27.03.2014., četvrtak
Tko će formirati iduću vladu?
Posljednjih mjeseci, scena političkih stranaka u Hrvatskoj jasnije se strukturirala. Osnovane su nove koalicije, za koje se može očekivati da će opstati do slijedećih izbora za Sabor, krajem iduće godine. Pojavile su se i nove stranke, koje privlače značajnu pozornost birača.
U ovom trenutku, postoji šest političkih snaga, koje bi po anketama javnoga mnjenja sigurno bile zastupljene u Saboru, da se izbori održe sada. Četiri od tih šest snaga su koalicije, od toga tri s velikim brojem stranaka. Tome treba dodati i zasad upitnu samostalnu listu Milana Bandića ili njegove nove stranke.
Vladajuća, tzv. Kukuriku koalicija, okuplja četiri stranke. HDZ-ova koalicija okupila je šest stranaka. Osam desnih stranaka okupljeno je u koaliciji "Savez za Hrvatsku". Stranka "Nacionalni forum" je odmah nakon osnivanja sklopila koalicijski dogovor s HSLS-om. Samostalni nastupi najavljuju Hrvatski laburisti i novoosnovani ORaH.
Prema anketama "Crobarometar", koje se objavljuju krajem mjeseca (posljednja: 25. ožujka, prethodna: 25. veljače), znatan postotak glasova dobiva i potencijalna lista Milana Bandića. On zasad ne objavljuje svoje jasne namjere. Rezultati ankete "CRO Demoskop", objavljeni 6. ožujka, uglavnom su sukladni navedenima, osim što u opcijama nije navedena Bandićeva lista.
Svi ostali dobivaju tek simbolički postotak glasova. Jedino lista Ivana Grubišića mogla bi možda osvojiti mandat. Teško je zamisliti da bi se u slijedećih godinu i pol mogla pojaviti neka nova snaga s realnim izgledima za ulazak u Sabor.
Kakve bi se promjene dogodile u sastavu Sabora, da su izbori danas? Usporedbe sadašnjih anketa možemo vršiti s rezultatima izbora 2011. u 10 izbornih jedinica u zemlji. U svakoj izbornoj jedinici dijelilo se 14 mandata, ukupno 140.
Sumirajući rezultate u svih deset izbornih jedinica, Kukuriku je 2011. dobila 41,1% glasova te osvojila 80 mandata (57,1% svih mandata). HDZ je osvojio 23,5% glasova i 44 mandata (31,4%). Dvije vodeće snage zajedno su osvojile 64,6% glasova i 88,5% svih mandata.
Ovako velika razlika u postotku glasova i mandata omogućena je s dva čimbenika.
1.) Velik broj lista na izborima (preko 20), od kojih mnoge ne prelaze prag i ne osvajaju mandat, pa se ti glasovi rasipaju. (Nasuprot popularnom mitu, tako "propali" glasovi se ne pribrajaju strankama koje su prešle prag, nego se jednostavno ne računaju. Ali učinak je, ako se 20% glasova ne računa, u podjeli mandata, stranka koja je osvojila 40% glasova dobit će barem 50% mandata - postotak u odnosu na 80 a ne na 100.)
2) Velik broj izbornih jedinica s relativno malim brojem mandata u svakoj, bez korektivne liste na nacionalnom nivou (koja je uobičajena u zrelim parlamentarnim demokracijama koje imaju sličan izborni sustav) pojačava distorzije, koje se javljaju jer D'Hondtov sustav podjele blago favorizira najjače stranke. Zato će stranke odnosno koalicije, koje dobre u svim izbornim jedinicama, biti znatno nadzastupljene. Također nadzastupljene mogu biti one, koje nastupaju samo u jednoj ili dvije izborne jedinice (IDS kad je nastupao samostalno, sada HDSSB)
Druge zemlje, koje imaju proporcionalni sustav uz više izbornih jedinica, u pravilu imaju korekciju na nacionalnom nivou, da se postigne maksimalno moguća proporcionalnost. Npr. u Švedskoj je jednom koalicija, koja je osvojila 49,2% mandata time dobila tek 49,8% mandata, pa nije mogla sama sastaviti vladajuću većinu.
Laburisti su 2011. osvojili 5,2% svih glasova i 6 mandata (4,3%), HDSSB 3,0% i 6 mandata, HSS 3,0% i jedan mandat (0,7%), Lista Ivana Grubišića 2,8% i dva mandata, HSP-AS 2,8% i jedan mandat. Bez mandata su ostali HSLS sa 3,1%, HSP sa 3,0%, koalicija Bloka umirovljenici zajedno i još dvije male stranke s 2,8% i drugi.
Sadašnje okupljanje većeg broja stranaka u koalicije i rast laburista i ORaH-a mogli bi dovesti do toga da rasap glasova bude manji. To bi automatski smanjilo razlike između postotka osvojenih glasova i postotka osvojenih mandata.
Ne mora međutim biti tako, kad se radi o snagama koje se vrte oko 5 do 10% glasova, uz neminovne varijacije po izbornim jedinicama. Male varijacije broja glasova mogu značiti velike varijacije u broju mandata. Sa 5,0% glasova u jednoj izbornoj jedinici može se osvojiti mandat, ali i ne mora (kad se dijeli 14 mandata, tek 1/15 glasova tj. 6,67% sa apsolutnom sigurnošću garantira mandat; inače to ovisi o raspodjeli drugih glasova). Ako se postotak dobivenih glasova znatno poveća, na 8 ili 9%, to će vrlo vjerojatno još uvijek značiti samo jedan mandat. Određena prednost jačih uvijek ostaje.
Kad uspoređujemo rezultate prethodnih izbora i rezultate anketa, računajući postotke u anketi, moramo odbiti one koji se u ankete nisu izjasnili, te računati postotke u odnosu na one koji su se izjasnili. Dolje su navedeni tako izračunati postoci. U zagradi je odnos prema postotku glasova, koje su stranke i koalicije (Kukuriku), ili stranke koje su danas u koaliciji ukupno (HDZ+HSP-AS+HSS+BUZ, te HDSSB+HSP+HRAST+OS), osvojile na izborima 2011..
Kukuriku 29,4 (-11,7)
HDZ+ 27,1 (-5.0)
Laburisti 11,5 (+6,3)
ORaH 9,6
SzH 8,3 (približno jednako)
HSLS/NF 6,1
Bandić 5,1
Dakle, u odnosu na 2011., Kukuriku koalicija danas bilježi vrlo veliki minus, ali i koalicija okupljenja oko HDZ-a dobiva manji postotak, nego što su četiri od šest stranaka sadašnje koalicije ukupno osvojile 2011.. Savez za Hrvatsku danas osvaja otprilike isti postotak, kao što su 2011. osvojile četiri od osam stranaka današnje koalicije.
Veliki rast (više nego dvostruki postotak) bilježe Laburisti i Bandićeva lista, koalicija HSLS-a i Nacionalnog foruma u odnosu na sam HSLS, te ORaH kao nova stranka. Taj rast one bilježe na račun dvije vodeće koalicije, te smanjivanjem rasipanja glasova na puno malih stranaka.
Na osnovu ovih postotaka, koji su dati za cijelu Hrvatsku a ne za pojedine izborne jedinice, ne može se precizno prognozirati koliki bi bio broj osvojenih mandata. Zakon o izbornim jedinicama možda će se mijenjati, tako da se njihov broj smanji, što bi smanjilo razlike između postotka osvojenih glasova i postotka osvojenih mandata.
Za vrlo grubu orijentaciju, pogledajmo koliko bi mandata, od njih 140, uz gore navedene postotke, osvojilo sedam političkih snaga koje imaju više od 5% na nacionalnom nivou, kad bi cijela zemlja bila jedna izborna jedinica. U zagradi je odnos prema broju osvojenih mandata 2011.
Kukuriku 43 (-37)
HDZ+ 40 (-6)
Laburisti 16 (+10)
ORaH 14 (+14)
SzH 12 (+6)
HSLS-NF 8 (+8)
Bandić 7
Kukuriku koalicija dakle bilježi ogroman pad, proporcionalno veći nego pad u postotku osvojenih glasova. To je rezultat smanjenja spomenutog preferiranja najjačin snaga, koje unosi velik broj izbornih jedinica bez korekcije, te velikog broja glasova koje osvajaju liste koje nisu prešle prag.
