U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

četvrtak, 28.12.2006.

Dveisedma

Kraj godine. Strava, uvijek stigne prije nego ga očekujem. Kud brže pitam se, tamo negdje od trideset i treće godine. (Nema veze s Isusovim godinama, mada bi se dalo pristupiti dubljim analizama..) Dakle, od trideset i treće, godine počnu prolaziti prebrzo i nikad se više ne stigne napraviti sve što se planiralo, da ne govorim o tome da su sva ona obećanja s početka iste godine, zaboravljena već u travnju...dobro, možda ne zaboravljena, ali ostavljena za slijedeću godinu, koja gle čuda - dođe prebrzo. Pa tako godine prolaze, a meni se čini da zapravo ne obavim ni kvarat od planiranog. Tko ih je uopće izmislio ...te godine. Zar nisu mogli biti jednostavno...samo dani! Ovih dana u điru su horoskopi za dveisedmu. Kao podnaslov u jednom, piše mi: čuda se događaju kad ih najmanje očekujete. I sad sam grozno zbunjena. Da igram bingo ili ne? Jer po svoj new age i pozitivtinking literaturi čitam da uspjeh i dobitak treba vizualizirati. Onako, dok kupuješ listić, vidiš sebe kako dogovaraš nekog odvjetnika da ti sredi prebacivanje džekpota na konto. Ako sam vizualizirala (koje dobre slike, ljudi moji!), onda znači da očekujem, pa mi se čudo neće dogoditi. Ako se pravim da ne očekujem, po gore spomenutoj literaturi- dobitka nema! I što sad? Da igram bingo, ili ne? To mi je jedina nedoumica pri samom kraju ove godine. Sebi želim da mi to uvijek bude najveća nedoumica oko koje ću potrošiti najviše vremena za razmišljanje. Želim si vrijeme za razmišljanje. Želim si vrijeme za čitanje. Želim si vrijeme za lutanje po prirodi, ne razmišljajući o ničemu. Želim si vrijeme za ljude koje sam zanemarila, jer nisam imala vremena. Želim si vrijeme za ljude koje tek trebam upoznati. .... Ne treba čitati između redova, jasno je da mi kronično nedostaje vrijeme. Sa božićnih oltara urlali su na mene da sam bolesni konzument, da previše trošim na poklone, hranu i lažni sjaj..da hranim dušu materijalnim i zanemarujem duhovno.... Znaju li koliko su u krivu? Razliku između materijalnog i duhovnog smo odavno shvatili, nije nam to problem. Meni nije jasno i trudim se shvatiti što se dogodilo s vremenom. Zapravo, ovo je trebala biti čestitka za dveisedmu. Čestitka za moju blog ekipu. E pa budite mi zdravi! Jer zdravlje se već dugo ne podrazumijeva samo po sebi, a ja vam želim zdravlje po definiciji: želim vam ne samo potpuno odsustvo bolesti, već i tjelesno, duševno, socijalno i ekonomsko blagostanje. Vozite polako, ne žurite...vrijeme ionako prebrzo prolazi. Budite sigurni u prometu. Budite voljeni takvi kakvi jeste, i volite bližnje onakve kakvi jesu. (Ako postignete vrhunac bezuvjetne ljubavi, javite mi. Doći ću na tečaj! Djecu tu ne računam, njih volimo bezuvjetno od začeća!) Neka vam se dogode sva čuda koja trebate: i ona koja očekujete i ona koja ste najmanje očekivali. Budite dobri, što više. A kada ste zločesti, želim vam da vas ne ubije osjećaj krivnje što ste nekoga povrijedili! Želim vam da dobijete na bingu. (A kad dobijete, meni 10 %, jer sam vam poželjela čudo.) Sukladno tome slijedi financijska sloboda, a to vam isto želim. (Parafraza... Neki dan u gradu prolazimo poznanica i ja uz jednog poznatog prosjaka: klasična slika, čovjek sjedi na betonu s ispruženom rukom, spustim mu nešto na taj sleđeni dlan, ona krene meni predavanje: jesi ti normalna, zašto se ne uhvati posla i te slične filozofije vezane uz prosjake. Ma šuti, velim joj, bogatiji je i od tebe i od mene. Kako to misliš, bogatiji? Lijepo, ajde izračunaj si sva zaduženja, kredite, minuse, amekse/dajnerse... Potrajalo je dok je izračunala, jer uglavnom ni ne znamo koliko smo dužni. Skoro joj je pozlilo od rezultata. E, za toliko je bogatiji od tebe. A od mene, ma ne želim si sada kvariti raspoloženje, jer ne trošim višak koji sam stvorila. Zato, daj čovjeku koju kunu i šuti. Ne sudi njemu, pođi od sebe!) Čini se da nigdje nisam spomenula rad ni posao. Samo se čini... Sretna vam dveisedma!

