U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 30.01.2010.
Kad sporost postane dar
|
Mislim, bar redak, dva, nema smisla ovako... Prolaze dani, siječanj na izmaku, jedan jedini post i to – rođendanski. Kao i sa svakog početka siječnja zaveže me lagana panika, kako će taj mjesec trajati jako dugo, a ja opet ništa neću stići, kako se te poslovne godine zatvaraju teško i komplicirano i kako sam lijepo mogla ostati u svom poslu i biti smirena i bezbrižna, skroz zadovoljna i neopterećena. Što postavlja novo pitanje, zar sam sada sve suprotno? Uglavnom jesam. Što ću poduzeti? Kad saznam – javim i objavim. Za sada samo male, kratke odluke. Koliko kratke? Evo, danas je subota, u Rijeci kiša. Biram spori ritam: prašina se i onako vidjeti neće, ni roba se neće sušiti, a za ručak ću nešto sasvim jednostavno. Ako taj spori ritam ima moć usporiti i to moćno vrijeme, tim bolje. Dakle, šuštanje novina i stranica neke nove knjige, (javim koje), jer upravo dovršavam ovu:  Agota Kristof Velika bilježnica, Dokaz,Treća laž Rijetko mi se koja tako zalijepi za nos. Bude mi žao što nismo u stanju, (ili mogućnosti, jer svi kukamo da ništa ne stižemo) nas par, tu što se znamo, oformiti jedan klubić knjižni, pa da možemo poslije bar sat-dva, uz nekakv liker i kolačić pričati o tome koliko nas pročitano mijenja, pomiče zaustavljeno, raspamećuje, ushićuje, rastužuje ili ostavlja ravnodušnima. (Ta me razmišljanja uvijek vrate na onu rečenicu iz nekog vica – a, mogli ste!) Subota, usporeno, pozdrav veljači... dodatak jedan, izvučen iz konteksta - za Vidru You Have Placed A Chill In My Heart ... don't cut me down when I'm talking to you 'cause I'm much too tall to feel that small... (kad mi annie lennox zaurla, ja sam odma' bolje!) |
- 08:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 15.01.2010.
puno nula i jedinica u datumima siječanjskim
|
stvarno je bilo već i vrijeme da se opere ovaj veliki lonac i pospremi na onu najgornju policu za sve velike lonce a on... srećica moja i dalje mu najviše od svega ide na živce kad mu kažem ma-li ej, nisam ja mali pa nisi, al ja volim baš volim kad mu kažem - mali (nema on pojma kako se topim kad mi uzvrati Jesenjinom) a viši je od mene već odavno nije bio toliko visok kada smo slavili trinaesti kad je to bilo... veliki moj idu godine lomili smo kosti na treningu  pa smo operirali  pa smo razgibavali  pa smo htjeli opet na trening a mama je šizila pa su joj neki dragi kirurzi rekli daj skini konačno to z ispred - majka pusti malog da trenira lijepo joj objasnili da pločice drže dobro, nema straha ne za te kosti može jedino - puknut neka druga kost duhoviti kirurzi uvijek spremni za šale i nove zahvate z ostaje dok majka čeka malog da se vrati s treninga i premazuje rođendansku tortu inače moja klamerica & me smo još u prošloj godini usporile smo, čudo jedno mercedesova triesduja sa šoferom i slušalice u ušima ova slučajni stih spusti se niz tobogan zbrkanih misli mojim se očima spava a ruke bi plesale ne uzimam utješnu nagradu tebe čekam |
- 22:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||