Uran mi je bio kriv za sve
evo, ovako piše: "Moguće je da ste u zadnjih sedam godina imali neočekivane obrate
u tim područjima (misli se – poslovnim), zbog utjecaja na vaš znak Urana.
Nepredvidivostima je sada ipak kraj, a vi ste spremni da uravnotežite ta
područja vašeg života"
a i drugi su mi se dobro namjestili: Merkur, Jupiter, Venera
ne mrdajte, stalno im ponavljam
svih tih sedam godina uvjeravala sam sebe
da možda ipak...
a na kraju čak i nije bilo toliko teško reći – dosta
nismo li zapravo svi u nekom svom Getsemanskom vrtu
baš kao On te noći
tražimo moć i snagu izvana
da prihvatimo neizbježno
a zaboravljamo da je sva moć i snaga zapravo – u nama
i tako...
mileniji prolaze
a getsemanske masline ostaju
čovjek se zamisli
kaže Enigma:
samo pogledaj u svoje srce, prijatelju moj
i to će ti biti povratk k sebi, povratak nevinosti
Sretan i blagoslovljen Uskrs, dragi moji prijatelji!
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
(Des'ree)
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje