djela preostalog američkog prirodnog plina i nafte iz šejla, iznad današnje maksimalne proizvodnje od 10 milijuna barela dnevno, prema Goldman Sachsu, može biti ekonomična. Kompanije će se vratiti odgođenim projektima ako budu kompetitivni s američkom naftom iz šejla.

Kompanije nemilosrdno režu troškove, prodaju imovinu i otpuštaju radnike. Martijn Rats iz banke Morgan Stanley kažu da sad plaćaju dugove za nemarnost u proteklih desetak godina visokih cijena. Produktivnost je znatno opala: broj zaposlenika, u odnosu na proizvedeni barel, udvostručio se 2004.-2014..

Dugoročni pad potražnje: ekologistički uvid

'Financial Times' ima precizan fokus i studiozan pristup. Naravno da ovaj članak ne pokriva sve čimbenike. Uz očite geostrateške, postoji "struja" koja ide iz jedne drugačije logike: globalnog i dugoročnog ekologističkog uvida i brige.

Dok čak i najmoćnije kompanije, kako se gore konstatira, ne mogu predvidjeti bitne događaje za svoj biznis u slijedećih godinu dana, najnaprednije države, kao i međunarodne organizacije, danas postavljaju konkretne ciljeve za više od trideset godina unaprijed. Grupa najmoćnijih vlada svijeta najavila je u lipnju: Bez fosilnih goriva do kraja stoljeća.

Mi u Hrvatskoj navikli smo da je "društveno planiranje" blebetanje koje možemo zanemariti. Ali bolji od nas shvaćaju ga ozbiljno. Sami ne padaju na fore o apsolutnoj slobodi tržišta.

Nešto o raznim čimbenicima u članku na ovom blogu, u travnju o.g., Zašto je cijena nafte niska i što nam donosi.

Komentator fracuskog 'Le Monde Diplomatique' konstatirao je: »Kad je u pitanju energetska politika proturječne se teorije ne moraju nužno međusobno poništavati – većina aktera uspješno igra dvostruku igru.«

Slijedećih godina, razni čimbenici mogu voditi u raznim smjerovima, uz raznolike i proturječne međusobne utjecaje. Cijene nafte mogle bi dugo ostati niske, ali i naglo porasti. Međutim, dugoročni trend lakše je sagledati nego kratkoročne (dnevne, mjesečne, godišnje) fluktuacije.

Uz geostrateške čimbenike, važan utjecaj imaju i usporavanje rasta u Kini i drugim "emerging markets" (ostat će rast, ali nižim stopama), kao i pad potražnje u Europi. A nije beznačajan ni utjecaj pokreta, da se prestane ulagati u dionice kompanija koje se bave fosilnim izvorima energije.

Nužnost strateškog mišljenja i državnog usmjeravanja

U energetskom zaokretu i brizi za spašavanje klime, niz najnajprednijih zemalja planira znatan pad potrošnje energije - naravno, uz održanje životnog standarda - za 50% do 2050. g. (Njemačka, Francuska, Švicarska...). U analizama zasnovanim na klasičnom "ekonomističkom" pristupu i dalje se često govori o svakom opadanju kao problemu; i dalje se često podrazumijeva da je rast potrošnje resursa uvijek pozitivan. U članku Kineska energetika i ekonomija - novosti, 3. ožujka o.g., upečatljiv primjer o tome, kako se ista vijest može bitno različito intepretirati, ovisno o stajalištu i ideologiji.

Godišnja potrošnja nafte u Europi u razdoblju 2005.-2013. pala je za 18%. To je djelomice rezultat ekonomske krize, ali djelomice i svjesnih politika (supstitucija goriva, poboljšanje učinkovitosti). Ukupna godišnja potrošnja primarne energije u EU opala je 2006.-2013. za gotovo 10%.

(O ugljenu, vidi članak od 18. travnja o.g.: Novosti o ugljenu širom svijeta.)

U svemu tome, naravno, neki se poslovi gube, ali se drugi otvaraju. Država bi morala imati dugoročne vizije i strategije, prepoznavati trendove i prilagođavati mjere ekonomske i socijalne politike.

Ne bi se smjelo događati da poduzeća naprosto propadnu i radnici bivaju otpušteni, a država se pravi kao da je se to ne tiče. Ali ne može se ni neprekidno ubacivati novac za subvencije u poduzeća koja nemaju perspektivu.

U svijetu koji se stalno mijenja, nije Hrvatska u načelno drugačijoj sitaciji nego zemlje, koje su od nas puno bogatije ili koje su od nas puno siromašnije. Ono što nas čini izuzetno neuspješnim, je spektakularna nesposobnost za strateško planiranje.

Propast koncesija za istraživanje nafte i plina u Jadranu dobro ilustrira naše probleme. Sve smo karte bacili na fantazije o budućem naftno-plinskom eldoradu, a onda nas je pokopao globalni val niskih cijena nafte. Pametnije države ne drže sva jaja u istoj košari, a još manje se nadaju mni s neba ili iz podmorja.

Članak je izvorno objavljen na blogu "Ekološka ekonomija"

- 07:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.10.2015., utorak

Centralni komitet CK KP Kine priprema 13. petogodišnji plan

U Pekingu se održava plenum Centralnog komiteta Komunističke partije Kine. Tema rasprava je 13. petogodišnji plan razvoja, za razdoblje 2016.-2020.. Kako javlja kineski portal na engleskom globaltimes.cn, plenum (zatvoren za javnost) je posvećen definiranju ekonomske "nove normalnosti" za slijedećih pet godina. [Ovdje prepričavam tekst, a u uglatim zagradama dajem svoje opaske.]

Novinska agencija Xinhua je u lipnju objavila da će 13. petogodišnji plan biti ključni period za kineski cilj građenja "comprehensively well-off society" [fraza koju mi je teško prevesti s engleskog].

"Nova normala" je označena pomakom ka nešto sporijem rastu i nadogradnji ekonomske strukture, rekao je predsjednik Si Đinpin u studenome 2014..

[Vladajuća kineska partija i Nacionalna komisija za razvoj i reforme u posljednjih su četrdesetak godina dobro kormilarili, prilagođavajući ciljeve, strategije i politike razvoja kvalitativno promjenjenim uvjetima i zadacima; možda i više, nakon što su priznali neuspjeh "velikog skoka naprijed" 1958.-1961., unatoč ekcesima "kulturne revolucije".

Koliko možemo ocijeniti, uspjeli su unutar jednostranačkog sustava, unutar partijskih i državnih organa, osigurati deliberativnost: otvorenu, kritičku i tolerantnu raspravu, zasnovanu na činjenicama i argumentima, koja dovodi do optimalnih kolektivnih odluka.