- 10:50 - Komentari (31) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.12.2006.

Dobre volje svaka duša...

Želim vam čestit Božić i neka blagoslov Njegovog rođenja u vaše duše donese mir i radost. Jer nismo sami! Voli vas zmajka

- 21:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 23.12.2006.

Sve u zadnji čas. Svih šest vrsta. A trebalo je početi prije makar desetak dana... Trebale su i jaslice biti gotove danas, ali najdraži mi se brani od neke temperature i grlobolje, pa smo odgodili za sutra, kada se to zapravo i radi. Nadam se da sam uspjela prenijeti mirise... Znam da je i kod vas sve puno tradicionalnih mirisa i emocija, sutra nam je Badnjak...

- 19:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.12.2006.

Bit će bolje, netko viče...

A što da pričam.. dolazim doma navečer u osam, liječim oči filter vrećicama od kamilice Oči umorne Pogledam u ovaj kućni ekran, prsti polete prema tastaturi (lupetali bi malo...) polete, pa stanu promijene putanju-pravac kuhinja odu prati suđe...peglati..možda nešto skuhati za sutra u zadnje vrijeme ni to redovito (tiho!) prešla sam na ti sa svojim životom sad se nekako bolje razumijemo i iskreno razgovaramo. Joj što su te priče dobre. Dobre...baš ovih dana nešto raspravljamo o dobroti komedija jedna, ništa posebno bit će bolje kad se zaustavim, obećala sam mu. (životu svom) Rekla sam mu, pusti me još malo, obećajem, stati ću bar na kratko...ono...blagdani kuća će mirisati po vaniliji – orasima - maslacu - cimetu.... biti će lijepo i toplo mirna ću biti, hoću. Neću bježati tamo, znaš tamo... (rekla sam mu) tu ću biti u središtu moje dobrote među mojim dobrotama i poželit ću to isto svima koje volim da im bude najdobrije ali pusti me još sutra Da budem smušena i da ne razumijem što mi se događa zašto sam tako snažno htjela biti tu, dok sam bila tamo a sada kad sam tu, skoro da bih radije bila tamo (nitko me danas nije vidio kako sam raširila ruke i viknula tamo, otkud sam žudjela pobjeći ovamo) Smušena još danas. I sutra. Može?

- 21:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 12.12.2006.

So what the fuss

Sjećam se te depresije... (I nije bila tako loša.) Mogla sam se povlačiti, zavlačiti, skrivati, ne izlaziti raditi sve mehanički...tek-obavljati ne odgovarati na pitanja (kako su naporna i dosadna ponekad) Mogla sam na sve gledati crno, gušiti se u tjeskobi Kukati i zapomagati Kriviti sve druge autoritete i političare i život sam Zato jer me čupa iznutra i ne da mi misliti Jer mi otima svaku zdravu misao, a ne dopušta mi plakati Jer mi ne da da dišem. Jer sam joj pustila da me ugrize svom snagom A onda sam je (ničim posebno izazvana) primila za čeljust. Nemam pojma gdje sam našla hrabrost i vratila snagu zapuštenim i atrofiranim mislima... Na rukama mi još ožiljci njenih zuba (A zubi joj bijahu bijeli i sjajni, kao oni s reklama za Plidentu, Colgate i Sensodyne sve zajedno) Odbacila ja nju daleko, bacila je jednog jutra u more. Bilo je jugo, jako visoki valovi, zavitlala sam je protiv vjetra najdalje što sam mogla, a opet dovoljno blizu da čujem kako je pljusnula i potonula (tamo dolje, skroz na Velim vratima) Nestani beštijo! Crkni! I što sad? Ne mogu se povlačiti i zavlačiti, moram izlaziti odgovarati i pričati... radim s veseljem, radujem se svakom naporu pozdravljam sve probleme kao blagoslove Sve je opet lijepo, sve je bistro i hoću sve i dišem Rasplačem se opet na pjesmu i reklamu i smijem se kroz suze.. i ne razumijem više jezik nervoznih i ljutih samo ih upitam što im je Čujem ponekad na trenutak njen huk kroz valove južine na Kvarneru napušteno tužno zavijanje pa mi počne falit ono njeno sivilo...kao da me mami 'ajde, uzmi me opet...samnom ti je lijepo sjećaš se...možeš šutiti satima...'ajde... pusti posao, sutra ćeš... Trenutak dođe pa prođe ne šuti mi se više (Nemam sliku juga na Velim vratima, samo ovu sunčanu imam)

- 21:23 - Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.12.2006.

