U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
utorak, 31.07.2007.
nema se vremena, ali evo...
|
Moja klamerica zna sve o meni, ali ne zna pričati. I to je dobro. Jer zna ona štošta što nitko ne zna, pa čak ni ja ne bih vjerovala svakoj njenoj riječi, kad bi ona progovorila. Srećom, neće. Padne mi iz ruke, tako ponekad, sruši se na pod, a zna pogoditi i mali prst na nozi, koji je sad otkriven, jer je ljeto. I to zna biti poprilično bolno. (Stisnu se oči, izleti psovka...) Zvuk koji proizvodi ima čudesnu moć. Onaj klak-štak, koji se ponavlja i ponavlja, kad se zaboravi na vrijeme, radi se satima, spajaju se nepregledne količine papira, potvrda, raznih dokumenata, kalkulacija, rekapitulacija... A onda se prišulja, uvuče se polako jedna misao i traži onu drugu, koja mora biti tu negdje... Klak-štak, misli se spoje, a klamerica se sruši. Od miline, valjda. A od čega bi drugog i mogla. I sad je držim u ruci. Netko se igra onim new age kuglama što se vrte u dlanovima, netko gnječi stres lopticu i svi mi pričaju kako je to super stvar. Ja klamam. Smiruje me moja klamerica. Odavno već ne brojim male zareze u velikim pričama. i ovo.. |
- 10:34 - Komentari (24) - Isprintaj - #
četvrtak, 26.07.2007.
iste misli, isti put
|
La vita e bella. Sunce, nebo bez oblačka, a nije prevruće. Ljepota življenja sastoji se od kombinacija onih sitnih planova... Katmaran dolazi sutra u osam i pol ujutro, tko će po nju? I još što ćemo uzeti kad ćemo krenuti gdje treba stati? Jesi uzeo 'ko je maknuo... svaki za sebe nebitan, ali svi zajedno čine važnu cjelinu. Još jedan vikend dolazi. Čude mi se nedjeljnim poslijepodnevnim depresijama... a kako neću bit žalosna, vikend u svojim mislima pretvorim u dvadeset dana, pa mi je nedjelja zadnji dan godišnjeg, ide se nazad. Objesim nos do poda. Danas sam čula mnogo loših vijesti. Onih, zbog kojih, kad ih čujemo, naglo krenemo daleko više voljeti vlastite brige i svakodnevicu, i problemi nam se odjednom učine blagoslovima. Jer smo još tu, duhom i tijelom. Čula sam za živčani slom, amputaciju i jedan odlazak s ovog svijeta. Um mi ne prihvaća ništa od toga, jer su to bili ljudi koje sam poznavala, dodirivala, slušala, dijelila s njima vrijeme, sad znam - dragocjeno vrijeme. Nisam potonula, zahvaljujući neopisivo dragoj mi osobi, koja mi nije dopustila da prestanem pričati. Ta me naša (nedovršena) priča vodila kroz cijeli dan, i zbog nje i sada dišem normalno, inače bih bila negdje u dubokom snu, bijegu od stvarnosti... (Tenkju Darlin'. You know me better than myself, sometimes) A u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Život je lijep. I vikend je pred nama. Fjaka od Colonie. (A Direktor slavi rođendan. Kupit ću mu sladoled i sve ću mu pojest. A onda ću mu se ulizivati i podilaziti mu beskrajno, jer on to voli. Pa nek mu bude, rođendan mu je.) ***'ajde, hint: Direktor mi nije ništa u rodu. |
- 19:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #
utorak, 24.07.2007.
misao u trku prema nigdje
|
ne treba nam slušati druge što oni znaju o jezgri naše duše? najbolje ćemo se osjećati ako poslušamo vlastito tijelo (a i ti drugi će osjetiti blagodati takvog pomnog osluškivanja) tijelo će nam reći sve i da ne treba okretati glavu od tog glasa iz dubine kad jedini taj zna napamet sve formule kemijskih procesa i onih nekih drugih procesa koji na kraju ispljunu emociju koju, ako ne poslušamo guramo protiv vjetra plivamo uzvodno stišćemo čeljust grizemo usnice loše spavamo i kad je svježe sve te silne knjige u kojima se uvijek nameće isto pitanje: kako se osjećate (među prvima u redu vičem – odlično) a tijelo mi se grohotom smije smjesti mi mučninu i vrtoglavicu tek toliko da se malo zabrinem i priznam svojoj jezgri da lažem i da ne varim više puno toga odjednom jer daleko su osamdesete kad se nije filozofiralo o emocijama i kemijskim procesima a i danas ću se uhvatiti bilo čega (i sve će biti beskrajno najvažnije) samo zato da bih mogla reći da nisam imala vremena slušati Oi Va Voi - Yesterday's Mistakes tnx dsk |
- 09:21 - Komentari (23) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.07.2007.
|
annie to radi najbolje 'ajmo curo, u novi radni tjedan! |
- 22:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.07.2007.
