28.12.2011., srijeda
Mađarska više ne vadi šljunak iz Drave
Prenosim Priopćenje za medije udruge Baobab od 26. prosinca 2011. ZelenaPolitika.Info smatra da je ovo jedno od najvažnijih pitanja odnosa prema prirodi i okolišu u Hrvatskoj. Pogledajte članak Izmjena Zakona o vodama: korupcija i uništavanje prirode, objavljen 28. listopada
Mađarska više ne vadi šljunak iz korita Drave te više nema izgovora za hrvatskim kopanjem i uništavanjem Drave!
Jedan od glavnih izgovora za komercijalnim iskapanjem šljunka iz korita rijeke Drave u Hrvatskoj bilo je iskapanje šljunka iz korita rijeka u susjednim zemljama: u Srbiji, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, po izvorima iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode iz Mađarske, nedavno je zatvoreno zadnje mađarsko iskapalište šljunka na rijeci Dravi. Mađarski državni inspektor je utvrdio da je iskorištavanje šljunka kod Barcsa nelegalno i da se mora zaustaviti. To se i desilo. Također, po izvorima iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode iz Srbije, čak 90% iskapanja šljunka na rijeci Drini je nelegalno, odnosno omogućeno je neriješenim graničnim pitanjem. Dok je uopće uspoređivanje s istočnim zemljama loše, sada i ovi podaci govore da nema izgovora za iskapanje šljunka iz korita Drave s hrvatske strane.
Štete koje nastaju iskapanjem šljunka iz korita rijeke su ogromne: dolazi do značajnog ukapanja korita rijeke. Npr. Drava kod Terezinog polja se u posljednjih dvadesetak godina ukopala dva metara, a u zadnjih 100 godina čak četiri metra uslijed kopanja šljunka i regulacija! Ukopavanjem rijeke u vlastito korito dolazi do opadanja razine podzemnih voda s velikim negativnim utjecajem na poljoprivredu i šumarstvo. U selima duž rijeke Drave ugroženi su bunari. Također, isušuju se mrtvice koje su prirodna mrjestilišta riba, ali i turistički resurs poput Križnice. Križnica zbog ukopavanja Drave propada, a sanacija bi koštala preko 50 milijuna kuna! Vađenjem šljunka i pijeska iz vodotoka devastira se rijeka i okoliš oko nje koji u prirodnom stanju pruža prirodnu obranu od poplava, samopročišćavanje voda. Drava je i nevjerojatna prirodna baština, u sklopu nedavno proglašenog Regionalnog parka te ubrzo i rezervata biosfere UNESCO-a. Potencijal za turizam na očuvanoj rijeci je izuzetno velik, što dokazuje upravo Križnica.
U Podravini postoji veliki broj legalnih šljunčara smještenih van korita rijeke koje sasvim normalno funkcioniraju i opskrbljuju tržište šljunkom. Sve su one na legalan način dobile koncesiju i nesmetano i po zakonu iskorištavaju šljunak, te doprinose ukupnom razvoju regionalnog gospodarstva.
Zato pozivamo novu Vladu da poništi izmjene Zakona o vodama koje je omogućilo ponovno iskapanje šljunka, ali i da istraži kako je uopće došlo do njih bez demokratske procedure i doslovno na zadnji dan rada prošlog saziva Sabora. Iznimno je sumnjivo što je prošla Vlada RH na proljeće ove godine oštro usprotivila kada je prijedlog za ukidanjem zabrane šljunčarenja predložen od oporbenog zastupnika u Hrvatskom Saboru da bi stubokom promijenila stav tri dana prije zadnje sjednice Sabora.
Voda je strateški resurs Hrvatske i valja ju očuvati!
Predsjednik udruge, Goran Šafarek, dipl.ing.
|
- 02:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.12.2011., utorak
Peticija za promjenu Zakona o HRT
Prenosim objašnjenje i tekst peticije objavljene na gopetition.com. Dodan je moj kraći komentar.
Objašnjenje
Marionetska Uprava HRT-a samovoljno je suspendirala urednika Središnjeg dnevnika Zorana Šprajca. Zadnja verzija Zakona o HRT-u je najrigidnija od svih dosadašnjih. Sva tri upravna organa HRT-a (Uprava, Nadzorni odbor, Programsko vijeće) izravno su kontrolirana od strane vlasti i opozicije. HRT nije javna televizija nego je uistinu jedna od posljednjih bastiona državne radiotelevizije u Europi. Građani je nažalost financiraju plaćanjem mjesečne pretplate, koja se zasniva na samom posjedovanju RTV prijemnika.
Od same uspostave RH kao države pa do parlamentarnih izbora 2000 kontrolu nad HRT-om imao je HDZ odnosno njezin predsjednik Franjo Tuđman. Nakon smjene vlasti 2000 god. donesen je dosad najbolji Zakon o HRT-u, koji je predviđao izravan izbor članova Vijeća HRT-a. Vlast je taj Zakon ipak donijela s figom u džepu, pri čemu je mislila da će uvođenjem takozvanog Upravnog vijeća HRT-a zadržati i dalje kontrolu nad HRT-om. Kada je SDP-ova vlast pak uvidjela da primjenom novog Zakona ne može kontrolirati izravno izabrane članove Vijeća HRT-a, pristupa se ponovnoj izmjeni Zakona i povratak na staro stanje. Inicijator rigidnog povratka na staro stanje je tadašnji SDP-ov ministar prosvjete i kulture Anton Vujić. Zadnja to jest aktualna verzija Zakona o HRT-u je dokaz nekompetentnosti i poltronstva njegovih autora, a omogućava vlasti potpunu kontrolu HRT-a. Dovoljno je pogledati tko su članovi upravnih tijela HRT-a (marionete i poltroni političkih opcija, upravo suprotnost od onoga što Zakon o HRT-u u čl. 25 točka 9 predviđa).
Tekst peticije
Mi, niže potpisani tražimo od Sabora i Vlade RH pokretanje postupka za donošenje novog Zakona o HRT-u koji će biti sukladan dobrim europskim standardima i osigurati neposredan izbor članova Vijeća HRT-a kao najvišeg upravnog organa HRT-a, te omogućiti konačno konstituiranje Hrvatske radiotelevizije kao javnog medija. Sadašnje stanje na HRT-u je neodrživo što pokazuju brojne samovoljne smjene novinara kao i brojne korupcijske afere odnosno sloupotrebe ovlasti upravnih organa. Obaveza plaćanja pretplate HRT-a je obična prevara, jer se ne radi ni o kakvoj javnoj televiziji nego o televiziji hrvatskog političkog i interesnog establišmenta.
Potpisnici
- Don Ivan Grubišić, saborski zastupnik i bivši član Vijeća HRT-a
- dr. Vlatko Silobrčić, član HAZU-a, član HHO-a i bivši predsjednik Vijeća HRT-a
- Zlatko Zeljko, predsjednik Udruge JURIS PROTECTA
Komentar (Zoran Oštrić)
Treba sjesti i preraditi zakon iz 2000, jer danas je također važno izbjeći monopol grupe "etabliranih" udruga na predstavljanje civilnoga društva. Ne zavaravajmo se da će tu biti sve bezgrešno. Iskustvo 2000.-2003. pokazalo je da i taj sustav ima problema, iako je svakako bolji od stranačkog oligopola. Postojat će neminovno "grebanje", lobiranje i predizborna kampanja za položaje.
O problemima civilnoga društva - serija napisa na ZelenaPolitika.Info.
Dodajmo, također, da se slabost "civilnoga društva" pokazala 2003, kad su mlako reagirale na "razvlašćitvanje" koje je politička oligarhija provela. Neminovno pada napamet misao da je od utjecajta bilo to, što je u to vrijeme znatno opadalo ulaganje stranih donatora u udruge u Hrvatskoj, pa je osnovana Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, koja je počela ulagati znatna sredstva, s izričitom namjerom da taj manjak nadoknadi. Velik značaj dobile su "institucionalne potpore", koje omogućavaju znatnom broju udruga da se već desetak godina održavaju kao "institucije", uz minimalne druge izvore financiranja (osobne donacije, vlastite donacije) i malu brigu o njima..
|
- 02:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.12.2011., četvrtak
Građanski aktivizam i civilno društvo (2): Kontroverze demokracije i ljudskih prava
Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info
Ovo je neposredni nastavak prvog dijela teksta, objavljenog u ponedjeljak pod naslovom "Autonomija, interesi i vrednote". Ovo je drugi od četiri predviđena nastavka pod zajedničkim naslovom "Građanski aktivizam i civilno društvo". U trećem nastavku bit će riječi uglavnom o razvoju civilnoga društva u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, a u četvrtom o aktualnoj situaciji.
U tekstu koji slijedi ima citata, pozivanja na "neke autore" isl.. Ovdje sam se odlučio ne navoditi točne reference, jer mi se čini, da to nije primjereno formatu bloga kao medija. One bi znatno produljile tekst i mogle bi odvući čitatelja i diskusiju od bitnih tema koje promišljamo. U nekoj kasnijoj objavi to će možda biti promijenjeno.
Spomenuli smo gore da se civilnodruštveni akteri uvijek pozivaju na neka načela ili vrednote, obično eksplicitno, ponekad samo implicitno. Pritom mogu doći u konflikt ne samo s državom ili tradicijama, nego i s drugim civilnodruštvenim akterima. Tako je npr. u Hrvatskoj godinama trajao sukob dviju grupa udruga s posve različitim koncepcijama o spolnom odgoju, dogodili su se istovremeni prosvjed i protuprosvjed za mijenjanje i protiv mijenjanja imena Trga maršala Tita u Zagrebu isl..
No i mimo toga, ne treba gajiti iluzije da je civilno društvo idealna sfera dobrote, nesebičnosti, solidarnosti i drugih ljudskih i građanskih vrlina. Kao u svakoj ljudskoj djelatnosti, mane i ograničenja dolaze do izražaja. Javljaju se osobni interesi (zarada, karijera, položaj, slava...), zavisti, zlobe, intrige, birokratizacija, korupcija... (Npr. i Amnesty International je kršio prava svojih zaposlenika.) Nema svrhe uljuljkivati se iluzijama, da se takve pojave mogu potpuno izbjeći. Neopravdano je zbog toga izricati globalnu osudu i odbacivati cijelu koncepciju civilnoga društva i građanskoga aktivizma, kao što je neopravdano na isti način globalno odbacitiva državu ili tržišnu privredu. Strukturalno, u društvu koje zovemo "modernim", treći sektor je neizbježan.
Reformisti, reakcionari, revolucionari...
U gornjem opisu nismo postavili nikakva ograničenja o tome, kakve interese, ciljeve i vrednote slobodno udruženi građani zastupaju; to može biti i mržnja, nasilje, ukidanje demokracije. Neki mogu, u političkom režimu koji poštuje ljudska prava i slobode, djelovati na granici legalnosti. Gore navedeni opis uključuje javno djelovanje aktera; ilegalne organizacije i pokreti, bilo kriminalne ili ideološke, bilo u autoritarnom ili demokratskom političkom režimu, nisu dio civilnoga društva, nego poseban fenomen.
Neki autori iz sfere "civilnoga društva" isključuju one aktere, koji ne dijele »građanske vrednote kompatibilne s liberalno-demokratskim poretkom«. Mislim da takvo normiranje otvara previše nedoumica. Morali bismo skovati nove nazive za takve aktere, koji legalno djeluju, postulirati nekakav "četvrti sektor" (možda i peti, ovisno s koji se pozicija odbacuje "liberalno-demokratski poredak"), a u praksi bi teško bilo izbjeći subjektivnost u normiranju tko kamo spada.
S obzirom na gore istaknuti značaj društvenog okvira (pravo i običaji), koji omogućuje postojanje (legalnog i legitimnog) civilnodruštvenog prostora, neki civilnodruštveni akteri mogu imati za cilj bitnu promjenu okvira, vođeni svojim idejama i idealima, načelima i vrednotama. To može biti u ime obnove navodno dobro uređenog, homogenog i nekonfliktnog tradicionalnog društva (dopunjeno s "nacionalnim jedinstvom", slikom države/nacije kao proširene obitelji u kojoj se zna što je čija dužnost isl.), nasuprot pluralizmu i konfuziji vrednota, koje građansko društvo donosi. Kako nikad ne postoji samo jedna "tradicija", tako zamišljeni ideali mogu biti međusobno proturječni.
Drugi mogu isticati da su zadani okviri građanskoga društva i liberalne demokracije zapravo sputavajući, represivni, puko formalni, da ne omogućavaju stvarnu slobodu građana, autonomiju njihovih organizacija i djelovanja, te stvarnu demokraciju. Nije nemoguće ni da se obje vrste kritika pojavljuju paralelno.
"Pravila igre" i preko njihovih granica
Pretpostavljamo da akteri prihvaćaju određena "pravila igre", kao što ih prihvaća i država, čak i ako im je cilj promijeniti ih; u to je uključena i građanska neposlušnost. Neki akteri mogu svjesno kombinirati legalne i ilegalne djelatnosti. S druge strane, država može takve sumnje koristiti za represiju i protiv onih, koji legalno djeluju.
Postoje, očito, nejasni granični slučajevi. Kakav je odnos ciljeva i metode? Koliko promjena se može tražiti, a da to bude "unutar sustava"? Ta dilema postoji u svakom sustavu, bio on liberalno-demokratski ili ne (npr. stalno se plesalo oko tog ruba u razmatranju krize samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji 1980-ih, sustava koji je priznavao "pluralizam interesa", ali samo "samoupravnih"; slično je danas kad govorimo o globalnoj krizi i kritici "neoliberalizma" ali i "kapitalizma" kao takvog). Koliko se sustavnih promjena može tražiti, a da to bude u interesu načela i vrednota, koja sam sustav barem formalno slijedi? Ne slijede li problemi često iz toga, što su istaknuta načela i vrednote međusobno nesukladni (sloboda i sigurnost npr.)? Gdje su granica između reforme i revolucije, između progresa i destrukcije? Ne postoje jednoznačni kriteriji za takve procjene.
Civilno društvo, uz sporazum o pravilima igre, predstavlja, po nekim zagovornicima, područje »kontrolirane promjene (nenasilne, samoograničavajuće revolucije) u autoritarnim režimima i moment revitalizacije zapadnih demokracija«. To je bilo aktualno 1980-ih, u rasponu između disidentskih pokreta u "socijalizmu" i novih društvenih pokreta na zapadu, a također i danas, s građanima koji prosvjeduju na trgovima od Kaira do Wall Streeta.
S druge strane, kritičari tvrde da je "civilno društvo" puko područje manipulacije, gdje vlasti vješto igraju između autoritarnosti i liberalizma, kooptirajući aktere mogućih stvarnih promjena. Organizacije civilnog društva djelomično servisiraju državu kao pomoćne službe, jeftino pomažući u nekim njenim poslovima, a djelomično služe kao kulisa, kad se vlasti trebaju podičiti svojom otvorenošću i slobodnoumnošću.
Takvi kritičari mogu i odricati da neki suvremeni pokreti, kao što je studentski pokret za slobodno i emancipirajuće obrazovanje (snažno prisutan u Hrvatskoj kroz Plenum Filozofskog fakulteta Zagreb), uopće spadaju u "civilno društvo". "Treći sektor" dio je sustava, a radikalna kritika ide van granica svih "sektora". Još od 1970-ih, neki su teoretičara, nasuprot ogromnom materijalnom napretku zapadnih društava, govorili o "radikalnim potrebama" koje se unutar sustava ne mogu zadovoljiti, a danas, s obzirom na problematične rezultate razvoja posljednjih tridesetak godina s gledišta standarda i kvalitete života i u najrazvijenijim zemljama, takva je kritika možda još aktualnija.
Koncepcija ljudskih prava
Gornji opis spominje slobodno udruživanje i javno djelovanje, a to pretpostavlja postojanje pravnoga poretka koji bar načelno poštuje slobodu udruživanja, zbora, govora isl.. Uobičajeno je kod tih tema pozivati na Opću deklaracija o ljudskim pravima UN-a iz 1948. godine. Povjesno je značajno da su u njoj oblikovana neka načela, koja je tijekom Drugog svjetskog rata, nasuprot fašističkoj ideologiji koja je prijetila zavladati svijetom, istakla antifašistička koalicija, koja se nazvala "ujedinjenim narodima".
Sovjetski savez tada se sudržao od glasovanja, a Jugoslavija je bila protiv - navodno ne zato, jer je Deklaracija tražila previše, nego zato jer je nudila premalo u odnosu na superiorni oblik demokracije koji je Jugoslavija razvijala. Skoro 40 godina kasnije, 1987., Jugoslavenska grupa Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava pokrenula je inicijativu za ratifikaciju, ali to nije realizirano.
Značajni su bili i dodatni dokumenti koji su slijedećih godina donošeni (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima idr.), a na Deklaraciju su se pozivali i "regionalni instrumenti", kao što je Završni akt Helsinške konferencije o miru i suradnji u Europi (HFA), donesen nakon tri godine pregovaranja 1975. godine. Pojavile su se i međunarodne organizacije civilnoga društva, koje se na Deklaraciju pozivaju, kao što je Amnesty International (osnovan 1961.).
Deklaracija je prvi sveobuhvatni međunarodni instrument ljudskih prava, koji u povijesnom slijedu i po značaju svrstavaju uz britansku Magna Cartu, francusku Deklaraciju o pravima čovjeka i američku Deklaraciju nezavisnosti »kao miljokaz u borbi ljudskog roda za slobodu i ljudsko dostojanstvo«. Članak 1 proglašava: »Sva se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima«. Spomenimo da je jedan od sudionika izrade Deklaracije bio i Stéphane Hessel, borac francuskog Pokreta otpora, koji je krajem 2010., u devedeset trećoj, objavio brošuricu "Pobunite se!", koja je snažno utjecala na prosvjednike širom svijeta.
Načelne dokumente, međutim, potpisivale su i mnoge države u kojima vladaju diktatorski ili totalitarni režimi. Problem postoji i danas, ne samo u državama gdje je diktatura nesumnjiva, nego i tamo gdje se "u javnom interesu" neke ljudske slobode ograničavaju, motivirano npr. "ratom protiv droge" ili protiv terorizma.
Nije sporno, da ljudske slobode ne mogu biti neograničene; široko je prihvaćeno načelo, da slobode pojedinaca ili grupa mogu biti ograničene samo slobodom drugih; ali, despoti redovno kažu, da ograničavanjem sloboda oni zapravo štite slobodu (također se aktualno u demokracijama ograničavanje sloboda opravdava pozivanjem na drugu opću vrednotu - sigurnost). Oko načela i vrednota, njihovih interpretacija, primjene i konflikata, uvijek će biti sporova, u filozofiji, politici, religijama i svakodnevnom životu.
Od velikog povijesnog značaja bio je spomenuti Završni akt Helsinške konferencije o miru i suradnji u Europi (HFA), 1975. godine. Osim europskih zemalja, HFA su potpisale i SAD, Kanada i Turska. Poglavlje 7. HFA odnosi se na "Poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti i uvjerenja". Uz međusobne garancije mira i ekonomske suradnje, države u kojima su bile na vlasti komunističke stranke, osim Albanije, prihvatile su, po jednoj ocjeni, »vrlo domišljato povezivanje između ljudskih prava i sigurnosti«, koje HFA ističe, pozivajući se i na Opću deklaraciju UN-a. Prihvatile su obvezu stalne suradnje na "humanitarnim i drugim područjima" (tzv. "treća košara" odnosno poglavlje HFA).
Univerzalne vrednote i suverenost država
Komunistički vlastodršci mislili su da nema opasnosti od potpisa tih papira, jer mogu i dalje tvrditi da su sva ta prava i slobode u "realnom" odnosno "samoupravnom" socijalizmu ostvarena bolje nego u kapitalizmu. Na nizu sastanaka, koji su slijedili na osnovu prihvaćene obveze stalne suradnje, uvrijeđeno su odbijali kritike "zapada". To odbijanje vanjske intervencije moglo je biti učinkovito, jer iako se u međunarodnim pregovorima od pukih deklaracija prešlo i na dokumente jačeg stupnja obveze, nije bilo autonomnih međunarodnh sudišta i učinkovitih međunarodnih sankcija.
Tako u jednom prikazu u znanstvenom časopisu, u Zagrebu 1986. godine, čitamo i danas aktualnu zamjerku o "miješanju u unutrašnje poslove" te o tome da se kroz "univerzalna ljudska prava" zapravo ne-zapadnim zemljama nameću strani "sistemi vrijednosti": »Promatranje i određivanje rezultata KESS-a kroz prizmu ljudskih prava često puta je otežavalo njen rad i štetilo njezinom ugledu (... ) Svaka država u skladu sa svojim društveno-političkim i ekonomski uređenjem, i sistemima vrijednosti koji u njima vladaju, ima pravo stvaranja vlastitog koncepta ljudskih prava, te svaki pokušaj interveniranja izvana u toj oblasti, znači zapravo kršenje suverenih prava svake države.« Nakon raspada SFRJ, nerijetko se Republika Hrvatska gotovo jednakim riječima branila od "vanjskih intervencija".
Dogodilo se međutim nešto novo, što "socijalistički" čelnici nisu očekivali: "interveniranje iznutra". Građani su ih "uhvatili za riječ" i počeli se autonomno organizirati, pozivajući se na te "papire". Nastaju "disidentski" pokreti poput Karte 77 u Čehoslovačkoj i Solidarnošći u Poljskoj, a zatim i helsinški odbori za ljudska prava, koji se pozivaju na HFA. Prvi helsinški odbori pojavljuju se krajem 1970-ih u Skandinaviji i počinju se povezivati s disidentima na "istoku". Međunarodna helsinška federacija stvorena je 1982., a komunističkim disidentima podršku su pružale i druge organizacija za ljudska prava.
