U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
srijeda, 27.08.2008.
U susret čaroliji
|
ipak malo griješe oni koji ovo što se osjeti u zraku nazivaju - "skoro" jeseni. smiraj ljeta u Istri je poseban doživljaj riječi teško tumače govor duše jer treba doći i osjetiti, a tek tada pričati i opisivati i uvijek će bolje razumijeti onaj koji je jednom bio i osjetio tri slijedeća vikenda – tri bajke (kliknite na naslove za detalje) 30.08. Žminjska Bartulja (skrolajte do kraja službene stranice, ipak je to - moj Žminj) 07.09. Učkarski sajam 14.09. Subotina po starinski u Buzetu neću ponovno stavljati svoje lanjske fotke dođite i napravite svoje, neće vam biti žao mir i ljubav prekrasnih mjesta i dobrih ljudi nosit ćete još dugo u duši i doći ćete opet ... a ako želite vidjeti, čuti, doznati još više od ovog što piše na službenim internetskim stranicama mene ćete lako prepoznati i ja ću vam pokazati čaroliju |
- 19:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 20.08.2008.
Za moju Playeru
|
sve drugo može čekati ima vremena. bitan je samo sadašnji trenutak. (bar po Tolleu) u kojem te grli grli grli i misli na tebe šalje poljupce i bombone dječici ona tvoja po duši staroj sestra |
- 18:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 08.08.2008.
Sad znam kako izgleda raj
|
jer sam bila tamo plesala s Anđelima  letjela s galebovima  i nisam mogla odlijepiti pogled kad je trebalo poći natrag  imam oko petstotinjak fotografija i nešto manje priča na koži brončanu boju dalmatinskog sunca u duši mir i silno vrijeme pred sobom ova je za Fanny (pođi, raširi ruke, svemir je ionako u nama!)  i ova pjesma, uz nekih tridesetak drugih tamo negdje duboko u ljetnu noć... |
- 14:42 - Komentari (17) - Isprintaj - #
petak, 01.08.2008.
|
Evo, odbacujem brojeve, prelamam krugove, neka sve isteče. Neću više rastuživati moju dragu vilu Rusalku, neka srce bira i govori! Otprilike i treba toliko vremena da mozak prihvati činjenicu da si jednostavno ne mogu priuštiti klasični godišnji odmor u punom smislu te riječi, već mogu tu i tamo oteti sama sebi po koji dan i vikende. Više tu nego tamo, ali na isto izađe, oko prvog devetog. Onda ljeto postaje uspomena u vidu stotina fotografija koji se nepovezano izmjenjuju na ekranu, i brzo se zaboravi na onaj nakupljeni umor u kostima iz sedmog mjeseca, kada su planovi u glavi rasli i bujali, a realizacija istih razvodnila s prvim ljetnim pljuskom. Ma, dobro je! Pisati ćemo, ostavljati slike, pjesme i stihove. I raditi, raditi... Djeca više nisu mala, (otkad to?), pa su i stanovite brige primile neku drugu dimenziju, molitve zazivaju zdravlje, zdravlje, zdravlje.... Idem sad, idem slušati zadarske morske orgulje. Otimam gnijezdo na 4 dana Pun bunker, neš ti! |
- 11:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||