U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

utorak, 28.11.2006.

System down!

(Lagani naklon, uz iskreni osmijeh!) Dragi moji! Hvala vam svima na čestitkama i vašim toplim željama za rođendan. Od srca i zaista - hvala! Bez obzira na to kojim ćemo putevima dalje i kako će se razvijati ova blog situacija, vi mene imate za foreverendever. Za vas ću uvijek biti tu

- 21:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2006.

2611

Toliko - puta deset i još poneka

- 00:57 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 21.11.2006.

Jeeeeee Kako volim štrajk! Štrajk je super. S tim mi riječima sin dolazi doma poslije škole. Nemojte mi pričati o neophodnostima. Nemojte mi pričati o tome da je to jedini način. Nemojte mi govoriti kako vam je teško i kako ste frustrirani. Ja nisam moje dijete. Ja sam mu majka. I učim ga da prekid rada ne donosi rješenje. Prekid rada je samo - prekid rada. Ništa više. I govori samo o tebi, ne objašnjava problem. A vi mi ga sada podučavate: kad ti nešto u životu ne ide, pusti sve . Prvo prestani raditi. Objesi bedž o rever i sjedi. A na dnevniku daj da se dvosmisleno objavi vijest da je štrajk, ali nemoj jasno reći da li ćeš primiti djecu u školu ili nećeš. Nije zgodno reći da nećeš učiti djecu sutra. Pa naravno da nećeš, kad objavljuješ štrajk. Na tom bedžu koji nam je pokazan na TeVeu piše: Štrajk za Hrvatsku znanja. Ne dolazi se do znanja neradom. Zašto se opet ljutim? Zato jer mi dijete prema neradu večeras ima pozitivan stav. Ma od kuda mu to, pitam se? Uvijek sam bila na strani učitelja, nastavnika, profesora. Večeras nisam. I neću gledati Otvoreno. Dosta mi je nervoze. Čeka me dr House!

- 19:55 - Komentari (34) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2006.

Uh, što sam bila ljuta. Promijenili su mi pristupne podatke i sad izgleda sve štima. Odčepili mi odvode... Pa hvala im, nakon tri tjedna. Ja se zapravo ne ljutim zato što oni svako malo imaju problema, sve im se gubi, pada i ruši... To se može dogoditi svakome. Mene ljuti ignorancija bez presedana. Pa daj napiši na naslovnicu koji su problemi, koliko će trajati, što se može učiniti. Pokušavala sam i sama promijeniti pristupne podatke, ali editor mi nije prihvaćao ništa. Strpljenja imam toliko da ga mogu i dijeliti okolo, ali ako me drže za bedaka, pucam. Ili odem. Ovaj put sam ostala samo zbog vas koji ste mi neizmjerno dragi i tako ste me zdušno podržavali, tješili, jednostavno niste mi dali da se pokupim... Hvala vam na lijepim, predivnim riječima koje ste mi uputili u komentarima i na mailu, neposredno i nesvjesno pomogli ste na više kolosjeka... Ide to vama. Imam najbolju ekipu! Ništa, idemo dalje, sve dok odvodi dišu.

- 12:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.11.2006.

- 12:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2006.

