29.09.2014., ponedjeljak
Obnovljivi izvori: budućnost je sada!
Onima koji simpatiziraju obnovljive izvore energijebit će, vjerujem, zadovoljstvno pročitati članak na blogu "Ekološka ekonomija" Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada!.
Onima koji ih ne simpatiziraju, moglo bi biti poučno. U najmanju ruku, trebali bi shvatiti da mantra "obnovljivi su skupi" više, jednostavno, ne vrijedi. Trebaju naći druge razloge ako žele ostati protiv.
Nekoliko citata iz relativno opsežnoga teksta, s nadom da ću vas navući da kliknete na poveznicu i pročitate cijeli!
Londonski "Financial Times" citira Lazardovog direktora za energiju i infrastrukturu Georga Bilicica: »Obično smo govorili da će jednoga dana sunce i vjetar biti kompetitivni s konvencionalnom proizvodnjom. Pa, sada je "jedan dan".«
U mnogim dijelovima SAD, elektroprivredna poduzeća se bore protiv prijetnje apelirajući na političare da uvedu dodatne namete za solarne i da odustanu od planova razvoja obnovljivih.
Gradsko vijeće Austina, glavnog grad Teksasa, odlučilo je nedavno da do 2025. treba izgraditi 600 MW velikih solarnih elektrana, uz postojećih 150 MW.
Međunarodna energetska agencija (IEA) će u ponedjeljak objaviti svoj najnoviji izvještaj "Energy Technology Perspectives". U njemu predviđaju da će 2050. godine u svijetu biti instalirano 4.600 GW solarnih elektrana (fotonaponskih i termalnih).
Ovih dana je u posjetu SAD predsjednik vlade Indije Narendra Modi. Među ostalim, traži podršku za ambiciozni plan gradnje 100 GW solarnih i 100 GW vjetrenih elektrana u slijedećih deset godina.
Ministar za energetiku Jordana najavio je izgradnju oko 1.800 MW vjetrenih i solarnih elektrana do 2018. godine.
New York City se obavezao da će smanjiti emisije stakleničkih plinova (GHG) za 80%, u odnosu na nivo iz 2005., do 2050. godine.
Prema Navigant Research, očekuje se rast godišnje instaliranin kapaciteta na globalnom DG tržištu s 87,3 GW 2013. na 165,5 GW 2023. g..
Kazahastan (...) Bit će instalirano 3.000 MW elektrana na obnovljive, od čega 28 solarnih ukupne snage 700 MW.
Brazil (...) Drugi glavni cilj je znatno povećanje udjela obnovljive energije, koja bi trebala pokriti 42% potrošnje primarne energije 2023. g..
|
- 18:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.09.2014., nedjelja
Koliko hrastova ima u Hrvatskoj politici?
Postoji neobičnost, na koju su očito svi zaboravili. U Registru stranaka RH postoje dvije stranke koje imaju "HRAST" u imenu. Željka Markić je i dalje na čelu jedne od njih, iako nikad kao takva ne istupa u javnosti.
Registar političkih stranaka RH (http://www.uprava.hr/default.aspx?id=664) navodi:
Naziv
HRVATSKI RAST
Skraćeni naziv
HRAST
Registarski broj
218
Datum upisa
12.01.2011
Sjedište
Zagreb, Vlaška 46
Osobe
Željka Markić - PREDSJEDNIK - predstavlja i zastupa
OIB
04672131741
HRAST - POKRET ZA USPJEŠNU HRVATSKU
Naziv
HRAST - POKRET ZA USPJEŠNU HRVATSKU
Skraćeni naziv
-
Registarski broj
246
Datum upisa
30.01.2013
Sjedište
Zagreb, III. Retkovec 15 b
Osobe
Ladislav Ilčić - PREDSJEDNIK - predstavlja i zastupa
OIB
18488933018
Zanimljivo je da nijedna od te dve stranke nema službeno prijavljene organizacijske obllike (ogranci, podružnice).
Ali to još nije sve! U Registru udruga RH (http://www.uprava.hr/default.aspx?id=666) i dalje postoji udruga "Hrvatski rast".
HRVATSKI RAST
Registarski broj 21008177
Datum upisa 03.01.2010
Naziv HRVATSKI RAST
Skraćeni naziv HRAST
Sjedište Zagreb, Remetinečka 119
Djelatnosti promicanje, razvitak, podupiranje i poboljšanje ljudskih prava i građanske demokratske kulture; razvijanje programa međunarodne i unutar hrvatske suradnje te uključivanje u rad i projekte koji su podudarni ciljevima udruge; izdavanje knjiga časopisa i multimedijskih oblika iz područja svoje djelatnosti; praćenje razvoja znanosti i društvenih kretanja te provedba vlastite istraživačke djelatnosti; organiziranje kongresa, simpozija, seminara i tečajeva, te ostale djelatnosti iz članka 7. Statuta Udruge. OSTALE DJELATNOSTI
Osobe ŽELJKO TOMAŠEVIĆ - PREDSJEDNIK UDRUGE, JOSIP JURČEVIĆ - DOPREDSJEDNIK UDRUGE, IVICA RELKOVIĆ - DOPREDSJEDNIK UDRUGE, GORAN RUBIĆ - TAJNIK UDRUGE
OIB 53672822914
Udruga je bila osnovana kao jedno okupljanje na desnici. Došlo je do raskola, bilo je i nasilja i žestokih međusobnih optužib, pa je nakon toga jedna grupa osnovala istoimenu stranku.
Kasnije je osnovana nova stranka, ova koju svi znamo i kojoj je na čelu Ilčić, koji je ranije, prema informacijama u javnosti, bio ista frakcija sa Markić. Ali, prethodna stranka nije izbrisana iz registra. Još postoji, Željka Markić ima pečat i može ju reaktivirati u svakom trenutku - prijaviti npr. listu kandidata za izbore.
|
- 20:40 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
26.09.2014., petak
Suprutni trendovi na ljevici i desnici
Jučer objavljeno pretjecanje SDP-a od strane ORaH-a u posljednjem ispitivanju javnoga mnjenja izraz je trenda, koji je vidljiv od izbora za Europski parlament prije četiri mjeseca. Na ljevici, događa se okupljanje nezadovoljnika oko jedne nove stranke.
Trend ne sasvim neočekivan, ali mnogo snažniji nego što se moglo pretpostaviti. ORaH se pojavio u vrijeme krize u SDP-u, HNS-u i laburistima. Neočekivano brz rast popularnosti nosi šanse, ali i opasnosti. Do parlamentarnih izbora mogu još narasti, ali i oslabiti. Unutrašnjih kriza (kao ona s istupanjem Andree Feldman) će sigurno još biti. Dobro je što Mirela Holy ostaje hladne glave.
Idejno i marketinški, ORaH je u povoljnoj poziciji da zastupa načela socijalne demokracije, uvjerljivo dokazujući da ih je SDP pogazio. K tome dodaje ekologističku sastavnicu, u čemu ima mnogo valjanih uzora u programima zelenih i socijaldemokratskih stranaka u posljednja tri desetljeća, i koja je ljudima načelno simpatična. Kako izgleda, i predsjednik Ivo Josipović postaje svjestan učinkovitosti te kombinacije.
Na centru i desnici zbiva se suprotno. HDZ ima golemo iskustvo i uspjehe u kampanjama protiv desne oporbe. Uvijek ih je uspijevao razbiti, marginalizirati, kontrolirati ili apsorbirati. Od rušenja Dobroslava Parage u HSP-u, do najnovije koalicije s HSLS-om i raskola u HRAST-u.
SDP to nije morao raditi, jer se unatoč raznim pokušajima nijedna inicijativa na ljevici (ASH, SDU, SRP, Ljevica Hrvatske...) nije razvila do toga da ih ozbiljno ugrozi. Laburisti nikad nisu zaprijetili tako snažno kao sada ORaH. Milan Bandić se odmah nakon napuštanja SDP-a pozicionirao desno.
Prije izbora za EP, pisao sam: Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat!
Sad imamo situaciju, na izborima za Europski parlament, da uz dvije vodeće koalicije, četiri snage imaju šansu osvojiti mandat. Mislim da bi bilo dobro za Hrvatsku da sve četiri uspiju! A sve četiri su u nesigurnom graničnom području, vjerojatno će imati oko 5 do 10% glasova, nisu sigurne. Zato trebaju podršku! Samo po sebi nije to fundamentalno, naravno, ali bi bio dobar signal vladajućima da se zabrinu pred izbore za Sabor.
Zato svim prijateljima i poznanicima savjetujem: ako dijelite taj stav, da Hrvatskoj trebaju nove snage, ne nasjedatje na štos kako ovi izbori nisu važni i kako se ionako na ništa ne može utjecati, nego izađite i dajte glas jednoj od te četiri liste!
Ne kažem da morate glasati za one koje ja simpatiziram. Imate stvarno širok izbor: desnica, ljevica, liberali i zeleni. Nemojte dakle i dalje afektirati kako se nema za koga glasati!
Od one četiri opcije, samo jedna je osvojila mandat; nakon toga joj popularnost raste. Laburisti su u krizi, ali imaju šanse konsolidirati se i opstati kao manja parlamentarna stranka.
Međutim, "Partnerstvo hrvatskog centra" se raspalo odlaskom HSLS-a, a "Savez za Hrvatsku" se raspada: HRAST je vjerojatno nezalječivo raskoljen, HDSSB i HSP se ne vole, a ostali su marginalni.
Na desnici su aktivni Željka Markić (još uvijek predsjednica jedne stranke, koja također ima "Hrast" u imenu i još postoji u Registru političkih stranaka RH) i udruga "U ime obitelji" s referendumskom inicijativom, uz podršku Crkve. Skupljanje potpisa ide sporije nego lani, ali ipak ide. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li uz eksplitno protivljenje HDZ-a prikupiti dovoljno glasova.
Pitanje je, ima li Markić viziju da naraste u lidera desnice, gradeći snagu koja bi mogla okupiti više od 1-3% glasova, ili jednostavno igra tako, da poveća svoju cijenu za buduću koaliciju sa HDZ-om. Vrijeme će pokazati.
Idejno, na desnici postoji latentan sukob između nacionalističke pozicije koja je orijentirana da državu ("državotvornost") i konzervativne, orijentirane na društvo ("tradicionalne vrijednosti"). Država ne spada u tradicionalne vrijednosti; katolička vjera je univerzalistička a ne nacionalistička; seljaku je država OK kad daje poticaje, ali ne voli žandare i finance. Također, kod Hrvata postoji i snažna antiklerikalna tradicija (Starčević, Radić i Maček bili su neprijatelji "popova").
Također postoji raskol u odnosu prema ekonomiji, koji je neočekivano spomenut nakon istupanja Martine Dalić iz HDZ-a. HDZ se u svojem programu zalaže za "socijalnu tržišnu privredu", model koji je uveden u Zapadnoj Njemačkoj odmah poslije Drugog svjetskog rata, te do danas uspješno funkcionira (te se dapače širi u ekološko-socijalnu) i suprotstavlja se neoliberalnom, anglosaksonskom modelu (vidi brošuru na hrvatskom: Socijalno tržišno gospodarstvo SR Njemačke). Potonjeg navodno zastupa Dalić, a prije nekoliko godina pokušao ga je dosljednije artikulirati HSLS (tada je bila značajna ideološka djelatost Velimira Sriće).
Koliko ljudi u HDZ-u ima pojma o tome što im piše u programu i što je zapravo Soziale Marktwirtschaft? U praksi, HDZ zastupa kronističko-klijentelističku mrežu ("sinekure", kako kaže u gore linkanom tekstu u "Jutarnjem listu"); jednako kao i SDP, HNS, IDS, HDSSB idr., ali su njihove mreže manje. To je osnova HDZ-ove snage i žilavosti. (Zanimljivo je da i Dalić i Holy u prvi plan stavljaju reformu javne uprave.) Zato im je dosad bila dovoljna eklektična smjesa fraza i parola, koja prikriva idejnu prazninu. Nije se zasad pojavio nitko, tko bi njihovom formalnom "demokršćanstvu" suprotstavio neki "istinski".
Liberali i libertarijanci nemaju dovoljnu društvenu osnovu da bi samostalno postigli izborni uspjeh, na što su ukazali izborni neuspjesi HSLS-a 2011. i PHC-a 2014. godine. Oni se mogu povezivati s većim strankama formalne ljevice ili desnice.
Jednako je sa zelenima, ali oni su dobili priliku zahvaljujući stjecaju okolnosti. Postoji realna mogućnost da Hrvatska iduće godine ima najjaču među strankama članicama Europske zelene stranke. (Povijest upućuje na zdravi oprez: davne 1990. u toj je ulozi bila Slovenija, a nekoliko godina kasnije Zeleni Slovenije su se raspali.)
