|
U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
petak, 28.07.2006.
Ambulante ljeti
Drage moje mame, poznate i nepoznate...
Da vam pričam što mi se događa, ne daj Bože nikome u ove vruće dane.
Prošli ponedjeljak, dobio Najdraži neku temperaturicu, onako 38,5.
I to smo spremno komentirali-ona hladna Coca cola s ledom od jučer..bla-bla, zašto si pio, nisi trebao, eto sad...itd itd. Dobro 'ajde, proći će za koji dan, nije to ništa.
"Nije to ništa" već sutradan se pretvorilo u neopisivo jaku bol glave, grla, cijelog tijela.
Od temperaturice stvorila se temperatura od 40,4.
Doktorica dala Silapen od 1500, mislim da je viroza, kaže ona, ali za svaki slučaj, da ga zaštitimo..
U tim sam situacijama ja redovito luda.
Ako je viroza, čemu taj konjski jak antibiotik...???
A ako nije viroza...???
Davati... ne davati...???
Ma davati, naravno..znam ja jako dobro što su sekundarne infekcije, a ionako nemam pojma da li mu na grlu sjedi bakterija ili njegovo veličanstvo-virus!
Čekati 7 dana rezultate brisa...kako da ne!
Krenemo mi sa tim Silapenom...i četiri dana ništa, kao da vodu samu pije. Temperatura luduje, Lupocet više ne djeluje, oblažem ga hladnim ručnicima, veći dio dana provodi u kadi..kaže, tamo mu je najljepše. Voltaren čepići donose olakšanje na par sati .
Želudac mu uspješno zadrži samo vodu.
U petak se predajem. Zovem doktoresu i zapomažem, kuda da idem, ovo nešto nije u redu... kaže mi, dođi, dati ću mu Sumamed. Odlazim po recept i pijemo odma-dva.
Već sutra bude mu bolje.
Od Sumameda..???
Jer je virus obavio i završio svoje...???
To nikad neću znati, ali kad prođe obično me nije ni briga. Važno da je prošlo.
Nakon 7 dana, oslabljen, zadovoljno si gleda novu liniju u ogledalu i naručuje špinat za ručak, kaže prelazi na novi stil prehrane. Samo zdrava hrana.
(Prošlo je 10 dana, večeras smo smlatili po dva topla sendviča. Svaki)
Najdraža jede pola jogurta s komadićem tosta.
Nada se da će ostati u njoj.
Naime, prolazi istu ovu gore opisanu proceduru ...
Drugi dan. Temperatura 40,4. Košmar.
Lupocet za sada djeluje i spusti je.
Držite joj fige da bude kako je doktorica rekla..ma to ti je dan-dva, samo si se malo prehladila. Kad je čula što je prošao brat brzo je napisala recept za Silapen 1500.
Rekla je , to je sigurno viroza, ali da te zaštitimo...
Samo da ne moram po Sumamed u ponedjeljak..

|
utorak, 25.07.2006.
Massimo, dobio si me!

Oni koji me prate od samih početaka sjetit će se jednog posta gdje sam liječila uši i sluh od Massimovog "nasrtanja" na prekrasne Gibbonijeve stihove.
A kako nas život ponekad iznenadi nekim događajima, tako se i meni sada dogodilo.
Čula sam ovo:
probuditi stari sjaj
i znati ponovo prijeći prag
odgoditi skori kraj
i biti ponovo tebi drag
i naći siguran stari trag
biti anđeo i biti vrag
da mogu
uljepšao tvoj bih dan
i za se našao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom nježnošću ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
odabrao bih pravi čas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu..
vratio i sebi čast
oborio lošu vlast
al' još ne mogu
bila bi zauvijek uz mene
jesam li star za promjene
prestar za takvo što
ostaviti polusvijet
ne tražiti više zlo
a sposoban za novi let
da mogu
pa ipak...
da mogu...
(stihove sam "skidala" slušajući, ako sam štogod pogriješila u rasporedu, ispričavam se autoru)
Pjesma je u originalu : "Magari" od Renata Zera i još uvijek ne mogu odlučiti koja mi je zapravo bolja. Po prvi put razmišljam zar je moguće da je prepjev ilitiga obrada bolja od originala.
Massimo je pjeva snažno, bez suvišnog pretjerivanja, njemu ponekad svojstvenog.
Stihove na hrvatskom potpisuje Arsen Dedić i što li drugo reći nego:
Arsene, hvala!
i
Renato, grazie!
Evo teksta na talijanskom.
Magari toccasse a me
prendermi cura dei giorni tuoi
svegliarti con un caffe
e dirti che non invecchi mai...
Sciogliere i nodi dentro di te
le piů ostinate malinconie.. magari
Magari toccasse a me
ho esperienze e capacita
trasformista per vocazione
per non morire, che non si fa...
Puoi fidarti a lasciarmi il cuore
nessun dolore lo sfiorira.. magari!
Magari toccasse a me
Un po' di quella felicita... magari
Saprň aspettare te
domani, e poi domani, e poi... domani
Io come un' ombra ti seguiro
la tenerezza e un talento mio
Non ti deludero
la giusta distanza io
Saro come tu mi vuoi
ho un certo mestiere anch'io.. mi provi... mi provi
Idraulico o cameriere
all'occorrenza mi do da fare
Non mi spaventa niente
tranne competere con l'amore
ma questa volta dovro riuscirci
guardarti in faccia senza arrossire... magari...
Se tu mi conoscessi
certo che non mi negheresti.. due ali
Che ho un gran disordine nella mente
e solo tu mi potrai guarire... rimani
Io sono pronto a fermarmi qui
se il cielo vuole cosi
Prendimi al volo e poi
non farmi cadere piu
da questa altezza sai
non ci si salva mai... mi ami? Magari...
Mi ami!?!? Magari...
Začuđena što je nikad prije nisam čula, tražeći odgovore na pitanje...zašto baš sad..
Uživam.
Ljudi, poslušajte si to.
|
ponedjeljak, 24.07.2006.
Tko je hepiiiii
Narodne novine br.: 81 19. 7. 2006.
15. Pravilnik o dopunama Pravilnika o uvjetima za davanje dozvole specijaliziranim prodavaonicama za promet na malo lijekovima i medicinskim proizvodima
MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI
Na temelju članka 112. i 114. Zakona o lijekovima i medicinskim proizvodima (»Narodne novine« broj 121/03 i 177/04) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi
PRAVILNIK
O DOPUNAMA PRAVILNIKA O DOBROJ PRAKSI I UVJETIMA ZA DAVANJE DOZVOLE ZA PROMET MEDICINSKIM PROIZVODIMA
Članak 1.
U Pravilniku o dobroj praksi i uvjetima za davanje dozvole za promet medicinskim proizvodima (»Narodne novine« broj 54/05) u članku 10. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, specijalizirana prodavaonica za promet na malo isključivo medicinskim proizvodima treba ispunjavati sljedeće uvjete:
1. imati na raspolaganju odgovornu osobu odgovarajuće stručne spreme ovisno o klasi medicinskih proizvoda čiji promet na malo obavlja i to:
– za medicinske proizvode klase I – najmanje srednje stručne spreme, ovisno o namjeni medicinskih proizvoda,
– za medicinske proizvode klase II a – najmanje više stručne spreme , ovisno o namjeni medicinskih proizvoda,
itd
itd
|
petak, 21.07.2006.
Nigdje nije tako lijepo

Probudila se jutros i promatram svijet, pretvorena u mačka
O Bože, pa zar sam ja to kućni ljubimac?
Kužim, ono gore na zidu je sat, ali ne znam si protumačiti vrijeme.
Što je to vrijeme, uopće. Vrijeme kad mi kruli u želucu...kruuuuuuul kruuuuul.
Uh, boli koliko kruli. Odoh do zdjelice...prazno, samo voda. A gdje je ona mlada djevojka koja mi ponekad spusti neke suhe i mirišljave komadiće nečega što mi miriše na pileća krilca... Pa svanulo je, zašto nigdje nema nikoga.
Ništa, idem natrag na terasu, tu makar ima trave po raznim posudama i nekakvog mirišljavog bilja, to će mi na trenutak pomoći da zaboravim bol od gladi.
Ma zašto je opet netko vratio natrag sve ono što sam si ja lijepo posložio kako meni paše po podu, samo mi prave dupli posao, sad moram ponovno, kako oni to kažu..rušiti.
Ali ja namještam onako kako treba, pa zar oni to ne shvaćaju. Isto kao i za ovo bijelo i dugačko što pada iz nekih visina, tu mi stave i još se lijepo to njiše i onda kada se krenem loviti za to i njihati, onda me mlate novinama i tjeraju me. Ništa ne razumijem
Ah, evo je
Prrrrrr, prrrrrrr, krrrrrrrrrrrrrrrrrr, vrtim joj se oko nogu, prrrrr, krrrrrrrrrrrrrrrrrr
Uh kako paše kad me počeše iza uha, mmmmm
A znam da je reda radi, al' je fiiiiiiiiiiiinoooooo...krrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....
A klopa, dosta maženja
Glupane!
Zagrmio je onaj veliki što me hoće stalno nekamo seliti , (to stalno ponavlja-ti seliš odavde!)
Pa šta se dere, evo, sve sam prekrio pijeskom, još i miriše po nekoj travi, sličnoj onoj s terase. Stalno me grdi dok je još netko blizu. Čim ostane sam, krene me i on češkati po glavi, kaže mi – a jesi mačak! Uzeo je i neku kutijicu jučer, gledao je kroz nju prema meni, nešto je bljeskalo, svi su gledali u to poslije i smijali se...Jučer sam zaspao blizu njega na kauču, skroz sam mu došao blizu krrrrrrrrrrrrr, prrrrrrrrrrrrrrr, nije me gurnuo.
Kamo da selim, ovdje mi je super.
Mala je nekamo prošla, ali vratit će se ona, nitko me ne zna tako primiti u zagrljaj kao ona. Stisne me na nešto toplo, okruglo i mekano i ja sam tu u raju.
Kratko traje, ona stalno nekamo odlazi.
Pa me onda pazi jedan malo manji od onog velikog, on me zove – Nesrećo! Pametnije mi je biti miran kad sam blizu njega, ili još bolje, spavati, jer ako se malo bolje zaigram, a on ne kuži baš moju igru, baci me u daljinu kao da sam ptica pa ću poletjeti.
A nisam, ja sam mačak, i opet se dočekam mekano na šapice i vratim mu se natrag.
Jer on mi otvara konzerve i daje mi ih cijele... Pametan je on. Volim ga jako. Pa i poletjet ću za njega, ako treba!
Evo ih, svi su natrag... ljuti su, nervozni..
I ja sam ljut kad sam gladan. Bolje da odem spavati i opet se probudim kao ona koja zna što je vrijeme i koja njima puni zdjelice hranom i stavlja ih na onaj stol na koji se ne smijem penjati.
krrrrrrrrrrrrrrr prrrrrrrrrrrrrrrrr

|
srijeda, 19.07.2006.
Ako pustimo da nam muče djecu
Drage moje,
da idemo u duboke rasprave?
Ili da pustimo sve skupa na miru?
Mogu vam se otvoriti do kraja, razgolititi dušu i dopustiti da je secirate kako želite.
Teško da se mogu promijeniti.
Ni ja, a ni duša moja.
Svojoj
prijateljici
sestri
kćerki
nikad ne bih savjetovala da stisne zube i izdrži
dok im neki
prijatelj
rođak
brat
bivši muž
ljubavnik
maltretira djecu.
Ako ne dopušta da je dijete nazove telefonom u bilo koje doba dana
da čuje mamin glas..
To ja zovem maltretiranjem.
I nema se tu vremena za strategije.
Prvo se pomaže kćeri ili sinu, a onda se razrađuju strategije kako se ista ili neka slična priča ne bi dogodila opet.
Draga Mima, oprosti što sam ovako bezočno iskoristila tvoju bol da bih objasnila svoje stavove, ali bilo je jače od mene. Neću više reagirati, neću komentirati, jer tvoji problemi su tako stvarni i veliki.
Ali ne mogu shvatiti popuštanje i prepuštanje...
Ili možda ipak mogu.
Pa zar je moguće da smo dopustili novinama i ostalim medijima da nam kreiraju razmišljanja?
Čitamo i gledamo tragične priče, neke se odvijaju i pred našim očima. Slušam reakcije poznanica:
ma što ga je ženila
što joj je to trebalo
ni jedan dinar ne zvoni sam za sebe
mogla je šutit
mogla je doma bit, šta ima šetati s prijateljicom
ma gdje to ima da žena ide van s društvom, bez muža
pa dobro..jedan šamar, nije smak svijeta
dijete mora biti s ocem, otac je otac ( bez obzira što je monstrum, hej! )
Poludim.
I uzalud mi je. Odgovaraju mi poput sličnih komentara koje sam tu dobila, da su situacije specifične, da moram razumjeti strah, da ljutnja ne riješava stvari i probleme...
Hoće li netko jednom stati na starnu žrtve?
Odmah!
Na stranu djeteta koje pati?
I prestati tražiti razloge za odgodu!
Svaki dan u novinama pojavi se neka nova priča, neka nova patnja, komentari po forumima izazivaju gađenje.. odite na arhivu Jutarnjeg i Anin slučaj, ne morate dalje...
Zašto nam je tako?
Jer to same dopuštamo, a monstrumi i čudovošta to osjećaju.
Žive i rastu zalijevani svim našim slabostima, popuštanjima, prepuštanjima...razmišljanjima, odgađanjima, traženjem opravdanja...naći ću vam stotine izražaja sličnih gluposti kojima smo si u stanju produžiti agoniju i patnju.
Pristati na mučenja i torture, bilo fizičke ili psihičke.
I donekle je dobro ako to činimo same sebi.
To smo si same odabrale
Ali
Ako pustimo da nam muče djecu...
Kakvim nas to osobama čini?

Razmislite
Ja svoju kćer ne učim da izdrži bilo kakvu torturu ili patnju.
Jer NITKO na ovome svijetu nema je pravo maltretirati, zabraniti joj telefonski poziv bilo kome, a najmanje roditelju.
Jedinu strategiju kojoj je podučavam je promptno traženje pomoći, ako si ne može pomoći sama u rješavanju problema.
Stiskanju zuba ću je podučiti par dana prije poroda, ako doživim taj lijepi trenutak.
I ne morate mi se ispričavati ako mislite drukčije. Ja poštujem i potpuno suprotna mišljenja i ponekad sam u stanju korigirati i vlastito ako shvatim gdje griješim.
Svoj stav o reakcijama na maltretiranje djece neću nikada mijenjati.
Mučenom djetetu treba pomoći odmah, maknuti ga daleko iz okruženja mučitelja. Druge alternative nema.
|
četvrtak, 13.07.2006.
Ima nas nezasitnih...

... a netko je sretan i s mrvicama...
p.s.
vratila mi se natrag...
čuje li se?
kako mi kosa raste od miline...
|
srijeda, 05.07.2006.
Duboki naklon smjeni generacija

ovu sliku mi je pustila na desktopu
kao da mi govori: vidi me-bacam svoje okove u uzburkano more
a ti ne brini
i otišla u Novi Sad
na Exit
ispratila sam je na autobus
na Žabici u 21.45
najdražu, i njenu prijateljicu
savršena ljepota, mladost
iskonska radost u njihovim očima
trenutak
same sebi dovoljne
mahati im ushićeno na odlasku
bilo je neopisivo iskustvo
jedinstveno
u isti autobus ulazi Marina Perazić
generacija se prepozna
bila sam i jesam tvoj fan
a danas na put s tobom šaljem svoju kćer
smijeh
ne brini, čuvat ću je
ne sumnjam
ali
moju gimnazijalku čuvati će
(među tim tisućama ljudi)
magistar znanosti
a ja moram sama sa sobom raspraviti
da ona nije više moja mala curica
a on dragi mali dječak, moj bratić
pri kraju sam one niže spomenute knjige
ali mislim da ću je uvijek čitati
(polako)
imam tako neke knjige koje uvijek čitam
i ova će biti definitivno jedna od njih
otvorila mi je mnoga vrata
a neka i zatvorila
i bolje da jest
Ovo je skup zbrkanih misli koje lovim kako dolaze. U ovu toplu ljetnu noć.
Puno toga odvija se odjednom, teško zadržavam koncentraciju i nemam što suvislo ispisati da bi bilo posebno interesantno. Nedostaju mi točke i zarezi. Kad ih nađem možda i složim nešto.
Bit će, kad se najdraža vrati natrag- u gnijezdo.
|
|
|