Nisam izliječila onu svoju časopisnu ovisnost skroz do kraja, mada mislim da postižem sasvim dobre rezultate.
Pa ću tako petkom, s četiri dana zakašnjenja, onako usput, prelistati samo Lisu.
I, prelistavajući je danas, naletim na ovo
Preuzeto sa Dvostruke duge
Shinoda Bolen, Jean: Boginje u svakoj zeni
Poznavanje „boginja“ ženama omogućuje da shvate same sebe i svoje odnose s muškarcima i ženama, s roditeljima, ljubavnicima i s djecom. Obrasci boginja nude i uvid i ono što neke žene motivira, snažno privlači, frustrira ili zadovoljava, te im pomaže napredovati i prihvatiti sebe u raznim ulogama i situacijama. Poznavanje „boginja“ i muškarcima i ženama pruža korisna saznanja. Muškarci koji žele shavtiti žene, naučit će da postoje razni tiopvi žena te što od njih mogu očekivati.
Ima test u toj Lisi. Fora ga je riješiti, pa makar ga shvatili kao zabavu.
here are the results for zmajka:
HESTIJA – čuvarica ognjišta
Arehetip Hestije kao boginje ognjišta aktivan je u ženama koje kućanske poslove ne shvaćaju kao zadatak već kao smislenu aktivnost. Boginji Hestiji nalikuje tiha i nenametljiva žena koja svojom prisutnošću stvara ozračje topline i reda. Na poslu žene Hestije cijene kao dragulje koji rade smireno i pouzdano. Odgovara straomodnom viđenju dobre supruge. Nije sklona flertu ni promiskuitetu.... itd itd, ima još dosta
i
AFRODITA
Arhetip Afrodite upravlja ženskim uživanjem u ljepoti i ljubavi, seksualnosti i senzualnosti, te ženu potiče na ispunjavanje kreativnih i prokreacijskih funkcija. U ulozi ljubavnice ima snažan utjecaj na mnoge žene. Svaka žena koja se zaljubi u osobu koja je u tom trenutku zaljubljena u nju, personificira Afroditin arhetip: iz obične smrtnice, privremeno je preobražena u boginju ljubavi, osjeća se senzualno i privlačno.. itd itd.. isto ima još
sva sam si proturječna
a nisam
jer sam pekmez
što sad
kasnimo s drvima ove godine, tek sad vidim
da nije bloga, tko bi pamtio
dake, fizikalno radni vikend, produženi k tome, kome se neobično veselim
a možda odemo i ovamo pokazati suncu svoja bijela tijela
Osnivam i ja klub, pridružite mi se. Moj klub zvati će se:
Klub žena koje kuhaju danas za sutra
(Ako ima muškaraca takvih, neka mi se pridruže i ponešto me još nauče, osobno ne poznajem ni jednog.)
I neće to biti klub gdje ćemo prepisivati Ugarković-Merlić-Karapandža recepte.
Što se tu ima prepisivati?
Što se može skuhati danas za sutra?
1. Gulaš
2. Šnicle u saftu
3. Maneštra
Ovdje nabrajanje prestaje jer dragi ne jede piletinu i svaka alternativa na tu temu otpada već kod mirisa u kuhinji! A mora biti onako nešto s nekim saftićem, da se samo podgrije i doda prilog, ništa posebno, ali ipak...
Danas sam bila toliko opterećena poslom, da sam se tek u povratku doma, tamo negdje oko šest, dok je prijetilo pljuskom negdje između Ičića i Voloskog, sjetila da me uz te papire koje vučem doma čeka još i ručak za sutra. (Tu sad dođe vrisak, onaj dugi...)
Kako pronaći zadovoljstvo u tim trenucima koji su subotom i nedjeljom toliko dragi, veseli, ponekad i inventivni, a kroz tjedan se pretvaraju u noćnu moru...
Apdejt: jučer su me potjerali od kompjutera, tako da nisam zapravo uspjela istaknuti poantu, a među redovima je tu gore nema, osjeti se samo umor... U nastavku bih istaknula da se i nemam što previše žaliti, dapače mogu samo u tišini zahvaljivati, jer mi je, ne računajući posao, kuhanje za sutra tek samo jedan onaj mali iritantni problem. Za one velike bi trebalo otvoriti novi blog
Kako postajem svjesnija sebe i svoje povezanosti sa svime, shvaćam da sam svijest ili izraz svijesti. Imam osjećaj povezanosti s nečim većim od mene ili moje osobnosti. To me inspirira da shvatim i uvidim što ja od toga mogu manifestirati. Volim taj osjećaj koji imam kad se umirim, makar na trenutak, i primim znak niotkuda, i prema njemu onda djelujem. To je trenutak u kojem se zbiva magija.*
Neopisivo je dobar osjećaj kad se ta čarolija dogodi.. kad se odjednom riješi do malo prije nesavladiva prepreka, težak problem. I klupko se krene odmotavati...
I završiš, recimo, u Bologni. A do prije pet minuta činilo se apsolutno neizvedivim.
Dakle, jesu li naše misli važne?
Svakako da jesu. One su gradivna tvar stvarnosti. Što je misao?
Pa, misao je zamrznuti trenutak struje svijesti koju mozak obrađuje i smiješta u paketić zvan neuron i koji mu se dodaje putem asocijativnog pamćenja. Pa onda imate misao i kažete: "Ima li ova misao značenje i moć?"
Ima, jer je misao u stvari struktura u koju je uklopljen obrazac realnosti. Ona je zapravo arhitektura stvarnosti. Tako da, kad stvarate svoj dan, vi u njega ugrađujete misao, i dok promatrate misao, ona postaje oblik u koji se sama stvarnost uklapa. Tako da je pustolovina dana istinski temeljena na onom što mislite.*
A moja misao jutros bila je zapravo želja... da osjetim miris pravih jagoda.
Ne ovih tu iz uvoza što izgledaju savršeno, a nemaju ni miris ni okus.
Miris makar, i ne moram ih jesti.
Umjesto prave jagode, dobila sam pravu lignju, veliku i svježu iz Jadrana.
Može li domaća lignja biti ekvivalent domaćoj jagodi?
Ma naravno da može.
Miriše nešto drugačije, ali može.
Moja misao kaže da može!
Uostalom, subota je...
Vidi, Rusalka, imam i ja neko jezerce...
Odnekud dolut'o Oliver Mandić...
Ma vidi vraga..
Noć, podivljali pas,
noć, zubima ujela nas...
u oku lik
zrikavci prigušili su krik
noć, neki vanzemaljski zvuk,
u isti čas sve planete gledale su nas
Lako prolupam kad mi ptići odlete iz gnijezda i odu, recimo, u Prag. Ova ptičica odlepršala, put Beča u ponedjeljak navečer, ležerno, kao da ide u kino.
Šalje mi poruke iz Praga pune oduševljenja i dobro mi poznate (ah da, još pamtim) euforije...
Ali zato ako ste na relaciji između Turnića i Lovrana tamo negdje pri zalasku sunca, možete naletiti na neku ženu, pomalo raščupanu u zadnje vrijeme, koja pjeva na sav glas u autu...
...evo, danas, ovu pjesmu
Zašto ovu?
Ne znam.
Fali mi moja DjevojčicasKovrčicama, a ne smijem joj to reći.
Vama mogu.
Toscana?
Ma ne, nešto malo južno od Buzeta
zmaja letila i lovila digitalno neke uspomene na taj let
čujem vas do tu, kako psujete jer vam se slike već otvaraju i povećavaju vam račun
(adeselovci, gasite!)
oni drugi su već odavno kliknuli onaj iks gore desno, dok se to učita...
možeš ručak skuhati
ali ja moram tu ljepotu podijeliti,
a i mali su formati, 'ajde!
Zbog ovakvih prizora poželim moći putovati kroz vrijeme
Skriveni pogledi na savršenu ljepotu..
Ima li još netko tko ne zna da u Istri postoji i jezero?
...a miris ne mogu opisati riječima...
Sjeća li se netko Marije?
samo još krila za let...
Ako Semir Osmanagić dozna za ovu piramidu, biti će kopanja!
Pa, zar nije?
...ona krila, da... za let
I na kraju...
Plastici treba tisuću godina da se razgradi.
Zašto ljudi ovo rade?
Netko će za tisuću godina pronaći tragove ove čašice za jogurt.
I, mada je to prestrašno,
ipak nije poanta ove priče.
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
(Des'ree)
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje