Ovo se dogodilo jučer
Policijska uprava sisačko-moslavačka priopćila je danas da je u noći sa 6. na 7. srpnja u razdoblju od 23 do 2 sata, u Ulici A. Kovačića, 54-godišnjak rukama i kožnim remenom s kopčom više puta udario po tijelu 52-godišnju Siščanku s kojom je živio u izvanbračnoj zajednici.
Napadač je izvanbračnoj supruzi slomio sedam rebara i lumbalni kralježak te nanio hematome po cijelom tijelu i glavi, od čega je 8. srpnja preminula na Odjelu intenzivnog liječenja u Općoj bolnici u Sisku.
(izvor: T-Portal)
I ovo se dogodilo jučer
Član upravnog odbora Iskoraka, V. Zahtila, napadnut kod Glavnog kolodvora, kazao je da se radi o novoj vrsti etničkog čišćenja, pri čemu je etnicitet zamijenjen seksualnom orjentacijom.
Zbog mržnje prema manjinskim skupinama organizatori od države traže veću agilnost u procesuiranju i iskorjenjivanju mržnje. Potpisani apel bit će dostavljen Državnom odvjetništvu, ministrici pravosuđa i ministru unutarnjih poslova Ivici Kirinu. Peticiju je do sada potpisalo oko 190 građana.
(izvor: 24 sata, Novi list)
Nemam ja ništa protiv nikakvih iskoraka i općenito raznih i ostalih koraka.
Neka svatko živi svoj život kako želi, pod pretpostavkom da ne ugrožava onog do sebe.
Priznat ću, nisam pobornik takvih parada, zapravo nisam pobornik nikakvih parada, ne volim gužvu.
Kakva je to, uostalnom, parada, ako žena obnaženih grudi i gotovo gol muškarac u tangama veselo koračaju, mislim, što poručuju?
Da je istospolna ljubav šarena, vesela i lijepa?
Pa neka je šarena, vesela i lijepa, takva je svaka ljubav!
Prezirem svaku vrstu nasilja. Do jutros, mislila sam da je nasilje kao takvo – tek samo nasilje i da nema razlike.
Ima, sad znam.
I zato palim svijeću za jednu ženu koju nisam poznavala, ali duša mi jeca od te boli.
Bol skupine, na koju su nasrnuli pijani raspojasani maloljetnici, ne osjećam i ne dira me.
Oni će i dalje veselo koračati pokazujući i ističući, forsirajući svoju različitost.
I to nimalo nije strašno.
Strašno je što će i dalje žene i djeca umirati pod šakama raspomamljenih idiota.
A mi ne činimo ništa. Samo pričamo. I ponekad upalimo svijeću za pokojnicom.
Baš me briga što će netko reći da sam homofob.
Daleko me više brine vlastita inertnost naspram nasilja prema ženama i djeci.
Nema od mene apela za sprečavanje nasilja u obitelji ni Državnom odvjetništvu, ni ministrici pravosuđa, ni ministru unutarnjih poslova Ivici Kirinu
Vijest se ne širi preko naslovnih stranica dnevnih tiskovina.
Na T-portalu trajala je možda tek koji sat.
Mala je, nije šarena, neopisivo je tužna.
Slomio joj je sedam rebara i lumbalni kralježak.
Nije preživjela.
Post je objavljen 09.07.2007. u 20:03 sati.