Marketing
Sažetak: 'Financial Times' donosi vijest i urednički komentar o nevoljama globalnih naftnih kompanija. Nakon godinu dana niskih cijena, odustale su od nada da će se loš period ubrzo okončati, pa drastično režu troškove i ulaganja u istraživanja i razvoj novih nalazišta. Međutim, moramo imati u vidu i trend k nužnom napuštanju fosilnih goriva - dugoročan, ali aktualno konkretan.
Shell odustao od eksploatacije nestandardne nafte u Kanadi
Kompanija Royal Dutch Shell otpisala je dvije milijarde USD dolara imovine, te 418 milijuna barela zaliha u nalazištima nafte, odustajući od projekta crpljenja nafte iz naftnih pijesaka (oil sands) u zapadnoj Kanadi.
Pad cijena nafte u posljednjih godinu i pol učinio je projekt neisplativim. Pokušavali su ga održati, jer je od listopada 2013. znatan novac već bio investiran. Tada je cijena nafte bila oko 100 dolara po barelu, a sad je ispod 50.
Aktualne procjene su da će se period niskih cijena nastaviti. Shell ove godine planira u istraživanje uložiti oko 30 milijardi USD, što je smanjenje za sedam milijardi u odnosu na 2014., a suma će se iduće godine još smanjiti.
Ovo je jedan od brojnih projekata od kojih naftne kompanije u svijetu posljednjih mjeseci odustaju ili ih odgađaju zbog neisplativosti. U ovom slučaju, posebno, znatan utjecaj imaju i ekološke brige i prosvjedi građana i lokalnog stanovništva u SAD i Kanadi.
Predsjednik SAD Barack Obama nastavlja blokirati projekt naftovoda Keystone XL, za transport "teške nafte" iz Kanade do Meksičkog zaljeva. Republikanska većina u Senatu SAD, usprkos pomoći nekih demokratskih zastupnika, nije uspjela prikupiti dvotrećinsku većinu potrebnu za poništenje predsjednikovog veta.
Unutar Kanade, protiv predloženih naftovodnih ruta od nalazišta prema istoku i zapadu snažno prosvjeduju lokalne zajednice.
Vidi ranije članke na blogu:
- Hoće li Obama stopirati naftovod Keystone XL? (8. veljače 2015.)
- 250 uhićenih pred Bijelom kućom u prosvjedu protiv naftovoda, 3. ožujka 2014.
- Nestandardna nafta: energetske nade i ekološke brige, 11. kolovoz 2013.
- Zašto je korištenje “teške nafte” loša ideja, 25. svibnja 2013.
Naftne kompanije više ne računaju na cijenu veću do 60 $/barelu
Urednik za energetiku 'Financial Timesa' Crhistopher Adams svoj komentar Oil majors rush cuts to hit $60 break-even nadovezuje na prethodnu vijest.
Svjetska naftna industrija dugo se nadala da će period niskih cijena, započet sredinom prošle godine, uskoro završiti. Ali sad se odriče tih nada i prilagođava novoj situaciji.
Izvještaji za treći kvartal ove godine, objavljeni ovoga tjedna, pokazuju brzinu kojom industrija reagira na kolaps tržišta, da bi mogla nastaviti isplaćivati dividende dioničarima.
Kompanije odbacuju ili odlažu nove projekte koji se isplate tek pri cijeni nafte višoj od 60 USD za barel, što je gotovo 50% ispod nivoa prihvatljivosti iz sredine 2014. (i više od sadašnje cijene na spot tržištima). Britanski BP i francuski Total odgodili su projekt Mad Dog 2 u Meksičkom zaljevu. Norveški Statoil odgodio je projekt Johan Castbver na Arktiku.
Ovo ne mora biti konačni limit, jer velike naftne kompanije nemaju ništa bolju predodžbu nego itko drugi o tome kolika će biti Crude Oil Brent (https://en.wikipedia.org/wiki/Brent_Crude) u ovo doba iduće godine, a kamoli za pet ili deset godina. Nijedna od njih nije predvidjela prošlogodišnje urušavanje cijena, uzrokovano rastom proizvodnje u SAD i odlukom OPEC-a da ne smanjuje proizvodnju.
Odluka o nivou prihvatljivosti investicija zasniva se na predviđanju da će cijena na spot tržištima biti oko 60 USD/barel kroz dvije godine.
To je također cijena pri kojoj, kako vjeruju mnogi analitičari, eksploatacija velikog djela preostalog američkog prirodnog plina i nafte iz šejla, iznad današnje maksimalne proizvodnje od 10 milijuna barela dnevno, prema Goldman Sachsu, može biti ekonomična. Kompanije će se vratiti odgođenim projektima ako budu kompetitivni s američkom naftom iz šejla.
Kompanije nemilosrdno režu troškove, prodaju imovinu i otpuštaju radnike. Martijn Rats iz banke Morgan Stanley kažu da sad plaćaju dugove za nemarnost u proteklih desetak godina visokih cijena. Produktivnost je znatno opala: broj zaposlenika, u odnosu na proizvedeni barel, udvostručio se 2004.-2014..
Dugoročni pad potražnje: ekologistički uvid
'Financial Times' ima precizan fokus i studiozan pristup. Naravno da ovaj članak ne pokriva sve čimbenike. Uz očite geostrateške, postoji "struja" koja ide iz jedne drugačije logike: globalnog i dugoročnog ekologističkog uvida i brige.
Dok čak i najmoćnije kompanije, kako se gore konstatira, ne mogu predvidjeti bitne događaje za svoj biznis u slijedećih godinu dana, najnaprednije države, kao i međunarodne organizacije, danas postavljaju konkretne ciljeve za više od trideset godina unaprijed. Grupa najmoćnijih vlada svijeta najavila je u lipnju: Bez fosilnih goriva do kraja stoljeća.
Mi u Hrvatskoj navikli smo da je "društveno planiranje" blebetanje koje možemo zanemariti. Ali bolji od nas shvaćaju ga ozbiljno. Sami ne padaju na fore o apsolutnoj slobodi tržišta.
Nešto o raznim čimbenicima u članku na ovom blogu, u travnju o.g., Zašto je cijena nafte niska i što nam donosi.
Komentator fracuskog 'Le Monde Diplomatique' konstatirao je: »Kad je u pitanju energetska politika proturječne se teorije ne moraju nužno međusobno poništavati – većina aktera uspješno igra dvostruku igru.«
Slijedećih godina, razni čimbenici mogu voditi u raznim smjerovima, uz raznolike i proturječne međusobne utjecaje. Cijene nafte mogle bi dugo ostati niske, ali i naglo porasti. Međutim, dugoročni trend lakše je sagledati nego kratkoročne (dnevne, mjesečne, godišnje) fluktuacije.
Uz geostrateške čimbenike, važan utjecaj imaju i usporavanje rasta u Kini i drugim "emerging markets" (ostat će rast, ali nižim stopama), kao i pad potražnje u Europi. A nije beznačajan ni utjecaj pokreta, da se prestane ulagati u dionice kompanija koje se bave fosilnim izvorima energije.
Nužnost strateškog mišljenja i državnog usmjeravanja
U energetskom zaokretu i brizi za spašavanje klime, niz najnajprednijih zemalja planira znatan pad potrošnje energije - naravno, uz održanje životnog standarda - za 50% do 2050. g. (Njemačka, Francuska, Švicarska...). U analizama zasnovanim na klasičnom "ekonomističkom" pristupu i dalje se često govori o svakom opadanju kao problemu; i dalje se često podrazumijeva da je rast potrošnje resursa uvijek pozitivan. U članku Kineska energetika i ekonomija - novosti, 3. ožujka o.g., upečatljiv primjer o tome, kako se ista vijest može bitno različito intepretirati, ovisno o stajalištu i ideologiji.
Godišnja potrošnja nafte u Europi u razdoblju 2005.-2013. pala je za 18%. To je djelomice rezultat ekonomske krize, ali djelomice i svjesnih politika (supstitucija goriva, poboljšanje učinkovitosti). Ukupna godišnja potrošnja primarne energije u EU opala je 2006.-2013. za gotovo 10%.
(O ugljenu, vidi članak od 18. travnja o.g.: Novosti o ugljenu širom svijeta.)
U svemu tome, naravno, neki se poslovi gube, ali se drugi otvaraju. Država bi morala imati dugoročne vizije i strategije, prepoznavati trendove i prilagođavati mjere ekonomske i socijalne politike.
Ne bi se smjelo događati da poduzeća naprosto propadnu i radnici bivaju otpušteni, a država se pravi kao da je se to ne tiče. Ali ne može se ni neprekidno ubacivati novac za subvencije u poduzeća koja nemaju perspektivu.
U svijetu koji se stalno mijenja, nije Hrvatska u načelno drugačijoj sitaciji nego zemlje, koje su od nas puno bogatije ili koje su od nas puno siromašnije. Ono što nas čini izuzetno neuspješnim, je spektakularna nesposobnost za strateško planiranje.
Propast koncesija za istraživanje nafte i plina u Jadranu dobro ilustrira naše probleme. Sve smo karte bacili na fantazije o budućem naftno-plinskom eldoradu, a onda nas je pokopao globalni val niskih cijena nafte. Pametnije države ne drže sva jaja u istoj košari, a još manje se nadaju mni s neba ili iz podmorja.
Članak je izvorno objavljen na blogu "Ekološka ekonomija"
Post je objavljen 30.10.2015. u 07:42 sati.