Ali mama ima novi trik!
|
Većina spletova okolnosti u mom životu, uglavnom su neobični. Gotovo uvijek-neplanirani. Pa sam takvim jednim danas doma. u stanu bez klime odlučila čistiti navukla znojnice na zapešća zavjese pune Vanisha bijele kao snijeg, već vijore na balkonu prošlo je nekih pet minuta, vjerojatno su već i presuhe za peglanje a kad malo bolje razmislim, možda ih i ne treba peglati da vas čujem peglate li zavjese ja ću kao ona (draga uspavana prijateljice, nedostaješ, znaš!  )i to neće biti nikakav napor čista meditacija a more će danas biti tek dio pogleda s balkona i da stvarno nema skrivenih značenja čistim to je sve  i još nešto, pred odlazak gotovo bih se i uobrazila Moje mahnitanje jučer po kući tepisima, zavjesama, pločicama poslužilo je kao predložak za priču I bio bi to moćan osjećaj da ta fiktivna junakinja ne bijaše zatučena k'o pseto Nemilosrdno, jer je, kaže autor, zaslužila svaki udarac. Pa se zato neću uobraziti Šokirana sam, ne toliko pričom (navikla sam već na taj stil, postao mi je poznat svaki se autor, prije ili kasnije - profilira) izostanak reakcije na strahovito nasilje rastužio me je neizmjerno sol na koži i pogled galeba na stijeni ublažit će tugu |
- 08:15 - Komentari (25) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.07.2007.
|
Ipak nisam bila u pravu kad sam rekla da se ljetni niz događaja od lani ponavlja i da će se tekstovi preklapati. Ove godine se nije išlo na Exit, jelte! Ovo je bilo vrijedno toga! I još jednom, hvala, dragi prijatelji, na svim toplim i pozitivnim mislima koje ste joj slali. Vrijedilo je. Za Djevojčicu a i mamu, koja puca po šavovima od ponosa! ... jer je učim da nisu potrebne alternative i rezervna rješenja ... a kompromise smišljaju slabići koliko god to grubo možda zvuči! i kažem joj još da već ima sve što želi a od one prve misli do realizacije stoji prekrasna priča koju ona najbolje priča (A mame su tu, da mole za zdravlje!) |
- 13:06 - Komentari (18) - Isprintaj - #
subota, 14.07.2007.
|
Ne govori ništa, ne pitaj samo piće dohvati stavi led i napuni da me dobro rashladi Nekako mi sada ne idu neke priče, akcije ista sam ko bonaca ravno mi je sve koji dan baš se lijeno osjećam natoči mi opet, 'ajde budi koristan Bit' će da je fjaka lagano me hvata al' ne može mi bolje kad je danas takvo more Ma ne govori ništa, ne pitaj samo piće dohvati hajde idi malo prošetaj samo me na suncu ostavi Nekako mi sada ne paše tvoje društvo, tlaka je ista sam ko bonaca ravno mi je sve... koji dan baš se lijeno osjećaj daj odi po slaju, 'ajde budi koristan (Colonia) Baš im je dobra ova a nema je još na Youtube biti će dobre i riječi da na tren prenesu atmosferu (dok hrlimo prema onoj stijeni) Hvala vam na pozitivnim mislima na figama i na svemu više ništa nije kao prije |
- 00:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #
utorak, 10.07.2007.
|
Molim lijepo, prikupite sve dobre i pozitivne misli koje imate, pokoju dobru želju i poneko sjećanje... i... ...svi kod Djevojčice s Knjižicama ! |
- 19:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.07.2007.
Tko je tu ugrožen?
|
Ovo se dogodilo jučer Policijska uprava sisačko-moslavačka priopćila je danas da je u noći sa 6. na 7. srpnja u razdoblju od 23 do 2 sata, u Ulici A. Kovačića, 54-godišnjak rukama i kožnim remenom s kopčom više puta udario po tijelu 52-godišnju Siščanku s kojom je živio u izvanbračnoj zajednici. Napadač je izvanbračnoj supruzi slomio sedam rebara i lumbalni kralježak te nanio hematome po cijelom tijelu i glavi, od čega je 8. srpnja preminula na Odjelu intenzivnog liječenja u Općoj bolnici u Sisku. (izvor: T-Portal) I ovo se dogodilo jučer Član upravnog odbora Iskoraka, V. Zahtila, napadnut kod Glavnog kolodvora, kazao je da se radi o novoj vrsti etničkog čišćenja, pri čemu je etnicitet zamijenjen seksualnom orjentacijom. Zbog mržnje prema manjinskim skupinama organizatori od države traže veću agilnost u procesuiranju i iskorjenjivanju mržnje. Potpisani apel bit će dostavljen Državnom odvjetništvu, ministrici pravosuđa i ministru unutarnjih poslova Ivici Kirinu. Peticiju je do sada potpisalo oko 190 građana. (izvor: 24 sata, Novi list) Nemam ja ništa protiv nikakvih iskoraka i općenito raznih i ostalih koraka. Neka svatko živi svoj život kako želi, pod pretpostavkom da ne ugrožava onog do sebe. Priznat ću, nisam pobornik takvih parada, zapravo nisam pobornik nikakvih parada, ne volim gužvu. Kakva je to, uostalnom, parada, ako žena obnaženih grudi i gotovo gol muškarac u tangama veselo koračaju, mislim, što poručuju? Da je istospolna ljubav šarena, vesela i lijepa? Pa neka je šarena, vesela i lijepa, takva je svaka ljubav! Prezirem svaku vrstu nasilja. Do jutros, mislila sam da je nasilje kao takvo – tek samo nasilje i da nema razlike. Ima, sad znam. I zato palim svijeću za jednu ženu koju nisam poznavala, ali duša mi jeca od te boli. Bol skupine, na koju su nasrnuli pijani raspojasani maloljetnici, ne osjećam i ne dira me. Oni će i dalje veselo koračati pokazujući i ističući, forsirajući svoju različitost. I to nimalo nije strašno. Strašno je što će i dalje žene i djeca umirati pod šakama raspomamljenih idiota. A mi ne činimo ništa. Samo pričamo. I ponekad upalimo svijeću za pokojnicom. Baš me briga što će netko reći da sam homofob. Daleko me više brine vlastita inertnost naspram nasilja prema ženama i djeci. Nema od mene apela za sprečavanje nasilja u obitelji ni Državnom odvjetništvu, ni ministrici pravosuđa, ni ministru unutarnjih poslova Ivici Kirinu Vijest se ne širi preko naslovnih stranica dnevnih tiskovina. Na T-portalu trajala je možda tek koji sat. Mala je, nije šarena, neopisivo je tužna. Slomio joj je sedam rebara i lumbalni kralježak. Nije preživjela. |
- 20:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #
utorak, 03.07.2007.
Kuc, kuc... tko je iza ekrana?
|
Pogledajte hrabro ovom utorku u oči - zaurlala je spikerica jutros negdje između 6 i 6.15. Tih petnaest minuta najnejasnijih je petnaest minuta u mom danu. Potpuno su neodređeni. Toliko su neodređeni da u njima uspijem odrediti kakav će mi biti dan. Nemoguće? Probajte, ali morate imati svoje nejasne jutarnje minute. (ovo se naslanja na onu – What the bleep do we know!) Kako se radio budilica jutros našla na Narodnom radiju, nemam pojma. Emisija im se zove budnica. Prikladno. Uglavnom, prije nego što napustim najdraži prostor, zamješam Anđeoske kartice. Anđeli su mi jutros ovako govorili: Budi kucanje. Neka svaka tvoja misao otvori put dobroti i rastu onih koji još ne znaju kucati. I tako sam pogledala u utorak. Evo, da zakucam. Ne sudimo olako drugima. Pođimo od sebe. Upitajmo se što smo učinili da izazovemo nečiju reakciju i oblikovali je baš takvom , možda suviše bolnom za nas. Toliko bolnom da se odmah hvatamo osude, tek da bi zaštitili vlastitu dušu od boli. Ne ide to tako, makar ne na duže staze. A i odrasli smo. Ponašanje bliskih osoba je najčešće ogledalo našeg vlastitog ponašanja, prema tome kad raspalimo nemilosrdno po nekome da je ovakav i onakav, zapravo govorimo o sebi, izvlačimo ono najgore iz sebe. Osim hrabrog pogleda u ovaj utorak, zagledajmo hrabro i u svoje osude, tu ćemo se najbrže pronaći, ogoljeni do kraja. E, a za to valja imati hrabrosti. (Neizmjerljiva količina dobre volje i vremena koje ulažemo u neki odnos, bez obzira kakav on bio, bila bi zasebna tema!) Kuc kuc kuc Dobar je ovaj utorak. |
- 10:41 - Komentari (23) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.07.2007.
Kiropraktika nožnog palca
|
Djeco, da ste pazili na satu, sjetili biste se da netko tko napiše ovo, ne može samo tako otići. Ne nakon tih riječi. A umor se može dozvoliti i meni, ponekad, ne može li? A umorom znam proglasiti štošta. Kad ne čujem pjesmu koju sam trebala čuti, npr. Odem biti umorna. Zaokruživši jednu sezonu sa sva četiri kvartala, neminovno je da se neke stvari ponavljaju. Da krenete mojim lanjskim postovima, od rođendana moje najdraže, pa dalje kroz ljeto, sve bi vam bilo isto. (Nadam se samo da se one boleštine od lani više nikad ponoviti neće) Pa ajmo ponavljati gradivo. Svaki slobodan trenutak, svaki vikend, punim svoje uši morskom vodom tu:  Na toj stijeni označenoj strelicom. Pogleda s te stijene po mom blogu ima već gomila, ali evo još jednog:  Svakako se zabavljam, od meditacije (upijam energije Zemlje i Svemira, punim kosti toplinom) pa do razgovora s galebovima.   Kako smo u disco fazi u mokrim ušima tutnjalo je ovo Ali najdraže od svega je još dva dana slušati šum mora u lijevom uhu, jer voda iz njega nikako da izađe... i onda šumi... a miris mora ostaje u kosi, najfinijem šamponu usprkos... |
- 22:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||