- 18:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

Tebi - od mene

Ti misliš da sam mudra? Zavisi s koje strane posmatraš. Ne mene. Svijet. (Ali, hvala ti, znači mi mnogo) A što da ti ja kažem? Pa da opravdam svoju mudrost. Sve što ti mogu pričati je moj život. Kako sam ja to. Onda davno. I ne tako mudra. Sve je klišej. Slušaj srce, i te fore... A, ima nešto u tome. U tome kad slušaš. Moj dečko i ja, bili smo si dečko i ja punih, tako, šest- sedam godina. Toliko mi je zapravo trebalo da shvatim. Lažem. Toliko mi je trebalo da probam sve drugo. A on je bio taj-mudri. I pustio me je da odlazim, okrećem leđa, lomim čaše, plešem po stolu, da sanjam cigane (vidim, opet je u modi), pustio je svašta... Studiranje u drugom gradu, putovanja bliža i daleka, zaluđenosti svim i svačim. I svakim. U tom sam se periodu zaljubila, onako- do smrti jako, bar tri-četiri puta. Zaljubljena, ej...da znaš samo kako. Na kraj svijeta, ako treba i te fore (opet) U snovima sam već odgajala njihovu djecu, gradila kuće, mijenjala prebivališta.. Baš nekako tada nastaje čuvena tatina rečenica: - Ma reci mi, molim te: vijekovima narodi imaju tendenciju da s istoka putuju prema zapadu. Zašto ti moraš obratno? (Zabrinut do kostiju) A moj je dečko promatrao sa strane. (Tada nije bilo mobitela. Ni maila. I bolje da nije.) I sad dolazi rasplet. Njega ću prešutjeti. Danas: Moj dečko i ja vraćamo se doma s posla negdje cca oko 18.00.h. Sin ide na trening (danas prvi put na nešto, ne smijem još reći što) zove me na mobitel: - Mama kad ćete vi doći? - Zašto? - Pa htio bih vas vidjeti bar malo prije nego idem. - Evo nas, za pet minuta. Ulazimo u kuću Kćer zadovoljna što joj brat ide nekamo i napušta njen prostor - A vi ste već doma? Kako to misliš-govorio je moj pogled. Naravno da znam kako misli, ali moraš uputiti taj pogled. Moraš, reda radi Sjetim se ja ponekad one trojice-četvorice... Ima tako nekih pjesama koje ih vrate u misli. Pa mislim na njih ne više od par minuta, a često i puno kraće. Neke blage misli Ne izazovu pomutnju ni nemir. Ništa baš. Ali u jedno sam sigurna: Da sam s jednim od njih, zidala, rodila, promijenila prebivalište Danas bi patila k'o zvijer da se sjetim mog dečka... I srušila bi sve mostove i brane (mada mi i danas baš nije jasno kako brana funkcionira i gdje je najslabija, pa da se ruši!) Našla bih načina kako da mu dođem i da mu se vratim Zato jer sam njegova. A to ti nema veze za zaljubljenošću. Možeš se zaljubiti pet puta godišnje (mogu i ja, nisam još za bacit!) Ali voliš samo jednog. A koji je taj... To ti piše tamo u raspletu. Ne mom... tvom raspletu. Pronađi ga. Samo budi strpljiva i blaga prema sebi. E..i da: poslušaj srce, ali nemoj slušati ono što viče i urla izvana, već nastoj čuti ono što ti šapuće iznutra.. ljubac draga!

- 20:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 11.11.2006.

Kod Majde i Dubravke

Neki je miš gledao kroz rupu u zidu kako seljak sa svojom ženom otvara na stolu neku kutiju. Kakvu bi samo poslasticu mogla sadržavati, upita se. No, kojeg li zaprepaštenja kad je seljak iz kutije izvadio mišolovku! Otrči na dvorište vičući: - U kući je mišolovka! U kući je mišolovka! Kokoš, zabavljena nekakvim kljucanjem, podigne glavu i reče mu: - Gospodine Mišu, razumijem da vas to zabrinjava, ali za mene to nema nikakvih posljedica i ne mogu se uzrujavati zbog toga. Miš se okrene Svinji i ponovi joj: - U kući je mišolovka!- Jako mi je žao, gospodine Mišu, ali ja tu ništa ne mogu. Molit ću za vas. Pokuša Miš i kod Krave – Ajme, mišolovka, kažete? Sva se tresem od straha. Odvrati mu ona i nastavi preživati. I tako se miš sav pokunjen vrati sam u kuću, smišljajući kako će riješiti problem. Te se noći kućom razlegao zvuk nalik škljocanju mišolovke. Seljakova je žena pojurila vidjeti što se to ulovilo. U tami nije vidjela zmiju otrovnicu čiji se rep uhvatio u mišolovku. Zmija ju je ugrizla. Seljak ju je odvezao u bolnicu. Kući se vratila u groznici. Kao što je svima poznato, dobar lijek za groznicu je vruća kokošija juha, a njezin je glavni sastojak – kokoš. No, bolest se nastavila, pa su susjedi i prijatelji dolazili dežurati uz ženu. Da bi nahranio sve te ljude, seljak je morao žrtvovati svinju. No, ženi nije postajalo bolje. Zapravo, umrla je. Na sprovod je došlo puno ljudi – koje je trabalo nahraniti. Pa je stradala i krava. I tako, kad slijedeći put čujete da netko ima problem pa mislite kako vam je to, istina, žao, ali vas se zapravo uopće ne tiče, sjetite se: kad najslabiji od nas ima problem, svi smo ugroženi. Ma to je Interliber, ( i naramak novih naslova na staroj polici, s koje smo konačno potjerali stručnu literaturu), iza nas. Što znači da je godina na izmaku...još samo ostaje odsanjati knige u Istri početkom dvanaestog, miris od lani još je u nosu... Izvukla me opet jučer moja neumorna DsKćer u kino... Bacila mi kost, znala da ću zagrist... Kad je u pitanu On: Odite si pogledat taj film. Zove se "A good Year". Biti ćete sretniji nekoliko dana. I oni blizu vas... Inače, mnoga su zbivanja u toku, pa i nemam neku posebnu koncentraciju. Priča vrtim nekoliko, ali nemam trenutačno način kako da ih prenesem na papir. Zato puštam da Majda i Dubravka pričaju, kad one završe, onda ću ja. (M.Rijavec i D.Miljković: "Pričaj mi priču") Još uvijek ne mogu izvršiti prijavu na komentar. Zar sam ja zaista jedina ostala...

- 20:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.11.2006.

Potajno ezoterična, ili: Trud vrijedan odgovora duše

- Vidite, ja osjećam da se on udaljava od mene...ne javlja mi se više ni na telefon, znam da vidi da ga ja zovem, pa se ne javi..gubim ga, bojim se... - E pa srećo moja, moraš se malo više potrudit, jesi sigurna da si mu dovoljno dala do znanja da ti je stalo do njega, ugađaš li mu dovoljno...nisi se dovoljno potrudila, to je. - Ma sve sam učinila, nema što nisam, ali da, da, imate pravo, moram se još više potruditi...znam što ću...hvala vam puno, šta sam dužna? -150,00 kuna, dušo. Plati ona i sva zadovoljna udalji se od stola "poznatog" vidovnjaka. Stojim sa strane (nepristojno naćuljenog uha, prisluškujem), i svim silama savladavam poriv da joj priđem, primim je za ramena i kažem joj: -Srećo/dušo, odi sjedi tu na Slatinu, ili bilo koju opatijsku plažu. Sjedi i gledaj u more, onako-dobro se zagledaj. Kad ti se zamuti pred očima od ljepote i mira , ušla si u svoju dušu. Tada postavi pitanja. Svako pitanje koje želiš-postavi ga. Tvoja će ti duša odgovoriti ispravno i jedini taj odgovor nešto vrijedi. I ne košta ništa. Jer je to tvoj odgovor, a ti znaš sve odgovore. Neće odgovori nikad isplivati na površinu, ako si ne postaviš pitanje. Ne vidovnjaka, sebe pitaj. Kako ti taj čovjek što se naziva vidovnjakom može dati dobar odgovor? On ne obitava u tvojoj duši. A i muško je. Sva tvoja pitanja i tvoje životne probleme sagledava iz muške perspektive .. I to je u redu, on ni ne može drukčije! Ja ti ne smijem pričati kako si mogla pametnije potrošiti tih 150,00 kuna, jer i sama trošim na nepotrebne bedastoće, misleći da si ugađam, ali ti nisi dobila dobar odgovor. Platila si i otišla, znajući da nisi dobila dobar odgovor. Tvoja bi ti duša odgovorila nešto sasvim drugo...i možda bi bilo bolno probavljati priču koja dolazi iznutra...ali ne bi više lutala iz pogreške u pogrešku. A ja bi ti rekla: - Udaljava se? Pa nek' se udalji, pusti ga neka ide.. - Ne javlja ti se na mobitel? Ne zovi ga više. Zvat će on tebe, kad tad, a onda se ti njemu nemoj javiti. Nekoliko puta. Vrijediš više od poniženja proizašlog iz nekulturnog nejavljanja na mobitel. Puno više. To ti u duši piše, zaviri unutra! Ali ja ti to nisam mogla reći. Nisam vidovnjakinja. Tek obična žena. Kojoj je pomalo pun kufer slušati muškarce koji će tako lako izustiti: nisi se dovoljno potrudila. Ovaj još to i naplati. I ne grize ga savjest. Red je za njegovim stolom bio poduži...odmah je sjela druga žena Ispružio je prema njoj svoje ruke, a ona mu je spremno pružila svoje i dopustila mu da joj duboko ponikne u pogled. Ne gleda on tebi u oči, pomislila sam, gleda kroz njih i razmišlja koliko će ti naplatiti izjavu da se nisi dovoljno potrudila. To bijaše moja ljutnja na samozvane vidovnjake kojima žene vjeruju više nego same sebi. To me tako boli. U tim redovima nije bilo muškaraca, oni su uglavnom sjedili za proricačkim stolovima i proricali...vrijeđali... Što to govori o ženama? Koliko još stoljeća treba proći da počnemo konačno vjerovati same sebi, svojoj intuiciji, osjećaju koji dolazi iz našeg vlastitog središta? Ipak, na Ezoteriku sam došla obići Anđele , i odabrala po intuciji To je ITQUAL, Anđeo posebnih ljudskih stanja, uzbuđenja, smiruje afektna stanja, stvara harmoniju u međuljudskim odnosima . (Autorica: Edita Glavurtić) Kad duša odabire, odabir je ispravan. Vjerujem da postoje ekstrasensi koji zaista mogu osjetiti, predvidjeti, pronaći... stvari, ljude događaje...sve to vjerujem. Ali nitko mi ne treba govoriti da se nisam dovoljno potrudila. To znam i sama. Kad se ne potrudim dovoljno.

- 20:35 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2006.

Kad ne ide drukčije

- 20:12 - Komentari (27) - Isprintaj - #