Prenosim sa kolaborativnog bloga pollitika.com
Evo ne mrem izdržat da u ovo jutro, na početku radnoga tjedna gdje me čeka dosta obveze, ipak ne nabacam par misli o rezultatima izbora. Nemam vremana gledati sve postotke točno.
Broj prijavljenih listi bio je ogroman i apsurdan. Bio je znatno pao 2007. u odnosu na 2003, sad opet porastao. Niz listi ima manje od 0,1% (to je 250 glasova). Vrijedilo bi donijeti propise, da se to sreže. Najlogičnije mi izgleda tražiti od svih lista da prikupe određeni broj potpisa podrške, i to veći, nego što danas moraju nezavisne liste.
Pobjednička koalicija osvaja daleko veći postotak mandata, nego glasova. HDZ isto veći postotak mandata nego glasova. Drastično disporporcijski učinak: dvije dominantne snage zajedno imaju oko 70% glasova, a oko 90% mandata (od onih 140 u deset jedinica). I laburisti će biti podzastupljeni (manji postotak mandata nego glasova), ali HDSSB, koji ima sve glasove koncentrirane u dvije jedinice, bit će nadzastupljen. Nije tome kriv famozan D'Hondt, nego prvenstveno male izborne jedinice bez korektivne "nacionalne liste", kakve postoje npr. u Austriji, Švedskoj, Nizozemskoj... a također i velik broj lista, koje su osvojile pristojan broj glasova, 3-4%, a nisu nigdje prešle prag.
"Kukuriku koalicija" osvojila je apsolutnu većinu. Ne da mi se sada zbrajati postotke, ali čini mi se da zapravo, gledajući deset izbornih jedincia, nisu dobili bitno više glasova, negš što su te četiri stranke dobile ukupno, nastupajući svaka pojedinačno prije četiri godine. Veći broj glasova uvelike je učinak načina dijeljenja mandata. HSU je tada imao 4,1% glasova u cijeloj zemlji i osvojio samo jedan mandat, sad to donosi znatno više.
HDZ je, s druge strane, znatno više izgubio. Glasovi su se prelili dijelom Kukuriku koaliciji, a dijelom ostalima.
HSS je spao na jedan mandat. Frišćić, u mojoj izbornoj jedinici. :( To je jedan više, nego što su zaslužili. Propala je i nekadašnja antinuklearna aktivistica Marijana Petir.
Na desnici, opet se pojavilo more uzaludnih strančica, koje nisu imale nikakve šanse. (Među ostalim: primitivna anti-EU retorika daje svoje rezultate i potpora ulasku u EU raste.) HSP je krahirao, iako je ukupno u 10 izbornih jedinica mislim iznad tri posto, blisko onom rezultatu od 2007.. Ali im se nije posrećilo da negdje pređu prag. Tada im je to bilo uspjelo u 4. izbornoj jedinici (sjeverna Slavonija), sada je pak tu znatno napredovao HDSSB.
To je strašan hazard, kad "titraš" oko pet posto, mala razlika znači trijumf ili krah. Mislim da su laburisti zapravo oko šest posto u cijeloj zemlji, a HSLS na četiri posto, razlika u mandatima - drastična!
HDSSB udvostručio broj mandata u odnosu na 2007.. Pokazatelj sasvim logičnih i opravdanih slavonskih frustracija - ne bih zasad više o tome.
HSP i HSP-AS zajedno su osvojili znatno više glasova, nego HSP prije četiri godine. Ali se eto samo ovoj potonjoj posrećilo, da se dokopa mandata u 10. izbornoj jedinici. Tome je vjerojatno pridonio koalicijski partner HČSP, koji jedino na tom području ima određenu snagu.
HSLS je također izgubio na tom ruletu stranaka koje se vrte oko izbornoga praga, Ukupno je isto tu negdje oko tri posto, sasvim blizu praga u nekim jedinicama s 4,8% isl, ali mu se nije posrećilo. Oni imaju mislim problem u tome, da imaju idejno jako zaoštrenu retoriku potpore "poduzetništvu", faktički krupnome kapitalu (te manjim poduzetnicima posredno, jer ovi o velikih ovise), a interese krupnog kapitala "Kukuriku" koalicija valjano će zastupati, kao što je to HDZ neko vrijeme činio (najavljuju, umjesto "bolnih rezova", "unutrašnju devalvaciju", znači isto). (HDZ je postao preskup. Pisao sam neki dan u članku "S onu stranu neoliberalizma..." o tome, da je hajka na korupciju u interesu krupnoga kapitala, jer troškovi korupcije postali su preveliki zbog previše posrednika. Ne žele kraj korupcije, nego svođenje cijena mita na niži nivo.)
Jasnoća njihove retorike, koja iskazuje prezir prema običnim šljakerima i tendira ka generalnom označavanju svih koji primaju plaće iz državnog proračuna za parazite - doprinijela je da izgube jedan broj glasova.
Pokazalo se da Budišu doživljavaju kao prikazu iz prošlosti (IX izborna jedinica, Darinko Kosor kaže da su ljudi radije glasovali za Grubišićevu listu).
Pojavila se, konačno, lijeva opozicija (iako sam čuo njihove aktiviste, kako odbijaju naziv "ljevica", još strah postoji da te zbog toga ne proglase jugonostalgičarem - je baš, Aleksandar Karađorđević je bio ljevičar! :)). Imaju jasnu retoriku, ali kako će to biti u praksi, vidjet ćemo. Ako se budu držali onoga što proklamiraju, Kukuriku vlada će im brzo dati povoda za oštre napade.
Jurčićeva koalicija je propala - ista priča, vrte se oko praga, u jednom trenutku je izgledao da osvajaju mandat u 8. izbornoj jedinici (Rijeka). On sam je ekonomist s jasnom koncepcijom, sukladnom s onim što bi laburisti trebali zastupati, i sigurno će ostati u javnosti aktivan, možda i politički (već se najavljuje Hrvatska ekonomska inicijativa kao stranka).
Njegovi koalicijski partneri međutim ne ulijevaju povjerenje (ne znam za PGS). Mislim da im je otkriće da je šef "Bloka umirovljenici zajedno" lažni ratni invalid mnogo naškodilo (ako je netko 1993. proglašen za stopostotnog invalida, a 18 godina kasnije ovako živahan - ne štima). Meni svakako nisu ulijevali ni minimum povjerenja, između ostaloga zbog diskusija s penzićem i demosom ovdje.
U X. izbornoj jedinici, lista Ivana Grubišića izvrsna, a zamalo je prošla u IX. Problem s njima, kako sam vidio posljednjih tjedana prateći ih na facebooku, jest da su se okupili kao posve nestrukturiran pokret oko karizmatskog lidera, koji samostalno donosi sve bitne odluke bez ikakvih formalnosti. Stranke su loše, ali ovo je PMSM još gori sustav; može biti ad-hoc rješenje, za jednu akciju, ali morat će se strutkurirati ako želie nastaviti kao pokret, udruga, stranka, što god, djelovati..
Mnogi koji su se okupili oko njega i našli se čak i na čelnim mjestima lista ne ulijevaju povjerenje. Bilo je burnih svađa i prosvjeda, što je dovelo i do povlačenja jedne liste kandidata.
Još jedan element odličnog Grubišićevog uspjeha je, KJTV, iskaz tradicionalnog hrvatskog antiklerikalizma, onog starog: "Vjeruj u Boga, ali ne i u popa!". Svi ključni hrvatski politički lideri bili su antiklerikalci. Sukob sa Hrvatskom biskupskom konferencijom mu je vjerojatno donio dodatne glasove.
(Tu je bio naš smogismogi, koji je do nekoliko mjeseci bio na visokoj funkciji u Laburistima, izašao, prišao Grubišiću i vodio listu u VI. izbornoj jedinici. Nije uspio, dok su laburisti tu osvojili mandat. Iako u njega osobno imam povjerenja, takvi slalomi izazivaju otpor.)
Kako će dalje biti, vidjet ćemo. Hoće li Pokret za građansku i etičku Hrvatsku preživjeti kao relevantan društveni faktor i eventualno jezgro buduće stranke? Možda bismo tu mogli dobiti, prvi put, nešto što bi se oblikovalo kao relevantni kršćanski demokrati ili čak kršćanski socijalisti. Mislim da bi to bilo dobro, ali više bih novca stavio na to da će se raspasti, kako se dogodilo u Zagrebu sa značajnom grupacijom koja se okupila oko Kregara i Sriće. :(
Ladonja titra na samoj granici osvajanja mandata - izgleda da su na kraju ipak propali. Lijeva retorika, meni simpatična, ali osoba njihovog lidera, tajkuna, gledano izvan Istre, u oštrom je sukobu s onim što priča (a koliko na terenu fakat to "živi", ne ulazim).
Stipe Petrina nije ušao. Ljudi, koji su dali glasove njegovoj listi za županijsku skupštinu, dobrim dijelom su mu sad otkazali povjerenje. Koliko znam, ono što radi u Primoštenu je dobro, ali njegovo agresivno inzistiranje da baš on osobno, a ne netko drugi s liste, mora biti u županijskoj skupštini, nije mi bilo simpatično.
Zeleni - uh, ne vrijedi trošiti riječi. Nažalost sam bio u pravu. :(
Post je objavljen 05.12.2011. u 10:31 sati.