Osobno u tome ne sudjelujem (u ORaH-u ima nekoliko ljudi s kojima sam bio u konfliktu u "Zelenoj listi" i to pamte), ali bih bio sretan da ideje, za koje se 30 godina zalažem (zavolio sam Die Grünen 1984., a godine 2001.-2003. bio osnivač i potpredsjednik stranke "Zelena ljevica", koja je ostala na mikro nivou) postanu "materijalna sila" (tako da ih prihvate "mase" - ili bar da za njih glasaju).
|
- 07:23 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
23.09.2014., utorak
Incident na Cvjetnom ostaviti pravosuđu
Dakle, ipak Neven Kovačić. Ostario i on, nisam ga prepoznao. :-(
Otkriven identitet divljaka s Cvjetnog
Nisam bio na prosvjedu, prvo jer sam kao društveni aktivist generalno u mirovini, drugo, jer tu je vrlo jaka ekipa ideoloških radikala, koji od ateizma prave religiju, za koje sam i ja izdajica "pravog" ateizma, pa su me izbacili i sa facebook grupe "Ateisti i agnostici Hrvatske".
"Građanska akcija" također su grupa radikala kojima ne vjerujem. Izašli su hitro s lažnim priopćenjem i time se blamirali.
S druge strane, desnica sad diže histeruju sa "pokušaj ubojstva", da su krivi svi sudionici prosvjeda, svi ateisti isl...
Incident je bio između dvije osobe, bez grupa ili organizacija koje iza toga stoje. Čavar je djelovala individualno, na neprimjeren način ometajući prijavljen i miran skup (što je i najavila ranije), a Neven je protiv starice reagirao još više neprimjereno, fizičkim nasrtajem.
Treba ostaviti pravosuđu da se time dalje bavi. Koliko god tu bilo problema, mislim da im, barem u Zagrebu, možemo u razumnoj smjeri vjerovati. Za razliku od stanja prije 15 godina, kad su usred Zagreba jednoj starici od 70+ godina i meni razbili glave, i to u organiziranom napadu grupe batinaša, a policija se pravila blesava i kasnije podnijela prijavu protiv jednog od sudionika antifašističkog skupa, kao da je on napao napadače.
|
- 06:19 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
13.09.2014., subota
SDP zaslužuje nestati s političke scene
Predsjednik Sabora Leko poziva na jedinstvo svjetovnih i crkvenih vlasti.
KJTV, time se zatire i zadnji trag razloga, da SDP smatram boljim, ili bar manje lošim od HDZ-a. A onaj Molnar ili Mornar, kako već, prva stvar koju je napravio - trči na noge nadbiskupu; pa da ga je bar pozvao u posjet, a ne obrnuto!
I ovo s prihvaćanjem mantre hrvatskih šovinista kako se Bunjevcima ne smije dozvoliti sloboda da kažu da su Bunjevci, jer mi znamo bolje od njih da su oni zapravo Hrvati (iako su bili Bunjevci i u AU, i u Kraljevini Jugoslaviji, i u Socijalističkoj Jugoslaviji, i sada su), ide nažalost u istu vreću.
SDP zaslužuje pasti na ono što danas imaju njihovo parnjaci u Sloveniji i što su sami imali 1992. - borba za minimum za ulaz u Sabor, oko 5% glasova.
Ne zastupaju radnike protiv kapitalista, ne zastupaju ni građane protiv seljačina, ni sekulariste protiv klerikalaca; a ako će prodavat nacionalizam, ima za to boljih...
Na čelu stranke je idiot i stranka je idiot.
|
- 22:53 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
04.09.2014., četvrtak
Ekologija? Ja sam za, ali da me ništa ne košta
U svojem jučerašnjem tekstu (Od protupolitičarskih prosvjeda do alternativne politike), spomenuo sam između ostaloga kako sam se kao ekologistički aktivist (a također i kao novinar) suočio s problemom, da ljudi formalno pridaju veliki značaj zaštiti okoliša i ekološkoj održivosti, ali ne osjećaju da se to stvarno tiče njihovih svakodnevnih života i njihovih političkih izbora. Slijedeći znanstveni rad bavi se bliskom temom.
Sociolog Krešimir Kufrin objavio je rad "Structure and action potential attitudes and knowledge of environmental problems in Croatia", u zborniku Sustainability Perspectives from the European Semi-periphery (ur: Mladen Domazet i Dinka Marinović Jerolimov, Zagreb: Institute for Social Research in Zagreb – Heinrich Böll Stiftung Hrvatska, 2014., str. 243-275). Prikazuje reuultate istraživanja stavova javnosti u Hrvatskoj, provedenog 2011. u okviru međunarodnoga projekta International Social Survey Programme (ISSP), modul "Environment III".
Većina ljudi ne pokazuje pro-okolišno ponašanje na individualnom nivou, čak i kad su u poziciji da mogu nešto objektivno pridonijeti. Osobito je očita averzija prema onim aktivnostima kod kojih nije vidljiva direktna korist za zdravlje, te koja uključuju neki gubitak konfora ili drugi trošak.
Još gore je s participacijom u zajedničkim pro-okolišnim aktivnostima. Vrlo mali broj ljudi u njima sudjeluje ili ih smatra korisnima. To vrijedi za građanski aktivizam i političku participaciju općenito. »Sudionička demokracija (aktivni angažman građana u ekološkim temama) je danas daleko od hrvatske realnosti, te daleko do svjetonazora većine građana, koji snažno inkliniraju prema državnom paternalizmu.«
Velika većina slaže se da država treba donositi zakone koji će prisiliti obične ljude da štite okoliš, a mali broj je spreman uključiti se u rad udruga i druge autonomne građanske aktivnosti.
Ovo je u oštroj suprotnosti s načelnom izrazitom pro-ekološkom orijentacijom, koju su utvrdila neka prethodna istraživanja. Vrlo općeniti stav o odnosu "čovječanstva" prema "okolišu" ne doživljavaju kao nešto što se njih osobno tiče. Ocjenjuju da je sitacija s okolišem teška, ali ne misle da je to među značajnim političkim pitanjima. Po nekih prethodnim istraživanjima, ambivalenciju često razriješuju kroz opće očekivanje da će problemi okoliša biti rješeni kroz tehnološki razvoj.
Prethodna istraživanja, a i ovo, pokazuju također da je razina znanja skromna, a pogotovo kad se radi o mogućim rješenjima problema (ali je ipak razina znanja iznad razine angažmana). Nastojanje na edukaciji moglo bi dovesti i do promjene ponašanja. To je međutim samo dio odgovora, a dalje ovaj rad nije išao u analizu.
Analiza odgovara koje su ispitanici davali u ovom istaživanju, međutim, samo malim dijelom može objasniti uočeni nesklad između stava i ponašanja. »Problem kolektivnog pro-okolišnog ponašanja je ovime jedva dotaknut. S obzirom na potencijalni značaj i učinak takvih aktivnosti, bilo bi korisno istražiti razloge zašto su takve aktivnosti u Hrvatskoj vrlo rijetke. Mogućnosti koje nudi modul ISSP-a "Environment III" su ograničene u tom pogledu; dalja istraživanja u tom području mogu provoditi na drugačijim populacijama koristeći kvalitativne metode, pogodnje za studiranje "rijetkih događaja".«
Ali, naravno, takva istraživanja trebao bi netko platiti. A sociologiju i politologiju doživljavaju kao čisti trošak kako političari, tako i šira javnost, a također i njihovi kolege iz prirodnih i tehničkih znanosti, ekonomije i prava.
Sociolozi, koji se bave socijalnom ekologijom (Ivan Cifrić, Benjamin Čulig) započeli su istraživanja ekološke svijesti odnosno ekoloških orijentacija u Hrvatskoj krajem 1980-ih. Ekološke orijentacije su »"djelići" svijesti pojedinca, koji uglavnom nemaju potrebu da ih znatnije inkorporiraju u okvire svog viđenja čovjeka i svijeta«. (Benjamin Čulig: "Globalne ekološke orijentacije : Hijerarhijska faktorska analiza", Revija za sociologiju, Zagreb, Vol XXII, br. 1-2, siječanj-lipanj 1991., str. 121-152.)
Na tu temu dodajem i što sam napisao u radu "Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.)", koji je u tisku.
»Javljaju se spontani građanski prosvjedi, koji često brzo utihnu pod raznim pritiscima, ignoriranjem vlasti i pasivnošću većine lokalnog stanovništva (obično sve ovisi o dvoje-troje spontano izniklih lokalnih lidera, ćesto liderica), ponekad budu žestoki, a ponekad dugotrajni i dobro organizirani, uz podršku iskusnih ekoloških udruga. (...) U pravilu su prosvjedi izrazito kampanilistički: stanovnici pojedinih naselja ili dijelova naselja, mjesni odbori i općine se međusobno sukobljavaju, bez volje da se sagleda šira slika. Interes brzo splašnjava kad se neposredni problem riješi.«
Kako rekoh, ovo se slaže s mojim uvidima, još iz 1980-ih; nadao sam se da će se s vremenom mentalitet mijenjati. Ljudi se prema ekologističkim načelima odnose kao prema propovijedima da treba ljubiti svoje neprijatelje: lijepo za čuti, ali može se zaboraviti čim se izađe iz crkve.
Mentaliteti su dugotrajni, nasljeđuju se kroz generacije. Mijenjaju se sporo i mukotrpno. Ekološki pokret promovirao je parolu "misli globalno, djeluj lokalno"; a naš balkanski mentalitet slab je na oba kraja.
U Kufrinovom radu spominje se naklonost ljudi državnom paternalizmu, a mogli bismo općenitije govoriti o sklonosti autoritarizmu (što pokazuju i druga istraživanja). Ljudima je lakše kad im netko naredi, nego da sami moraju razmišljati. (Vidi npr. moj članak iz listopada 2009. Kriza demokracije i mougćnost autokracije u Hrvatsko. O tome svjedoči i aktualno izražavanje divljenja za Putinov režim u Rusiji. ) Godine 1989. posjetio sam tadašnju HDZ-ovu "baraku" i bio imperioniran kako u cijeloj zgradi nitko ne puši. Predsjednik je naredio, i to je bilo izvršeno.
S tom sklonosti autoritarnosti povezan je neuspjeh pokušaja da se zelena stranka gradi odozdo (posljednji pokušaj bila je stranka "Za grad" u Zagrebu). Mogla se pojaviti kao relevantna tek pojavom jedne snažne liderice. S time su vezani izazovi i rizici, od kojih sam dio analizirao u članku O šefovima i liderima: možemo li prevladati autoritarni mentalitet?
Hrvati su, kao pojedinci, pametni kao i Amerikanci, Nijemci ili Japanci. Kao kolektiv - katastrofa. To je povezano i s trajnošću djelovanja društva na temelju mreže kronističko-klijentelističkih odnosa, o čemu sam ponešto spominjao u ranijim napisima
|
- 18:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.09.2014., srijeda
Od protupolitičarskih prosvjeda do alternativne politike
Prenosim sa forum.hr (podforum "politika", kojeg se inače ne isplati pratiti jer su vrlo rijetki suvisli prilozi), zanimljiv komentar jednog forumaša (pseudonim pSvila, možda član ORaH-a) i moj komentar. On se nadovezuje i dopunjava s prilogom koji sam objavio prije tri dana: O šefovima i liderima: možemo li prevladati autoritarni mentalitet?.
pSvila piše, utorak 2. rujna u 18:32
Nitko na forumu ne spominje tekstove o tome kako je ORaH prešišao SDP u području Rijeke i Istre (http://www.vecernji.hr/hrvatska/orah-nece-pobijediti-sdp-je-uvijek-bio-i-ostat-ce-tvrd-orah-958491).
Zanimljivo mi je zaključivanje: SDP je jako pao u Rijeci, jer su iz vlade izbačeni Rječani. Zar ne bi bilo logičnije da u Rijeci poraste podrška, jer se Rječki SDP suprotstavio mrskom Milanoviću?
ORaH pak raste i zbog naklonosti birača s tog područja prema ekološkim temama. Lošinj pazi šume i delfine. Cres supove. Krk je davno riješio otpad i sad radi na obnovljivoj energiji. Rijeka se posvađala u izboru između dvije vizije razvoja: transport i industrija ili znanje i visoka tehnologija. Čini se da im ORaH nudi spoj te dvije vizije, uz očuvanje okoliša.
Što se tiče rasta popularnosti ORaHa u cijeloj Hrvatskoj, primjećujem više faza. U prvoj je rastao većinom od neodlučnih birača i malih zelenih stranaka i malih stranaka ljevice. U drugoj fazi je rastao od neodlučnih i razočaranih SDP-ovih birača. U trećoj samo od SDP-a. Tijekom ljeta još uvijek je dio razočaranih birača SDP-a prelazio ORaH-u. Naglašavam dio! SDP pada brže, nego se ORaH diže. SDP je prošli mjesec pao s 19,6 na 17,5 (1,9%). ORaH pak je porastao s 15,3 na 15,7 (0,4%). Drugim riječima, SDP se ruši bez obzira na ORaH!
Naravno, ako ionako ne vjerujete anketama - onda ništa.
Moj odgovor, ovdje malo proširen
Rezultati su izraženi za šest hrvatskih regija. U regiji "Istra i Primorje" ORaH je dobio 25%, a SDP 21%. U regiji "Zagreb i okolica" ORaH je dobio 19%, a SDP 18% (HDZ 25%).
Osim toga, vrijedi dodati: među ispitanicima do 30 godina, ORaH je dobio 20%, a SDP samo 12% (HDZ 23%). Među onima između 31 i 44 godine, ORaH je dobio 17%, SDP 14% a HDZ 21%.