Međutim, u odnosu na ove brojeve, ako bi ostalo 10 izbornih jedinica ili čak njihov broj smanjio na pet, a bez korektivne liste na nacionalnom nivou, vrlo vjerojatno bi dvije najjače snage imale nekoliko mandata više, a drugi manje.
Sedam snaga, koje bi mogle ući u Sabor (eventualno bi tu mogla uspjeti i lista Ivana Grubišića) čine čak 23 političke stranke. Hrvatski sabor je već danas možda "najšareniji" (s najvećim brojem stranaka) u Europi, a svi su izgledi da će se broj znatno povećati.
U drugim zemljama, zajedničke liste više stranaka su obično ili eksplicitno zabranjene (kao u Njemačkoj) ili su vrlo rijetke. Hrvatski slučaj pokazuje da to uvodi konfuziju i opći pad povjerenja birača u stranke, pogotovo jer se takve koalicije kasnije često raskinu.
Taj nesporazum je trenutno vidljiv oko zajedničke liste HDZ-a i HSP-AS na izborima za Europski parlament. Europska pučka stranka ne želi da na njihovoj listi bude osoba, koja nakon izbora neće biti u njihovom klubu zastupnika. U Europi gotovo nikad nema zajedničkih lista, nego svaka stranka ide sa svojom listom, a prije izbora se neke stranke dogovaraju da će zajednički formirati vladu, ako osvoje većinu. Stranke sličnoga profila potaknute su na ujedinjenje u istu stranku.
Pretpostavivši da HDZ+ osvaja sva tri mandata građana koji nemaju prebivalište u zemlji (pogrešno nazvani "dijaspora"), dvije vodeće koalicije su međusobno izjednačene. Predstavnici nacionalnih manjina će se vjerojatno kao i dosad prikloniti onima koji imaju prednost, pa ih možemo zanemariti.
Jedna od vodećih koalicija ne bi mogla prikupiti većinu koalirajući samo s jednom od pretostalih pet snaga; morale bi biti barem dvije. Ljevica je u prednosti, zahvaljujući dobrom uspjehu Laburista i ORaH-a, ali razlika je mala i lako se može i obrnuti (ili, naravno, povećati). Pregovori bi svakako bili teški i vladi bi stalno prijetila nestabilnost. Vladu bi moglo formirati najmanje šest stranaka, a možda i 15-ak (HDZ-ova koalicija šest stranaka, Savez za Hrvatsku osam).
Ne zvuči dobro.
|
- 16:11 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
26.03.2014., srijeda
Sloboda za ljude ili sloboda za novac?
Moj fb prijatelj Davor Huić, koji sebe zove "libertarijancem" (prenoseći naziv skovan u SAD za radikalne pobornike slobodnoga tržišta), u svojem fb statusu oduševljeno je pohvalio komentar Denisa Kuljiša na mrežnom sjedištu zurnalisti.com "Feudalci i revolucionari protiv demokracije".
Kuljiš je popizdio jer je Teodor Celakoski dobio uglednu međunarodnu nagradu za svoju aktivnost u kampanji "Prava na grad" za zaštitu Cvjetnoga trga i Varšavske ulice, 2007.-2012. godine. O Kuljiševom denuncijantskom stilu i plaćeništvu za javnu promociju privatnih interesa neću trošiti riječi. Prenosim, uz promjene i dopune, što sam pisao na fb statusu Huića, za kojeg ipak vjerujem da se zalaže za neka načela.
Sudjelovao sam u kampanji oko Cvjetnog trga i Varšavske od početka. Tome je bio posvećen moj prvi upis na osobnome blogu, 30. siječnja 2007..
Teo Celakoski mi nije prijatelj, osobno je pokazao prema meni izrazitu antipatiju. Bio sam žestoki kritičar strategije i nekih taktičkih poteza u toj društvenoj borbi (vidi moj napis na blogu 20. kolovoza 2008. te dva dana kasnije: "Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici :-)") i o tome su u ono doba izvještavali i masovni mediji.
Portal na kojem je objavljen Kuljišev tekst, zunalisti.com, tvrdi da je njegovo polazište »jasna liberalna pozicija te zalaganje za uvođenje kapitalizma i radikalnu socijalnu reformu«.
Ono što su Bandić i Horvatinčić učinili,KJTV je ruglo i negacija LIBERALNE pozicije - ako bi ona ipak trebala uključiti nešto više osim "sva prava svakom pojedincu koji može platit!". Čak i "minimalna država" mora uvoditi neka pravila o raspolaganju rijetkim resursima, kao što je npr. prostor u gradskim centrima.
To je u Zagrebu bilo napravljeno 2006.. Radilo se na urbanističkom planu tri godine, donijela ga Gradska skupština; radili na tome brojni kompetentni stručnjaci, utjecali svi mogući lobiji, bilo more kompromisa. Plan je bio daleko od potrebnoga (otišlo je prostorno planiranje i urbanizam u Zagrebu kvragu ubrzo nakon mandata legendarnog gradonačelnika Većeslava Holjevca, a nadolazak kapitalizma je stanje bitno pogoršao), ali donesen je u demokratskom procesu.
Bila je donesena strateška odluka da se osnovna struktura 17 donjogradskih blokova ne dira. To je struktura nasljeđena od urbanih planera druge polovice 19. stoljeća; nije perfektna za deseterostruko veći grad, ali zaključilo se da je optimalno održati je.
Samo nekoliko mjeseci nakon toga, dolazi jedan razvojnik (developer) i kaže gradonačelniku »Čuj kume, imam ti ja super ideju za to što Zagrebu treba: još jedan trgovački centar! Samo za to treba razoriti strukturu jednog bloka. Daj sredi da tvoji u Gradskoj skupštini to izglasaju.« I to je bilo provedeno, iako ne bez otpora.
Nakon pet godina, izgubili smo tu bitku, ali smo ostvarili određenu pobjedu u ratu, jer je faktički stopirano nekoliko drugih projekata da se drastično promjeni struktura donjogradskih blokova: Zainteresirani razvojnici su odustali kad su vidjeli koliko je Horvatinčić imao nevolja. Konačno je i Gradska skupština donijela neke odluke u pravom smjeru. Trenutno je zatišje. Privatni profiterski interes i dalje vreba priliku da uništi svaki interes zajednice. (Vidi npr. širi komentar, 27. studenoga 2008.: Betonirajmo sve parkove: neljudskost "modernističke" arhitekture u službi razvojničkog kapitala).
U obranu struke, arhitekt Nenad Fabijanić je naglasio da je Kvatrić jedini modernistički dizajniran trg u središtu grada. Ostavite ga da zaživi i ne pokušavajte ga 'oplemeniti nekim šestinskim kišobranima i kućicama s kobasicama' poput Zrinjevca ili Cvjetnog, apelirao je.
Tu se dakle "modernizam" direktno suprotstavlja "humanizmu" (onoj vrsti urbanizma koju u Hrvatskoj. zastupaju npr. sociolog Rudi Supek u knjizi "Grad po mjeri čovjeka" i arhitekt Radovan Mišćević u "Fenomen grada", teorijska pozicija artikulirana u svijetu, iz koje je iznikla i parola "Pravo na grad": pravo građana, protiv prava kapitala). "Modernizam" = vladavina kapitala = antihumanizam. Nasuprot tome, kako Miščević piše (str. 229): »Ususret novom stoljeću nade u kojem će kvaliteta i radost života postati temeljni ciljevi grada 21. stoljeća.«
Smatrati da je takva vrsta i način utjecaja iz "građanskog društva" na javnu vlast (interes privatnika da zaradi lovu + crony veze) u redu, da je to "liberalno" i "demokratski", a ono što smo mi kao društveni pokret činili (interes desetina tisuća, koji su se na ovaj ili onaj način aktivirali + javno djelovanje) da je loše, vrsta je "liberalne pozicije" ("slobodarstva") koju ne mogu ni malo poštovati.
Nije to zastupanje slobode za ljude, nego za novac. ZLATNO PRAVILO: Tko ima zlato, postavlja pravila! Kapitalizam u čistom obliku = vladavina kapitala. (Zato treba razlikovati pojmove "kapitalizam" i "tržišna ekonomija".)
Iz mojeg komentara Varšavska i budućnost demokracije. 28. svibnja 2010.:
Danas je u krizi legitimiteta sustav otuđene moći baziran na političkim strankama (partitokracija). Važno je tu uočiti tendenciju. Jedna od koncepcija izlaska iz krize je sužavanja demokracije, ka koncepciji "demokracije s vođom": hajdemo izabrati jednog vođu ("čovjek a ne stranka"), dajmo mu sva ovlaštenja da može raditi ("kao konj"), ne gnjavimo se s puno raznih institucija, predstavništava, podjelom vlasti i ovlasti koje stvaraju potrebu za pregovaranjem, gdje se onda neminovno stvara stalež političara.
Suprutna je koncepcija participativne demokracije, koju i ja i moja stranka zastupamo. Vidi moje tekstove Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije, Nema ekologije bez demokracije, Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima i dr., a u Programskim načelima Zelene liste je na prvom mjestu "Aktivna demokracija". Ona, ugrubo, kombinira klasično liberalno učenje o podjeli vlasti, instrumente neposredne demokracije te ono što je u posljednjih 20-ak godina nazvano "deliberativna demokracija".
U tekstu Trebaju nam privatne vojske!, 3. studenoga 2010., prenio sam iz glasila Zagreb.hr hvalospjev razvojniku Horvatinčiću i njegovoj privatnoj vojsci (da, to je doslovan citat!):
Horvatinčićeva privatna vojska, njegovi zaštitari koji su ga čuvali na vrućem tlu Cvjetnog trga, pomalo simboliziraju neko novo vrijeme, neki novi poduzetnički otpor, kakav se nije mogao voditi šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su zbog nečijeg miga izvisili mnogi projekti. Ovdje smo se već nagledali neostvarenih arhitektonskih vizija i pitanje je kako bi ovaj grad izgledao da je u ono vrijeme bilo više slobode.
Direktno se slavi pravo poduzetnika, da svoj interes brane "privatnim vojskama"! Netko je spominjao feudalizam? Naravno, rijedak je slučaj da se to tako otvoreno kaže.
Neki od tadašnjih kandidata za Vođu izgorjeli su, ali ocrtana strateška dilema aktualna je i danas.
|
- 02:04 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.03.2014., utorak
Tko nije s nama - protiv nas je!
Nakon jedne žestoke diskusije, koju sam spomenuo jučer u svojem fb statusu (https://www.facebook.com/zoran.ostric/posts/10203194942012528), demokratska većina administratora odlučila me je izbaciti iz fb grupe "Ateisti i agnostici Hrvatske". Što je jelte jasna poruka za onih 26, koji su taj moj status lajkali, da paze što rade! Veliki Brat te gleda!
A onda vidim, za dobru mjeru, odmah me izbacili i iz grupe "Grupa za rasprave - Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja", kojom upravlja uvelike ista ekipa.
Pretpostavljam da sad više nigdje ne smijem spomenut da sam ateist, da volim znanost(i) i da nastojim misliti kritički. Moj život više nema smisla.
Šalu na stranu - stvarno jadno! I fakat je bilo smiješno. Prvo me optužuju da ne dajem nikakve argumente, onda kad podrobnije obrazložim, napadaju me da trolam, da sam prekompliciran, da bez veze "filozofiram", da postavljam previše pitanja...
Eh, volio bih da me jednom u životu izbace iz nečeg stvarno značajnog, a ne iz mikro-političke stranke ili fb-grupe. Onaj osjećaj, kad gledaš kakve su to šore bile kad su izbacivali Đilasa, Rankovića ili Savku iz partije...
|
- 00:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.03.2014., četvrtak
Lokalni referendumi u Hrvata
Prikupljao sam podatke o lokalnim referendumima o Hrvatskoj. Našao sam o devet održanih, te deseti u pripremi. Često ljudi te podatke ne znaju, pa je više puta neki referendum najavljvan kao prvi u Hrvatskoj.
Od ovih devet, samo dva su uspjela (tj. izlaznost birača preko 50%), od toga jedan na području gdje je bilo 25 (slovima: dvadeset pet! ) stanovnika. Ako taj (područje Babine) ne računamo, poovijesni uspjeh neposredne demokracije, prvi uspješni referendum, zabilježen je prošlog mjeseca u Goričanu.
Lokalni referendum na inicijativu građana u Dugopolju raspisan je za Uskrs, 20. travnja
Od devet referenduma, četiri su održana u razdoblju 1999.-2003., a pet u razdoblju 2011.-2014.. Pet se odnosilo na lokacije nepopularnih objekata (odlagalište otpada, industrija PVC-a, vjetroelektrana, golf resort, kompostana). U dva slučaja pokušalo se smijeniti načelnika/načelnicu općine. Dva slučaja odnosila su se na promjenu granica jedinica lokalne odnosno regionalne samouprave.
Evo popisa, pa ako netko može pomoći, ako zna još za neki ili ima ispravak ili dopunu podataka, molim neka javi! Za svaki referendum navodim šest podataka: datum, teritorij, temu, postotak izašlih birača, rezultat.glasovanja te konačni ishod odnosno sadašnje stanje spornog pitanja.
14.03.1999
— Kaštela
— Zabrana proizvodnje PVC-a
— izašlo 31%
— za zabranu 89%
— proizvodnje PVC-a ipak više nema
4.06.2000.
— Viškovo
— Lokacija županijskog odlagališta otpada
— nije izašlo dovoljno
— većina protiv
— Do danas županijsko odlagalište ipak nije izgrađeno
19.01.2003
— Senj
— Izdvajanje iz Ličko-senjske Županije i priključenje Primorsko-goranskoj
— izašlo 40,4%
— 92,5% za izdvajanje
— Senj ostao u LSŽ
6.7.2003
— Babina
— izdvajanje iz općine Blata
— izašlo 92% (23 od 25)
— 22 protiv izdvajanja
— Babine ostale na području općine Blata
27.02. 2011.
— Pribislavec
— smjena načelnice općine Višnje Ivačić (HNS)
— izašlo 11%
— na lokalnim izborima 2013., Ivačić osvojila novi mandat sa 76% glasova u prvom krugu
6.5.2012.
— Pučišća na Braču
— smjena načelnika Marina Kaštelana
— izašlo 31,6%
— 88,7% za smjenu
— na lokalnim izborima 2013. Kaštelan osvojio novi mandat sa 56% glasova u prvom krugu
14.4.2013.
— Fužine
— gradnja Vjetroelektrane Fužine
— izašlo 46,6%
— 82% protiv gradnje
— VE nije izgrađena, jer je stručna komisija negativno ocijenila Studiju utjecaja na okoliš
28.4.2013.
— Dubrovnik
— Golf na Srđu
— izašlo 31,5%
— 84% protiv gradnje
— gradnja se još očekuje
16.02.2014
— Goričan
— gradnja kompostane
— izašlo 56,2%
— protiv gradnje 97,7%
— gradnja stopirana; Dodatak: kompostana će se vjerojatno graditi u obližnjem Prelogu, gdje (bar zasad) nema otpora.
|
- 01:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.03.2014., utorak
Ustašoidi stalno verglaju svoje, uvijek isto
Vidim da je večeras opet bila neka ustašoidno-revizionistička emisija na HTV, mnogo mojih fb prijatelja je reagiralo. Televiziju gotovo nikad ne gledam već godinama, pa ne znam koji je točno povod, ali pojava je jasna. Nešto što kontinuirano traje već 25 godina.
Suvremeni poklonici ustaškoga pokreta, ljudi koji smatraju da je sustav koji su ustaše uspostavili bio sasvim dobar i imaju potajnu želju za obnovom istoga, ali se to ne usude priznati, mahnito uvijek iznova ama baš svaku diskusiju o Drogom svjetskom ratu svedu na jadikovanje zbog Bleiburga, kao da je to bio singularni čin nezapamćenog terora, bez ikakvog povoda, konteksta i uvjetovanja.
O Bleiburgu sam sve bitno naučio u razdoblju 1989.-1991., kad se o tome kod nas počelo pisati (između ostaloga u časopisu "Start" u kojem sam i ja bio stalni suradnik - cijela serija razgovora s preživjelima je bila). Usprkos tome i danas rutinski jamraju kako se o tome dovoljno ne govori.
I ono što me tada i kasnijih godina frapiralo u svjedočenjima i analizama, desetljeća nakon događaja, jest da uvijek počinju prikaz negdje od početka svibnja 1945. u Zagrebu, koji je miran i radostan grad kao Ženeva, proljeće, djevojke u ljetnim haljinama, dečki i cure idu u kino... sve super, samo s istoka stižu neke mračne horde, kao Tatari, iznikle niotkuda i bez ikakve veze s onim, što se u prethodne četiri godine u tom Zagrebu događalo (30.000 Zagrepčana - žrtve fašističkog terora...). I tako i danas, ideološki pokušaji promocije Bleiburga u simbol singularnog zla bez presedana, "hrvatski Holokaust", najgori zločin otkad je Kain ubio Abela...
Pročitao sam preko stotinu iskaza svjedoka i ne sjećam se nijednog, koji je negdje spomenuo da je ono što su ustaše te četiri godine činile možda malkice utjecalo na zbivanja. Ne - složna je ocjena da nikakvog povoda nije bilo, da je to ubijanje bilo isključivo rezultat ničim izazvane mržnje na nacionalnoj i ideološkoj osnovi.
Evo pogledao sam naknadno, to je valjda ova serija.. Komentira jedan moj prijatelj: »Sad im je i Staljin dobar.«
Tito i politbiro KPJ u svojoj politici prema svijetu nastupaju kao avangarda revolucije. Agresivnom politikom prema Zapadu dovode Staljina u sukob s dojučerašnjim saveznicima antifašističke koalicije, SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom. Staljin se ograđuje od Tita i on ostaje sam.
Eto, dakle, Tito i Politbiro KPJ krivi su za "hladni rat". To bulažnjenje se objavljuje na Dalekovidnici...
S druge strane, u izdanju kompanije u vlasništvu Rimokatoličke crkve, počinje serija napisa o plemenitim njemačkim generalima, koji su branili red i mir protiv bandita: Slavljenički broj kojim je obilježena treća godina izlaženja Vojne povijesti
»U "partizanskoj historiografiji", pa i u različitim filmovima ili serijama koji su opisivali događaje iz "partizanske povijesti", svi njemački generali prikazivani su na isti način: uglavnom kao više-manje nesposobni i poremećeni likovi «
Nisu (s ogradom da ne znam koju točno historiografiju autori označavaju kao "partizansku"). Mnogo historiografskih djela normalno ih opisuje, bez moralističkog zgražanja. Neki su bili i pred sudom u komunističkoj Jugoslaviji i oslobođeni optužbi za ratne zločine ili dobili blage kazne. Čak i u filmovima, nipošto nije "sve na isti način". Sjetite se npr. u filmu "Bitka na Neretvi" Curta Jürgensa u ulozi generala Lohringa.
»Međutim, njemački "način" razmišljanja i shvaćanja partizanskog rata nosio je u sebi "klicu" ultimativnog neuspjeha. Naime, u njemačkoj vojnoj tradiciji partizanski rat smatrao se izrazito podlim i nedostojnim profesionalnog vojnika«
Aha, to je znači! Ustanak je uvrijedio visoke moralne standarde njemačkih generala! I još autori bulazne kako eto gerilski otpor okupatorima Njemačke nije uspio zbog tih istih visokih moralnih standarda. (Ne spominju zašto nisu uspjeli pokušaji ustaša i njihovih saveznika četnika da isto organiziraju u komunističkoj Jugoslaviji.) Evala, davno se tako dobro ne nasmijah!
|
- 00:47 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.03.2014., utorak
Amerikanci i klimatske promjene: žestoki raskol republikanaca i demokrata
Američki senatori, okupljeni u Climate Action Task Force, u ponedjeljak 10. ožujka u šest popodne započeli su seriju govora, kojima se nadaju osvjestiti Kongres o prijetnji klimatskih promjena. (U.S. Senate Democrats pulling all-nighter on climate change)
Predviđa se da će maraton završiti u utorak ujutro oko devet sati. sudjeluje 30 demokrata (od 53 koliko iz ima u Senatu) i dvojica nezavisnih. Nijedan od 45 republikanskih senatora ne sudjeluje. Ne sudjeluju ni neki demokratski senatori, za koje se ocjenjuje da bi im to moglo štetiti na izborima u studenome.
Savjetnik predsjednika Obame John Podesta, dugogodišnji zagovaratelj klimatske akcije, javlja se na Twitteru tijekom maratona svojim porukama. »Klimatski osporavatelji zatvoraju oči (i umove) pred onim što se događa našem planetu.«
Predsjednik Barack Obama nije uspio učiniti klimatske promjene nacionalnim prioritetom u svojem prvom mandatu. Kongres je duboko podijeljen i ne mogu se očekivati velike promjene. Obama koristi svoje predsjedničke ovlasti za klimatske akcije, a demokrati se nadaju mobilizirati svoju liberalnu bazu za kongresne izbore u studenome.
Republikanski zastupnici ustrajavaju da se oko klimatskih promjena diže nepotrebna panika, da ne postoji znanstveni konsezus oko ljudskog utjecaja, te da su mjere koje se provode ili nastoje nametnuti štetne za ekonomiju.
U članku, objavljenom na blogu "Ekološka ekonomija" možete pročitati niz novih informacija o politici, ekonomiji i znanosti klimatskih promjena (poveznice, prikazi i komentari).
|
- 16:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.03.2014., ponedjeljak
Europski izbori: slijedeći sastav EP imat će znatno šira ovlaštenja
Zanjimljivo je imati u vidu, pred predstojeće izbore za EP.
Izbori 2014. su prvi nakon institucionalnih promjena koje je donio Lisabonski ugovor. Ugovor je znatno ojačao utjecaj i ovlaštenja EP, čineći ga odlučujućom snagom o većini legislature EU. više od 40 novih područja je sada podvrgnuto proceduri zajedničkog odlučivanja Parlamenta i Vijeća ministara, uključujući poljoprivredu, energetiku i imigraciju. EP sada ima konačnu riječ o proračunu EU. Danas je oko 80% nacionalne legislative država članica izvedeno iz legislative EU.
U tijeku slijedećih pet godina, neki od odbora EP će odlučivati o europskoj sudbini, osobito o velikim temama kao što su: Odbor za međunarodnu trgovinu o pregovorima EU i SAD o slobodnoj trgovini, Odbor za gospodarstvo i financije o upravljanju eurom, te Odbor za građanske slobode o imigraciji i pitanjima slobode kretanja.
Lisabonski ugovor donio je još jednu značajnu promjenu, dajući Parlamentu odgovornost da izabire predjednika Komisije, na osnovu prijedloga Europskog vijeća koje će uzeti u obzir rezultate izbora za EP. Prvi put, iako indirektno, građani Europe će svojim glasovima bitno utjecati na to tko će biti sllijedeći predsjednik Komisije. .
|
- 01:38 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
01.03.2014., subota
U spomen borcu za slobodu i demokraciju
Umro je naglo, prerano, nakon samo osam mjeseci mandata. U "Yes! Magazine" objavljen je intervju koji je dao samo dva tjedna prije smrti, uz kratki uvod, koji prevodim.
Chokwe Lumumba, izvanredni lider s vizijom oslobođenja iskovanom 1960-ih u pokretu "Black Power", umro je u utorak poslije osam preobrazujućih mjeseci na položaju gradonačelnika Jacksona u Missuriju.
Osnivač građanskog pokreta Malcolm X, aktivistički odvjetnik i bivši član gradskoga vijeća, Lumumba je bio izabran za gradonačelnika u lipnju 2013. s 86 posto glasova usprkos minimalnom ulaganju u kampanju. Na dužnosti, dovodio je za zajednički stol ljude preko klasnih i rasnih podjela i odmrznuo višegodišnji led između gradske i državne uprave.
Njegov jezik je bio direktan, a njegov je cilj bila "revolucionalna preobrazba". Nije samo inspirirao svoju zajednicu, nego je također obezoružavao kritičare neumornom posvećenošću privlačenju pdorške za njegov dvostruki cilj političke i ekonomske demokracije.
|
- 09:16 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|