"Svo zlo u tome...."

Sve je slutilo na jedno sasvim mirno jutro... A onda, iz čista mira - prasak... Uletio bager ljudima u sobu, kroz zid. Dakle, svašta se može dogoditi.. To se dogodilo u petak, u Iki, radovi u tijeku....i tako to. Ne moram vam pričati u kakvom je kolapsu bio promet. Bilo je i komično, ali tek onda kada smo doznali da nitko nije stradao. Krenule su priče i vicevi, kao lavina.... Uglavnom, na potezu od Opatije do Lovrana, svaka je rečenica imala u sebi riječ bager, aha, bager...kad se vidimo...nemam pojma, kad maknu bager... Zanimljive smo spodobe, imamo sposobnost svaku muku prebaciti na šalu i pretvoriti u vic. Valjda zato da bi nam bilo lakše presanjati ovaj san što ga zovemo životom...

- 15:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.12.2006.

Ta takva moć

Zapravo, dobro je kad je u glavi praznina... Ima šanse da se ispuni nečim dobrim..kvalitetnim. Novim. Meni se praznina tako stvori, ali ne baš sama od sebe. Sva mi pamet iscuri kad naletim na neke čudne situacije u životu. A ima takvih...oooo ima, ima. Na primjer, pustiš važnije stvari, spakiraš se, odeš na cijeli dan, posvetiš sve svoje vrijeme tom važnom sastanku. (Unaprijed planiraš sanaciju posljedica puštanja gore spomenutih stvari.) Doneseš elagantni dar kako se priliči. Ne, nikakvo mito, ne daj Bože, tek obična i očekivana pristojnost. Odvojeno vrijeme za razmišljanje i nabavu dara, naravno, jer treba ostaviti nekakav utisak, ne sam po sebi već o osobi koja ga je birala. Sjedneš, odradiš temu vrhunski, najbolje što znaš, zapravo i ne znaš drukčije. (Čista voda - čisto vino, do kraja – ili čedno, jasne pojmove zabranjujem miješati!) Dogovoriš. Rukuješ se. Odeš doma zadovoljna...ne obraćajući pažnju na one sitne znakove koji su pozivali na uzbunu... Tek poslije ih se sjetiš. Nekoliko puta je ponovila da se upravo vratila iz Verone i da mora još danas rezervirati taj let za Pariz (yeah, so? ... ali dobro 'ajde.) Nekoliko (previše) puta je prekidala razgovor javljajući se na telefon, mobitel... (je l' to netko u kolima hitne? gori negdje?... ali dobro 'ajde.) Kolega joj je stalno ulazio za nevjerojatno nevažne stvari u prostoriju, a ja sam morala ustati svaki put da bi ga propustila (a da odemo u kafić...ali dobro.) Pri odlasku, već nakon službenog pozdravljanja, vrati me natrag i onako ovlaš pokupi nešto s police...eto, da ne odete baš praznih ruku (neopisivo nepristojno i ponižavajuće...nedopustivo, zapravo) Sjetiš ih se jutros kad shvatiš da sve stavke koje ste dogovorili, u glavi već napisali ugovor, potvrdili rukovanjem... ništa-praznina. Ona izvede sve potpuno suprotno. I pravi se da se niste ni vidjeli. I ti se onda sjetiš znakova...kreneš se psovat što si opet zanemarila intuiciju. Osjećaš se kao zadnja budala, ne vjeruješ vlastitom razumu i zahvaljuješ nebesima jer nisi bila sama, nitko ti ovo ne bi vjerovao. On koji je bio tamo s tobom kaže ti, ma nije napravila od tebe budalu, već od sebe...ali to ti ne pomaže. Zapravo, pomogne ti taman toliko da ne dovedeš u pitanje vlastitu pamet. Ona se u okruženju moje branše smatra moćnom osobom. Ako je to tako, ja onda nikada neću biti moćna. Moćna sam uvijek onoliko koliko mi je potrebno za vlastiti mir u duši, a ne da bih upirala prstom u drugog i pokazivala mu koliko je slab. Moja moć je u ruci koju ću ti pružiti i ni jedna vatra ne može spaliti taj pečat. (Možda samo Alzheimer) Poznat mi je taj smiješak tih takvih moćnika koji te samo ovlaš pogledaju preko ramena i idu dalje. Nikad se ne okrenu cijelim tijelom prema tebi, prilaze ti samo s boka i ne gledaju te u oči. Ne mogu voljeti ljude koji me ne gledaju u oči. Čega se boje, kuda žure, zašto bježe? I...zašto lažu?

- 21:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.12.2006.

Neka stara okruženja

Slika privučena digitalnim zumom fotoaparata. Sjećanje izoštreno namještanjem nepravilnih valova uspomena Danas sam znala da su prostor i vrijeme jedno te isto i ne pokazuju razlike tako dobro poznat miris zraka poznat prostor poznati ljudi A svejedno sam utekla k'o da me svi vrazi gone prije 13...14 godina Pa čemu onda ta sjeta.. tako odjednom.

- 18:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 02.12.2006.

Što ste danas kuhali?

Nešto čujem na vijestima, nešto čitam… Veterinarske ekipe završile su na farmi IPK "Prkos" usmrćivanje 3600 svinja zaraženih svinjskom kugom, a ukupna šteta za sada se procjenjuje na oko tri milijuna kuna, izvijestili su danas na konferenciji za novinare predstavnici osječke Veterinarske stanice. Virus svinjske kuge na toj farmi, između Erduta i Dalja, otkriven je potkraj prošloga tjedna. Za sada nema nikakvih naznaka ili sumnji u pojavu bolesti na susjednoj farmi IPK "Lipovača", gdje se nalazi oko 4000 svinja i prasadi, ali imamo informacije da se svinjska kuga pojavila u Bosni i Hercegovini na području Brčkog, gdje je na jednoj farmi usmrćeno oko 1500 svibnja, rekao je Lederer Ukrajina je kao preventivnu mjeru zabranila uvoz svinjskog mesa iz Hrvatske. Inače, već duže vrijeme kad odem po špežu u Plodine na Podmurvicama (Tuš, ako se netko sjeća!), jednostavno odustanem od čekanja reda na mesnici...gužva neopisiva. Počela sam sumnjati da namjerno stvaraju te gužve, tjeraju nas da uzmemo broj i besciljno utrpavamo u kolica sve ono što nam i ne treba! A oni rastežu u nedogled. Jučer- u petak, u poštanskom sandučiću reklama ista kao u Novom listu : carsko meso -18,99 kn. Danas- u subotu oko 14.00 (O.K., zaglavila sam malo u gradu, šta sad!!! Znam da nije baš zgodno subotom oko 14.00 h razmišljati o tome što bih mogla za ručak..), eto mene kod mesara u Plodinama dok mi se u glavi mota neka brza verzija desetminutnog ručka. Uzimam broj – 73. Na ekranu se crveni - 34. Prva misao, uh, kad će biti taj ručak, skroz do tu čujem kako im krule želučići! A onda bijes, ma ne može biti moguće. Žena me smiruje: ma ne trebaju vam brojevi, druga ste na redu, mi svi čekamo carsko meso, znate, ono na akciji. Sjetim se da sam to vidjela jučer u novinama i pomislim: ljudi čekaju 24 sata, što se ja bunim. Nevjerojatno puno ljudi. Ja sam svoje obavila brzo, u međuvremenu oni su započeli s prodajom tog carskog mesa. Na putu prema blagajni srela sam ih nekoliko, puna kolica carskog mesa, ružno je bilo za vidjeti...zapravo nikada do sad nisam vidjela da netko zaista nakrca kolica carskim mesom. I onda se sjetim onih vijesti s početka. A kako inače volim posegnuti za raznim teorijama zavjere, na putu kući razmišljala sam: zašto akcije i prodaja tako jeftinog mesa... Možda nisu sve zaražene, pa nek' se proda, šteta da propadne, ili je prodaja oslabila zbog vijesti pa se meso nudi jeftinije. Kao piletina za vrijeme ptičje gripe. I od kuda to meso dolazi? Ako Ukrajina odbija naše, da ne uvozimo mi iz Ukrajine? Bugarske, možda? Svaki dan nešto ručamo. Hranimo se više-manje nezdravo. Oni što napuniše kolica carskim mesom...jako nezdravo! Ako nismo spremali ribu tri puta prošli tjedan, nismo se hranili zdravo. A tu nema zavjere, to je činjenica. Tko je danas išao po srdelice na placu?

- 19:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #