U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 06.11.2006.
Potajno ezoterična, ili: Trud vrijedan odgovora duše
|
- Vidite, ja osjećam da se on udaljava od mene...ne javlja mi se više ni na telefon, znam da vidi da ga ja zovem, pa se ne javi..gubim ga, bojim se... - E pa srećo moja, moraš se malo više potrudit, jesi sigurna da si mu dovoljno dala do znanja da ti je stalo do njega, ugađaš li mu dovoljno...nisi se dovoljno potrudila, to je. - Ma sve sam učinila, nema što nisam, ali da, da, imate pravo, moram se još više potruditi...znam što ću...hvala vam puno, šta sam dužna? -150,00 kuna, dušo. Plati ona i sva zadovoljna udalji se od stola "poznatog" vidovnjaka. Stojim sa strane (nepristojno naćuljenog uha, prisluškujem), i svim silama savladavam poriv da joj priđem, primim je za ramena i kažem joj: -Srećo/dušo, odi sjedi tu na Slatinu, ili bilo koju opatijsku plažu. Sjedi i gledaj u more, onako-dobro se zagledaj. Kad ti se zamuti pred očima od ljepote i mira , ušla si u svoju dušu. Tada postavi pitanja. Svako pitanje koje želiš-postavi ga. Tvoja će ti duša odgovoriti ispravno i jedini taj odgovor nešto vrijedi. I ne košta ništa. Jer je to tvoj odgovor, a ti znaš sve odgovore. Neće odgovori nikad isplivati na površinu, ako si ne postaviš pitanje. Ne vidovnjaka, sebe pitaj. Kako ti taj čovjek što se naziva vidovnjakom može dati dobar odgovor? On ne obitava u tvojoj duši. A i muško je. Sva tvoja pitanja i tvoje životne probleme sagledava iz muške perspektive .. I to je u redu, on ni ne može drukčije! Ja ti ne smijem pričati kako si mogla pametnije potrošiti tih 150,00 kuna, jer i sama trošim na nepotrebne bedastoće, misleći da si ugađam, ali ti nisi dobila dobar odgovor. Platila si i otišla, znajući da nisi dobila dobar odgovor. Tvoja bi ti duša odgovorila nešto sasvim drugo...i možda bi bilo bolno probavljati priču koja dolazi iznutra...ali ne bi više lutala iz pogreške u pogrešku. A ja bi ti rekla: - Udaljava se? Pa nek' se udalji, pusti ga neka ide.. - Ne javlja ti se na mobitel? Ne zovi ga više. Zvat će on tebe, kad tad, a onda se ti njemu nemoj javiti. Nekoliko puta. Vrijediš više od poniženja proizašlog iz nekulturnog nejavljanja na mobitel. Puno više. To ti u duši piše, zaviri unutra! Ali ja ti to nisam mogla reći. Nisam vidovnjakinja. Tek obična žena. Kojoj je pomalo pun kufer slušati muškarce koji će tako lako izustiti: nisi se dovoljno potrudila. Ovaj još to i naplati. I ne grize ga savjest. Red je za njegovim stolom bio poduži...odmah je sjela druga žena Ispružio je prema njoj svoje ruke, a ona mu je spremno pružila svoje i dopustila mu da joj duboko ponikne u pogled. Ne gleda on tebi u oči, pomislila sam, gleda kroz njih i razmišlja koliko će ti naplatiti izjavu da se nisi dovoljno potrudila. To bijaše moja ljutnja na samozvane vidovnjake kojima žene vjeruju više nego same sebi. To me tako boli. U tim redovima nije bilo muškaraca, oni su uglavnom sjedili za proricačkim stolovima i proricali...vrijeđali... Što to govori o ženama? Koliko još stoljeća treba proći da počnemo konačno vjerovati same sebi, svojoj intuiciji, osjećaju koji dolazi iz našeg vlastitog središta? Ipak, na Ezoteriku sam došla obići Anđele , i odabrala po intuciji  To je ITQUAL, Anđeo posebnih ljudskih stanja, uzbuđenja, smiruje afektna stanja, stvara harmoniju u međuljudskim odnosima . (Autorica: Edita Glavurtić) Kad duša odabire, odabir je ispravan. Vjerujem da postoje ekstrasensi koji zaista mogu osjetiti, predvidjeti, pronaći... stvari, ljude događaje...sve to vjerujem. Ali nitko mi ne treba govoriti da se nisam dovoljno potrudila. To znam i sama. Kad se ne potrudim dovoljno. |
- 20:35 - Komentari (21) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||