Vlasti, najednom, nisu više mogle potiho utišati buntovnike, likvidirati ih, zatvoriti u zatvore ili ludnice. Nisu više mogle računati da će mase ostati pokorne. Dogodila se neočekivana stvar: civilno društvo u socijalizmu, koji je proklamirao jedinstvenu organizaciju države i društva, u kojoj nema "buržuaske" podjele vlasti ni autonomnih "sektora" društva.
SVIĐA LI VAM SE ONO ŠTO ČITATE? PODRŽITE AUTORA I PROJEKT!
Problem "civilnoga društva" u Hrvatskoj jest financijska nesamostalnost. Izvan etabliranih udruga, javljaju se građanske akcije, koje često propadaju zbog elementarnog nedostatka sredstava: oni, koji rade, još moraju i troškove plaćati iz svog džepa. Rad je vrijedna stvar: recimo da sat rada, staranja na štandu, organiziranja prosvjeda ili pisanja autonomnih analiza, vrijedi 30 kuna. Pomoći takav rad, također je oblik građanskoga aktivizma.
Ako želite pomoći pomoći seriju kolumni "U sridu!" i održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info u cjelini, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Također, možete uplatiti donaciju od 50 kuna ili više za knjigu demokracije (vidi ovdje), u zamjenu za što ćete po izlasku (travanj 2012.) dobiti primjerak s posvetom.
primatelj: Zajednica Humanitas, Ulica breza 38A, Zagreb
broj računa: 2484008-1500181061
svrha uplate: donacija – knjiga „Demokracije“
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 11:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.12.2011., srijeda
Bacite trulu Jabuku - vratite Šprajca!
Nije da ne poznam dečke i cure (to je jedna ekipa koja se počela okupljati od Peripatetičkih prosvjeda), ali nemam nikakav utjecaj na njih, osim možda posredan. Dakle, ne kudite i ne hvalite mene za ono što oni/one pišu.
Današnje priopćenje:
Građanska Akcija
Postovani,
Kao sto smo i obecali, dosli smo pred zgradu HTV-a poruciti kako je doslo vrijeme da se mijesanju politike u rad javne televizije stane na kraj. Da se stane na kraj uredjivanju programa u sredistima politicke moci i gusenju novinarske slobode govora. Vrijeme je da se jasno i glasno poruci kako je ovo Hrvatska 21 stoljeca, Hrvatska na pragu ulaska u Europsku Uniju i da ju nitko nema pravo vracati desetljecima unatrag. Dosli smo poruciti raznim Miocicima, Kovacevicima, Hloverkama i Jabukama da je vrijeme konzultacija sa zlocinackom organizacijom oko uredjivanja programa zavrseno. Ta vremena se vise nikada nece vratiti. Danas zahtjevamo ostavku svih umjesanih u jucerasnje skandalozno suspendiranje Zorana Sprajca, povratak imenovanog na urednicko mjesto te javnu ispriku. Zahtjevamo i istragu i suspenziju svih onih koji su se drznuli ovako grubo, protuzakonito i samovoljno uzeti si za pravo zastrasivati i terorizirati prvo novinare na HTV-u koji misle drugacije a zatim i gradjane koji imaju pravo na istinito i nepristrano informiranje.
E pa dragi Miocici, Kovacevici, Hloverke i Jabuke ovoga vam puta ova svinjarija nece proci! Obecajemo vam da cemo ici pred sva veleposlanstva u Zagrebu kao i pred Europsku komisiju i ostale medjunarodne institucije, blokirati promet, prosvjedovati i koristiti sve metode nenasilnog prosvjedovanja dok god ne ispunite nas zahtjev za potpunim povlacenjem suspenzije Zorana Sprajca. A posebno vam obecajemo da cemo opet ici pred sjediste zlocinacke organizacije koja vas je na ova mjesta i postavila i javno ukazivati na vase organizirano zajednicko kriminalno djelovanje.
USTRAJNO I NEMA PREDAJE!
|
- 12:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Svi uz Šprajca!
Prenosim poziv grupe "Građanska akcija".
Dragi prijatelji,
ponovo mozemo svjedociti sumraku demokracije na javnoj televiziji u reziji politickih poltrona Miocica i Kovacevica koji su odlucili suspendirati Zorana Sprajca iz Dnevnika na HTV-u.
Ovakva sramna politicka odluka ima za cilj i dalje zastrasivati sve koji drugacije misle na HRT-u i koji se bore za profesionalizaciju novinarske struke i stvaranja javnog servisa u sluzbi svih gradjana. Ovo je politicka odluka osmisljena u zlocinackoj organizaciji HDZ a sprovedena putem ljudi kojoj joj sluze.
Ovo je povratak u mracne 90-te gdje je svaka sloboda govora bila surovo gusena.
Mi to ne prihvacamo! Mi ne prihvacamo ovu "odluku" skovanu u leglu zlocinacke organizacije na Trgu zrtava fasizma i porucujemo da cemo izaci na ulicu i pokazati kako se ne predajemo onima koji zele ovu zemlju baciti desetljecima unatrag.
Pozivamo nase sugradjane da nam se sutra u 8.00 pridruze kod glavnog ulaza na HTV na Prisavlju i svojim dolaskom pokazu kako je bilo DOSTA!
Dosta je da se politika mijesa u uredjivanje javne televizije, dosta je da se guse novinarske slobode, dosta je da se nama gradjanima servira neka njihova "istina".
Ako se ne zelite sramiti kada vas jednog dana djeca pitaju gdje ste bili kada je trebalo braniti pravo na slobodu govora, tada nam se sutra u 8.00 pridruzite ispred glavnog ulaza na HTV na Prisavlju i porucite da je DOSTA!
USTRAJNO I NEMA PREDAJE!
|
- 01:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.12.2011., ponedjeljak
Građanski aktivizam i civilno društvo (1)
Prenosim sa mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info
AUTONOMIJA, INTERESI I VREDNOTE
U prva dva nastavka analiza "U sridu!", govorili smo o osnovnim koncepcijama demokracije i ekonomije. To pokriva neka bitna pitanja dva sektora suvremenih društava: države (sektor vladavine) i privrede (sektor privređivanja; zato je "gospodarstvo" loša riječ). Kažimo sad nešto o "trećem sektoru", odnosno onome, što obično zovemo "civilno društvo".
Da bi se razumjelo o čemu je riječ, treba razjasniti niz pojmova, te kombinirati strukturalni i povijesni pristup. Iako sam se nastojao fokusirati na samu srž tematike, imajući na umu prosječnoga čitatelja, građanina koji je možda aktivan a možda i nije, morao sam ući u razna razjašnjenja i ilustracije, pa je tekst bujao, daleko premašivši prvotno predviđenih 1.500 riječi. Tako sad odstupam od prvotnoga plana i ovu ću važnu temu obraditi u četiri nastavka. Neke se bitne stvari ipak ne mogu svesti na par parola, niti na nešto što prosječni surfer može pročitati u jednoj minuti.