Osigurali su, nadalje, da se unutar partije ne može napredovati samo laktarenjem i ideološkim fraziranjem, nego treba pokazati stvarna znanja i sposobnosti. Stranački i državni vođe smijenju se nakon pet ili deset godina, bez frakcijskih sukoba i nasilja. Tako su prevazišli paralizu koja je pogodila druge komunističke zemlje, koje nakon određenog razdoblja rasta nisu bile kadre za kvalitativne promjene u novim uvjetima, koje je razvoj stvorio. U tome je zaglibila iJugoslavija u razdoblju 1965.-1972., kad su reforme pokrenute, pa onda stopirane. U tome su vjerojatno znatnu ulogu imali konfucijanski pragmatizam i dvije tisuće godina efikasne mandarinske birokracije.]

Ipak, procjenjuje se da će cilj za slijedeće petogodište ostati rast BDP-a od oko 6,5% godišnje, što je smanjenje za samo jedan posto u odnosu na razdoblje 2011.-2015.. U trećem kvartalu ove godine, rast je bio 6,9%.

Fokus bi trebao biti na kvalitativnom pomaku ka inovacijama, startup kompanijama, uslugama, Internetu, visokim tehnologijama. Investicije bi se trebale preusmjeravati prema uslužnom sektoru i potrošnji, da se pojača domaća potražnja.

[Kako ekonomija raste, isti postotak razvoja znači sve više roba, usluga, novca. Autoritarno ali i učinkovito centralno upravljanje osiguravalo je Kini visoki stupanj akumulacije - marksistički, visoku stopu eksploatacije radne snage. Novac se ulaže u ekonomski razvoj, proizvodnj ide uvelike u izvoz, a taj prihod ulaže se u dalji razvoj ali istovremeno i stalni, iako umjereni rast standarda. To je minimaliziralo socijalne prosvjed i pokolj na trgu Tien Min 1989., u doba kad se komunizam drugdje urušavao, pao je u zaborav.

Ali, kako sad postići rast od 37% u pet godina? Kome u svijetu prodati toliko proizvoda? Ekonomija se mora okretati domaćem stanovništvu, pojačavajući njihovu ulogu kao potrošača. Također i zaštita okoliša idr..]

Fokus na suzbijanje siromaštva i rast životnog standarda trebao bi Kinesko društvo učiniti "umjereno prosperitetnim" do 2020. g. - cilj koji je istaknut u aktualnom Petogodišnjem planu (pogledajte Izvještaj tadašnjeg generalnog sekretara partije, Hu Jintaa, 18. kongresu partije, u studenome 2012.).

Povećanje prihoda siromašnijih grupa može se doseći otvaranjem više prostora za razvoj malog i srednjeg privatnog poduzetništva, ali i širenjem socijalnih politika.

Očekuje se da će Centralni komitet raspravljati i o politici planiranja obitelji. Vjerojatno neće biti značajnih promjena politike jednog djeteta (zahvaljujući kojoj Kina danas ima 400 milijuna stanovnika manje, nego da su se nastavili trendovi iz 1970-ih).

Deset ključnih područja Plana:

- Osigurati kontinuirani ekonomski rast
- Prihagođavati način ekonomskog razvoja
- Optimizirati industrijsku strukturu
- Porast razvoja pokretanog inovacijama
- Širenje poljoprivredne modernizacije
- Sistemske reforme
- Koordinirani razvoj
- Građenje ekološke civilizacije
- Poboljšanje životnog standarda
- Smanjivanje siromaštva

Pogledajte također komentar u Financial Times: What to expect from China’s party plenum

Komentator Charles Clover spominje nužnost prijelaza od ekonomije pokretane investicijama na ekonomiju osnaživanu potrošnjom, što sam gore spomenuo.

Partijssko glasilo "Narodni dnevnik" piše u ponedjeljak da je ključni cilj u slijedećih pet godina izbjeći "zamku srednjeg dohotka": kada ekonomija koja je ranije imala niske nadnice gubi međunarodnu konkurentnost, ali ne može učiniti skok ka ekonomij s visokim nadnicama.

Okoliš, odnosno "promoviranje ekološke civilizacije", druga je važna tema koju komentator FT-a ističe..

Vidi članke na blogu "Ekološka ekonomija"

Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti (3. ožujka 2015)

O suradnji Njemačke i Kine, u ozračju Ukrajinske krize (8. prosinca 2014.)

Kina: svjetski lider u ekonomiji - možda uskoro i u ekologiji? (13. kolovoz 2013)

- 16:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.10.2015., ponedjeljak

Politička kriza u Portugalu: možda važnija za budućnost Europe nego u Grčkoj

Sažetak:Parlamentarni izbori u Portugalu donijeli su znatan pad glasova za vladajuću koaliciju desnoga centra. Zadržali su relativnu većinu i ponudili "veliku koaliciju" Socijalističkoj stranci. Međutim je potonja sklopila savez s dvije radikalnije lijeve koalicije i prikupila većinu zastupnika. Predsjednik republike blokira formiranje nove vlade. Ova zbivanja mogu biti od dubljeg i dugoročnijeg značaja za Europu nego ona u Grčkoj. S jedne strane, umjerena i radikalna ljevica prevazišle su tradicionalan raskol. S druge, moćnici Eurozone bi ponovo mogli pokazati veliku grubost protiv anti-austerity vlade, ugrožavajući demokraciju. Podršku portugalskoj ljevici izražavaju konzervativna glasila 'Telegraph' i 'Forbes'.

RASKOL OKO MJERA EKONOMSKE STROGOSTI (AUSTERITY)

Portugal 15-10-05- Komunisti slave uspjeh izbora

Parlamentarni izbori u Portugalu održani su 4. listopada. Zbog toga što su u prvom planu i dalje dvije tradicionalne političke snage, ne privlače pažnju inozemne javnosti kao u Grčkoj ili predstojeći u Španjolskoj. Ali bili su obilježeni snažnom polarizacijom oko mjera strogosti (austerity), koje su bile ključna tema izbora.

Rezultat, dogovori poslije izbora i reakcija predsjednika države doveli su do znatnih promjena i političke, pa možda i ustavne krize. (Vidi rezultate i ažurirane informacije o problemima sa sastavljanjem vlade na wikipediji.)

Godine 2011. bio je s EU-ECB-IMF "Troikom" dogovoren "bailout" od 78 milijardi eura. Taj je sporazum produljen 2014.. Europska središnja banka i dalje provodi "quantitative easing".

Aktualna vlada bez dvoumljenja je istakla slogan "Austerity Works" (citiram iz uredničkog komentara na engleskom u ljevičarskom britanskom Guardianu, objavljenog dan poslije izbora.)

U članku objavljenom dva dana pred izbore, Guardian piše da je nakon 2011. vlada desnoga centra, na čijem je čelu Pedro Passos Coelho, položila svaki ekonomski test koji su joj zadali lideri Eurozone. Skresali su plaće i mirovine i davanja za javne službe, ali i povećali poreze da bi mogli prikupiti dovoljno novca za plaćanje dugova.

Nakon vrhunca krize, ekonomija u posljednje dvije godine pokazuje pozitivne znake oporavka. Rast BDP-a u drugom tromjesječju 2015. bio je 1,5%. Stopa nezaposlenosti smanjena je na 12,4%. Kreditni rejting, koji dodjeljuju agencije Standard & Poor’s i Fitch, je pristojnih BB+.

VAŽNA ULOGA PREDSJEDNIKA DRŽAVE

Portugalski predsjednik države ima jaču ulogu u formiranju vlade nego hrvatski. Sustav je polupredsjednički, kakav je Hrvatska imala u vrijeme Franje Tuđmana (što je promijenila saborska većina u vrijeme Račanove vlade).

Članak 187. Ustava (citiram engleski prevod) kaže: »The President of the Republic appoints the Prime Minister after consulting the parties with seats in Assembly of the Republic and in the light of the electoral results.«

Dakle, postavlja Prvog Ministra, a ne samo daje mandat (a zatim, na njegov prijedlog, imenuje ministre), i to "u svjetlu izbornih rezultata", bez obaveze da vlada mora imati podršku većine zastupnika. Tako može doći do direktnog sukoba predsjednika i parlamentarne većine; sad se to i događa.

REZULTATI IZBORA

Vladajuća koalicija desnoga centra Portugal a Frente (PaF) (Portugal naprijed) izgubila je 22 mandata i time i većinu u Skupštini Republike: imaju 107 zastupnika od 230. U glasovima, opali su na 38%, od 51% koliko su bili osvojili 2011..

(Glavna stranka koalicije je "socijaldemokratska" po imenu, ali faktički je stranka desnoga centra, u Europskom okupljanju među pučanima kao i HDZ. Ime potječe od toga, što nakon rušenja fašističke diktature i "revolucije karanfila" 1974. nijedna stranka nije smjela staviti u ime "konzervativna", "kršćanska" isl..)

Prije četiri godine PaF je trijumfirao srušivši s vlasti Scijalističku stranku (SP), koja je uvela zemlju u financijski slom. Tadašnji predsjednik PS Jose Socrates danas je u kućnom pritvoru pod optužbama za korupciju.

Socijalisti su se oporavili, za razliku od Grčke i djelomično Španjolske. Veliku zaslugu za to ima sadašnji predsjednik stranke Antonia Costa, bivši gradonačelnik Lisabona, koji je bio poznat kao žestoki unutrašnji kritičar vrha stranke u doba kad je bila na vlasti.

Znatno je ojačao Lijevi blok (BE), anti-austerity koalicija slična Sirizi. U usporedbi s anketama, oni su najviše profitirali od glasača koji se odlučuju u zadnji čas.

Tri snage ljevice osvojile su ukupno 51% glasova.

Mnogi birači su očito rezignirani ili ne mogu odlučiti za koga glasati, jer je izlaznost na izbore bila samo 57%.

NEOČEKIVANA KOALICIJA LJEVICE

PaF i predsjednik države ponudili su Socijalističkoj stranci (SP) mogućnost velike koalicije ili podrške manjinskoj vladi PaF-a, uz ublažavanje austerity mjera ali zadržavanje iste strategije. Održana su dva sastanka, ali je predsjednik SP António Costa ponudu odbio. On je ranije izjavljivao da bi takvu ponudu prihvatio samo u slučaju invazije vanzemaljaca.

Prije izbora, izgledalo je malo vjerojadno da bi SP mogla dogovoriti poslijeizbornu koaliciju s dvije snage radikalne ljevice. U četrdeset godina portugalske demokracije,socijalisti su sklapali saveze sa strankama desnoga centra, ali nikad s komunistima. Costa je međutim vodio takvu koaliciju kao gradonačelnik Lisabona.

Došlo je ipak do dogovora o suradnji. Socijalistička stranka ima 86 zastupnika (+12 u odnosu na 2011.), Lijevi blok 19 (+11), a koalicija komunista i zelenih Coligaçao Democrática Unitária (CDU) 17 (+1). Potonji su u srpnju organizirali anti-austerity prosvjed u Lisabonu na kojem je sudjelovalo 100.000 ljudi.

Izgleda da taj sporazum bio neočekivan za promatrače i analitičare, jer između socijalista i komunista postojala je gorka svađa još od rušenja diktature prije 40 godina; u širem povijesnom okviru, to je dio raskola radničkih stranaka starog stotinu godina.

S ukupno 122 od 230 mandata imaju solidnu većinu i stvar bi morala biti jasna. Ali Guardian u gore linkanom komentaru navodi da unutar PS postoje nesuglasice oko strategije. Pristaše austerity politike sad to nastoje iskoristiti.

PREDSJEDNIK DRŽAVE PROTIV PARLAMENTARNE VEĆINE

BDP u EU, Grčka, Špan, Portugal 1999-2014

Prije nego što su dogovori ljevice završeni formalnim pismenim ugovorom o koaliciji, predsjednik republike Anibal Cavaco Silva je 22. listopada proglasio (ponovo) za predsjednika vlade predsjednika PaF Pedra Pasosa Coelha. (Silva je predsjednik republike od 2006., a u razdoblju 1985.-1995. bio je predsjednik vlade.) Pristaše desnice navode kao argument da ljevica još nije potpisala formalni koalicijski sporazum, pa je PaF legitimni pobjednik izbora.

Pritom je Pasos Coelho naveo razloge koji dovode u pitanje osnove sustava parlamentarne demokracije. O tome u tekstu Nacionalni interes ispred volje naroda : ljevici ne daju da formira vlast. (Zapravo je to prijevod komentara u Telegraphu, koji spominjem dolje.)

Predsjednik smatra previše rizičnim da dozvoli Lijevom bloku ili komunistima i da se primaknu vlasti, insistirajući da na vlasti treba da ostanu konzervativci, iako su manjina, kako bi se zadovoljili Brisel i umirila inostrana finansijska tržišta. (...)

"U 40 godina demokratije, nijedna vlada u Portugalu nije zavisila od podrške anti-evropskih snaga, čija se kampanja zasniva na ukidanju Lisabonskog sporazuma, Sporazuma o stabilizaciji, koordinaciji i vladavini u evropskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji, Pakt o stabilnosti i rastu, a takođe žele i da razmontiraju monetarnu uniju i izvuku Portugal iz eurozone. Takođe žele i raspuštanje NATO pakta", kazao je Kavako Silva.

Portugalski predsjednik je rekao i da je ovo najgori trenutak za radikalne promjene. "Nakon što smo preuzeli težak program finansijske pomoći, koji zahtijeva veliko žrtvovanje, moja je dužnost u skladu sa ustavnim ovlašćenjima koje imam da spriječim lažne signale koji bi se poslali finansijskim institucijama, investitorima i tržištima“, istakao je Kavako Silva. (...)

Zanimljivu diskusiju (na engleskom), s različitim stavovima i puno dodatnih podataka, pogledajte uz članak na reddit.com.

Tako zasad ostaje na vlasti aktualna vlada, koja bi dapače uskoro trebala novom sastavu parlamenta ponuditi prijedlog proračuna za 2016.. Predsjednik republike je pozvao socijalističke zastupnike na neposluh prema vodstvu svoje stranke, tj. da glasaju za prijedlog proračuna.

POLITIČKA, A MOŽDA I USTAVNA KRIZA

Predsjednik PS António Costa reagirao je ljutito, poručivši da socijalisti neće dozvoliti da im profesor Cavaco Silva drži lekcije i da uzorpira ovlaštenje parlamenta.

Dan kasnije, u petak 23. listopada, biran je predsjednik Skupštine Republike. Kandidat PS izabran je s 120 glasova, a kandidat PaF dobio je 108, što potvrđuje odnos snaga.

Što je slijedeće? Po Ustavu, Vlada mora u roku od deset dana predložiti svoj program Skupštini Republike. Ova ga može odbiti, za što je potrebna apsolutna većina glasova (116). Ako program bude odbijen, vlada mora podnijeti ostavku. Ali, Skupština Republike ne može imenovati predsjednika vlade, nego ga opet imenuje predsjednik republike, koji opet ide s programom u Skupštinu.

Tako bi se mogla produljivati krizna situacija. Slično smo doživjeli u Hrvatskoj 1995.-1997., kad je tadašnji predsjednik Republike četiri puta zaredom odbijao kandidate za gradonačelnika koje je predlagala većina u Skupštini grada Zagreba, te je gradom dvije godine upravljala prethodna gradonačelnica kao povjerenica koju postavlja predsjednik.

Dok pristaše portugalske desnice dokazuju da nema ustavne krize jer predsjednik države samo koristi svoja ustavna ovlaštenja, komentatorica ne-baš-ljevičarskog portala "Forbes" Frances Coppola (koja inače piše »o bankarstvu, financijama i ekonmiji«), o događajima u Grčkoj i Portugalu piše pod naslovom The Fallout From The Greek Crisis Threatens European Democracy.

POSLOVNI MAGAZIN "FORBES" PODRŽAVA RADIKALNU LJEVICU

Članak počinje vrlo dramatično: podsjećanjem na oružanu intervenciju Varšavskog pakta protiv Čehoslovačke 1968. g.. Vlada Aleksandra Dubčeka bila je srušena jer je kršila "socijalistička načela" i (navodno) željela izvesti Čehoslovačku iz Varšavskoga pakta.

Autorica smatra da je lomljenje grčkog premijera Ciprasa bilo slično. Europski lideri odbili su bilo kakav ustupak i surovo pritisli Grčku, iznudili kapitulaciju te njenu vladu učinili marionetskom. »To temeljito odbacivanje demokracije bilo je pozdravljeno od financijskih tržišta i rejting agencija.« Grci su naučili lekciju i pokorili se. Brisl ne mora slati tenkove: ECB može baciti cijelu zemlju u bijedu.

A sad portugalski predsjednik kaže da je nedozvoljiva "anti-europska" vlada. Autorica u njegovim riječima »moja je dužnost spriječiti da pogrešni signali budu poslani« prepoznaje strah od nemilosrdne reakcije i brutalnih pritisaka, kakve je doživjela grčka vlada. Jer, kakve bi signale slao politički kaos, ako se borba predsjednika i parlamenta nastave mjesecima?

PODRŠKU LJEVICI IZRAŽAVA I KONZERVATIVNI BRITANSKI "TELEGRAPH"

Neobično je da u Guardianu nema aktualnog komentara. Nasuprot tome, drugi britanski dnevnik, konzervativni Telegraph, u petak donosi komentar (autor je Ambrose Evans-Pritchard) Eurozone crosses Rubicon as Portugal's anti-euro Left banned from power. Tijekom vikenda, taj je komentar zamijećen i citiran na više mjesta na Svemrežju.

Telegraphov autor pokazuje mnogo više simpatija za portugalsku ljevicu od Guardiana. To je vjerojatno rezultat zajedničkog euro-skepticizma ("Troiku" nazivaju "EU austerity mandarins"), osobito odbojnosti prema zajedničkoj valuti i interesu njemačkih financijskih moćnika kojima ona ide u korist. Komentar, koji dolje opširnije prepričavam, izgleda kao da ga je pisao radikalni ljevičar.

Portugal danas više nije pod strogom kontrolom Troike. Ne prijeti im momentalna kriza financija, jer su povećali devizne rezerve preko osam milijardi eura. Ali MMF kaže da je zemlja i dalje "visoko ranjiva" na moguće šokove ili ako prestane provodit reforme. Javni dug je 127% BDP-a, a ukupni dug 370%, što je gore nego u Grčkoj.

Rui Tavares, parlamentarni zastupnik zelenih (koji su u Portugalu radikalno lijevi i u spomenutoj koaliciji s komunistima još od 1987.) rekao je da predsjednik republike stvara ustavnu krizu nastojeći spriječiti da čak i umjereni ljevičari preuzmu vlast. On koristi komuniste i Lijevi blok kao strašilo (strawman), inzistirajući na njihovom opasnom radikalizmu; ali to je bez osnove.

RADIKALNA LJEVICA PRISTALA JE NA KOMPROMIS

Obje su se koalicije u pregovorima sa socijalistima složile da odustanu od svojih zahtjeva za napuštanjem euroa, izlaskom iz NATO-a i nacionalizacijom u ključnim sektorima ekonomije.

Tim političkim kompromisom, stvoren je program buduće vlade koji, piše Evans-Pritchard, obnavlja keynesianske strategije koje je socijalna demokracija odbacila 1990-ih, usmjerene na makroekonomske poticaje ekonomije kroz državnu potrošnju, prvenstveno za obrazovanje i zdravstvo; one su nespojive s fiskalnim mjerama koje nameće EU (Fiscal Compact).

"BLESAVI UGOVOR" NAMETNUT OD TROIKE VODI U BEZIZGLEDNOST

Taj »blesavi ugovor« ("foolish treaty", Telegraph) obavezuje Portugal da smanji svoj dug na 60% BDP-a u slijedećih 20 godina. Tako je zemlja dovedena u dugoročnu austerity zamku. Stvaraju se trajni problemi na tržištu radne snage i kronično nizak nivo investicija.

(Uz rezanje socijalnih troškova, vlada je u proračunu za 2013. morala istovremeno povećati poreze, da bi zadovoljila zahtjeve bailouta. Pritom je ipak ostala rupa u pokrivanju troškova zdravstva i umirovljenika. U predizbornoj kampanji, socijalisti su se zalagali za alokaciju dijela korporativnih poreza za socijalne fondove, ali i za snižavanje poreza da bi dali poticaj ekonomiji.)

U isto vrijeme, nastavlja Evans-Pritchard, sve drugu zemlje južne Europe pokušavaju postići isto, a također i drugdje širom svijeta razne vlade provode snažne deflacijske akcije. Tako nema nade za rast. Ta strategija pobjeđuje samu sebe, jer i u dobra vremena BDP bez poticaja stagnira pa teret odricanja postaje sve teži. Kad se dogodi slijedeća recesija, situacija će postati beznadežna i Portugalu će trebati otpis dugova.

Silva je, kaže konzervativni Telegraph, kao predjednik vlade nametnuo »reakcionarnu ideološku agendu«, u interesu kreditora i establišmenta Europske monetarne unije (prvenstveno iz Njemačke), a to je drsko predstavljao kao obranu demokracije. A sad u ime demokracije portugalski konzervativci i njihovi medijski saveznici kažu da ljevica nema legitimno pravo na vlast.

U ime obrane eura, radi se ono što se puno puta događalo tijekom 20 stoljeća, naročito u Latinskoj Americi. Siriza je bila zdrobljena i prisiljena na predaju jer se usudila suprotstaviti eurozonskoj ideologiji. Sad portugalskoj ljevici prijeti jednako bacanje u stroj za mljevenje mesa.

DILEME LJEVICE U SUKOBU S FINANCIJSKIM MOĆNICIMA

»Europski socijalisti su suočeni s dilemom. Oni su se konačno probudili i suočili s neprijatnom istinom da je monetarna unija autoritarni desničarski poduhvat koji kida demokratsku osnovu. Ali ako na bilo koji način djeluju u skladu s tim uvidom, riskiraju da ih se blokira u preuzimanju vlasti. Brisel je stvarno kreirao monstruma«, zaključak je komentara u konzervativnom dnevniku.

Što se, stvarno, događa na ljevici u Europi? Skreće li ljevica opet ulijevo? Ukazuju li se perspektive prevladavanja stoljetnog sukoba radikala i moderata? U nedavno objavljenom tekstu Ljevica bez etiketa, španjolski politolog Ignacio Sánchez-Cuenca analizira mogućnosti da se prevlada uzajamna sumnjičavost socijaldemokrata i ekstremnijih ljevičara, te da zajedno ponude nove, realističke i uzbudljive političke programe.

Socijaldemokrati su se našli u procijepu: da bi ostali moguće vladajuće opcije, prilagodili su se općem valu neoliberalizma i globaliziranog financijskog kapitalizma; a ipak su morali pokazivati određeno suprotstavljanje. Tako su počeli gubiti podršku na obje strane, s biračima koji se okreću radikalnijoj ljevici (Siriza, Podemos u Španjolskoj, pa i Die Linke u Njemačkoj idr.) ili pak centrističkim ili čak desnim strankama.

Podjela na ljevici pomaže desnim strankama; kao primjer spominje i Portugal (članak je objavljen 8. listopada, nekoliko dana nakon izbora). U zemljama s većinskim izbornim sustavom u progresivnim strankama javljaju se lideri koji ponovo mobiliziraju podršku tradicionalnog biračkog tijela, kao Jeremy Corbyn u UK i Bernie Sander u SAD.

NOVI SAVEZ UMJERENE I RADIKALNE LJEVICE?

Sánchez-Cuenca kaže da radikalne stranke moraju prihvatiti da ne mogu osvojiti vlast (slučaj Grčke je izuzetan), jer većina birača u visokorazvijenim zemljama odbit će rizike radikalnih mjera. One mogu doći na vlast samo u koaliciji sa socijalnim demokratima.

S druge strane, politike koje provode socijalni demokrati nedovoljne su da isprave rastuću nejednakost i prekarizaciju radne snage. One su samo ublažavale posljedice, redistribucijom dijela novca kroz socijalne potpore, a bez izazova dominantnim odnosima moći koji idu u korist kapitala, a na štetu radnika.

Ujedinjenje bi moglo biti moguće oko realističkih programa za promjenu ka većoj jednakosti i zastupanju interesa rada. Realističkih u tome, da ne izazivaju strah ali ni nerealna očekivanja. Bez parola o rušenju kapitalizma, ali nastojeći na promjeni odnosa moći, koji su se od 1980-ih okrenuli u korist krupnog i osobito financijskog kapitala.

Poseban je zadatak u zemljama koje su dio eurozone. Sama Europska unija nastajala je uz snažan naglasak na socijalnim kriterijama u integraciji, a onda je to palo u drugi plan. Ljevica mora dokrajčiti pretjeranu moć banaka i velikih korporacija nad ekonomijom i politikom, u interesu radnika ali i malih poduzetnika (a mogli bismo dodati i male poljoprivrednike).

U Portugalu se, izgleda, neočekivano javio upravo ovaj model savezništva na ljevici. Borbe se nastavljaju. Nešto slično možda se dogodi u Španjolskoj na izborima 20. listopada (socijalisti i Pademos).

- 06:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2015., nedjelja

Pred izbore (2): zaključno o usporedbi anketa

Ovo je dopuna članku kojeg sam objavio prekjučer.

SAŽETAK:Rezultati anketa agencija 2X1 i P+ za 1. izbornu jedinicu, obavljenih gotovo istovremeno, dobro se poklapaju, osim za HDZ: To je dodatna potkrijepa da su rezultati potonje agencije, koji su puno bolje prezentirani, pouzdani, u okviru statističkih granica. Ankete nisu prognoze, ali na osnovu njih možemo praviti prognoze. Bilo bi poželjno da do izbora bude još jedna velika anketa po IJ, te nekoliko na manjem uzorku za cijelu zemlju.

Agencija 2X1 objavila je rezultate svoje ankete za prvu izbornu jedinicu. Tako su kompletirana istraživanja javnoga mnjenja za svih deset teritorijalnih izbornih jedinca, pa možemo zaključiti usporedbu s rezultatima koje je objavila agencija Promocija plus.

GRUBA GREŠKA AGENCIJE 2X1 U PRERAČUNAVANJU REZULTATA

Prije svega, oni ponavljaju vrlo grubu grešku u preračunavanju vlastitih rezultata u projekciju osvojenih mandata.

Ako jedna lista osvaja 4,9% od ukupno ispitanih, ali pritom je 17% reklo da ne zna za koga će glasati, onda moramo postotke preračunati, jer na izborima nema neodlučnih. Relevantan je postotak ne u odnosu na 100, nego u odnosu na 83. Ulazi u raspodjelu mandata i može osvojiti mandat. To je ovdje slučaj s Koalicijom rada i solidarnosti (KRS) Milana Bandića.

Isto je bilo u VI. izbornoj jedinici - "zakinuli" su za mandat ORaH i Most. Više je ljudi to zapazilo Skrenuo sam im pažnju na grešku na fb stranici, na što sam dobio odgovor da sam poznata komunjara.

S druge strane, tu je konstantna gruba metodološka geška, da ne pitaju posebno za koju bi koaliciju ljudi glasali, nego samo za pojedine stranke, pa onda zbrajaju. (Da li anketar stvarno nabraja posebno svih 8 stranaka koje su u DK, pet u KHR, pet u KUH te 14 u KRS!?)

DOBRO SLAGANJE REZULTATA DVIJE AGENCIJE U PRVOJ I.J.

Kako god, uzmimo postotke kao ozbiljne. Ovdje imamo povoljnu situaciju, da je istraživanje provedeno gotovo istovremeno kad i istraživanje agencije P+ za prvu IJ. P+ u prikazima navodi postotke u odnosu samo na one koji su odlučili, pa za usporedbu postotke koje navodi 2X1 treba pomnožiti faktorom 100/(100-17), jer je bilo 17,00% neodlučnih.

Usporedba - prvi broj je postotak po P+ a druga po 2X!.

KHR: 35,7 - 35,3
DK: 30,0 - 34,7
Most: 9,4 - 7,6
KRS: 5,8 - 5,9
ORaH: 5,6 - 6,1

Podjela mandata je potpuno jednaka, kad eliminiramo spomenutu pacersku grešku 2X1: KHR osvaja 6 mandata, DK 5, te Most, ORaH i KRS po jedan.

Veća razlika postoji samo kod HDZ-a. Nije ipak drastična. Za dve ankete vođene isti dan, koje bi vodila ista anketa istom metodologijom na uzorku od 1000 ispitanika, postoji oko 1% vjerojatnosti da u pojedinčanom rezultatu, za stranke koje su oko 30% razlika bude oko 4%.

STATISTIČKA NEPOUZDANOST I MOGUĆE POGREŠKE

Ovdje je još malo veća, ali čak i statistički, može se dogoditi. To je problem ocjenjivanja anketa, da se radi o statistici, koja unosi nesigurnost. I vrlo malo vjerojatno događaji (tipa, da baciš pet kocki i padne šest šestica - igrate li jamb? ) ponekad se dogodi.

Ali razlozi mogu biti i drugi, npr. metodske greške koje jedna ili obje agencije čine.

Prvi je očit, kako spomenuh: 2X1 naprosto zbraja glasove članica koalicije, a izgleda vjerojatno da postoji određeni čimbenik negativne sinergije.

Drugi čimbenik može biti određena metodska sklonost odnosno nesklonost u ponašanju ispitivača. Ranije sam to bio spominjao ovdje i neki su se smijali, ali stručna literatura to navodi kao uočljiv čimbenik. Pristran, neuvježban ili umoran ispitivač, iako neće naravno pitati "biste li glasali za one jugoslavenčine iz SDP-a?" ili "za one kriminalce iz HDZ-a?" (ili pak "za bilo koga od tih lopova i parazita"), može ipak svoj stav pokazati intonacijama glasa, i tako utjecati na ispitanika (da, recimo, ako je čvrsto za "prokazanu stranku" oklijeva pa kaže da je neodlučan, ili ako je neodlučan, da se složi sa stavom ispitivača).

Moguće je da kod P+ postoji todređena sklonost, predrasuda u korist SDP-a. Možda recimo zato, jer su njihovi ispitivači često studenti, s fakulteta i odjela čiji su studenti obično skloniji ljevici. Možda je to utjecalo na razlike, koje su se pojavile između rezultata anketa i rezultata izbora za EP 2013. i 2014., te u prvom krugu predsjedničkih izboga 2014..

Ipak, ako se to tada desilo, profesionalna agencija kao P+, koja djeluje više od deset godina i većinom je bila pouzdana, mogla je poduzeti određene mjere.

S druge strane, Agencija 2X1 još nova, a u prvom krugu predjedničkih izbora neslaganje njihovih rezultata s rezultatima izbora bilo je veće nego kod Ipsos Pulsa i Promocije Plus (pa čak i udruge "Potrošač"). Agencija direktno sudjeluje u kampanji protiv aktualne vlasti, a njezin vlasnik je kandidat HDZ-a na ovim izborima. To izaziva određenu skepsu.

UKUPAN REZULTAT U HRVATSKOJ

Ako pak sumiramo sve rezultate, prosječni rezultat u svih deset izbornih jedinica za agenciju 2X1 je 41,2% za DK i 34,9% za KHR. (Sumiranje je, kako sam spomenuo ranije i u članku na blogu, problematično jer su ankete rađene u razmaku od dva mjeseca).

Kod agencije P+, rezultati su 37,7% i 34,5%. (I ovdje pak postoji vremenski odmak, ukupno 17 dana).

Dakle se za KHR razlikuju za zanemarivih 0,4% (a pritom po 2X1 KHR dobiva više glasova, nego po P+), a DK više, ali ne radikalno, za 3,5%.

Razlika između KD i KHR je po 2X1 6,3% a po P+ 3,2%.

Mislim da je ovo slaganje dodatna potpora da je anketa, koju je provela P+, koja je bila kasnije, te su objavljeni mnogi podaci o metodologiji i rezultatima, pouzdana - onoliko, koliko ankete mogu biti, s obzirom na spomenute neminovne granice statističkih istraživanja.

KAKVE BISMO DALJE ANKETE TREBALI

Bilo bi pak idealno, da se provede još jedna anketa, koliko je moguće blizu izbora, te da bude provedena u kraćem vremenoskom roku, ne više od pet dana. Ograničavajući čimbenik za provođenje anketa je broj anketara, koji moraju obaviti velik broj poziva.

Bilo bi također izvrsno, da pred izbore imamo dnevne ankete, do 6. studenoga, svaka na uzorku od oko 1.000 uspitanika u cijeloj zemlji. Iako nisu pouzdane za pojedine IJ (jer se u svakoj ispita oko 100 ispitanika, pa su statističke granice greške prevelike da bi uopće imalo smilsa navoditi rezutate), one mogu pokazati određeni trend.

Ako npr. između 27. i 31. listopada bude napravljena velika anketa, na uzorku 10.000, pa koalicija A dobiva u prosjeku 35,3% (a imamo i podatke po IJ), a anketa provedena u petak 6. studenoga pokaže rezultat 37,5% ili 33,1%, možemo procijenit da postoji trend rasta odnosno pada zbog onih koji se odlučuju ili predomišljaju u posljednjim danima. Pa onda pretpostaviti, da se otprilike simetričan pomak događa u svim IJ, ako je dakle u nekoj IJ koalicija A u velikom istraživanji dobila samo 25%, sada je možda sad na 27% ili 23%.

Pri čemu naravno uvijek ostajemo u okviru statističkih nesigurnosti.

Pisat ću još o nekim zkaljučcima i prognozama, koje se mogu dati na osnovu ankete P+.

- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.10.2015., subota

Jedan zgodan mali orijentir za izbore

Neloša anketa, koja daje procjenu o podudaranju vaših stavova s onima političkih stranaka (čak i onih beznačajnih).

Spetljao sam se ti tim kursorom, pa sam morao ispočetka. Pazite na to, pomalo je nespretno! dead

ý

Nemojte ovo ipak preozbiljno shvatiti. Ima više problema ovdje, koji mogu dovesti do neslaganja.

U anketi fale neka meni vrlo važna pitanja. cry

Fali, također, važno za procjenu pitanje koliko vam je neka tema važna. S nekim se možda slažete u 15 tema, a ne slažete u dvije, ali te dvije su vama osobito važne.

Npr. ja nikad ne bih glasao za stranku koja je za gradnju nuklearnih elektrana, za legalizaciju GMO u poljoprivredi li za zabranu pobačaja, čak i ako se u svemu drugom slažemo.

Ispale mi četiri jednake:

Akcija mladih 79%
Za Grad 79%
Laburisti 78%
ORaH 78%

Kako AM i ZG nemaju šanse preći prag (potonji nisu ni istakli listu u mojoj IJ), a laburisti su u koaliciji kojoj sigurno neću dati glas, ostaje moj raniji izbor.

Sveukupno, ovaj orijentir nije dovoljno osjetljiv, jer za još nekoliko drugih stranaka mi je podudaranje iznad 70%.

Ali stvar je naravno i u razlici između općenitog, načelnog stava, i koliko je stranka konkretno nešto razradila i ulaže trud.

Npr. meni je vrlo važno unapređivanje obnovljivih izvora energije. A siguran sam, da je to pitanje bilo, da bi gotovo sve stranke rekle, ono, ginu za obnovljive zubo

jer znaju da dobro zvuči.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.10.2015., petak

Pred izbore: o rezultatima istraživanja javnoga mnijenja

Objavit ću u slijedeća dva tjedna razne svoje analize i razmišljanja glede predstojećih izbora. Kao uvod, jedna analiza objavljenih anketa, uz opaske o "anketnim ratovima" (koje smo viđali i ranije, iako nitko nije bio pokazao takvu agresivnost kao vlasnik Agencije 2X1).

Objavljeni su svi rezultati istraživanja javnoga mnjenja, koje je za RTL provela agencija Promocija Plus (P+), na uzorku od po 1000 ispitanika u svih 10 teritorijalnih izbornih jedinica.

Ovog puta su se potrudili, da nam učine dostupnim razne zanimljive podatke (na posebnoj stranici Statistički centar), pa se možemo uvelike zabavljati raznim analizama.

Za početak, normalno je da usporedimo rezultate ove ankete s rezultatima istraživanja po izbornim jedinicama, koje objavljuje Agencija 2X1.

"STARO" ISTRAŽIVANJE AGENCIJE 2x1

Njihovi rezultati nisu dostupni na jednom mjestu, ali sam pregledao sve objavljeno, preko poveznica koje su dane na njihovoj facebook stranici. Izvještaji su šturi i ponekad nekompletni.

Mana tih istraživanja jest što su provođena sukcesivno, svaki tjedan na području jedne izborne jedinice. Prvo istraživanje, za 9. IJ, napravljeno je još 17.-23. kolovoza, a istraživanje za 1. IJ još nije objavljeno.

Ni istraživanje P+ nije napravljeno istovremeno u istoj zemlji, iako u kraćem razdoblju (između 3. i 21. listopada).

Očito je da sumiranje svih rezultata 2X1, a donekle i P+, daje samo nesigurnu sliku situacije, jer je vjerojatno tijekom dva mjeseca dolazilo do promjena u raspoloženju birača.

NE ZABORAVITI NEODLUČNE!

Druga važna stvar, na koju moramo paziti prilikom usporedbe, jest da su rezultati pojedinih lista u istraživanju P+ dati u postotku prema anketiranima koji su se izjasnii ne samo da će na glasanje sigurno ili vjerojatno izaći, nego i za koga namjeravaju glasati. U prikazu rezultata 2X1, postoci se odnose na ukupan broj, uključujući i neodlučne.

Za usporedbu, dakle, moramo isključiti neodlučne. Postotak koji je dobila svaka lista time raste: množi se faktorom 100/(100-N), gdje je N postotak neodlučnih.

Treba spomenuti da se 2X1 propisno osramotila elementarnom metodskom pogreškom u izračunavanju mandata u 6. IJ. Objavili su da nijedna lista osim dvije glavne ne prelazi prag, pa Domoljubna koalicija (DK) i Koalicija Hrvatska raste (KHR) osvajaju po sedam mandata.

Međutim, Most je po njihovim rezultatima imao 4,8% od svih, a ORaH 4,6%, dok je 17,6% reklo da je neodlučno. Metodski, mora se oduzeti neodlučne, pa postotke preračunati kao gore, da se vidi jesu li prešli prag. Prema njihovim rezultatima, i ORaH i Most prelaze prag i osvajaju po jedan mandat.

USPOREDBA REZULTATA 2X1 I P+ : RAZLIKA NIJE VELIKA

Dakle, proračunao sam postotke koje navodi 2X1 za dvije glavne koalicije, te usporedio s postocima koje navodi P+.

Ako pogledamo prosjek u devet izbornih jedinica (bez prve, za koju 2X1 još nije objavio podatke), vidjet ćemo da razlika nije velika.

Prosječni rezultat u anketi 2X1 je 41,9% za DK i 34,9% za KHR (korigirani postoci, odbijanjem neodlunih).

Prosječni rezultat u anketi P+ je 38,6% za DK i 34,4% za KHR. (Ukupno u svih 10 IJ, odnos je 37,7 - 34,5.)

Dakle, rezultati obe agencije odlično se slažu za KHR, a za DK je razlika samo 3,3%.

Po 2X1, razlika je u korist DK je 7,0%, a po P+ razlika je 4,2%.

Zanemarujući vremenski pomak, to je vrlo različito od onoga što bismo očekivali prema kontinuiranim žestokim javnim napadima Roberta Bosaka, vlasnika agencije 2X1, na etablirane agencije P+ i Ipsos Puls (etablirane zato, jer prva djeluje već više od deset godina, a druga više od 20).

Bosak tvrdi, bez dlake na jeziku, da obje agencije uporno objavljuju lažne rezultate, frizirane u korist vladajuće koalicije. U toj kampanji sudjeluju i razni desničarski portali, u beskraju ponavljajući "Promocija plus je partijaska agencija" iza koje stoji " medijska mafija" koja radi u korist SDP-ove "komunističke koalicije" isl..

(Bosak je inače član HDZ-a, njegova agancija direktno se angažira u kampanji protiv trenutne vlade, te je osobno kandidat HDZ-a na ovim izborima, za predstavnika njemačke i drugih nacionalnih manjina.)

Međutim, zaista se i ranije vidjelo (još u svibnju sam to zamijetio), da rezultati koje je objavljivala njegova agencija zapravo nisu bitno različiti od rezultata koje su objavljivali P+ i Ipsos Puls.

Po obje agencije, DK je ukupno u prednosti, te su varijacije po izbornim jedinicama vrlo velike.

RAZLIKA U BROJU OSVOJENIH MANDATA

Kad se proračunavaju osvojeni mandati, po 2X1 u tih devet IJ osvaja DK 63 mandata (50% od 126 mandata u 9 IJ), a KHR 49 (38,9%). (Tu smo uračunali korekciju, u odnosu na njihovu objavu, u 6. IJ). Razlika u glasovima od 7% donosi razliku u mandatima od 11,1%.

Prema P+ pak, bez prve IJ, DK osvaja 58 (46,0%), a KHR 54 mandata (42,9%) (a ukupno 63-60). Razlika u glasovima od 4,2% donosi razliku u mandatima od 3,1%.

Smanjivanje razlike između DKi KHR sa 7,0% na 4,2% donosi do razlike salda u mandatima veće, nego što je razlika u postotku glasova. Tih 2,8% je dovoljno da DK ima pet mandata manje, a KHR pet mandata više.

(Koga zanima, i želi i sam provjeriti ili računati moguće varijacije, on-line je dostupan Election calculus simulator based on the modified D'Hondt method. Radi se o elementarnoj matematici, pa nije problem ni napraviti excell tablicu za računjanje koeficijenata. Na taj način može se steći bolji uvidi u značaj varijacija u rezultatima.)

To su posljedice izbornog sustava koji imamo, s deset izbornih jedinica, bez korektivne dodatne nacionalne liste.

Pri podjeli mandata u proporcionalnom izbornom sustavu, uvijek naravno postoji odstupanje od ideala proporcionalnosti. Lista koja osvoji npr. 23,47% glasova, ne može dobiti točno 23,47% mandata; neke liste dobit će veći postotak mandata nego glasova, a druge manji.

Kako se u svakoj teritorijalnoj IJ dijeli 14 mandata, jedan mandat je 7,14%. A mala razlika, dio promila, u ekstremnom slučaju samo jedan glas, može značiti cijeli mandat više ili manje (a također to može istovremeno biti mandat više ili manje za glavnog protivnika).

Primjer devete izborne jedinice

Pogledajmo npr. devetu izbornu jedinicu. Obje agencije navode gotovo identične rezultate u postocima dvije glavne liste, i identičan rezultat u mandatima: DK - KHR = 10-4, nitko drugi ne osvaja mandat.

(Međutim, u anketi P+ su bili posebno Most i NL Stipe Petrine, koji su nakon toga objavili da idu zajedno, pa ako zbrojimo postotke, osvajaju jedan mandat na račun DK).

P+ navodi da DK osvaja 55,0% a KHR 27,3% glasova. Mandati 10-4, dakle odnosu u postocima mandata znatno povoljniji za DK nego odnos postocima glasova.

Međutim, ako bi KHR osvojila samo 0,3% više, tj. 27,6%, uz isti rezultat DK-a, onda bi odnos mandata bio 9-5. Pomak od 0,3% u glasovima donosi do pomaka od 14,3% u mandatima. (Međutim, ako Most osvoji barem 5,6%, onda se podjela mandata opet kvari za KHR: 9-4-1, u oba slučaja.)

Primjer 8. izborne jedinice

U osmoj izbornoj jedinici, P+ navodi da KHR osvaja 8 mandata, DK tri te IDS tri. Njihovi postoci su 41,3%, 18,9% i 14,3%.

Međutim, tik ispod praga su Most sa 4,9% i koalicija Milana Bandića sa 4,8%. Ako bi jedna od njih dosegla 5,0%, osvojila bi jedan mandat na račun IDS-a. A ako bi obje dosegle 5,2%, osvojile bi svaka po mandat, a KHR pada na 7. Ukupno 0,7% glasova više donosim tim strankama dva mandata, tj. od 0% skaču na 14,3% mandata.

MALE RAZLIKE U GLASOVIMA MOGU DONIJETI VEĆE RAZLIKE U MANDATIMA

U svakoj IJ, dakle, mogući su takvi značajni pomaci u jednom ili drugom smjeru. Statistički, naravno, očekujemo da će pomaci u deset izbornih jedinica ići u raznim smjerovima, pa će ukupno biti realtivno manji. Ali može se dogoditi i drugačije.

Kao što sam puno puta spominjao (u beskonačnim diskusijama na forum.hr), male varijacije u broju glasova mogu donijeti velike razlike u broju osvojenih mandata. Zato sve projekcije broja mandata treba uzeti s rezervom.

Anketa, koja je provedena na uzorku od po 1.000 ispitanika u svakoj teritorijalnoj IJ, dakle 1.000 ukupno u zemlji, ne daje toliko preciznije rezultate, koliko bismo očekivali, u odnosu na anketu koja se provodi na 1.000 ispitanika u cijeloj zemlji.

Izgleda neobično, ali matematika je takva.

I NE ZABORAVITE: ANKETE NISU PROGNOZE!

Po obJe agencije, dakle, DK ima značajnu prednost, ali ne i sigurnu pobjedu. Puno ovisi o tome koliko će osvojiti "treći", koji se po obe agencije vrte oko praga od 5%, ili pak oko 10%, gdje mogu osvojiti dva mandata.

Pritom, kako često upozoravam: ankete nisu prognoze (a još manje "pogađanja". Ankete snimaju, uz određene granice (ne)pouzdanosti, raspoloženje javnosti u danima kad se anketa provodi. Ako ste mjerili temperaturu zraka u 12:00 i ona je bila +15,3°C, to nije prognoza kolika će biti u 13:00.

Na osnovu anketa, možemo davati prognoze. Obično pretpostavljamo, da u kratkom vremenu neće biti velikih pomaka u raspoloženju birača (ili temperaturi zraka). Ponekad se ipak i značajni pomaci dogode. A mali pomak može značiti dovoljnu razliku u mandatima, da se preokrene tko ima većinu.

Velik dio birača ima fiksiran izbor, ali značajan broj se predomišlja. Anketa P+ napravljena je mjesec dana pred izbore, nisu još bile ni poznate sve liste, a kampanja tek počinje.

Oko 12% je reklo da je neodlučno, a od onih koji su naveli za koga bi glasali da su izbori u tom trenutku, sigurno će se dio do izbora predomisliti. I dio onih, koji su rekli da neće izaći na izbore, na kraju možda izađe. Te su konačno tu i oni, koji su na teleofnski poziv odbili sudjelovati u anketi.

Sve to zajedno može dovesti do promjena do dana izbora, koje mogu, opet napominjem, biti veće u broju osvojenih mandata, nego u postotku glasova.

RAZLIKE U ANKETAMA PO IZBORNIM JEDINICAMA

Evo još, uz prethodno, popis po izbornim jedinicama. Navodim ppostotke, koje navode 2X1 (korigirano odbijanjem neodlučnih) i P+, za dva glavna suparnika. Prva brojka za DK, druga za KHR.

Značajna je razlika u slavonskim izbornim jedinicama (4. i 5.), gdje po P+ KHR dobiva znatno više, a DK manje nego po 2X1.

Međutim, u 6. i 7. IJ P+ navodi veću razliku u korist DK nego 2X1.

II. IJ

2X1: 42,1 - 36,2
P+: 37,7 - 33,1

III. IJ

2X1: 29,3 - 44,1
P+: 30,2 - 44,7

IV. IJ

2X1: 49,2 - 22,3
P+: 42,5 - 31,6

V. IJ

2X1: 54,0 - 26,3
P+: 44,9 - 30,4

VI. IJ

2X1: 38,2 - 37, 4
P+: 35,8 - 32,5

VII. IJ

2X1: 41,7 - 40,6
P+: 39,2 - 35,6

VIII. IJ

2x1: 19,2 - 44,4
P+: 18,9 - 41,3

IX. IJ

2X1: 57,8 - 26,8
P+: 55,0 - 27,3

X. IJ

2X1: 45,7 - 35,6
P+: 43,3 - 33.0

- 12:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.10.2015., petak

Slikovani komentar: Ćaća se vraća...

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>