Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

srijeda, 31.05.2006.

Treći poziv

Ostaje na blogu i ide na portal MojPosao.
Možda tek opaska uredništvu: dodajte u kategorije tema i - posao. Ja sam ovo stavila pod-novac, mada tematski nije baš pogođeno. A nije ni za pod -razno, baš!
Da ne ponavljam u detalje, ako ima liječnika ili biokemičara s položenim stručnim ispitom, nisu zaposleni, a žive u Rijeci i bližoj okolici, neka pročitaju dva posta niže.

Danas sam provela određeno vrijeme u radno/službenom prostoru svog potencijalnog partnera.
Riješila sam neke tekuće probleme, ali sam dobila i komentar,
skresan mi ravno u brk: ma vama je svima samo do biznisa.
Ne, odgovorila sam, meni je na prvom mjestu, do ljudi kojima pomažem, a zatim i do onih ljudi koji zahvaljujući tom mom biznisu, primaju plaće, a državne službe doprinose i poreze.
Kako je autor komentara zaposlenik državne službe, nije ništa odgovorio.
Misli li netko da mi je bilo lakše, ili da sam se osjećala bolje?
Ni malo.
I dalje me peče ta gorčina u grlu. Koje gluposti ja pričam.nut
I kome?
Moj naklon birokraciji!
S jedne strane tumače ti da moraš varati, s druge te optužuju da varaš.
Istina, neke tvrtke su "zabrijale", i na žalost iskoristile ljude, korisnike i državnu službu od koje se naplaćuju, i oštetile je za iznose mjerljive u stotinama tisuća kuna.
Uslijedile su i krivične prijave, postupci... ali oni i dalje smiju i mogu raditi.
A kako kaže stara narodna: s kim si-takav si, i sad nam je, eto - svima samo do biznisa.
A to u našem podneblju ima negativan prizvuk.no


- 13:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.05.2006.

Drugi poziv (prvi, post niže)

Još jednom, hvala vam na podršci i na dobrim željama. Primila sam ih, toplo stisnula uz svoje srce i bilo je lakše.
U velikoj većini vaših razmišljanja pronalazim strašnu rezignaciju, razočaranost situacijom u našoj državi, ali i dalje ću tvrditi. Nije država ta koja je loša.
Ljudi su oni koji prekrajaju naše sudbine radi vlastitih interesa.
Kad odeš pod neki slap na Plitvicama, sve ti se čini jednostavnim i ništa te ne može razljutiti, snaga prirode daje ti strašnu moć..
Ili na neku moju plažu kraj Duge uvale... tamo je svako dobro na ovom svijetu, moguće i ostvarivo.
Kad se probudim ranije, izađem na balkon, dok tek sviće dan nad mojim gradom i sva ekipa spava, (mogu čuti zvuk njihovih snova u toj jutarnjoj eksploziji boja i tišine), ne mogu ne misliti da će taj dan koji počinje biti dobar i poseban, da jednostavno ne može biti loš.
Monopolizam?
Želja za što dužim ostankom na bilo kakvoj poziciji vlasti?
Prevrtljivost i neiskrenost?
Gramzivost? (Nemate pojma koliko sam toga vidjela, zamotanog u najfiniju svilu. Nakon prvog pranja, ispostavilo se da je riječ o najeftinijoj sintetici...)
Nepouzdanost?
To nisu moji problemi.
To nije moj život.
Zato, nemojte tražiti od mene da izaberem najlakši put, da lažem, varam i prikrivam, zato jer to svi drugi čine. Zato jer se to smatra normalnim.
Zato jer je to najbrže rješenje problema.
Zašto?
Zato, jer ne učim svoju djecu tako.
Zato, jer je moj već dugo pokojni djed bio mučen u zatvoru, jer nije htio prihvatiti laž.
A u mojim venama teče i njegova krv.
I zato ja između pragmatizma i sjaja u mojim zelenim očima, biram taj sjaj.
Jer onda mogu pogledati u oči prvo sebi, zatim svojoj djeci, a najzad i onima koji su pisali zakon da me lakše smaknu, jer im smetam.
Ja i dalje nudim posao. Ne fiktivni. Pravi posao. Radit ćemo!
Trebam osobu visoke stručne spreme medicinskog ili biokemijskog usmjerenja, s položenim stručnim ispitom.
Danas su mi prišapnuli da ne insistiraju na 5 godina radnog iskustva. I to je neki pozitivni pomak.
Jedino što me može usporiti ili zaustaviti je – bolest. Nje se jedine bojim, ne ljudi.
Pa ako mi želite dobro, poželite mi zdravlja, onako iskreno kao što i ja vama želim, svima koliko vas ima!