(Zašto se upravo sad bavim temom, koja nije u fokusu pažnje javnosti, uzbuđene smjenom vlade, korupcionaškim aferama i predstojećim referendumom? Jedna od mojih omiljenih sintagmi je: "Kad su zadaci najhitniji, treba sjesti i razmisliti." Građanski prosvjedi uvelike su obilježili ovu godinu u cijelome svijetu, pa je časopis Time proglasio "prosvjednika" osobom godine. Lako je i prelako cinično odmahnuti rukom, poučen iskustvom da povremena galama gomile na ulicama "ništa ne mijenja". Možda ne, a možda ipak i da. Konkretnim, aktualnim temama u Hrvatskoj danas vratit ćemo se u posljednjem od četiri nastavka. Ujedno su ova razmatranja u okviru mojeg rada na knjizi "Demokracije".)
Jedan opis toga, što civično društvo jest
Ne postoji valjana definicija što je to civilno društvo; moramo se zadovoljiti opisom.
"Civilno društvo" je
- područje autonomnog udruživanja i javnog djelovanja građana,
- na osnovu zajedničkih interesa, sklonosti, ciljeva, načela i vrednota,
- koje se ne može svesti u okvire tradicionalnih obiteljskih, etničkih i lokalnih veza,
- odijeljeno od područja javne vlasti i privređivanja.
Ovdje opisujemo civilno društvo kao "područje udruživanje i djelovanja", što je važno za razumijevanje samog koncepta. Podrazumovani preduvjet je, da u okviru pravnih, ili možda tek običajnih normi, takvo područje može postojati. (Također podrazumijevamo da uopće postoji "građanin" u današnjem smislu riječi. Ovo autonomno udruživanje razlikuje se od tradicionalnog zajedništva srodstva i tla, iako s njima može biti povezano.) To obično nije slučaj u diktaturama i totalitarnim društvima, koje ne dopuštaju istinski autonomno javno djelovanje. Od početka 1980-ih, međutim, "civilno društvo" se neočekivano pojavilo i u tadašnjem "socijalizmu" (režimima pod vlašću komunističkih stranaka), o čemu će biti više riječi u drugom nastavku.
U praksi, a tako ćemo činiti i u daljem izlaganju, pod "civilnim društvom" obično ne podrazumijevamo "područje djelovanja", nego skup aktera, koji u tom području djeluju. Usprkos neizbježnom terminološkom preklapanju, ovu distinkciju između područja i aktera vrijedi imati na umu.
Civilnodruštveni akteri mogu djelovati polulegalno i tamo gdje zatečeni okvir to ne dopušta, na osnovu toleriranja ili nemoći vlasti. Mogu se čak ponašati "proračunato naivno", kao da ono što vlast formalno dopušta ima stvarni sadržaj (što je bila jedna od strategija u "socijalizmu"). Kad se slože povoljni uvjeti, "iracionalno" ponašenje "kao da" , kao da su realnosti drugačije od onoga što svatko "zdravog razuma" vidi (pa se neke takve zatvaralo i u ludnicu), može dovesti do toga da se realnosti, odnosno zadani okviri koji ih definiraju, promjene. (Knjiga jednog od najvećih teoretičara managementa 20. stoljeća, posvećena nevladinim organizacijama, na engleskome nosi naslov "Nove realnosti", što je u hrvatskom izdanju, krajnje neadekvatno, prebačeno u jedninu, "Nova realnost". Taj plural je važan za razumijevanje civilnoga društva.)
Nasuprot tome, formalnopravno uokvireno područje može ostati slabo zaposjednuto stvarnim akterima, zbog nedostatka interesa, volje, inicijative, "građanske svijesti", nepovjerenja u postojeće aktere koji su prostor djelomice zaposjeli. Takva je situacija uvelike u Hrvatskoj danas, što mi je i poticaj za ova razmišljanja i pisanje.
Bitno je za civilno društvo javno djelovanje, koje nije motivirano samo osobnim interesom. Zato i pojedinac/pojedinka nekom svojom javnom akcijom, npr. stojeći na trgu s transparentom ili pišući na blogu, djeluje u civilnome društvu odnosno čini njegov dio. Internet donosi bitno novu kvalitetu: privatnost se "pojavljuje" kao svima dostupna i zapamćena. Brbljarije u birtiji ostaju privatna stvar sudionika, iako ponekad mogu imati dalekosežne konzekvence kroz prepričavanja, dok brbljarije na nekom internet forumu može pratiti svatko, te će ih možda i nakon više godina pročitati netko, tko uz pomoć googlea na njih naleti.
Značaj načela i vrednota
U civilnodruštvenom djelovanju uvijek su prisutna neka načela i vrednote, koje građani promoviraju i na njih se pozivaju. Taj čimbenik je važan, inače se djelovanje svodi na puko zastupanje ekonomskog ili političkog interesa, dakle djelovanje u prva dva sektora.
Interes pojedinca ili grupe, koji je osnova i poticaj za djelovanje, može biti ekonomski ili drugi posebni interes (kakve npr. zastupaju razna profesionalna društva novinara, inženjera isl.), ali mora biti prisutan zahtjev na opće interese, ciljeve, načela i vrednote, koje društvo priznaje, ili neke nove.
Gore u opisu uz "interesi" dodano je "sklonosti", da bismo podvukli dvostrukost pojma u hrvatskome jeziku: "imati interes" (materijalni, politički, profesionalni isl.) i "biti zainteresiran" (zanimati se za nešto, imati sklonost, mimo interesa u prvom smislu). Ljudi koji vole kartati belot mogu se sastajati i igrati, to je njihova osobna stvar, ali mogu također istaknuti pretenziju da je igranje belota korisno za šire društvo, pa im ono treba pomoći (osiguravši im, primjerice, prostor za klub).
Kad netko tko je nezaposlen traži posao, on djeluje u društvu, ali kao privatna osoba; to nije javno, civilnodruštveno djelovanje. Kad apelira na puko milosrđe pojedinaca da pomognu njemu i drugima u sličnoj nevolji, to je još uvijek u sferi privatnosti. Kad međutim apelira na dužnost društva da nezaposlenima pruži veću pomoć, olakša zapošljavanje isl, on počinje civilnodruštveno djelovati. (Treba imati na umu tu distinkciju kad čitamo literaturu na engleskom jeziku, gdje se često svako djelovanje van sfere države i vlasti naziva "privatnim", pa se za civilnodruštvene organizacije rabi i naziv "Private voluntary organizations".)
Civilnodruštveni akteri mogu apelirati na načela i vrednote koji su općeprihvaćeni ili barem formalno istaknuti kao obvezujući, bilo općenite ("pravda") ili uže ("pravo na rad"). Uobičajeni su sporovi i polemike o tome kako ih treba intepretirati, što sve podrazumijevaju; civilnodruštveni akteri često predlažu reinterpretaciju i širenje sadržaja. Mogu međutim vladajućem sustavu normi suprotstaviti nove vrednote (npr. prava životinja) ili one koje su s vladajućim sustavom u direktnom kontliktu (npr. prava homoseksualnih osoba). Dakako da pritom mogu doći u sukob s drugim akterima; civilno društvo nipošto nije ni homogeno ni beskonfliktno.
Stvaraju se oblici organizacija i institucija, koje razlikujemo kako od privatne sfere (obitelj, privatni klub isl.), tako i od države i privrede. Oni mogu biti pravno (dakle od vlasti) priznati i oblikovani (udruge, zadruge, zaklade, vjerske zajednice ukoliko nisu dio državne vlasti - gdje je Rimokatolička crkva poseban slučaj, jer je Vatikan u međunarodnim odnosima država - idr.) ili neformalni (ad-hoc grupe, udruge koje iz načelnih razloga ne traže priznanje pravnoga statusa od države, društveni pokreti - aktualni primjeri u Hrvatskoj: "Plenum Filozofskog fakulteta Zagreb", "Građanska akcija", "Savez za građansku i etičku Hrvatsku").
Granice između sektora nisu oštre: postoje prelazni i mješoviti oblici (sindikati, političke stranke, udruge koje pokreću profitni posao, privredne organizacije koje imaju neprofitne aktivnosti), sporni pa i očito lažni (profesionalni nogometni klub registriran kao udruga). Građani se slobodno okupljaju oko interesa, sklonosti, ciljeva, načela i vrednota, koji mogu biti u konfliktu s onima koje promoviraju organizacije države i privrede, ali mogu biti i sukladni.
Dobrovoljni rad i financiranje
Ljudi se slobodno udružuju i djeluju, pa je u osnovi uvijek dobrovoljni rad, ali naravno, u tako stvorenim organizacijama otvaraju se i radna mjesta, za stalne poslove koje ne mogu pokriti volonteri. Neke organizacije civilnoga društva imaju stotine pa i tisuće zaposlenih. Tako, naravno, postoje i ljudi koji u takvim organizacijama ostvaruju karijeru i provode cijeli radni vijek. Naćelno, pretpostavlja se da se oni na to odlučuju tjerani, u većoj mjeri nego oni koji se zapošljavaju u prvom i drugom sektoru, motivima vezanim uz načela i vrednote koje te organizacije promoviraju. Običaj je da budu primljeni među profesionalce nakon što su neko vrijeme bili volonteri (aktivisti).
Dobrovoljni rad načelno je prvi vitalni prilog koji slobodni građani daju u autonomnom udruživanju i djelovanju. Drugi vitalni prilog su osobne donacije, koje bi u načelu morale biti ključni izvor financiranja "trećeg sektora". Niz organizacija svjesno izbjegava druge izvore, među njima velike međunarodne i općepoznate, kao Greenpeace i Amnesty International. Osim toga, ne prihvaćaju ni osobne donacije iznad određenog limita. S druge strane je tradicija filantropije bogataša, koji stvaraju zaklade i daruju milijune, ili čak stotine milijuna dolara, pogotovo u SAD.
Privredne organizacije mogu podupirati rad organizacija civilnoga društva zato jer im je koristan (dio djelatnosti se organizira kroz neprofitne organizacije), zbog "društvene odgovornosti" (dobro i za reklamu) ili zbog osobnih uvjerenja vlasnika i upravljača (George Soros je u istočnoj Europi općepoznati primjer, ali sličnih ima mnogo; u Hrvatskoj te tradicije nema).
Država ih može podupirati jer obavljaju evidentno koristan rad koji država ne može obaviti ili bi to bilo puno skuplje (humanitarni rad, građanski odgoj, artikularacija autonomnih interesa koji mogu biti konfliktni, ali je državi od interesa da budu jasni - i da ih "drži na oku") ili jer se zalažu za iste one vrednote, koje se proglašavaju temeljnima za državu - kao u 3. članku Ustava Republike Hrvatske: »Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav«.
SVIĐA LI VAM SE ONO ŠTO ČITATE? PODRŽITE AUTORA I PROJEKT!
Problem "civilnoga društva" u Hrvatskoj jest financijska nesamostalnost. Izvan etabliranih udruga, javljaju se građanske akcije, koje često propadaju zbog elementarnog nedostatka sredstava: oni, koji rade, još moraju i troškove plaćati iz svog džepa. Rad je vrijedna stvar: recimo da sat rada, staranja na štandu, organiziranja prosvjeda ili pisanja autonomnih analiza, vrijedi 30 kuna. Pomoći takav rad, također je oblik građanskoga aktivizma.
Ako želite pomoći pomoći seriju kolumni "U sridu!" i održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info u cjelini, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Također, možete uplatiti donaciju od 50 kuna ili više za knjigu demokracije (vidi ovdje), u zamjenu za što ćete po izlasku (travanj 2012.) dobiti primjerak s posvetom.
primatelj: Zajednica Humanitas, Ulica breza 38A, Zagreb
broj računa: 2484008-1500181061
svrha uplate: donacija – knjiga „Demokracije“
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 18:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
15.12.2011., četvrtak
Anarhija i kršćanstvo
Prenosim poziv na tribinu s mrežnoga sjedišta Sekularni humanizam u Hrvatskoj.
O autoru knjige pogledajte mrežno sjedište International Jacques Ellul Society. Teolog i anarhist, zvuči neobično, zar ne? :)
Video o njegovoj čuvenoj knjizi "Izdaja tehnologije" na balkan-express.org (na francuskom, s titlovima na engleskom, kratki opis na BCHS).
Anarhija i kršćanstvo
Tribina na kojoj će biti predstavljena knjiga Jacquesa Ellula Anarhija i kršćanstvo (DAF, Zagreb 2011.) održat će se u ponedjeljak, 19.12. u 19,30 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5).
O knjizi i odnosu anarhije i kršćanstva govorit će gosti tribine: filozof Hrvoje Jurić i teolog Boris Gunjević.
Francuski filozof Jacques Ellul pokazuje u svojem djelu, oslanjajući se na biblijske tekstove, da kršćanstvo u svom odnosu prema politici potiče na nepokornost, ustrajnost na različitom mišljenju, pa čak i na odbijanje svake vlasti i svake hijerarhije.
Tribinu uređuje i vodi Kristijan Vujičić.
JACQUES ELLUL: Anarhija i kršćanstvo, Daf, 2011.
Jacques Ellul (1912-1994) bio je francuski pravnik, protestantski teolog, sociolog i anarhist. Napisao je više od četrdesetak djela različitih tematika, koje se međutim obično dijele u dvije kategorije: prva je sociološka, i tiče se ponajprije "problema Tehnike". Najpoznatije djelo u toj kategoriji je "Tehnika ili ulog stoljeća" (La technique ou l'enjeu du sičcle), objavljeno 1954. i prevedeno na mnoštvo svjetskih jezika, koje se još i danas smatra jednim od najpronicavijih analiza tehnološkog društva u svim njegovim aspektima. U drugu kategoriju spadaju djela teološke tematike, među kojima je najpoznatije "Subverzija kršćanstva" (La subversion du Christianisme), objavljeno 1984.
Ali potonja je kategorizacija, premda korisna, suviše shematska, te, kao kod svakog značajnog mislioca, kategorije se i kod Ellula isprepliću ili stapaju. O tome svjedoči jedno od također najpoznatijih i najprevođenijih – i najkontroverznijih – njegovih djela, "Anarhija i kršćanstvo" (Anarchie et christianisme, ob. 1998). "Mjesto što ga ono zauzima u Ellulovu opusu je jedinstveno i po tome što predstavlja najjasniji izraz autorove dvostruke pripadnosti: s jedne strane kršćanskoj Objavi, i s druge strane anarhističkoj stvari. Ne težeći nikakvom površnom i jeftinom pomirenju između njih, Ellul pokazuje – sa svojstvenom mu jasnoćom i prodornošću – gdje se one podudaraju i preklapaju, ali ne staje na tome: pokazuje naime i kako bi one mogle "surađivati" u budućnosti, kako bi mogle raditi na zajedničkoj stvari."
Ono je značajno i po tome što pruža jezgrovit primjer autorove osebujne egzegeze: tumačenja biblijskih odlomaka u svjetlu otpora ugnjetavanju i beskompromisne potrage za čovjekovom slobodom. (...)
|
- 20:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.12.2011., nedjelja
Ateisti, na okup! (Slike sa štanda)
Štand na Zrinjevcu, 9.-10. prosinca 2011.. štand Inicijativnog odbora Zajednice ateista - sekularnih humanista i Mreže aktivista "Građani za građane". Pogledajte na Sekularni humanizam u Hrvatskoj.
|
- 09:31 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
06.12.2011., utorak
Ateisti, na okup!
.Već sam pisao ovdje o inicijativi za okupljanje ateista - sekularnih humanista.
Nakon obavljenih priprema, prvo javno predstavljanje Inicijativnog odbora Zajednice ateista - sekularnih humansta bit će sutra na tiskovnoj konferenciji.
Prva javna akcija je štand, koji će biti postavljen na Zrinjevcu, u petak i subotu 9.-10. prosinca, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava (10. prosinca). Dijelit ćemo letke, razgovarati s građanima i novinarima, prikupljati nove članove Inicijativnog odbora i simpatizere, prikupljati donacije za dalji rad.
Detaljnije informacije pogledajte na mrežnom sjedištu Sekularni humanisti u Hrvatskoj.
Svi, koji se žele priključiti Inicijativnom odboru i/ili pomoći radom ili donacijom, neka se jave e-mailom na sekularnihumanisti(at)gmail.com
|
- 12:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
05.12.2011., ponedjeljak
Nekoliko opaski o rezultatima izbora
Prenosim sa kolaborativnog bloga pollitika.com
Evo ne mrem izdržat da u ovo jutro, na početku radnoga tjedna gdje me čeka dosta obveze, ipak ne nabacam par misli o rezultatima izbora. Nemam vremana gledati sve postotke točno.
Broj prijavljenih listi bio je ogroman i apsurdan. Bio je znatno pao 2007. u odnosu na 2003, sad opet porastao. Niz listi ima manje od 0,1% (to je 250 glasova). Vrijedilo bi donijeti propise, da se to sreže. Najlogičnije mi izgleda tražiti od svih lista da prikupe određeni broj potpisa podrške, i to veći, nego što danas moraju nezavisne liste.
Pobjednička koalicija osvaja daleko veći postotak mandata, nego glasova. HDZ isto veći postotak mandata nego glasova. Drastično disporporcijski učinak: dvije dominantne snage zajedno imaju oko 70% glasova, a oko 90% mandata (od onih 140 u deset jedinica). I laburisti će biti podzastupljeni (manji postotak mandata nego glasova), ali HDSSB, koji ima sve glasove koncentrirane u dvije jedinice, bit će nadzastupljen. Nije tome kriv famozan D'Hondt, nego prvenstveno male izborne jedinice bez korektivne "nacionalne liste", kakve postoje npr. u Austriji, Švedskoj, Nizozemskoj... a također i velik broj lista, koje su osvojile pristojan broj glasova, 3-4%, a nisu nigdje prešle prag.
"Kukuriku koalicija" osvojila je apsolutnu većinu. Ne da mi se sada zbrajati postotke, ali čini mi se da zapravo, gledajući deset izbornih jedincia, nisu dobili bitno više glasova, negš što su te četiri stranke dobile ukupno, nastupajući svaka pojedinačno prije četiri godine. Veći broj glasova uvelike je učinak načina dijeljenja mandata. HSU je tada imao 4,1% glasova u cijeloj zemlji i osvojio samo jedan mandat, sad to donosi znatno više.
HDZ je, s druge strane, znatno više izgubio. Glasovi su se prelili dijelom Kukuriku koaliciji, a dijelom ostalima.
HSS je spao na jedan mandat. Frišćić, u mojoj izbornoj jedinici. :( To je jedan više, nego što su zaslužili. Propala je i nekadašnja antinuklearna aktivistica Marijana Petir.
Na desnici, opet se pojavilo more uzaludnih strančica, koje nisu imale nikakve šanse. (Među ostalim: primitivna anti-EU retorika daje svoje rezultate i potpora ulasku u EU raste.) HSP je krahirao, iako je ukupno u 10 izbornih jedinica mislim iznad tri posto, blisko onom rezultatu od 2007.. Ali im se nije posrećilo da negdje pređu prag. Tada im je to bilo uspjelo u 4. izbornoj jedinici (sjeverna Slavonija), sada je pak tu znatno napredovao HDSSB.
To je strašan hazard, kad "titraš" oko pet posto, mala razlika znači trijumf ili krah. Mislim da su laburisti zapravo oko šest posto u cijeloj zemlji, a HSLS na četiri posto, razlika u mandatima - drastična!
HDSSB udvostručio broj mandata u odnosu na 2007.. Pokazatelj sasvim logičnih i opravdanih slavonskih frustracija - ne bih zasad više o tome.
HSP i HSP-AS zajedno su osvojili znatno više glasova, nego HSP prije četiri godine. Ali se eto samo ovoj potonjoj posrećilo, da se dokopa mandata u 10. izbornoj jedinici. Tome je vjerojatno pridonio koalicijski partner HČSP, koji jedino na tom području ima određenu snagu.
HSLS je također izgubio na tom ruletu stranaka koje se vrte oko izbornoga praga, Ukupno je isto tu negdje oko tri posto, sasvim blizu praga u nekim jedinicama s 4,8% isl, ali mu se nije posrećilo. Oni imaju mislim problem u tome, da imaju idejno jako zaoštrenu retoriku potpore "poduzetništvu", faktički krupnome kapitalu (te manjim poduzetnicima posredno, jer ovi o velikih ovise), a interese krupnog kapitala "Kukuriku" koalicija valjano će zastupati, kao što je to HDZ neko vrijeme činio (najavljuju, umjesto "bolnih rezova", "unutrašnju devalvaciju", znači isto). (HDZ je postao preskup. Pisao sam neki dan u članku "S onu stranu neoliberalizma..." o tome, da je hajka na korupciju u interesu krupnoga kapitala, jer troškovi korupcije postali su preveliki zbog previše posrednika. Ne žele kraj korupcije, nego svođenje cijena mita na niži nivo.)
Jasnoća njihove retorike, koja iskazuje prezir prema običnim šljakerima i tendira ka generalnom označavanju svih koji primaju plaće iz državnog proračuna za parazite - doprinijela je da izgube jedan broj glasova.
Pokazalo se da Budišu doživljavaju kao prikazu iz prošlosti (IX izborna jedinica, Darinko Kosor kaže da su ljudi radije glasovali za Grubišićevu listu).
Pojavila se, konačno, lijeva opozicija (iako sam čuo njihove aktiviste, kako odbijaju naziv "ljevica", još strah postoji da te zbog toga ne proglase jugonostalgičarem - je baš, Aleksandar Karađorđević je bio ljevičar! :)). Imaju jasnu retoriku, ali kako će to biti u praksi, vidjet ćemo. Ako se budu držali onoga što proklamiraju, Kukuriku vlada će im brzo dati povoda za oštre napade.
Jurčićeva koalicija je propala - ista priča, vrte se oko praga, u jednom trenutku je izgledao da osvajaju mandat u 8. izbornoj jedinici (Rijeka). On sam je ekonomist s jasnom koncepcijom, sukladnom s onim što bi laburisti trebali zastupati, i sigurno će ostati u javnosti aktivan, možda i politički (već se najavljuje Hrvatska ekonomska inicijativa kao stranka).
Njegovi koalicijski partneri međutim ne ulijevaju povjerenje (ne znam za PGS). Mislim da im je otkriće da je šef "Bloka umirovljenici zajedno" lažni ratni invalid mnogo naškodilo (ako je netko 1993. proglašen za stopostotnog invalida, a 18 godina kasnije ovako živahan - ne štima). Meni svakako nisu ulijevali ni minimum povjerenja, između ostaloga zbog diskusija s penzićem i demosom ovdje.
U X. izbornoj jedinici, lista Ivana Grubišića izvrsna, a zamalo je prošla u IX. Problem s njima, kako sam vidio posljednjih tjedana prateći ih na facebooku, jest da su se okupili kao posve nestrukturiran pokret oko karizmatskog lidera, koji samostalno donosi sve bitne odluke bez ikakvih formalnosti. Stranke su loše, ali ovo je PMSM još gori sustav; može biti ad-hoc rješenje, za jednu akciju, ali morat će se strutkurirati ako želie nastaviti kao pokret, udruga, stranka, što god, djelovati..
Mnogi koji su se okupili oko njega i našli se čak i na čelnim mjestima lista ne ulijevaju povjerenje. Bilo je burnih svađa i prosvjeda, što je dovelo i do povlačenja jedne liste kandidata.
Još jedan element odličnog Grubišićevog uspjeha je, KJTV, iskaz tradicionalnog hrvatskog antiklerikalizma, onog starog: "Vjeruj u Boga, ali ne i u popa!". Svi ključni hrvatski politički lideri bili su antiklerikalci. Sukob sa Hrvatskom biskupskom konferencijom mu je vjerojatno donio dodatne glasove.
(Tu je bio naš smogismogi, koji je do nekoliko mjeseci bio na visokoj funkciji u Laburistima, izašao, prišao Grubišiću i vodio listu u VI. izbornoj jedinici. Nije uspio, dok su laburisti tu osvojili mandat. Iako u njega osobno imam povjerenja, takvi slalomi izazivaju otpor.)
Kako će dalje biti, vidjet ćemo. Hoće li Pokret za građansku i etičku Hrvatsku preživjeti kao relevantan društveni faktor i eventualno jezgro buduće stranke? Možda bismo tu mogli dobiti, prvi put, nešto što bi se oblikovalo kao relevantni kršćanski demokrati ili čak kršćanski socijalisti. Mislim da bi to bilo dobro, ali više bih novca stavio na to da će se raspasti, kako se dogodilo u Zagrebu sa značajnom grupacijom koja se okupila oko Kregara i Sriće. :(
Ladonja titra na samoj granici osvajanja mandata - izgleda da su na kraju ipak propali. Lijeva retorika, meni simpatična, ali osoba njihovog lidera, tajkuna, gledano izvan Istre, u oštrom je sukobu s onim što priča (a koliko na terenu fakat to "živi", ne ulazim).
Stipe Petrina nije ušao. Ljudi, koji su dali glasove njegovoj listi za županijsku skupštinu, dobrim dijelom su mu sad otkazali povjerenje. Koliko znam, ono što radi u Primoštenu je dobro, ali njegovo agresivno inzistiranje da baš on osobno, a ne netko drugi s liste, mora biti u županijskoj skupštini, nije mi bilo simpatično.
Zeleni - uh, ne vrijedi trošiti riječi. Nažalost sam bio u pravu. :(
|
- 10:31 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Veseliti se treba!
- 01:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.12.2011., nedjelja
E. A. Poe o Hrvatskoj, 4. prosinca 2011
Crni Marko, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Francekov kip je sjeo, što se iznad ljudi diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svjetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Iz tih sjena sad ustajem, jer dvadeset mi ljeta skriše:
HDZ - NIKAD VIŠE!
|
- 10:16 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
02.12.2011., petak
S onu stranu neoliberalizma: možemo li obuzdati "kumove"?
Jednominutni zapis
Nekoliko rečenica iz teksta koji je objavljen na mrežnom sjedištu ZelenaPolitika.info, kao drugi u seriji kolumni "U sridu!".
Politička moć je povezana s ekonomskom kroz sustav osobnih veza ("hobotnica"). To je tipičan oblik onoga što se naziva "kumovski kapitalizam" (crony capitalism).
U borbi na tržištu svako je sredstvo dozvoljeno, pa je tako i korištenje nepoštene prednosti političkog pogodovanja u funkciji "slobodnoga tržišta" a ne njemu suprotstavljeno.
To je oblik klasne borbe, što priznaje slavni W. Buffett: "Ovo je klasni rat, i mi pobjeđujemo".
Za svakoga, tko teži sustavu s više socijalne pravde i održivosti, promoviranje drugačije koncepcije zadatak je od vitalne važnosti. Ali uvijek treba imati u vidu da se radi samo o metodi. Kumovi se prilagođavaju i lako mijenjaju taktiku.
Profiti uvijek ostaju privatni, a dugove pokriva javna vlast sredstvima građana, da bi se stvorili uvjeti za novi polet, novi balon koji će opet puknuti. Plutokrati se bogate i u doba uspona i u doba krize.
Postoje elementi dobrohotne, paternalističke države, u kojoj mali broj krupnih kumova (plutokracija, oligarhija) daje određene ustupke većim grupama "klijenata" koji tako bivaju uvučeni u sustav i zainteresirani da se on održi, gledajući uvijek samo svoj partikularan i kratkoročni interes.
Moramo se boriti za drugačije koncepcije i modele, kako na nivou svijeta, tako i Hrvatske. Središnja se borba sada vodi u Europi. Upleteni su naravno mnogi posebni interesi, ali od načelnog je značaja i ohrabruje što Europska komisija i niz ključnih lidera (Njemačke, Francuske i odnedavno Italije) podupire uvođene poreza na financijske transakcije ("Tobinov porez", "porez Robina Huda"), koji bi mogao obuzdati financijsko mahnitanje. (Pogledatje mrežno sjedište Europljani za financijsku reformu)
Deprimira, međutim, ono što najavljuje "Kukuriku koalicija". Popis praznih fraza nazvan "Plan 21" na stranu, ostaje za spomenuti kako je njihov šef upravo u ovo doba smatrao za potrebno svoju stranku, nazvati "liberalnim centrom", te se rezolutno izjasniti za kapitalizam.
Društvene borbe će se nastaviti. Prava nas kriza tek očekuje. Novi društveni pokreti još su latentni, ograničeni na male aktivne grupe, nerijetko začahurene i međusobno u zavadi.
Nove političke snage izrastat će postepeno, iako taj proces može biti brži ili sporiji. Postoje ipak osnove za nadu, da se nakon četrdeset godina blokade nešto novo rađa. Da je možda na vidiku izlaz iz pustinje, kojom frustrirani lutamo.
"Jednominutni zapisi" su opsega da se mogu pročitati u jednoj minuti. Pisanje, naravno, traje dulje.
Posjetite mrežna sjedišta:
mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info
Sekularni humanizam u Hrvatskoj
SVIĐA LI VAM SE ONO ŠTO ČITATE? PODRŽITE AUTORA I PROJEKT!
Ako želite pomoći seriju kolumni "U sridu!" i održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info u cjelini, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446 (Raiffessen Bank)
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donaciju ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, na štandu na Trgu bana Jelačića, 9.-10. prosinca.
|
- 10:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|