Svakako, svima je jasno, od Mirele nadalje, da su odličan rezultat na izborima za EP i još bolji u anketama većim dijelom rezultat toga, što ih je javnost prepoznala kao stožernu točku, za prikupljanje onih koji su nezadovolnji SDP-om odnosno Kukuriku koalicijom u cjelini, a ne žele glasati za HDZ.
Nikica Gabrić i SzH nadali su se postići analogan uspjeh, da budu stožer za okupljanje nezadovoljnika na centru i na desnici, ali nisu uspjeli.
Da bi to pak prešlo u dugoročnu stabilnu potporu, kako gore spominješ, traba imati podlogu u prepoznatljivosti stranke prema njenim strateškim smjernicama, vrednotama i programima. Prva stranka novoga profila, za koje je 1980-ih prevladao naziv "zelene" (zbog utjecaja njemačkih Die Grünen), nosila je naziv Stranka vrednota (Value Party), na Novom Zelandu, osnovana 1972. (danas je i ona "Green Party"). Zelene stranke imaju u osnovi političku ideologiju ekologizma (plus mrežu utjecaja drugih idologija i idejnih struja, kao što su feminizam i pacifizam). Iz nje se razvijaju vizije i programi.
Te su stranke nastale iz protesnih pokreta 1960-ih i 1970-ih, ali su razvile prepoznatljivu svjetonazorsku (idejnu) osnovu, izražavaju moderni (ili post-moderni) mentalitet i senzibilitet (i na njima zasnovane stilove života), što im je omogućilo trajnost.
Mislim da je danas slabost piratskih stranaka, koje se također pojavljuju kao izraz protesta protiv vladajućeg "establišmenta" (a zelene stranke, htjele – ne htjele, u zemljama gdje su desetljećima u parlamentima i ponekad i u vladama, postale su njegov dio), u tome da nemaju zadovoljavajuću svjetonazorsku/ideološku osnovu koja bi generirala trajni utjecaj (samo nekoliko razbacanih ideja, ponekad kontradiktornih).
Stoga mislim da je puno bliže točnoj ocjeni o pojavi ORaH-a Jasmin Klarić, koji je 17. svibnja u "Novom listu" (Zelena revolucija: Nezapamćen uspjeh i stvarnost koja već kuca na vrata) pisao da ORaH ponovo unosi značaj ideologije u politiku (nasuprot pragmatizmu i eklektizmu svih ostalih hrvatskih stranaka), nego Davor Butković, koji u "Jutarnjem" ove subote (30. kolovoza) piše: TRIJUMF MIRELE HOLY Protupolitičarski pokret u Hrvatskoj je sada poprimio masovne dimenzije.
Butković točno uočava da je podrška ORaH-u uvelike izraz prosvjeda protiv "konvencionalne politike" odnosno "etabliranih političara", ali pogrešno misli da je idelogija ORaH-a »potpuno nekonzistentna«. (Butković je utjelovljenje mentaliteta i senzibilteta kojem su zeleni, kao i sve "nekonvencionalno" i "neetablirano", izrazito antipatični; ne razumije ih i ne želi razumjeti. Neke svoje primjebe zasniva na novinskim naslovima, a ne proučavanju činjenica.)
Ovdje je važno uvidjeti da prosvjed protiv konvencionalne politike nije i prosvjed protiv politike uopće (politika = briga za polis, za zajednički interes), te da prosvjed protiv etabliranih političara nije prosvjed protiv političara uopće; najzad, i Holy je političarka. Kroz politiku je izgradila svoju prepoznatljivost, popularnost pa i karizmatičnost, tako da u njoj počinju gledati nosioca alternativne politike. (O tome sam pisao u svojem prethodnom tekstu).
Nažalost, na Svemrežju više nije dostupan njezin članak iz ožujka 2011., u kojem je prema prosvjednicima istupila prilično prezrivo, priznajući da govori sa stajališta "hegemonije". Kao sudioniku, teško mi je priznati, ali u prezrivosti prema prosvjednicima, s bitne točke gledišta, imala je pravo.
Klarić je - prije izbora za EP - pisao: »Uspjeh "zelenih" je pokazao koliko je bljutava i bezsadržajna politička priča o tome kako "Hrvatima ne treba ideologiziranje". Tehnomenadžerski Nacionalni forum Nikice Gabrića i slične "postideološke" političke grupacije mogu samo zavidjeti uspjehu (zasad samo anketnom) zelene, lijeve ideologije koju furaju Holy i "orašari". Jasno, priče o tome da "ne treba ideologija", samo su maska za "efikasnost", koja podrazumijeva ultraliberalni ideološki pogled na svijet. No, to je neka druga priča...«
Bavio sam se ekološkim pokretom (također i pomoviranjem ekologizma) od 1985., a pokušajima političkog organiziranja zelene stranke 1999.-2010.. U prvome sam imao nešto uspjeha, u drugome nimalo (a tako i drugi, s kojima sam surađivao i nerijetko se i sukobljavao). Bilo je u Hrvatskoj puno značajnih akcija i kampanja za okoliš, koje su mobilizirale značajnu potporu javnosti (od Plomina B 1985., do Plomina C 2014).
Suočavali smo se međutim s problemom, da ljudi u načelu kažu kako su ekološke teme jako važne, iskazuju ogromnu potporu obnovljivim izvorima energije i snažnu netrpeljivost prema TE na ugljen - ali to ne doživljavaju
1. kao nešto bitno u njihovom svakodnevnom životu, te
2. kao nešto relevantno pri političkom odabiru, tj. na izborima.
Mi nismo došli do toga, da nas prepoznaju kao političku alternativu. Tek začetak u Zagrebu (godine 2009. osvojenih 2,8% glasova na izborima za Gradsku skupštinu i 14 mandata u vijećima gradskih četvrti); na posljednjim lokalnim izborima 2013,, te glasove je uglavnom prikupila stranka "Za grad" (3,5% za Gradsku skupštinu), ali i oni unutar sebe nisu imali "supstance", pa su se praktički raspali.
Što se tiče rasta popularnosti ORaHa u cijeloj Hrvatskoj, primjećujem više faza. U prvoj je rastao većinom od neodlučnih birača i malih zelenih stranaka i malih stranaka ljevice.
Da, slažem se. To je mali broj, negdje oko tri posto. E sad, dijalektički jelte, nakon tvoje "druge i treće faze", koja je da tako kažemo "antiteza, trebala bi slijediti "sinteza", tj. da se kreira značajnija potpora na osnovu prepoznatljivoga svjetonazora, programa, vizija.
Netko je u nekoj diskusiji, možda upravo u ovom topicu, bio napisao da za ORaH glasaju, parafraziram: hašomani, feministice, homoseksualci, studenti Filozofskog fakulteta, vegetarijanci, stari hipiji... Pa da, svi ti ljudi imaju pravo glasa. Nema ih puno, a dio njih je neuklonjivo apolitičan ili anarhističan pa ne izlazi na izbore, ali ima ih. To je onaj (post)moderni "mentalitet" i "senzibilitet" koji sam gore spomenuo (a ideologija ekologizma, da dodam, jer se radi o jednoj "velikoj pripovijesti" koja nastaje upravo u vrijeme kad se u teoriji kulture uzdiže "dekonstrukcija", može biti označena kao "post-postmoderna").
A zeleni, okupljajući niz novih ideja i spoznaja o odnosu i postupanju sa prirodom i človjekom (ekologizam ima jaku znanstvenu bazu u ekologiji, a također i u socijalnoj ekologiji), odnosu i postupanju s materijom (oporaba), energijom (obnovljivi), živim bićima (bioraznolikost) i humanitetom (različitost), mogu dovoljno toga ponuditi i ljudima bližim tradicionalnim navikama, stilovima, motivacijama (a koji ugrubo odgovaraju orijentaciji, koju nazivamo u kulturološkom smislu "liberalnom" odnosno, kako ja zbog jasnoće volim reći, permisivističkoj). Tu je očuvanje prirodnih pejsaža, gradskih jezgri, radna mjesta u novim industrijama, smanjivanje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, rast ponude ekološke proizvodnje hrane itd..
Tako bi se mogla stvoriti stabilna jezgra podrške u urbanim centrima i razvijenijim cjelinama, a onda privlačiti, na svakim izborima, i dio onih koji odlučuju pragmatički. Sve je tek na početku, šanse su tu, ali moglo bi i propasti.
Butković se pita: »Misli li bilo tko da će većina građana Hrvatske, u barem donekle normalnim okolnostima, za svoga vođu izabrati ekološku darkericu? Nemojmo se zezati.« Na stranu što okolnosti uistinu nisu normalne, zasada ne govorimo o većini, nego o 10, 15, možda i 20 posto. A jednoga dana, tko zna...
|
- 08:20 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|