- 19:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 27.05.2006.

Nudim posao

Ima li među vama nezaposlenih osoba visoke stručne spreme medicinskog ili biokemijskog usmjerenja, s položenim stručnim ispitom i minimalno 5 godina radnog staža?
Koja bi bila zainteresirana za slijedeće poslove:
(Preneseno iz ..određenog pravilnika...
članci: 3, 11, 18, isječci
medicinski proizvodi iz teksta su konkretno- ortopedska pomagala i pomagala za rehabilitaciju)

- nabava, preuzimanje, nadziranje, skladištenje i čuvanje
medicinskih proizvoda
- izdavanje i prodaja medicinskih proizvoda
- primitak i provjera pošiljke
- čuvanje
- upoznavanje kupca s pravilnom uporabom
- vođenje dokumentacije
- vođenje pisanih evidencija...... o:
1. primitku i provjeri pošiljke
2. čuvanju
3. čišćenju i održavanju prostorija
4. uvjetima čuvanja
5. sigurnosti zaliha na određenom mjestu
6. pošiljkama koje su u transportu
7. narudžbama
8. vraćenim proizvodima
9. opozvanim planovima


Naime, fizioterapeut s višom stručnom spremom i 20 godina staža, (moja malenkost i trenutačno još jedna zaposlena djelatnica sa znatno manje godina staža, tek na početku, ali savršena osoba za djelatnost koju obavlja!!!), nisu dovoljno kvalificirani kadar, prema mišljenju odgovornog Ministarstva, za aplikaciju ortopedskog pomagala.

Nekoliko dodataka:
1. Pod ono-vođenje pisanih evidencija, zanemarite vođenje evidencija, to je posao koji treba raditi
2. Potpuna kompjuterska pismenost: minimalno MS Office- cijeli, da ne nabrajam
3. Engleski i talijanski jezik, aktivno

Moje drago malo obiteljsko poduzeće ima šanse da nestane s tamo nekog popisa, zato što nisam željela zaposliti liječnika – fiktivno.
Godine staža i iskustva nisu mi dozvoljavale tako nešto.
Borila sam se za svoju struku, koja jedina u svom školovanju ima kolegij o ortopedskim pomagalima, (ispravite me ako griješim).
A i onaj – elementarni kućni odgoj – ne varaj, jer ćeš i sama onda jednom biti prevarena!

A ima šanse i da opstane. Ako mi se netko javi.
Jer na sve raspisane natječaje do sada, nitko iole zainteresiran, s odgovarajućom stručnom spremom, ali bez traženog staža, nije želio...

... ostajati na poslu i duže, ako se za to ukaže potreba
( do sada se nije ukazala, jer to duže- odrađujem ja, ali zgodne su reakcije ljudi kad spomeneš to – duže...)
....brinuti se o čistoći prostora
( pa nisu studirali medicinu da bi čistili nečije police, slažem se. To samo govori koliko je članak tog pravilnika besmislen)
....da mu nadređena osoba bude iz iste branše, ali niža po rangu
( to bi opet bila-ja)

I da ne nabrajam dalje. Skupila sam u ove dvije godine materijal za knjigu. Danas je u modi pisati. Bio bi to bestseler, makar kratko. Ali morala bi mijenjati imena glavnih aktera, i napisati, kako ono, likovi iz priče nemaju veze sa stvarnim osobama.
A to bi bila laž.
Borbu za moju struku moram privesti kraju, ako želim opstati.
Ili odustati od svega.
A to je tek dio onog klupka od neki dan.
Ako ima netko tko želi raditi na opisanim poslovima, i ima po zakonu traženu stručnu spremu, mogu mu jamčiti kvalitetnu edukaciju, ( jer neće znati ništa, ili jako malo o ortopediji i rehabilitaciji, bez uvrede, razuvjerite me u praksi), napredovanje u poslu, stalna i stimulativna primanja i veselu šeficu.
Koja ne voli da je tako zovu.
Ima lijepo ime.(Hvala mama!)


Sažetak:
1. Članak (ne)spomenutog pravilnika besmislen je i nepotreban za spomenutu djelatnost
2. Zbog njega će za sada nepoznat, ali velik broj ljudi srednje i više stručne spreme, ostati bez posla
3. Stvoren je samo zato da se veliki broj manjih poduzeća zbriše i nestane na brzinu, na uštrb "velikim" firmama željnim monopola
4. Sposobne osobe visoke stručne spreme s položenim stručnim ispitom i pet godina radnog iskustva, negdje već rade. Najmanje pet godina, ako pripravnički računamo u staž.

Pitanje-konstatacija
Kakve su mi šanse?
Vjerujem u čuda!


- 13:06 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 23.05.2006.

Kad bi žene vladale

Ne bi bilo ratova.
Majke ne bi morale strepiti za sigurnost svoje djece, jer bi se svaki onaj koji djetetu naudi brisao s lica zemlje istog trena.
Ali nisam mislila o tome, sada...
Puno toga mi se zbiva i dešava, puno toga odjednom, a nekako, kako idu godine, sve slabije, teže i sporije probavljam. Neke stvari.
Bit ću vrijedna i odmrsit ću klupko.
Ali ne ide brzo kako bi ja htjela.

Napomena: slika nema veze s tekstom, još manje s mislima , ali je dobra.
Zna to svaka žena koja je bila na mamografiji.


Image Hosted by ImageShack.us


- 21:52 - Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

Vodič za brodolomce i anđele čuvare

Anđeo u tebi

Pod njegove plahte kako si to zalutala
Neki ljudi ne smiju se sresti...
Ne postoji slamka da bi se za nju držala
Dok mu nosiš nenadane vijesti

Ljudi se kvare, valjda si to naučila
Ni on nije kakav ti s čini...
Potonulu lađu sakrit ćeš ispod jezika
(usidrena tajna u tišini)

Šta on ima s ditetom u tebi?
Da se stidi? Da ga skriva?
Kad zavolio ga ne bi...
Šta on ima s ditetom u tebi?
Šta ti vridi da ga prizna
Kad zavolio ga ne bi...

U javnom WC-u flomasterom ispisan je zid
To brodolomci šalju poruke u boci.
To ne vidi nitko, čita ih samo dragi Bog
Koji može ovo ludilo zakočit...

Toliko ljudi vuku se u kolonama
U svojim urnama na cesti
Ti ne vidiš nikoga na koga bi sad računala
Bar jednog kojeg vridilo bi sresti...

Šta on u stvari ima s anđelom u tebi?
Šta ti vridi da ga prizna kad zavolio ga ne bi?



Svaki put kad pomislim da ne može bolje, on izbaci novu, još bolju.
Gibo, nema ti premca.
Još jedna molitva.


Image Hosted by ImageShack.us


- 17:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2006.

Digresija

Iz Rječnika stranih riječi B.Klaića, digresija : odstupanje od predmeta; zastanjivanje u govoru; dio govora tuđ predmetu o kojem se raspravlja

Došle su mi danas čudnim spletom okolnosti neke tiskovine u ruke. I listam ja tako. Izvlačim iz konteksta. I evo ti digresije.

Prvo sam se razljutila i pomalo zabrinula

Privredni vjesnik – članak: Jesu li žene (pre)zaštićene?
Podnaslov: .. jedan od osnovnih prigovora Europske komisije je da hrvatsko zakonodavstvo u nekim uvjetima previše štiti žene, čime se krši načelo ravnopravnosti.
....
"Europska unija, primjerice, traži izjednačavanje dobi odlaska u mirovinu između muškaraca i žena u policiji, vojsci i državnoj službi. Traži da se zaštita majki s djecom do tri godine od prekovremenog rada veže i uz očeve. Jedan od osnovnih prigovora Europske komisije je da hrvatsko zakonodavstvo u nekim specifičnim uvjetima previše štiti žene, čime se krši načelo ravnopravnosti. Zakon o radu ženama u Hrvatskoj ne dozvoljava rad u podzemnim uvjetima, pod vodom i teške fizičke poslove.
Prema stajalištu Europskog suda, noćni rad trebao bi biti dozvoljen svima, uz iznimke trudnica, rodilja i roditelja koji skrbe za dijete do druge godine života.
Europski sud smatra da nema potrebe žene štititi na takav način jer im se istodobno onemogućuje naplaćivanje noćnog rada."


A onda sam se zabavila i nasmijala

Globus, novi broj
Steve Jones – Porijeklo muškarca
Naslov: Muškarci su genetska greška
...
Ako pitate za biološku razliku između muškaraca i žena, onda je sasvim jasno da su muškarci mnogo slabiji spol. Od trenutka rođenja, slabijeg su imunološkog sustava, jer zbog viška testosterona koji, naravno, čine muškarca muškarcem, lakše dobivaju zarazne bolesti i teže ih se rješavaju. Iznenađujuća je razlika i statistički podatak da muškarce tri puta češće udari grom nego žene, što može zvučati jako čudno, ali oni se ponašaju tako da je veća vjerojatnost da ih pogodi. Planinare, igraju golf...
I naravno, muškarci žive mnogo kraće od žena. A predviđanja su takva da će se ta razlika dodatno povećati. Zbog svega toga teško je osporiti da su muškarci slabiji spol.

Image Hosted by ImageShack.us

Tek trenutak u mom danu. Ili me zabavljaju ili ljute. Sad bi trebala napisati što sam sve u današnjem danu napravila, učinila, odradila... ali koga je briga.
Europsku komisiju i sud, najmanje.
Muškarce u mom životu i manje od toga.
Bez obzira na sve, iz kuhinje će se uskoro zaoriti: šta ima za večeruuuu?


- 18:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2006.

Orkanski visovi

Netko to zove kreativnom vizualizacijom.
Za mene je to-mašta!
Znala sam tako zatvoriti oči...i otići. U neki drugi svijet, neki drugi život, paralelni svemir. Kako god.
Živjela sam u svojoj mašti žive slike nečeg što ne postoji.
I... tako je dobro bilo.
Zašto pričam u prošlom vremenu?
Zato što to više ne radim. Dođe mi, o da... I iskušenje je jako, poput ovisnika koji u napadu želje trga i gnječi poslijednju cigaretu, ili alkoholičara koji se bori i istače zadnju količinu žestokog iz boce u sudoper... Tako i ja potjeram sve te drage slike daleko od sebe...
Danas tražim naziv za taj trenutak, kad stojim na rubu i ljuljam se.. Taj trenutak je gotovo bolan, mišići se napinju, pružaju otpor.
U zadnji tren prevlada razum i misli krenu natrag sa ruba provalije gdje se skokom prelazi u drugi svijet. Krenu natrag u postojeću problematiku svakodnevice. Osvrću se za slatkim rubom, sjetni osmjeh preplavi lice, još samo jedan pogled u slatku provaliju...
Kako nazvati taj trenutak? Trenutak odustajanja, bijega..
Trenutak straha.
Da se mašta ne pretvori u stvarnost.
Jer je to jedini pravi razlog.
Do sada se svaki put pretvorila, preobličila moju stvarnost, skrenula stazu u neki smjer koji je bio tek samo izmaštan. Koliko god bio kreativan, i danas još razmišljam je li zaista bio potreban.
Previše je betona u temeljima.
A rušenje je skupo.
Zato više ne maštam. Zadovoljstvo donese trenutak odustajanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Ma jel' ja to starim?
Ili Wuthering Heights od Kate Bush još uvijek ima neku čudnu moć...




- 15:14 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.05.2006.

Buka u tišini

U mislima mi caruje buka prestrašna, ne čujem ni vlastite misli.
Pa mi dopustite tišinu, još koji dan.
A onda možda istresem priču.
Može?

Dobro 'ajde, par riječi makar.

U našu obitelj doselilo se mače malo. čupavo, narančasto, savršeno.
Obožavan je od svih, osim od Dragog mi Zakonitog, koji smišlja sve moguće načine kako bi ga se riješio.
(Al', svejedno ga milo gleda kad misli da nitko to ne vidi...)
Mačkinjo, (neslužbeno ime), luduje kao i svaki mladi mačak, pa se tako glavom zapetlja u špage-ručke od papirnate vrećice. To mu je omiljena zabava. Nekoliko puta sam, instinktom ponesena, skočila u strahu da se ne zaguši... bez potrebe. Koliko se god komplicirano glavom upetljao u te špage, istim putem i brzo - izašao je van.
Pa si ja tako, je li, mislim u ovoj svojoj buci... ma zašto i ja ne mogu tako? Zašto se tako svjetski zapetljam, pa još i dobro zategnem špagu i onda jedva van.
Uvijek sporije i teže teče to otpetljavanje od onog veselog, zainteresiranog i željnog zapetljavanja!
Možda nešto i naučim od malog narančastog na četiri noge.


- 12:23 - Komentari (31) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2006.

Tišina

Image Hosted by ImageShack.us

Dodajem: fotografija prikazuje svitanje na mjestu gdje provodim slobodne trenutke-ljeti!
Poseban doživljaj.

- 21:47 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 05.05.2006.

Petkom

Idem, idem, idem, pa stanem...
Tražim svoj omiljen stolac u kuhinji, tamo se skupim u neku, samo meni znanu, joga pozu i krenem u potragu za smislom svega za što se borim. I uvijek isti zaključak dođe sam: treba se prestati boriti. Treba se samo pustiti. I sva se zamršena klupka krenu otpetljavati, odmotavati...sama od sebe!
Malo sam nekako...prazna, ovo petkom uvečer, nakon ludog tjedna.. Prazninu krcam optimizmom, ne volim prazne prostore. ni prazne skupove. Te naročito ne volim.
Otvorih savjetovalište za zaludjele duše koje pomalo razum gube.
Ali.
Ako netko negdje pronađe ostatke mog razuma, neka mi javi. Možda si ga i uzmem natrag.
Jer znam odgovore na sva tuđa pitanja i imam rješenje za svaki problem.
A ne razumijem jezik kojim govorim.
Postavim si pitanje,a ne mogu odgovoriti. Sebi ne. Jer ne razumijem.
Dobro, pa je vikend.

- 22:05 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 02.05.2006.

Natrag u gnijezdu!

Priča o razasipanju rodbine koju smo posjetili za produženi vikend, seže u prošlo stoljeće, točnije tamo negdje oko 1948. godine. Vrli su političari i tada, baš kao kao i danas, vukli razne crte i poteze olovkama po papiru i razmještali narod onako kako im je u tom trenutku odgovaralo tko zna iz kojih pobuda. Obitelji su se držale zajedno, stoljećima i generacijama na okupu, ili makar tu negdje-blizu, i onda odjednom nekom pukne u glavi, stekne stanovitu moć i krene mijenjati ljudima živote iz temelja. Do jučer najbolji susjedi i prijatelji, postaju jedan drugom ljuti neprijetalji, krvnici...
Vrijeme prolazi, nekad se bolni odlazak s vjekovnog ognjišta nazivlje seobom naroda, nekad egzodusom, nekad genocidom, a najblaže-trbuhom za kruhom. Jedan dio mojih, preseljen je u jednoj seobi, gore spomenute godine, a mi smo neki dan potegli put da zaželimo sve najbolje petoj generaciji koja je ugledala svjetlost dana prije nekoliko mjeseci.
Kada u jednoj obitelji vlada zakon ljubavi, politika, ludilo i sav kaos koji ona za sobom nosi, nemaju pristupa. Nama je oduzeto deset godina života. Ne pada mi na pamet mjeriti to s pričama gdje su izgubljeni životi, domovi, gdje je u pitanje doveden čitav smisao postojanja na ovom planetu. Ja se sjećam silne boli, očajnog bijesa, neopisivog straha i sve je to ostalo duboko zapisano, skroz tamo duboko, u kostima. Ali nikad nisam izgubila ljubav i osjećaj povezanosti... Moja baka je bila veliki i važan dio mog života, ali ona nije uspjela vidjeti svoje praunuke, otišla je tiho jedne večeri, umorna od svega...bez pozdrava. Neopisivo nedostaje, još i danas mi suza krene za njom i za onim danima kada sam joj dolazila u raznim fazama svog odrastanja. Od igranja u pijesku uz obale Dunava, pa do one poznate brige..."...kako da ti majci kažem kad si noćas došla kući?"
"Pa nemoj joj ništa pričati, daleko je, što ne zna, neće je zabrinuti.."
Dobra stara vremena bez mobitela... mojoj kćeri danas ni jedna baka ne može pomoći...
A imala je i prabaku koju zna samo iz mojih priča i starih fotografija.
Unuka te iste bake, danas ponosnog oca tog malog anđela što se rodio, ostavila sam davne '90-e kao dječarca, da bi mu slijedeći put kad smo se vidjeli 2002, plesala na svadbi. Njegova mama gleda moju djecu, je gledam njenu, i uglavnom ne pričamo puno o tome. Što se tu ima reći. Ta će praznina uvijek ostati takvom- praznom i riječi nemaju tu moć da je napune.
Dosta . Meni malo treba, pa da odem u sivu turobnu prašinu patetičnih staza nekih davnih dana....
Odlično smo se proveli. Ako se netko sjeća one Balaševićeve-Al' se nekad dobro jelo, to je otprilike to. Od jednog stola, za drugi stol, pa opet, i tako... Orio se smjeh iz kuta svake prostorije, slavila se ljubav, obitelj... i Dunav koji se, Bogu hvala, povlači.
Nikom se nije pretjerano žurilo natrag i ostao je faliti makar još dan-dva za sve što se htjelo. Ali dobro nam je došlo, zdravlja radi, da ipak krenemo kući. Puni dojmova, svaki na svoj način.
Upitala sam najdražeg, s obzirom da je bio prvi put u Novom Sadu, što mu je bilo najljepše i što će najviše pamtiti s tog putovanja, očekujući da će k'o iz topa kresnuti:-igrice! Dobio ih je cijelu hrpu!
Odgovorio je: "To što smo bili svi zajedno!"

A u Australiji je, prije par dana, na svijet stigla treća generacija!
Welcome to the world, dear sweet boy!
I tamo će trebat otputovat.
Kad tad.

- 16:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje